Svećenici, ovogodišnji jubilarci i prijatelji Stepinčevog Karmela: don Robert Tonsati, koji je predvodio sv. misu, i vlč. Tomislav Kralj, koji je bio u koncelebraciji, zahvalili su, na oltaru Gospe Kamelske, dragom Bogu i Majci Božjoj, na blagdan sv. Tome apostola, u utorak, 03. srpnja 2018. godine, za 10 godina svećeničke službe.
Osvrnuvši se na misna čitanja, don Tonsati je naglasio jednu posebnu krepost sv. Tome apostola. To je bila njegova upornost da vidi, dotakne i susretne uskrslog Učitelja. Toma nije mirovao dok se to nije dogodilo. On je nastojao otkriti prisutnost Božju u svom životu. Na takvo otkriće i na život u vjeri i u Božjoj prisutnosti pozvao je propovjednik sve prisutne.
Misno slavlje animirale su pjevanjem sestre karmelićanke, a svećenici jubilarci, koji su zahvalili dragom Bogu, Majci Božjoj i sestrama karmelićankam za prijeđeni put, i vjernici, su im se pridružili. Antifonom Blaženoj Djevici Mariji: „Zdravo budi Kraljice“ završili su misno slavlje i nastavili put svećeničkog služenja: don Robert Tonsati u Boki Kotorskoj, na Mulu, a vlč. Tomislav Kralj, u Hrvatskom Zagorju, u Donjoj Bistri.
U samostansku Knjigu dojmova zapisali su i ovo: „Na blagdan sv. Tome apostola, imali smo milost slaviti sv. misu u uvijek nam dragoj oazi molitve i pobožnosti, te zahvaliti dragom Bogu na 10 godina svećeničke službe. Hvala dragim sestrama na molitvama kojima su nas pratile na putu do svećeništva još od prvih bogoslovskih dana, kada smo po prvi puta posjetili Karmel. Preporučujemo se Mariji Kraljici Karmela i karmelićankama u Brezovici, za zagovor i molitvenu potporu.“
Zlatomisnik p. Marko Matić, DI, zahvalio je misnim slavljem, u nedjelju, 1. srpnja, zajedno sa sestrama karmelićankama i vjernicima, dragom Bogu i Majci Božjoj, za 50. obljetnicu svećeništva i 62. obljetnicu redovništva, u samostanskom svetištu Gospe Karmelske u Brezovici. Uz njega su bili ministranti: Lea i Luka Balaško, a sestre su skladnim pjevanjem animirale slavlje.
Nadahnujujći se na liturgijskim čitanjima trinaeste nedjelje kroz godinu, osobito evanđeljem po Marku, (usp. Mk 5, 21-43), p. Matić je protumačio i pojasnio Božji stav prema životu, bolesti i smrti. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Naš život je neuništiv. Potrebno je samo sačuvati vjeru da je Bog jači od bolesti i smrti… U evanđelju nam evanđelist Marko donosi dva prizora: dvije žene: jedna boluje 12 godina, što predstavlja kod Židova punoljetnost, od krvarenja, a druga, kći Jairova, umire u dvanaestoj godini. Na putu do Jairove kuće, žena koja je bolovala od krvarenja i kao takva smatrana je po židovskom Zakonu moralno nečista, dotaknula je odostraga skute njegovih haljina da ga ne onečisti, ali s vjerom da će je Isus ozdraviti. I čudo se dogodilo… Sila je izišla iz Isusa, žena je odmah ozdravila jer se dotaknula Isusovih haljina srcem i vjerom,“ rekao je između ostalog propovjednik.
A onda je ustvrdio da je vjera bila odlučujuća i za povratak u život Jairove kćeri koju je Isus probudio oda sna smrti i poručio je prisutnima da imaju pozitivni stav prema bolesti i smrti, jer Bog nije stvorio smrt. Jednako tako ohrabrio je vjernike i rekao im da se ne boje bolesti ni smrti, jer je Isus je pobjedio svaku bolest i smrt svojom smrću na križu.
Na kraju misnoga slavlja zlatomisnik je sestrama i vjernicima podijelio svoj zlatomisnički blagoslov i pozdravio Isusovu i našu Majku Blaženu Djevicu Mariju, te se susreo u srdačnom i spontanom razgovoru sa sestrama u govornici. Upoznao se s mladima, odgovarao na njihova pitanja, posebno na ona o svom duhovnom pozivu, i darovao sestrama svoju najnoviju knjigu: „Oče naš“ u sklopu biblijsko-teoloških ogleda.
Sestre su se sa zahvalnošću prisjetile patrovih zanimljivih biblijskih predavanja koja im je godinam držao u Karmelu i preporučile su se u nastavak istih u zimskom semestru. I još nešto: na zlatomisničkim spomen sličicama koje je p. Matić podijelio sestrama, pretočen je u deset riječi sav zlatomisnikov svećenički i redovnički život. One glase: „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.“ (Iv 21, 17).