Alojzije Viktor Stepinac rođen je u Brezariću 8. svibnja 1898. godine. Nakon studija u Rimu zaređen je za svećenika 26. listopada 1930. godine. Vraća se u domovinu te postaje ceremonijarom nadbiskupa dr. Antuna Bauera, a 28. svibnja 1934. godine, papa Pio XI. imenovao ga je nadbiskupom koadjutorom. Za biskupa je posvećen 24. lipnja 1934. godine i bio je najmlađi biskup na svijetu. Nakon smrti nadbiskupa dr. Antuna Bauera, 7. prosinca 1937. godine, preuzima vodstvo Zagrebačke nadbiskupije. Nakon što su komunisti došli na vlast, 17. svibnja 1945. godine, nadbiskup Stepinac uhićen je po prvi put. U pritvoru ostaje do 3. lipnja 1945. godine. Ponovno je uhićen 18. rujna 1946. godine u Nadbiskupskom dvoru u 5.30 h dok se spremao služiti sv. Misu. Montirani sudski proces započeo je 30. rujna 1946. godine, a završio 11. listopada 1946. godine osudom na 16 godina zatvora s prisilnim radom i gubitkom svih građanskih prava na 5 godina. Od 19. listopada 1946. godine bio je zatočen u zatvoru u Lepoglavi, a 5. prosinca 1951. godine premješten je u kućni pritvor u Krašić i zatočen u župnom dvoru. Papa Pio XII imenuje ga kardinalom 12. siječnja 1953. godine. Preminuo je u Krašiću 10. veljače 1960. godine na glasu svetosti. Pokopan je u zagrebačkoj katedrali 13. veljače 1960. godine. Sv. papa Ivan Pavao II proglasio ga je blaženim 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici.

Mladi nadbiskup – koadjutor dr. Alojzije Stepinac je u jednom razgovoru s dr. Dragutinom Hrenom spomenuo kako želi u svoju nadbiskupiju dovesti karmelićanke. Dr. Hren mu je spomenuo da su u njemačkim Karmelima četiri Hrvatice i da osobno poznaje s. Reginu Tereziju koja je u Innsbrucku. Tako se rodila ideja za osnutkom Karmela u Hrvatskoj.

Na nadbiskupov poziv, s. Regina Tereziju od Isusa (Trbljanić) i s. M. Josipa Laufer dolaze na osnutak u dvorac Brezovicu 24. svibnja 1939. godine. Karmel je kanonski utemeljen na Badnjak 1939. godine, a Majku Reginu nadbiskup je imenovao prvom poglavaricom i učiteljicom novakinja. U novosagrađeni Karmel sestre su se preselile 14. travnja 1944. godine.

BL. ALOJZIJE STEPINAC O KARMELU

„Kad zatvorim klauzuru Karmela, bit će to za mene najsretniji dan. Ali hoću uzoran Karmel ili nikakav.“ (prosinac 1939.)

„Dok podižemo ovaj samostan, gajimo čvrstu nadu, da će ova kuća biti ono što tako vruće želimo, naime, kuća molitve, iz koje će se dizati molitve pred lice Gospodnje kao miomirisni tamjan. A onda će nebesa rositi odozgora i oblaci milosti Božje dažditi Crkvu zagrebačku i cijeli hrvatski narod.“ (24. prosinca 1939.)

„Učinite što možete milošću Božjom, da se hrvatski narod potpuno preporodi u Kristu, i da sve bude prožeto duhom Božjim, i pastiri i stado.“ (5. rujna 1939.)

MISLI

·         Ljubiti pravdu, a mrziti nepravdu, to je moje načelo. A u ljubavi prema hrvatskom narodu ne dam se od nikoga natkriliti.

·         Svaki pokušaj izgraditi kulturu, civilizaciju, sreću jednog naroda bez Boga znači zapečatiti njegovu vremenitu i vječnu propast.

·         Glas Boga u zbivanjima današnjice progovara glasnije nego ikada. Poslušajmo ga dok ima vremena.

·         Što su nevolje veće, tim čvršće mora biti naše pouzdanje u Boga!

·         Kad bih imao dao bih sto života samo da živi Sveta Crkva Božja.

·         Kad vam sve otmu, ostat će vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu pa ćete onda biti najjači.