Zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski predvodio je u nedjelju, 21. srpnja, u svetištu Majke Božje Karmelske, svečanu, zahvalnu misu u prigodi 80. obljetnice dolaska prvih Bosonogih karmelićanki u Hrvatsku, u Brezovicu, a na poziv ondašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Alojzija dr. Stepinca. Bile su to Hrvatice: s. Regina Terezija od Isusa, Trbljanić, OCD, i s. Marija Josipa od Milosrdne Ljubavi, Laufer, OCD, koje su došle iz austrijskih Karmela, iz onoga u Innsbrucku i onoga u Mayerlingu.
Uz biskupa Gorskog bili su suslavitelji: vlč. Vjekoslav Meštrić, župnik u zagrebačkom Stenjevcu, vlč. mr. Andrija Miličević, duhovnik bogoslova, p. Marko Dokoza, OP, dominikanac, uz ministrante i čitače, dok su ostali svećenici ispovijedali hodočasnike. Euharistijsko slavlje pratio je svojim oduševljenim i zdušnim pjevanjem Mješoviti župni zbor Svete Cecilije iz Vukovine, pod ravnanjem orguljaša i dirigenta dr. sc. Branka Pucekovića.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima svetkovine Gospe Karmelske, osobito na Evanđelju, Otac Biskup je rekao da je za svaku majku najteža smrt njezinog djeteta. To je na poseban način proživljavala i Isusova Majka Marija i, usprkos svemu, stajala je uspravno pod križem svoga Sina. „Isus ju nikada nije zvao ‘Majko’, već ‘Ženo’. To nam govori da je Isus Božji Sin i da se ne da ni od koga uvjetovati. Na odlasku Isus želi svoju majku zbrinuti, jer su udovice u Izraelu bile u to vrijeme u teškom položaju. Cijeli život Isus je imao brigu za druge… Tu pod križem Crkva od tada rađa novi narod. I naš narod obraća se Blaženoj Djevici Mariji za zagovor i pomoć… Papa Franjo spominje da je Marija stajala pod križem u svojoj nepokolebljivoj vjeri, jer se Bogu posve predala,“ rekao je između ostalog propovjednik.
U nastavku homilije Otac Biskup je naveo da Marija stoji i danas pod križem Crkve i čeka strpljivo s vjerom u Boga na Božja obećanja. Isto tako je spomenuo da se i ovom Karmelu već 80 godina moli za Crkvu, stoji se s Marijom pod križem za Zagrebačku nadbiskupiju, za svećenike i hrvatski narod. Jer: „Duhovna građevina treba duhovni temelj, a nema boljega od molitve. Bl. Alojzije Stepinac, na početku drugog svjetskog rata, učinio je ono što je bilo moguće: izgradio je karmel i rekao je sestrama: ‘Učinite što možete milošću Božjom, da se hrvatski narod posve preporodi u Kristu i da sve bude prožeto Duhom Božjim; i pastiri i stado.’ Kao što je prorok Ilija izmolio od Gospodina kišu, nakon velike suše, tako i sestre karmelićanke mole kišu blagoslova za Zagrebačku nadbiskupiju, biskupe, narod, Crkvu,“ potvrdio je biskup Gorski i zahvalio sestrama karmelićankama na molitvama i žrtvama.
Isto tako je primijetio da je novo vrijeme i teže od Stepinčevog vremena. Naime, uočio je da je danas na djelu perfidna ateizacija vjere i da ona prodire u sve strukture života. Također da ta ateizacija prijeti vjeri, tim više, što nije otvorena, već zamotana u paket. „Zato je potrebna molitva i žrtva da Bog otvori nove Karmele. Kad je ono 1939. godine bl. Alojzije Stepinac osnovao ovaj Karmel, bilo je to Božje djelo. I danas imamo Karmel,“ misli su Biskupove.
I na kraju je izručio čestitke zagrebačkog nadbiskupa Josipa kardinala Bozanića i svoje osobne sestrama, te poručio hodočasnicima i vjernicima da s Marijom, Majkom Nade, gledaju naprijed, puni nove Nade.
Vlč. Andrija Miličević zahvalio je Ocu Biskupu, služiteljima oltara, zboru i vjernicima na euharistijskom i molitvenom zajedništvu, sestrama je također čestitao jubilej, a najmlađe članice zbora, devetogodišnje djevojčice, obradovale su sestre karmelićanke za njihov 80. rođendan prigodnim koncertom.
Središnjem jubilarnom slavlju i proštenju gospe karmelske prethodila je jutarnja sv. Misa koju je predslavio don Stjepan Bolkovac, SDB, uz suslavitelja vlč. Andriju Miličevića i ministrante, a koju su pjesmom animirale sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.
U prigodnoj homiliji don Bolkovac se osvrnuo na misna čitanja Gospe Karmelske, te je između ostalog zaželio prisutnima da Mariju ponesu u svoj život, da s njom putuju ovim svijetom i izgrađuju svoj duhovni život, te da gledaju prema gore kako bi shvatili zašto su na zemlji.
Tu je bilo i zavjetno hodočašće župe Vukovine Gospi Karmelskoj, pod vodstvom prečasnog gospodina župnika i dekana Đure Saboleka, koji je predvodio Euharistiju i održao hodočasničku homiliju. Ženski zbor iz Mraclina, pod ravnanjem gospođe prof. Snježane Špehar, animirao je oduševljenim pjevanjem misno slavlje, a narod im se pridružio.
„Blaženi oni koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je,“ (Lk 11, 28), bila je misao vodilja prigodne homilije. Tako je uz ostalo vlč. Sabolek rekao da ih je okupila Gospa Karmelska na Brdu Karmelu, kako bi slušali Riječ Božju i živjeli po njoj poput Marije, proroka Ilije i sestara karmelićanki koje je 1939. godine doveo u Hrvatsku bl. Alojzije Stepinac da budu posve Božje i da mole za Crkvu i hrvatski narod.
Rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu mons. mr. Antun Sente, ml. predvodio je večernju Euharistiju, uz koncelebrante: o. Tihu Radana, OCD, o. Marka Dokozu, OP, gospodina Željka Kovačevića, stalnog đakona, te uz bogoslova i ministrante. Mješoviti župni zbor Sveti Josip iz Karlovca, pod dirigentskom palicom s. Blandine Rakarić, KBLJ, i orguljskom pratnjom mag. muz. Krešimira Klarića animirao je zanosnim pjevanjem misno slavlje.
Oslanjajući se na nedjeljna misna čitanja mons. Sente je između ostalog objedinio i Martu i Mariju, te je rekao i to, da je važno da sjednemo do Isusovih nogu, ali da to što od njega čujemo u djelo provedemo. Isto tako je spomenuo da je Isus učinio čudo na temelju Martine vjere, On čini čudesa i na temelju naše vjere, i da se može Boga spoznati i slaviti ga i u akciji i u kontemplaciji.
Svečanim blagoslovom i pjesmom Gospi Karmelskoj, kao i sv. Josipu završilo je središnje jubilarno slavlje 80. obljetnice dolaska Bosonogih karmelićanki u Hrvatsku, koje su zakoračile u deveti decenij života molitve i žrtve za svećenike, Crkvu i hrvatski narod. Došle su samo dvije sestre, a danas ih hrvatski Karmeli, Bogu hvala, broje, s pripravnicama, nešto manje od stotinu članica. Karmel živi u vrtu Gospodnjem i vez je zemlje sa Nebom, sadašnjosti i Vječnosti.
„Svima nam je poznato kako je naš blaženik Alojzije Stepinac prije točno osamdeset godina izgradio i utemeljio ovaj samostan Karmela u Brezovici. Ovih dana slavimo tu veliku obljetnicu. Punih osamdeset godina u ovim zidovima samozatajno žive naše sestre koje svojom molitvom i žrtvom natapaju naše suhe zemlje duha. Često nam nije jasno kako je to moguće da se netko odazove na ovakav način života – no tu nejasnoću i nesporazum, stavljamo po strani kada dolazimo upravo ovdje moliti preporuku u molitvu. Ne možemo ni objasniti zašto nas upravo ovdje nešto privlači, okuplja i zaustavlja – a onda šalje dalje – ohrabrene i osnažene. Nismo ovdje slučajno ili usput – Duh Božji nas je danas doveo ovdje na ovo brezovičko brdo Karmela.
Ako nemamo neku brigu, jad ili muku koju smo došli predati Majci – onda svakako imamo za što zahvaliti. Svaki od nas ima razlog zbog kojega je ovdje. Možda je Stepinac predvidio mnoga sušna razdoblja, htio je zato, vjerujem, podići mjesto s kojega će se molitve neprestano uzdizati Bogu – da kišom – natopi ovu Zemlju, pjeva psalmist – suhu, žednu, bezvodnu,“ rekao je na početku homilije vlč. Željko Nestić, predvoditelj misnoga slavlja. Uz njega je bilo više od desetak suslavitelja: svećenika, redovnika, đakon, ministranti i čitači, uz brojne hodočasnike i štovatelje Karmelske Gospe.
Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta, sestre karmelićanke, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a narod im se pridružio. Šestorica svećenika i redovnika ispovijedala je hodočasnike, a o. Danijel Čolo, OCD, karmelićanin, primao je neke od njih u Škapularsku bratovštinu.
U nastavku homilije vlč. Nestić je, nadahnut misnim čitanjima svetkovine Gospe Karmelske, govorio o Ilijinoj molitvi za kišu, na gori Karmelu, kao i o njegovoj osobi. Tako je naglasio da je Karmel nezamisliv bez proroka Ilije koji u sebi spaja povijesno i legendarno, popularno i teološko, vremensko i nadvremensko. Isto tako rekao je da je Ilija duboko ljudski prorok, ali istodobno i nebeski lik; snažan je i nemoćan, odbija i privlači; snažno udara ko grom, ali i kukavički bježi pred jednom bijasnom ženom; ne oslanja se na sebe, već na Boga. „Ilija je iskusio snagu Boga, uopće nema sumnje da će izmoliti kišu koja znači život. I ,Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora!’ Spasenje je na vidiku… Ilijino povjerenje treba samo jedan sitan znak s neba da bude uvjeren u obrat situacije. Moguće je netko danas među nama u sličnoj situaciji: suša je postala neizdrdživa: nije li već i naš dolazak i okupljanje oko oltara taj oblačić veličine dlana koji najavljuje kišu milosti.,“ rekao je između ostalog propovjednik.
Potom je spomenuo da je duhovni život, život silazaka i uspona, te je poveo vjernike, sišavši s gore Karmela, na goru Kalvariju, na jedan novi uspon. Isto tako je naglasio da se drama Kalvarije već dvije tisuće godina događa na svakoj svetoj Misi i da je to najveći čin Isusove ljubavi prema nama u povijesti čovječanstva i da: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje.“(Iv 15, 9-17).
„Mi sada sjedimo na Kalvariji i usred smo te spasenjske drame, prisustvujemo i ovom događaju o kojem smo čitali u evanđelju. Slušamo oporuku koja ima biti izvršena. Mi smo izvršitelji. Isus je jedini sin svoje majke koja će nakon njegove smrti ostati sama na svijetu. On joj sada, kao potporu, daje ljubljenoga učenika, zapravo, njega sada čini njezinim sinom… A tako je i učeniku dodjeljen novi dom – majka – koja se brine za njega i za koju se on brine. Ipak, ovo nije bila samo ljudska gesta zbrinjavanja – ovo nam govori još nešto više!,“ primjetio je vlč. Željko.
To „nešto više!“ uočio je propovjednik, najavio je Isus već u Kani Galilejskoj na svadbi. Tu Isus Mariju ne zove majkom, već „ženo!,“ koji naslov možemo naći i na drugim stranicama Svetog pisma. U Kani Isus unaprijed najavljuje konačnu svadbu, koja se ostvarila na Kalvariji, i upućuje na novo vino koje će Gospodin darovati. U izrazu „žene“ prepoznajemo Mariju „kao onu koja premošćuje – ona je most između starog stanja i roditeljica novog stanja. Ona donosi na svijet Novi Savez. U njenoj prisutnosti se mijenjaju odnosi. Ne čini li to danas Crkva? Ona rađa nove kršćane, odgaja ih, ozdravlja, savjetuje, pazi, prati na njihovom životnom putu od rođenja do smrti,“ riječi su predvoditelja slavlja.
Tu je i Ivan podno križa umjesto svih nas kojima je dodijeljena Marija za majku. Mi smo povjereni majci, a ona je povjerena nama. Tu nam je oporuku Isus darovao i ostavio da ju izvršimo u vlastitom životu. „Od učenika, mene i tebe – uvijek se traži da iznova u svoj život prihvati Mariju kao osobu i kao Crkvu i tako izvrši tu Isusovu oporuku, poput sestara karmelićanki koje već osamdeset godina obnavljaju svakodnevno taj odnos između Marije i Ivana, između Crkve i čovjeka. Zato se tu osjećamo kao doma, učimo se biti oslonjeni na Boga poput llije; ovdje možemo biti onakvi kakvi jesmo – jednostavno – sinovi i kćeri sa svojom Majkom Marijom,“ rekao je propovjednik i zaželio prisutnima da ih taj mali oblačić kao dlan, ta sveta Misa, izbavi iz suša i natopi kišom milosti, blagoslova i ljubavi po zagovoru naše drage Majke Božje Karmelske.
Na kraju misnog slavlja vlč. Andrija Miličević zahvalio je vlč. Nestiću na poticajnoj homiliji, kao i svim sudioniccima slavlja, a posebno hodočasnicima iz Siska, župa sv. Marije, koji su stigli autobusom k Gospi Karmelskoj.
Večernju sv. Misu predvodio je vlč. Miličević uz koncelebraciju P. Ivana Magdića, SMM, i ministranata. Crkva je opet bila premalena za sve Gospine štovatelje koji su joj hodočastili.
„Danas se sjećamo Gospe Karmelske i 16. srpnja 2018. godine kad su se naši ‘Vatreni’ nogometaši vraćali iz Rusije sa Svjetskog nogometnog prvenstva, gdje su osvojili srebrnu medalju. Cijelom svijetu bili su prepoznatljivi po svojoj odjeći; po bijelim majicama s crvenim kvadratićima. Tko ih je vidio zaključio je: to je Hrvatska. Ta nam je odjeća davala naš identitet… Danas se sjećamo jedne druge odjeće: Škapulara. To je prisjećanje kome pripadamo,“ rekao je između ostalog, na početku prigodne homilije, propovjednik.
Zatim je spomenuo generala karmelskog Reda, sv. Šimuna Stocka, koji se u 13. stoljeću, kad je Redu prijetilo ukinuće, obratio za pomoć i zaštitu Blaženoj Djevici Mariji, i ona mu je pružila svoj Škapular, znak njezine zaštite i pomoći Redu koji nije ukinut, već je stavljen pod Gospino okrilje.
Isto tako je protumačio značenje sličica i grba na škapularu; Marijina slika na leđima govori nam da nam Gospa štiti leđa od zla, a slika Presvetog Srca Isusova na prsima, poziva nas da budemo ponizni poput njega. Grb s bijelim poljem podsjeća na Gospin bijeli plašt, a jedna tamna zvijezda na grbu, znak je našeg zemaljskog putovanja prema Nebu, dok dvije zlatne zvijezde simboliziraju svece u Nebu.
Propovjednik je spomenuo i poveznicu između brda Karmela i Kalvarije, te je naglasio da nas je Isus ljubio i zato nam je ostavio Majku, koja nas vodi k Sinu i u čijem domu sestre karmelićanke, koje je ovdje doveo bl. Alojzije Stepinac, u tišini samostana mole za Hrvatsku i za čitav svijet.
Na kraju misnih slavlja neki vjernici su primili Gospin škapular i posvetili se Gospi Karmelskoj, za čiju su se svetkovin sestre i oni pripremali Devetnicom molitava, psalama, himana i pjesama, kao i trodnevnom duhovnom obnovom.
Prvi dan duhovne obnove, subota, 13. srpnja, misno slavlje uz homiliju, predvodio je don Stjepan Bolkovac, SDB, koji je u homiliji govorio o Božanskoj mudrosti koja je čovjeku potrebna da ima u sebi mir i radost i da se susretne s Bogom i sa drugima. Drugi dan, u nedjelju, 14. srpnja, vlč. mr. Andrija Miličević, koji je slavio misu i propovijedao, govorio je nadahnjujući se na misnim čitanjima, o milosrdnom Samaritancu koji je Isus, i o svakoj osobi koja treba našu pomoć i kojoj smo mi bližnji. U predvečerje Gospe Karmelske, u ponedjeljak, 15. srpnja, don Mihovil Kurkut, SDB, predslavio je sv. misu i razmišljajući nad Božjom riječi, uočio je da nam Bog dopušta kušnje, napasti i nepravde da bi nas ojačao u vjeri, a s druge pak strane, od nas traži da mu sve dademo, jer je On to za nas prvi učinio. Gospa Karmelska nas na tom putu prati, vodi i ohrabruje.
Ovogodišnji karmelski mladomisnici: o. Krešimir Josip Bahmec, OCD, i o. Nikola Grizelj, OCD, posjetili su u nedjelju, 30. lipnja 2019. godine svoje susestre u Stepinčevom Karmelu i slavili euharistiju, te zahvalili Majci Božjoj Karmelskoj i sestrama na daru svećeništva.
Misno slavlje predvodio je o. Krešimir Josip, a propovijedao je o. Nikola. Uz njih su bili ministranti: Luka, Šimun, Lea i Lena, a s. Božica Alojzija Britvec i djevojka Ivona Kubola pročitala su misna čitanja. Zbor sestara karmelićanki animirao je pjesmom misno slavlje.
Misao vodilja nedjeljnih čitanja bila je: duhovni poziv, nasljedovanje Krista. Govoreći na tu temu o. Grizelj je rekao i ovo: „Idemo odmah u srce stvari. Božja riječ je konkretna, danas govori o nasljedovanju Krista. Nije to tek informacija, nego Bog govori nama, meni i tebi: ‘Pođi za mnom!’ (budi sav/sva moja). Zamisli situaciju da šetaš Zagrebom i netko ti od ljudi priđe i kaže ove riječi koje možemo prevesti i predaj mi svoj život u potpunosti. Što bi mu rekli? Taman posla, ohladi… Dakle da bi nekoga uzeo za ozbiljno nije važno samo što se govori nego tko govori. Tko je Isus da se usudi reći ove riječi. Tko je Isus? To je temeljno pitanje kršćanstva. Važnije je odgovoriti na to pitanje nego na pitanje: ‘Što je Isus govorio i što je radio?’ To je drugotno pitanje.
Tko si ti Isuse? Zašto i kamo da te slijedim? Odgovori na ova pitanja su temelji našeg kršćanskog života, temelji našeg svakodnevnog života.
Ako smo jučer bili na misi onda se sjećamo Isusovog pitanja: Što vi kažete tko sam ja?, a čuli smo i Petrov odgovor koji nije produkt njegovog mozganja niti razmišljanja, nego mu je u usta stavljen odozgor, od Boga: ‘Gospodine, ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga, ti si Bog.’ Sam Bog Otac svjedoči za Isusovo božanstvo. Bog ti kaže: ‘Pođi za mnom!’
Potražimo u današnjem evanđelju zašto i kamo da ga slijedimo,“ naglasio je mladomisnik, i u nastavku rekao da nasljedovati Isusa znači s njim raditi za spasenje svijeta, poći njegovim putem: preko muke i križa doći do radosti uskrsnuća. Za mnoge je taj Učiteljev put težak jer gledaju samo križ i muku, a uskrsnuće zaboravljaju. No, u snazi Duha Svetoga i s Isusom, taj put nije težak jer nas čini slobodnim za Boga i čovjeka, za Božje Kraljevstvo u nama i oko nas.
Isto tako, propovjednik se osvrnuo na prvo čitanje gdje je uočio model nasljedovanja Isusa. Tako je u Iliji vidio sliku Isusa, a u Elizeju sliku svih onih koji žele biti Isusovi. Osvrnuo se na Elizejevo bogatstvo: dvanaest jarmova volova, koje nas može udaljavati od Gospodina, kao i razne druge navezanosti, jarmovi, koje ćemo žrtvovati Gospodinu i slijediti ga, uz Božju pomoć.
„Tada Ilija (slika Isusa) baca na njega svoj plašt i on dobiva snagu da žrtvuje, da napusti svoje bogatstvo kako bi mogao potpuno služiti Bogu. Ovo je zanimljivo jer se vjerovalo da nečija odjeća predstavlja samu osobu i predstavlja nešto od snage te osobe (kao relikvija). Elizej obučen u Ilijinu snagu uspijeva napustiti jaram ropstva. Sestre i svi mi koji nosimo škapular naše majke nije li to upravo to da mi njenom snagom, zagovorom uspijevamo biti vjerni Isusu unatoč svemu… Ma još više od toga, mi smo se u krštenju obukli u samoga Isusa i često se hranimo njegovim presvetim tijelom i Isus je naša snaga kojom ostavljamo ono što nas od njega udaljava. Isus zove, mi se odazivamo, on djeluje u nama i oslobađa nas i osposobljava da ga slijedimo,“ posvjedočio je o. Nikola.
A onda je poručio prisutnima između ostalog, da drugima pokažu Isusa, da ga radosno slijede i da posvjedoče svojim životom: „da ništa u ovome svijetu nije ljepše od toga, da unatoč svim brigama, čovjek bude Božji, da bude Isusov,“ rekao je mladomisnik.
Na kraju misnoga slavlja mladomisnici su podijelili vjernicima i sestrama zajednički i osobni mladomisnički blagoslov, predstavili su se vjernicima i preporučili se u molitve.
Tu je bio i bratsko-sestrinski susret u govornici, uz radost zajedništva i novih nada na putovima Gospodnjim.