„Danas Crkva slavi Svetu Obitelj. Zato da jednostavno pokaže da je obitelj dar Božji, da je Božji plan i da u životu ima Božju ulogu. Samo to kad bismo znali, onda bismo i svoje obitelji više cijenili, jer bismo znali da to nije nešto što mi stvaramo, makar smo mi akteri i sudionici te objave.
Vidite, već u prvom čitanju gdje čitamo da je Abraham u poodmakloj dobi sa Sarom gledao svoju obitelj i kako nije imao potomstva, osjećao je da mu u toj obitelji nedostaje taj Božji blagoslov poroda. I onda, Bog je s njime imao poseban plan da pokaže svome izabranom narodu da ne potječe iz redovitoga potomstva nego iz potomstva koje daje Bog. I zato on dobiva sina Izaka kao znak Božje moći, a ne njegove. I on i Sara postali su nemoćni, ali Bog moćan daje mu sina Izaka po kojemu će se zvati, nakon toga, u potomstvu njegov narod, koji je uzet iz toga Izaka,“ rekao je na početku misnog slavlja između ostalog predvoditelj don Stjepan Bolkovac, SDB.
Zatim je pojasnio misna čitanja koja govore o Abrahamovoj, a i Sarinoj vjeri Bogu koji im je obećao sina. Tako oni postaju vjernici, a ne samo ljudi. Slično se događa i s nama. Roditelji su pozvani da svojoj djeci primjerom prenesu osjećaje vjere kao veze s Bogom. Da vjera bude mjera njihovog ponašanja i njihovog života. Isto tako je naglasio da su muž, žena i dijete biološko trojstvo našega svijeta koje Bog daje, ne zato da se međusobno nadmeću, nego da zajedno po svojim ulogama otkriju što trebaju davati međusobno jedni drugima. „Otac daje sigurnost, majka daje svoju ljubav i nježnost, dijete daje radost budućnosti. I kad to gledamo onda vidimo da nam sv. Obitelj baš to pokazuje. Josip je cijeli za Mariju i Isusa, Marija je cijela za Josipa i Isusa, Isus je cijeli za Mariju i Josipa. I to je taj sklad sv. Obitelji koji danas Crkva poziva da ga otkrijemo, da i u našim obiteljima bude bolje, da budemo jedni za druge, a ne jedni nad drugima. Zato, vidite i mi redovnici i redovnice kažemo za sebe moja ili naša redovnička obitelj, pa upravo da shvatimo to da smo tu jedni za druge,“ istaknuo je propovjednik.
U nastavku homilije rekao je da je potrebno u današnjem svijetu odgajati djecu s ljubavlju i čuvati obitelj od raznih izazova i ponuda svijeta koje ju ne izgrađuju. Zato Crkva žestoko brani svetinju obitelji, jer obitelj ima u sebi ono što ima Trojstvo u Nebu. I na kraju homilije je poručio da zahvalimo dragom Bogu za naše katoličke obitelji, koliko god bile slabe i grešne i da se molimo da im uvijek ostane u srcu ono za što ih je Bog stvorio, završio je don Bolkovac prigodnu homiliju.
Uz njega je bilo, kao gotovo svake nedjelje i blagdana, oko desetak ministranata i ministrantica, čitača i čitačica. Oni su revno posluživali kod sv. Mise i sudjelovali u Euharistijskom slavlju. Tu su: Šimun, Marija i Jakov Jurilj, Maja i Marija Marić, Šimun Šuško, Tomislav Skender, Luka i Lea Balaško, te Dora Nestić i Ivona Kubala. Pri kraju misnoga slavlja poklonili su se Novorođenome kod jaslica, čestitali mu rođendan i preporučili mu svoje obitelji.
Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke, čuvarice svetišta, svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Nakon sv. Mise ministranti i čitači su se susreli sa sestrama u govornici na zajedničkom druženju. Tu su se još više međusobno upoznali i povezali, zanimali se za život sestara, zasvirali im i zapjevali, te se preporučili dalje u njihove molitve. Sv. Obitelj okupila je oko sebe najmlađe članove naših obitelji kao znak Božjeg blagoslova, ljubavi i Božje prisutnosti među nama po djeci i mladima.
I ove godine obilježile su bosonoge karmelićanke u Brezovici dan kanonskog utemeljena svoga samostana, na Badnjak 2020., jutarnjom svetom Misom koju je predvodio vlč. Krunoslav Kolar, župni vikar u Zaprešiću. Ujedno su zahvalile Gospodinu na 81. godišnjici svoje duhovno-molitvene prisutnosti u Hrvatskoj.
„Čitajući današnju riječ Božju, koja je ispunjena simbolikom da nas pripremi za dolazak mladog Sunca s visine, zastao sam nad riječju koju spominju prvo čitanje i evanđelje, a to je – srce. Nemam nakanu baviti se biologijom, ni medicinom, ali imam namjeru iznijeti svojevrsnu kardiologiju tj., govor srca i govor o srcu u biblijskoj perspektivi.“ rekao je vlč. Kolar.
Zatim je spomenuo da se srce u Svetom pismu spominje preko 2000 puta i da ga se često povezuje s Bogom čije je srce ispunjeno očinskim i majčinskim osjećajima prema čovjeku.
Također je rekao da Bog ima srce za čovjeka i da ga ljubi neizmjernom ljubavlju do krajnih granica praštanja, milosrđa i sebedarja. Isto tako, naglasio je da Bog u ljudsko srce upisuje svoj zakon i da je ono središte ljudskoga života i mjesto odluka koje čovjek donosi. Srce je simbol čitavog čovjeka. Mjesto u kojem se susreću ljubav Boga i čovjeka, mjesto gdje Bog želi prebivati, mjesto iz kojeg izvire molitva, misli su predvoditelja slavlja.
A onda je, nadahnjujući se na prvom čitanju, govorio o prebivalištu koje je David odlučio podići Bogu, prorok Natan mu na to odgovara da ide i učini sve što mu je na srcu jer je Gospodin s njim. „Tako se i u srcu mladog nadbiskupa koadjutora Zagrebačke nadbiskupije, bl. Alojzija Stepinca začela ideja o osnivanju Karmela u nadbiskupiji koja mu je bila povjerena. Kao da je čuo Natanove riječi, odlučio je izvršiti što mu je bilo na srcu jer je shvatio da je Gospodin s njime, da to nije njegova osobna, već Božja volja,“ istaknuo je vlč. Kolar.
U nastavku prigodne homilije rekao je i to da su naše Hrvatice koje su živjele u austrijskim karmelima bile znak Božje providnosti i realizacije nadbiskupove ideje. I upravo ta ideja ostvarila se na Badnjak 1939. godine. „Danas tako slavimo rođendan ove zajednice koju je prije 81. godinu, dan uoči rođendana Bogočovjeka, nadbiskup Stepinac kanonski utemeljio. Zbog toga neprocijenjivog dara našem narodu mogli bismo sa Zaharijom, ocem Ivana Krstitelja, uskliknuti: Blagoslovljen Gospodin Bog Izrelov, što pohodi i otkupi narod svoj! Vjerujem da se svi slažemo kako ovo mjesto treba smatrati posebnim darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem nas pohađa Mlado sunce s visine koje nas obasjava i upravlja putem mira. Iako se srcem svake biskupije drži njena katedrala, usuđujem se ovaj Karmel u Brezovici nazvati srcem naše Zagrebačke nadbiskupije. Ovo je posebno mjesto susreta Božje i ljudske ljubavi, mjesto u kojem Bog prebiva, mjesto iz kojeg se uzdižu mnoge Bogu ugodne molitve. Ovo mjesto je srce koje svojim kucanjem omogućava život, i to život s Bogom kao puninu života. Drage naše sestre, vi ste blagoslov naše mjesne Crkve, vi ste srce našeg kardinala Stepinca!“ rekao je između ostalog propovjednik.
Isto tako spomenuo je da je Karmel poput sakrementa: vidljivi znak nevidljive Božje prisutnosti. Da bi čovjek bio sakramentom, mora vjerovati. A što znači vjerovati, završio je mislima pape u miru Benedikta XVI. „ kada iz glagola credere tj. vjerovati izvodi značenje cor dare tj. dati srce. Tako prema njemu vjerovati znači – dati srce. A dati srce ne znači dati neki dio već – čitavog sebe predati Bogu.“ I zaželio je da u Božiću, kad nam se Bog potpuno darovao da bi nam pokazao ljubav i mi se njemu darujmo s ljubavlju, te da uvijek budemo poslušni poticajima srca kako bismo vršili njegovu volju i jednom uživali radost u nebeskom Karmelu.
Misno slavlje pratile su sestre karmelićanke svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. Marije Bonite Kovačić, OCD, a narod im se pridružio. Nakon himna Tebe Boga hvalim, velečasni Krunoslav čestitao je sestrama 81. rođendan, kao i Božić, naglašivši da je to uz Isusov i naš rođendan, jer je Isus naša Glava, a mi smo njegovi udovi.