Arhiva za "4 listopada, 2020"

Kanonik prvostolnog Kaptola zagrebačkog mons. Ivan Miklenić predvodio je u četvrtak, 1. listopada 2020., u Stepinčevom Karmelu, svečano misno slavlje u prigodi blagdana sv. Terezije od Djeteta Isusa, zaštitnice misija i najmlađe naučiteljice Crkve. Uz njega su bili suslavitelji: vlč. Vjekoslav Pavlović, vlč. mr. Mijo Matošević, mons. Stjepan Bradica, don Stjepan Bolkovac, SDB, o. Davor Lukačević, CPPS, vlč. mr. Andrija Miličević, vlč. Željko Nestić, vlč. Rafael Mikec i ministrant i čitač Tomislav Skender, te o. Mato Miloš, OCD, koji je čitav dan ispovijedao hodočasnike i oblačio ih u Gospine škapulare.

Na početku misnoga slavlja don Stjepan Bolkovac je srdačno pozdravio sve prisutne, a osobito mons. Miklenića, kome je ujedno čestitao 40. obljetnicu svećeništva i 40. obljetnicu rada u Glasu Koncila, gdje je radio kao novinar, kao dugogodišnji glavni urednik i kao v. d. direktora.

„Mudri ljudi ovoga našega vremena govore da ulazimo u jednu novu epohu u povijesti čovječanstva. Ova pandemija i mjere zaštite koje ju prate u eri tako visoke informatizacije, začetak je, po mom mišljenju, jednog sasvim novog razdoblja u povijesti čovječanstva…

No, za nas vjernike važno je ne bojati se ničega jer Bog je gospodar povijesti, Bog je gospodar svih epoha i sve ljudske epohe i svi ljudski projekti samo su prolazni, samo su privremeni. Jedina Božja prisutnost i Božji naum ostaje zauvijek.

Zato je jako važno da kao vjernici, kao Isusovi učenici,  prepoznajemo svoje doba u kojemu živimo i da si ne dopustimo da nas išta pokoleba. Dapače, svaka epoha donosi nove izazove, pa tako i ova naša donosi nove izazove za koje već sada vidimo da će biti još više na djelu obmana različitih ideologizacija za koje vidimo i već sada prepoznajemo, da ima puno toga što će ograničavati slobodu ljudima, što će dovoditi u pitanje pa i odnos čovjeka prema Bogu. Jer projektanti, ljudski projektanti, žele sebe staviti često na Božje mjesto,“ rekao je na početku svoje nadahnute propovijedi mons. Miklenić.

Potom je spomenuo da je potrebno u takvoj epohi učvrstiti svoj odnos prema Bogu, ojačati prijateljstvo s njim, pozvati ga u svoj život i učvrstiti se u življenju evanđeoskih vrednota.

Isto tako je naglasio da nam je na ulasku u novu epohu dobar orijentir sv. Mala Terezija, koja nam je ponajprije uzor u pouzdanju u Boga, koje je potrebno baš u ovoj epohi obnoviti i ojačati. To snažno povjerenje i pouzdanje u Božje milosrđe urodilo je kod Terezije plodom: oproštenjem i pokajanjem jednog zločinca osuđena na smrt, koji se nije želio obratiti, a za kojega je Terezija kao djevojčica žarko molila.

Mons. Miklenić je također uočio, nadahnjujući se na ovom Terezijinom primjeru: „da je došlo vrijeme kad i naše molitve trebaju postati više iz vjere, ne toliko više usnama, ne toliko više glasom, nego iz pouzdanja, iz povjerenja, iz povjeravanja Gospodinu! Tako je evo danas poziv to svakome od nas da ovaj blagdan iskoristimo kao poticaj da pokušamo možda i promišljati o svom načinu molitve i o svome povjerenju u Gospodina jer samo ako iz povjerenja molimo, onda Bog uslišava takve molitve,“ posvjedočio je propovjednik.

Jednako tako je naglasio važnost molitve za ciljeve Kraljevstva Božjega, da ono zaživi u nama po novom Božjem svijetu: Kraljevstvo istine, pravde, slobode, ljubavi i mira. Također je spomenuo i potrebu staviti u središte svoga života živog Euharistijskog Isusa, poput sv. Male Terezije.

Ona nam je orijentir i po tome kako je otkrivala, prepoznavala i izvršila svoj životni poziv. Čitala je Sveto Pismo, prvu poslanicu Korinćanima: 12. i 13. poglavlje, i otkrila je da je njezin poziv biti ljubav u srcu Crkve. Ta spoznaja osmislila je njezin život, promijenila ga i oplemenila:  živjela je ljubav i sve je radila iz ljubavi. To je bio njezin Mali put svetosti koji nam je ostavila u baštinu i u kojemu je Crkva prepoznala novo evangelizacijsko sredstvo i proglasila je sv. Malu Tereziju crkvenom Učiteljicom, misli su mons. Miklenića, koji je na kraju propovijedi poručio:

„Molimo danas, u ovoj Euharistiji, svetu Malu Tereziju da nam pomogne svojim zagovorom da postanemo ljudi s puno više pouzdanja u Gospodina. Molimo je da nam pomogne da i mi sve bolje spoznajemo zahtjeve svoga poziva i da ga sve bolje izvršavamo i da poput nje odlučimo prihvatiti ljubav kao naš način služenja Bogu i ljudima.“                                      

Na kraju sv. Mise predvoditelj slavlja blagoslovio je ruže, znak Terezijinih milosti koje sipa na zemlju, a vjernici su ih ponijeli svojim kućama. Don Stjepan Bolkovac zahvalio je mons. Mikleniću za značajnu homiliju kao i za predvođenje misnoga slavlja, jednako tako  prisutnim svećenicima i redovnicima, te štovateljima sv. Male Terezije.

Prijepodnevno i večernje misno slavlje, kojima je prethodila molitva svete krunice, pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. Druženje nakon slavlja nije izostalo u kojemu su sestre čestitale jubilarcu mons. Mikleniću 40. obljetnicu svećeništva i 40. obljetnicu rada u Glasu Koncila prigodnom pjesmom i znakovima pažnje, a on je srdačno zahvalio i dalje se stavio pod okrilje sestarskih molitava, koje su mu dragocjene.

Večernju sv. Misu, kojoj su prethodile Večernje Pohvale Časoslova, predvodio je velečasni Vladimir Cvetnić, župnik u zagrebačkoj Odri. Uz njega su bili suslavitelji: ministranti i čitači, među kojima: Dora Nestić, Maja Marić, Ivona Kurbala, Lea i Luka Balaško, Marija Marić, te Šimun, Marija i Jakov Jurilj.

U uvjerljivoj homiliji vlč. Cvetnić je aktualizirao Tereziju i njezinu nauku i poslanje u današnje doba i stavio ju je kao uzor vjere, molitve i predanja Gospodinu. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Kao što svijet ruža ima svoju divotu, svoj život, svoj cvat kada je okrenuta prema suncu, tako i svete Terezija od Djeteta Isusa ima svoju ljepotu, svetost, jer je povezana sa Suncem svijeta, sa svijetlom svijeta, sa Isusom Kristom. Sva njezina veličina, njezina duhovna ljepota i njezina slava dolazi od Sunca svijeta, to je Gospodin naš Isus Krist.

Danas smo očima duše zagledani u taj sveti lik, u lik  svete Terezije od Djeteta Isusa. Ona je svetica novog vremena, redovnica, karmelićanka iz Liseieuxa u Francuskoj. Spada u red triju velikih žena Crkve koje nose uzvišeni naslov crkvena Naučiteljica. Uz Sv. Katarinu Sijensku i sv. Tereziju Avilsku naziv crkvene Naučiteljice nosi još svetica današnjega dana. Zovemo je Mala Terezija za razliku od njezine duhovne Majke, preporoditeljice njezina karmelskog Reda, sv. Terezije Avilske koju nazivamo Terezija Velika,“ posvjedočio je predvoditelj slavlja.

Isto tako potaknuo je prisutne da se prisjete riječi velikoga pape sv. Ivana Pavla II. koji je rekao da je ovaj svijet pun učitelja vjere, propovjednika i navjestitelja vjere, ali da je siromašan svjedocima vjere. Sveta Terezija od Djeteta Isusa bila je učiteljica vjere i živi  svjedok vjere po svom životu, po svojim spisima i po svojoj nauci.

Njezini duhovni spisi su i bogata riznica kršćanske duhovnosti. U duhovnosti nam je pokazala i riječima i primjerom životni pravac koji se zove: „Mali Put svete Terezije.“ On se sastoji u tome da znamo svaki dan savjesno vršiti svoje ljudske i kršćanske dužnosti i time idemo po sigurnom, malom putu koji nas vodi u Nebo. Mentalitet sv. Male Terezije možemo nazvati evanđeoska malenost. Ona se držala Isusovih riječi: „Ako ne budete kao djeca, nećete ući u Kraljevsko Nebesko.“ Biti kao djeca, ne znači biti infantilan, djetinjast, već biti kao dijete iskren, dobrohotan, u srcu ne iskvaren, gajiti čisto srce, eto, biti kao djeca pred Bogom. To je to tako lijepo duhovno djetinjstvo, misli su vlč. Cvetnića.

Rekao je još i to da ne možemo svi biti velikani uma, ali upravo život i primjer sv. Terezije nas uči da svi možemo biti velikani srca! Biti maleni u evanđeoskom smislu, ali biti veliki srcem kao što je velika bila sv. Mala Terezija! Ona je rekla: „Jedina mi je želja da uvijek vršim Isusovu volju.“

„Kad je odlazila s ovoga svijeta, obećala je da će s Neba sipati na nas ruže milosti. Eto njezin zagovor nam je pomoć. Neka sipa na nas s Neba ruže milosti! Neka sipa ruže milosti i na ovaj Karmel, nad sve nas, nad misije, nad naše svećenike, našu domovinu i na naš narod. Molimo njezin zagovor i recimo: ‘Daj nam dobrih svećenika, škole brani, narod štiti, zahvalni će rod Hrvata tebi vijekom vijence viti!’“ završio je svoju propovijed  župnik iz zagrebačke Odre.

Ministranti su, po dvoje, u košarama, iznijeli ruže pred crkvu gdje ih je vlč. Vlado blagoslovio i podijelio vjernicima. Susret sa sv. Malom Terezijom nastavio se i nakon Euharistije u svakidašnjici života.

U nedjelju, 27. rujna 2020. jedanaestorica vedrih salezijanskih kandidata predvođenih svojim magistrom don Mladenom Delićem, SDB, i asistentom Karlom Hruškarom, posjetili su u ranim popodnevnim satima sestre karmelićanke u Brezovici. Zanimali su se za život sestara, predstavili im se i upoznavali se s njima.  Dolaze iz svih krajeva lijepe naše kao i iz Njemačke i Švicarske.

Svi su iz dobrih katoličkih obitelji i žele slijediti karizmu don Bosca, svoga duhovnog oca i služiti mladima i Crkvi u njegovom duhu. Velika je milost vidjeti toliko mladih koji se oduševljavaju za salezijansku karizmu, za duhovni život i za Božje ideale. Baš zato su željeli da ih sestre prate svojom dnevnom molitvom i žrtvom da bi ustrajali u redovništu i bili ne samo ustrajni, već i kreposni salezijanci. Neka im je blagoslovljen i radostan hod s Gospodinom. Ostat će u našim molitvama i u našim srcima!