„Poprilično je teško iz svoje malenosti razmišljati i govoriti o svetoj Majci – Velikoj sv. Tereziji. Ponekad nam se zahtjevi Evanđelja čine toliko teško ostvarivima da potpuno razumijemo ono pitanje apostola (iz jučerašnjeg evanđelja) upućeno Isusu: ‘Pa tko se onda može spasiti?’ (Mk 10, 17-30). Upravo zato, da ne padnemo u malodušnost i ne osudimo sami sebe na neuspjeh, Crkva nam predstavlja obične ljude koji su nam dokaz da je čovjek sposoban živjeti kriterije i zahtjeve Evanđelja. Od nas se ne traži neka prosječnost, koja nama najviše odgovara, nego upravo savršenost. Sveta Majka uči Crkvu, uči nas – moliti, poučava nas kako hodati i ostvariti duhovnu savršenost, odgovoriti na Isusov poziv: ‘Budite savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski.’ Put savršenstva ostavila nam je sv. Terezija, ona nas uči biti savršenima, uči nas molitvom postići savršenstvo – zato crkvena naučiteljica,“ rekao je vlč. Željko Nestić, ž. v. u Ivanjoj Reki i Jelkovcu, u ponedjeljak, 15. listopada 2018., na početku homilije, u Stepinčevom Karmelu.
Uz njega su bili suslavitelji: mr. vlč. Andrija Miličević, pomoćnik duhovnika bogoslova, ministranti: Luka Balaško i Marija Marić, te čitačica: Maja Marić, dok su o. Danijel Čolo, OCD, vlč. Miličević i don Stjepan Bolkovac, SDB, ispovijedali hodočasnike. Misno slavlje animirale su skladnim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a vjernici su im se pridružili.
U nastavku homilije vlč. Nestić je govorio o biblijskom i Terezijinom putu savršenstva, cjelovitosti, potpunosti, kompletnosti, svetosti. Tako je naglasio da nam je taj put usađen već na krštenju i da po njemu u sebi nosimo sliku Boga, sliku savršenstva. A muka, grijeh i patnja posljedice su čovjekovog izbora kojim tu sliku Boga u sebi ubija. Isto tako propovjednik je naglasio da usprkos svemu čovjek pokušava doći do tog svetišta, do te slike Božje u nama, tražeći Boga, što je zahtjevan i mukotrpan cjeloživotni program, ali taj put nas vodi k Bogu i tim je putem prošla i sv. Majka Terezija.
Osvrnuvši se na njezin životopis, koji se čovjeku može učiniti neobičnim, zanimljivim, dramatičnim ili čak romantičnim, rekao je misnik da je Terezijin život prije svega bio: „običan život koji je tražio Boga. Još kao mala djevojčica zaljubila se u životopise mučenika, silom je htjela postati mučenica – tako je improvizirala kratki bijeg od kuće da umre kao mučenica i uzađe na nebo (Moj život 1, 4); rekla je svojim roditeljima: ‘Hoću vidjeti Boga!’ – čini se da joj se na koncu i ta želja ispunila,“ ustvrdio je vlč. Nestić.
Potom je govorio o postepenom Terezijinom duhovnom rastu u spoznaji sebe i Boga, u sabranosti i molitvi, o njezinim mukama i borbama protiv vlastitih slabosti koje postižu vrhunac u 39 godini, kada je doživjela mistično iskustvo Božje prisutnosti koja ju je potpuno obuzela i nakon kojeg više ništa nije bilo isto.
„Čini se da je to iskustvo imala i Samarijanka iz današnjeg evanđelja. Isus umoran od puta sjedi na rubu zdenca… Oko podneva kada je sunce najjače i kada nitko pametan nikamo ne ide, dolazi Samarijanka po vodu… A što će…? Sram ju je ići u redovito vrijeme, kada su išle i ostale poštene žene, ujutro ili kasnije po podne… Koristi vrijeme kada nikoga nema i dolazi sama na zdenac. To joj je očito bila svakodnevna rutina…“ rekao je između ostalog propovjednik i naglasio da je ovaj susret pokazatelj kako je Isusu stalo do svakoga čovjeka, kako je Bog neograničen u strpljivosti prema svakome i kako nas uvijek čeka otvorenih ruku.
Jednako tako u Isusovoj molbi Samarijanki: „Daj mi piti!“ uočio je vlč. Nestić Isusovu žeđ za vodom naše vjere i ljubavi, te mogućnost da se svatko slobodno pronađe u liku Samarijanke jer: „Svatko od nas ima svoj zdenac s kojega pije redovito, svi mi imamo zdence na koje redovito navraćamo utažiti žeđ. Moguće je to posao, rad, zabava,… ogovaranja, nerad, izgovor,… – i opetovano se vraćamo na taj zdenac. Ponavljamo te radnje koje nas umaraju – ali drugoga izbora, kao (!), da nemamo. Tragamo za životom koji nadilazi ovu našu biološku, tjelesnu razinu, u tom traganju pijemo sa raznih izvora koji nam se nude – a samo je jedan Izvor koji nam tu žeđ može utažiti… Poput Samarijanke zainteresirani smo za taj Izvor koji bi nam utažio žeđ tako da više ne moramo na njega navraćati, da se ne vraćamo starim navikama, starom načinu i modelu života,“ riječi su predvoditelja slavlja, već da, „napojeni vodom toga izvora, tj. nahranjeni Riječju i Tijelom, svjedočimo da je Isus Krist jedini izvor iz kojega nam je piti i da govorimo drugima kakav je naš Bog.“
Pri kraju homilije propovjednik je naglasio da je sv. Terezija otkrila izvor savršenosti, na kojem se napajala i pokazala nam životom i spisima put svetosti, kompletnosti, put molitve, susret licem u lice s onim koji nas ljubi, (usp. Moj život 5, 5), koji nas čeka na rubu zdenca. Taj put molitve započinje usmenom molitvom, prolazi kroz unutrašnjost čovjeka, prožima ga, prodire u njegove dubine i dovodi ga do sjedinjenja s Kristom po milosti, ljubavi i nasljedovanju. Kao što je Samarijanka otišla sa zdenca, nakon susreta s Gospodinom, drugačija, bolja, tako je i vlč. Nestić zaželio vjernicima da se vrate bolji nego kad su došli, da donesu neku dobru odluku; da više mole, da više puštaju Boga u svoj život, da žive savršenije ljubav prema Bogu, Crkvi i braći. „Možda smo i sami tek na početku, neka, dovoljno je poput male djevojčice svete Terezije Avilske reći: ‘Hoću vidjeti Boga’ – tako počinje put prvim korakom, sve dok ne postanemo original Božje ljubavi. Amen!,“ završio je misnik.
Blagdanske čestitke sestrama i vjernicima nisu izostale, kao ni svečani blagoslov uz želju: „Idite i drugima javite kakav je naš Bog!“ Prije podnevnog i popodnevnog misnog slavlja sestre karmelićanke i vjernici molili su otajstva Gospine krunice na nakane naših obitelji, Crkve i svijeta, a za svetkovinu su se pripremali devetnicom molitava, meditacija i pjesama, te misnim slavljem i Večernjom Časoslova.
Vlč. Danijel Hačko, upravitelj župe Blagovijest Navještenje Gospodinovo, u zagrebačkim Vrbanima, predvodio je večernju sv. misu kojoj je prethodila Večernja Časoslova. Uz njega je bio vlč. Ante Rotim, umirovljeni svećenik iz zagrebačkog Kaptola, ministranti i čitači: Tomislav Skender, Lea Balaško uz još trojicu. Mješoviti župni zbor Sv. Cecilije iz župe Vukovina, pod ravnanjem mo. Branka Puckovića, uzveličao je svojom krasnim pjevanjem misno slavlje.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima, osobito na Knjizi Mudrosti, (Mudr 7, 7-14), vlč. Hačko je u homiliji govorio o djelovanju Duha mudrosti u životu sv. Terezije Avilske, u životu Crkve i u našem životu. Taj Duh nam ne dozvoljava da se uljuljamo u određene „sigurnosti“ i udobnosti, već nas uvijek potiče na promjenu u nama i oko nas, na obraćenje, na novost života, slično kao sv. Tereziju Avilsku.
„Nije dovoljno jednom se obratiti. ‘Ja sam se obratio: idem u crkvu, na sakramente, molim se… Kakva su tvoja djela? Za koga ih činiš?’ Duh Sveti nas potiče da se dnevno obraćamo, mijenjamo… Kad je sv. Terezija Avilska ušla u samostan, sve je imala. Ušla je da do kraja služi Gospodinu. U njezino vrijeme Crkva je zaspala. Dogodila se Reformacija, udaljenost od Majke Crkve. Sv. Terezija je probudila Crkvu i potakla ju je na cjelovitu obnovu. Ona je više puta doživjela obraćenje, osobito snažno u četrdesetim godinama kad od osrednje redovnice, osluškujući poticaje Duha Svetoga, mijenja svoj život u radikalno služenje Gospodinu. Svojim redovnicama nije silom nametnula obnovu, već je sebe obratila da bi se Crkva i svijet mijenjali,“ rekao je između ostalog propovjednik.
Isto tako je spomenuo Terezijinu temperamentnost, njezine vrline i slabosti koje je Gospodin upotrijebio da bi Karmelu i Crkvi dao nešto novo i ukazao da po svakome Gospodin može obdariti Crkvu nečim novim. Predvoditelj slavlja je naglasio i to da je sv. Terezija prva naučiteljica Crkve zato što je svoje znanje crpila na vrelu Duha Svetoga, u molitvi i predanju Gospodinu, mada joj vrijeme nije bilo naklonjeno. Jednako tako je pozvao prisutne da budu poput Svetice nasljedovatelji Isusa Krista i suradnici Duha Svetoga. Jer: „Vremena i ljudi se mijenjaju, ali čovjek je pozvan da bude slika Božja na zemlji… Bog je uvijek dobrota za nas… I kad nam se čini da će svijet nestati, okrenimo se Bogu koji je uvijek isti i sav se daje za čovjeka. Budimo poput sv. Terezije Avilske graditelji ljubavi. Bog svakoga poziva na obraćenje i posvećenje. On je s nama. Neka nas sv. Terezija svojim zagovorom prati da i mi postanemo graditelji Kraljevstva Božjega na zemlji,“ završio je vlč. Hačko.
Nakon riječi zahvale, čestitke vjernicima i sestrama, štovatelji sv. Terezije Avilske su i svoje nakane i želje preporučili u molitve sestara.
I ove godine tradicionalnim zahvalnim hodočašćem i misnim slavljem, proslavili su, u Stepinčevom Karmelu, djelatnici i suradnici Glasa Koncila i Malog Koncila, predvođeni msgr. Ivanom Miklenićem, kanonikom i glavnim urednikom, u četvrtak, 4. listopada, na spomendan sv. Franje Asiškog, blagdan svoje nebeske zaštitnice sv. Terezije od Djeteta Isusa i Božjega Lica.
Msgr. Miklenić predvodio je Euharistiju uz asistenciju ministrantice Marije Marić. Na početku misnoga slavlja pozdravio je biranim riječima sve djelatnike, sestre karmelićanke i vjernike , te ih povjerio zagovoru i zaštiti male Svetice i ohrabrio ih u njihovim životnim zadaćama, sa željom da i dalje budu u službi Kraljevstva Božjega i hrvatskog naroda.
Nadahnjujući se na blagdanskim čitanjima, osobito na evanđelju (usp. Mt 11, 25-30), propovjednik je govorio o evanđeoski malenima kojima je Otac objavio svoja otajstva Kraljevstva. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Mediji danas nemaju prostora za malene, već samo za ‘velike’. Mnogi priželjkuju da ih ljudi slave. Tu samo mudri postaju maleni… Bog nas je iz ljubavi stvorio. Svi smo mu silno važni. Bog je sklopio s čovjekom Savez. Postali smo njegovi sinovi i kćeri. Bog nam šalje svoga Sina da naše zlo uzme na sebe. On je živio za nas i prinio svoju žrtvu za svakoga čovjeka. Moramo naći trenutke sabranosti da ostanemo otvoreni Bogu. U tome nam je uzor sv. Mala Terezija. Ona je spoznala da nas Bog ljubi i odgovorila je na tu ljubav, te u srcu Crkve bila ljubav,“ naglasio je msgr. Miklenić.
Isto tako pozvao je prisutne da spoznaju Božju ljubav i na nju odgovore i da uvide je li Bog na prvome mjestu u njihovom životu ili smo mi na prvom mjestu, a Bog nam je „štaka“ na koju se oslanjamo u nevolji. Propovjednik je rekao i ovo: da je sv. Mala Terezija dala Bogu prvenstvo u svom životu i u zatvorenom krugu Karmela postala zaštitnica misija, te da je; „bila malena, da Bog bude velik u njezinom životu. I naš je to poziv da budemo drugi Krist životom i ponašanjem,“ ustvrdio je voditelj slavlja.
Pri završetku homilije podsjetio je prisutne da je život borba, ali s Gospodinom je sve moguće. „Ako prihvatimo da smo na Božjem djelu, bit ćemo oni koji nose Radost, Isusa, i zbog kojih Isus slavi svoga Oca. Zahvalimo iskreno Gospodinu za njegovu ljubav i za sve što nam je darovao,“ poželio je propovjednik.
Nakon blagoslova ruža, poručio je msgr. Miklenić djelatnicima i suradncima Glasa Koncila i Maloga Koncila da su svi pozvani biti sijači dobrog sjemena, koje će donijieti dobre plodove, jer su svi u Božjoj službi i žele dobro Crkvi i narodu. „Ako smo na Božjem pojektu i ako surađujmo s Gospodinom, taj projekt ne može propasti. Zato krenimo radosno u životnu borbu, jer Gospodin je s nama,“ završio je glavni urednik Glasa Koncila.
Prijateljsko druženje nastavilo se u govornici, uz aktualnosti iz svakidašnjice, uz donaciju karmelićankama 22 ovogodišnja naslova izdavačke kuće Glasa Koncila, kao i uz pjesmu i zvuke tamburica koncilovog banda „Pet do dvanaest“ i karmelićanskih gitara.
Prigodnim misnim slavljem koje je predvodio p. Zdravko Barić, SMM, u srijedu, 3. listopada 2018., zahvalili su Gospodinu i Majci Božjoj vjernici i sestre karmelićanke na 20. obljetnici beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, duhovnog oca i utemeljitelja Karmela.
U uvodnim mislima p. Barić je posvijestio prisutnima da je danas veliki dan za Crkvu, napose za Hrvate i Hrvatice, zbog 20. obljetnice beatifikacije Alojzija Stepinca: „Najsvjetlijeg lika Crkve u Hrvata,“ kako ga je nazvao tom prigodom sv. Otac Ivan Pavao II. Isto tako preporučio je molitvu za blaženikovu kanonizaciju, iako je uvjeren da je On već odavno kanoniziran u nebu.
„Blaženi Alojzije Stepinac apostol Marijine slave,“ bila je misao vodilja prigodne homilije u kojoj je propovjednik dotaknuo gotovo sve dionice Blaženikovog života utkane u Marijin život. Tako je rekao i to da je štovanje Bogorodice upijao s majčinim mlijekom, od djetinjstva do zadnjih dana života. Rođen je 8. svibnja 1898. godine, na spomendan Marije Posrednice svih milosti. Majka Barbara prekrila ga je u kolijevci s krunicom. Dnevno je molio sva tri otajstva. Na povratku iz ratišta svratio se na Trsat i ostavio svoju zahvalu Majci Božjoj, koja glasi: „Bogorodici Djevici Mariji u znak zahvalnosti za bezbrojna dobročinstva, poklanja Alojzije Stepinac.“
Posebno je štovao Majku Božju Bistričku. Pokrenuo je hodočašća njoj u čast; uredio je svetište i 1943. godine podigao prve četiri postaje Križnoga puta. Želio je da Majka Božja Bistrička bude središte duhovne obnove Hrvata uz 1300. obljetnicu naše povijesti. U prvoj propovijedi na Mariji Bistrici 1935. godine obratio se Majci Božjoj riječima: „Pogledaj na nas milena Mati. Svrni svoj pogled na nas svoj zlatni… Pogledaj na našu dječicu, na naše mlade, na naše obitelji, na naše starce i starice…“ A u zadnjoj propovijedi 1945. godine isto na Mariji Bistrici rekao je i ovo. „Majko Božja Bistrička oprosti nam, utješi nas, pomozi nam! Po Kristu Gospodinu našemu. Amen,“ završio je propovjednik.
Karmelićanke su obnovile sjećanja na 3. listopada 1998. godine. Tim više što su sudjelovale na misnom slavlju proglašenja blaženim njihovog Utemeljitelja: osjetile su tada još više bilo svoje Crkve i svog hrvatskog naroda.
U ponedjeljak, 1. listopada 2018. godine, štovatelji, prijatelji i sestre karmelićanke proslavili su blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa, najmlađe naučiteljice Crkve i zaštitnice misija. Svečano misno slavlje u prijepodnevnim satima predvodio je vlč. Krunoslav Kolar, župni vikar u Sesvetskim Selima, uz koncelebraciju oko desetak svećenika, bogoslova i ministranata, a u popodnevnim satima svečano misno slavlje predvodio je vlč. Ivica Zlodi, župnik u župi Sv. Obitelji u Zagrebu, uz asistenciju ministranata.
„U povijesti čovječanstva često se izdvaja ljude koji su ostavili neizbrisiv trag, a nekima se zbog izuzetnog doprinosa pridaje i naziv „Veliki“. Tako imamo vladare poput Aleksandra Velikog, Konstantina Velikog, Karla Velikog i mnoge druge. Sigurno da su tu titulu zadobili i zbog nadmetanja s drugima, jer su željeli biti iznad drugih, bolji od svojih prethodnika i moćniji od suvladara ili vladara drugih država… Isus apostole uvodi u školu Božje logike koja izmiče ljudskom shvaćanju. Umjesto savjeta što činiti da netko od njih postane lider, on ih poziva da budu kao djeca, maleni, neznatni… da priželjkuju djetinje srce koje prihvaća autoritet i daje se voditi od njega, srce koje je miroljubivo, koje ne zamjera, koje ljubi, srce koje je jednostavno, neproračunato, nevino, poučljivo, poslušno. Onaj tko ide putem ovakve malenosti postaje velik u Kraljevstvu Božjem. A upravo danas slavimo jednu takvu proslavljenu sestru u Kristu, sv. Malu Tereziju, koja je u ovom svijetu bila „mala“ da bi u Božjoj blizini bila ‘velika’“, rekao je između ostalog u prigodnoj homilije vlč. Kolar.
Potom je u kratkim crtama ocrtao Svetičin životopis i spomenuo da njezina svetost, osim u Bogu, ima korijene i u njezinoj obitelji čiji su roditelji prvi kanonizirani bračni par u Crkvi, te pozvao roditelje da budu uzori molitve i kršćanskog života svojoj djeci, odsjaj Božjega očinstva i Marijinog majčinstva. Isto je tako propovjednik poručio prisutnima, nadahnjujući se na sv. Maloj Tereziji, da za svetost nikada nije prerano, ali može biti prekasno. Isto tako je naglasio da nam ova velika svetica poručuje da se i mi uvijek s potpunim pouzdanjem predamo Bogu, jer u njegovim rukama smo sigurni. „Njezin je život primjer kako se svetost postiže tako da se male stvari vrše s ljubavlju. Ljubav je pokretač svega u njezinu životu, pa nam tako u baštinu ostavlja i nekoliko vrijednih misli govoreći: ‘Bog ne gleda na veličinu naših djela, nego samo na ljubav s kojom se ona obavljaju…’ ‘Naš jedini cilj mora biti Boga razveseljavati vršeći njegovu volju.’ Tim putem ljubavi prema Bogu i bližnjemu, malim, posve ravnim, kratkim i sasvim novim, penjala se u Nebo Svetica, oduševila je mnoge za taj mali put svetosti, za prisniji odnos s Bogom i postala mali Isusov cvijet koji mu se sasvim predao.
Na kraju homilije propovjednik je zaželio svima da budu Isusovo cvijeće, da šire Kristov miomiris tamo gdje jesu; da budu igračka u rukama Djeteta Isusa; da svakom čovjeku odražavaju i u svakom prepoznaju skriveno Božje lice i da žive svetost poput sv. Male Terezije u jednostavnosti svakodnevice. Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.
Vlč. Željko Nestić zahvalio se biranim riječima predvoditelju slavlja, kao i prisutnima, a tradicionalni blagoslov ruža nije ni ovoga puta izostao.
I na večernjoj sv. misi koju je predslavio vlč. Ivica Zlodi, okupili su se brojni Svetičini štovatelji i prijatelji, koji su došli u Terezijinu školu da bi učili kako se ljubi Boga i čovjeka, rekao je vlč. Zlodi na početku misnoga slavlja. Istu misao obradio je na dublji način i u homiliji, te nadahnjujući se na misnim čitanjima, spomenuo je i ovo: „U Evanđelju nam Isus govori o malenima koji imaju pouzdanje u Gospodina poput djeteta. Jedna od tih malenih je i sv. Terezija od Djeteta Isusa. Ona je shvatila da ljubav obuhvaća sva zvanja, da je ona svudašnja, da je ona vječna. Zato je uskliknla da će u srcu Crkve, svoje Majke, biti ljubav.“
Isto tako propovjednik se prisjetio što su pape napisali o maloj Svetici, te spomenuo misao pape Benedikta XVI., da je Terezijina Ljubav bio sam Isus Krist. Jednako tako je zapazio da se po malenosti najbrže dolazi k dragome Bogu, kao i po trpljenju, bez kojega Terezija nije bila niti jednoga dana. „Upijajmo duhovnost sv. Male Terezije tamo gdje jesmo. Ona nas čisti i prizemljuje. Veliki smo kada se trudimo ugoditi Bogu, prihvatiti osobe i ljude gdje jesmo. Sv. Mala Terezija nam poručuje da živimo odgovorno svakidašnjicu. Onda smo veliki,“ naglasio je između ostalog propovjednik i zaželio prisutnima da se odvaže od danas živjeti drugačije i rasti u duhovnom životu.
Misno slavlje uzvličao je svojim veličanstvenim pjevanjem mješoviti župni zbor „Marijan Mihelčić“ iz župe Sv. Obitelji, Zagreb, a pod ravnanjen s. prof. Jelice Dolić. Zbor je nakon blagoslova ruža počastio i oduševio prisutne prekrasnim koncertom. Vjernici i sestre su se molitvom sv. Krunice pripremili za svako misno slavlje, a devetnicom molitava, meditacija i pjesama za Svetičin blagdan.