Karmel je molitveni kontemplativni red. Molitva je zvanje karmelićanke, to je njezin život. Kao što riba ne može živjeti bez vode, tako ni karmelićanka bez molitve.
Da je molitva glavna okosnica života u Karmelu, potvrđuju riječi iz našeg sv. Pravila koje glasi: “Svaki pojedini mora biti sam u ćeliji, razmatrajući dan i noć o zakonu Gospodnjem i bdijući u molitvi, osim ako nije zauzet drugim opravdanim poslom.”
Molitva u Karmelu čvrsto je vezana uz sv. Tereziju Avilsku. Kao naučiteljica Crkve i učiteljica molitve, ona je pravi pedagog molitvenog umijeća. Sv. Terezija je molitvu shvatila i izrekla ovako: “Molitva je razgovarati često puta nasamo s Onim za koga znamo da nas ljubi.”
A sv. Elizabeta od Presvetoga Trojstva kaže: “Ah, kad bih mogla kazati svim dušama, kakav bi izvor snage, mira, i sreće našle kad bi htjele živjeti u tom prijateljstvu.”
Shvaćajući ljepotu, dragocjenost i sreću ovog prekrasnog prijateljstva, zajedno sa sv. Elizabetom poručujemo svima: “Živimo s Bogom kao s Prijateljem. Učinimo svoju vjeru živom, da se sjedinjujemo s Njim preko svih stvari. To čini svece. Mi nosimo u sebi svoje nebo, jer Onaj, koji zasićuje proslavljene u svjetlu gledanja, daje se nama u vjeri i otajstvu. To je onaj isti.”
“Čini mi se, da sam našla svoje nebo na zemlji, jer nebo je Bog, a Bog je u mojoj duši. U dan kad sam to shvatila sve se za mene rasvijetlilo. I htjela bih šapnuti ovu tajnu onima, koje ljubim da i oni kroza sve stvari prianjaju uz Boga i da se ostvari ova Kristova molitva: ‘Oče, neka budu savršeni u Jedinstvu.’“ sv. Elizabeta od Presvetoga Trojstva
“Dani jedne karmelićanke ispunjeni su molitvom i radom… Isus je posvuda, Njega se udiše, od Njega se živi, On se jednako nalazi u praonici kao i na molitvi… S Njim sve činim, stoga idem na sav posao s radošću posve božanskom, bilo da metem, bilo da što drugo radim ili da sam na molitvi, sve nalazim dobro i slatko, budući da svog Učitelja vidim posvuda…” sv. Elizabeta od Presvetoga Trojstva
Sv. Terezija isticala je da se molitveni sati trebaju odraziti i pretočiti u zajednički život, a napose ljubav, tako da se ne osjeća velika razlika između molitve i života molitelja tijekom dana. Vježbanje trajnog prebivanja u Božjoj nazočnosti ostaje stalni zadatak svake karmelićanke «jer On vas stalno gleda» i ne trpi nikakvu nesavršenost na svojim zaručnicama. Stoga se karmelićanka trudi biti s Gospodinom: u molitvi, radu i odmoru.
