Na spomendan sv. Faustine Kowalske, 5. listopada 2020. godine, Gospodin je iznenada pozvao u mir svoga Doma uzornog vjernika, oca obitelji i svoga prijatelja Zlatka pl. Cvetnića. Svoj životni vijek započeo je u Mraclinu, kraj Velike Gorice, u dobroj vjerničkoj obitelji Slavice i Vladimira pl. Cvetnića, tu je rođen 15. travnja 1955. godine. Vjerski život upijao je od svojih dobrih roditelja gdje je primio i sve sakramente, završio osnovnu, te strukovnu školu za automehaničara. Vjeru je živio revno i zauzeto, a u zrelijim godinama odgovorno i radikalno pomažući i drugima u življenju Evanđelja. Skrasio se 1976. kada je sklopio kršćanski brak sa vjernom i plemenitom družicom Zoricom, rođenom Bačurin. Gospodin im je podario troje dobre djece: Dubravka, Anu i Mariju koje su odgajali u kršćanskoj vjeri i zdravim duhovnim i moralnim načelima.
Uvijek je bio spreman pomoći drugima. Imao je oka i srca za čovjeka u potrebi, a požrtvovnim i brižnim radom podigao je svoju obitelj i osamostalio svoju djecu, te su i oni osnovali svoje obitelji. Bio je ponosan na svoje šestoro unučadi koje mu je Bog dao, s kojima je rado provodio dane i vozio ih u školu, vrtić i na slobodne aktivnosti. Djeca su mu bila najveće bogatstvo. Ona ga pamte po njegovom velikom srcu, sebedarju, darežljivosti, šaljivosti i pobožnosti.
Produbljivao je svoju vjeru Euharistijom, sakramentima, molitvom i vjerno pratio sva zbivanja u Crkvi. Mještani i drugi ga se sjećaju kao čestitog i poštenog čovjeka, radnika, brižnog oca obitelji, supruga i djeda. Dan je započinjao s molitvom zahvale Bogu za novi dan i sudjelovanjem na sv. misi na valovima Radio Marije.
Dnevno je molio, uz sve svoje poslove, krunicu Blaženoj Djevici Mariji i Milosrdnom Isusu i znao gotovo napamet sve propovjedi koje je slušao. Nastojao ih je živjeti i druge na to poticati. Bio je ponosan što ima rođenu sestru u Karmelu, vjerovao je u moćni zagovor molitve i vrlo rado je pomagao sestrama na razne načine, koliko je mogao.
Vjerujemo da ga je Gospodin primio u svoj zagrljaj i da ga već gleda licem u Lice. Do kraja je ostao Bogu odan, vjeran svojoj obitelji, djeci i unucima. Volio je svoje mještane, svoj zavičaj, prijatelje i rodbinu, posebno svoju Domovinu i svoj narod. Za njih je bio spreman sve učiniti.
Obrede sprovoda predvodio je na župnom groblju u Vukovini vlč. Vladimir pl. Cvetnić, kao i sv. misu zadušnicu u župnoj crkvi BDM u Vukovini. Uz njega su bili domaći župnik i dekan preč. Đuro Sabolek i don Stjepan Bolkovac, SDB. Na ispraćaju se vlč. Cvetnić osvrnuo na činjenicu da čovjek nosi u sebi duboku čežnju za Bogom. Mada je Gospodin došao iznenada po Zlatka, on je u svojoj nutrini bio spreman za susret s Njime. Vlč. Cvetnić se oprostio od Zlatka spomenuvši se njegovih ljudskih, vjerničkih i obiteljskih vrlina. Jednako tako govorio je o uskrsnuću tijela koje Zlatka i sve nas čeka, kao i nada da ćemo se svi jednoga dana zajedno naći u Nebu. Na Vječni počinak ispratili su ga njegovi najmiliji, rodbina, prijatelji i znanci. Gospodin mu bio Vječna Radost i Život!