Elisabeth Catez (18. 07. 1880. –   9. 11. 1906.), bila je iznimno talentirana i nagrađivana pijanistica, pripadnica francuskog plemstva. Sve ostavlja i s 21. godinu ulazi u Karmel u kojem umire s 26 godina od tada neizlječive Addisonove bolesti. U njezinim spisima dolazi do izražaja dubina njezinog duhovnog života koji se očitovao u traženju Božje volje te poniranju u nutrinu svoje duše u kojoj prebiva Trojedini Bog – cijelo Nebo, a za to je potrebno uroniti u nutarnju i vanjsku šutnju koju je ona brižno njegovala. Blaženom ju je proglasio sv. Papa Ivan Pavao II. 25. studenog 1984. godine, a svetom Papa Franjo 16. listopada 2016. godine. Njezin blagdan slavi se 8. studenog.

MISLI

Živimo s Bogom kao s Prijateljem. Učinimo svoju vjeru živom, da se sjedinjujemo s Njime preko svih stvari. To čini svece. Mi nosimo u sebi svoje nebo, jer Onaj, koji zasićuje proslavljene u svjetlu gledanja, daje se nama u vjeri i otajstvu. To je Onaj isti. Čini mi se, da sam našla svoje nebo na zemlji, jer nebo je Bog, a Bog je u mojoj duši. U dan, kad sam to shvatila, sve se za mene rasvijetlilo i htjela bih šapnuti ovu tajnu onima, koje ljubim, da i oni kroza sve stvari prianjaju uz Boga i da se ostvari ova Kristova molitva: „Oče, neka budu savršeni u Jedinstvu“.

Neka vaša duša bude Njegovo svetište, Njegovo odmaralište na ovoj zemlji, gdje Ga toliko vrijeđaju. Neka načini iz vaše duše malo nebo, u kojemu će moći ugodno počivati. Uklonite iz nje sve što bi moglo povrijediti božanski njegov pogled. Živite s Njim gdjegod vi bili, štogod vi radili, On vas nikada ne ostavlja. Budite dakle neprestano s Njim. Uđite u nutrinu svoje duše: uvijek ćete Ga ondje naći, kako vam želi činiti dobro. Jest, neka Bog svake ljubavi bude nepromjenljivo vaše boravište, vaša ćelija i vaš samostan u svijetu. Sjetite se, da on boravi u najintimnijem središtu vaše duše kao u svetištu, u kojemu hoće da Ga toliko ljubite, da ta ljubav prijeđe u klanjanje.

Moje nebo počinje na zemlji, nebo u vjeri.

Sve prolazi…  Na večer života ostaje samo ljubav… Treba sve činiti iz ljubavi…

 

O Blaženo Trojstvo

Neka te Božja milost

preplavi i obuzme

Razlijevajući se u tebe

poput rijeke mira.

Neka te prekrije mirnim svojim valovima,

Kako te više ništa izvana

ne bi dodirivalo.

U toj dubini, tome miru, tome otajstvu,

Tebe će pohoditi Božanstvo.

Ondje te častim u šutnji, moja Majko,

Klanjajući se s tobom

Presvetom Trojstvu.

Laudem Gloriae   

lipanj 1906.