Tradicionalni posjet mladomisnika bosonogim karmelićankama u Stepinčev Karmel nastavio se i ove godine. Tako je mladomisnik o. Ivan Živković, OCD, karmelićanin iz zagrebačkih Remeta, u pratnji svog redovničkog subrata br. Marka Maglića, OCD, roditelja, sestre s obitelji i prijatelja, posjetio u nedjelju 21. lipnja 2020. sestre karmelićanke u Karmelu u Brezovici. Ujedno je u svetištu Gospe Karmelske slavio prvu mladu sv. Misu, dan nakon svećeničkog ređenja.
Uz njega su bili: gospodin Željko Kovačević, trajni đakon, koji je navijestio Evanđelje, br. Marko Maglić koji je pročitao misna čitanja, dok su Luka i Lea Balaško ministrirali, a zbor sestara karmelićanki animirao je pjesmom misno slavlje. Nadahnjujući se na nedjeljnim misnim čitanjima, mladomisnik je u svojoj prigodnoj homiliji govorio o hrabrom svjedočenju za Krista Gospodina i za njegovo Evanđelje. Tako je između ostalog rekao i to da je svaki kršćanin pozvan svjedočiti Evanđelje uz sve teškoće i uz sva trpljenja. Za to je potrebna snaga molitve i ljubavi jer se često ono Božje i ljudsko u nama isprepliće, izmjenjuje se svjetlo i tama. „Uvijek moramo biti svjedoci na razne načine… Nije lako biti kršćanin. Ali se ne treba bojati jer je Gospodin s nama. Za njega treba biti spreman i umrijeti“, poručio je među inim o. Živković.
Na kraju misnoga slavlja Mladomisnik je podijelio prisutnim vjernicima i sestrama zajednički i pojedinačni mladomisnički blagoslov, te se ukratko predstavio: rođen je i živio je u Zatonu, prije osam godina došao je u karmelićane, diplomirao je teologiju. Taktovima pjesme „Do nebesa nek’ se ori“ završilo je misno slavlje.
Prijateljsko druženje u govornici nije izostalo uz duhovne i duhovite sadržaje, uz duhovni i klapski melos koji oplemenjuje dušu, uz originalnu skladbu Sluzi Božjem o. Anti Antiću, koju je skladao i tekst napisao Mladomisnikov šogor, i uz saznanje da je mladomisnik o. Ivan Živković, OCD, prvi koji slavi Mladu Misu u Zatonu nakon 1917. godine, kada ju je slavio Sluga Božji o. Ante Antić, OFM.
I ove godine svećenici Zagrebačke nadbiskupije zahvalili su Gospodinu, Majci Božjoj i sestrama karmelićankama u svetištu Gospe Karmelske u Brezovici za tri godine svećeničkog života i rada. Misno slavlje u srijedu 17. lipnja predvodio je, u ime svojih prisutnih kolega svećenika, vlč. Mario Dukić, župni vikar Župe sv. Pavla apostola u zagrebačkom Retkovcu. Uz njega su bili vlč. Tomislav Šagud, župnik Župe sv. Josipa Radnika u zagrebačkim Gajnicama, vlč. Danijel Hačko, upravitelj Župe Rođenja Isusova u zagrebačkim Vrbanima, i vlč. Željko Nestić, župnik Župe Rođenja Isusova u zagrebačkoj Kajzerici, a u duhu im se pridružio vlč. Krunoslav Kolar, njihov kolega i župni vikar Župe sv. Petra u Zaprešiću, koji zbog pastoralnih razloga nije mogao doći u Karmel.
Misna čitanja čitala je studentica Dora Nestić, a molitvu vjernika apsolvent Tomislav Skender, dok je zbor sestara karmelićanki animirao misno slavlje svojim skladnim pjevanjem.
Voditelj slavlja vlč. Dukić obratio se prisutnim vjernicima i sestrama, te posvjedočio važnost molitve u svećeničkom životu. Između ostalog rekao je: „Mi bez molitve ne bismo mogli. Molite za nas, a mi ćemo za vas…“
To je bila i želja bl. Alojzija Stepinca, utemeljitelja prvog Karmela u Hrvatskoj u Brezovici. Naime, on je presadio Karmel u Hrvatsku s nakanom da sestre svoj život molitve i žrtve ugrade u duhovnu obnovu hrvatskog naroda, a osobito zato da bi molile i žrtvovale se za svetost svećenika, što one rado i čine već više od 80 godina. Svećenici to pamte i često svraćaju u Karmel, ne samo blagdanima, već i svagdanima. Oni predvode sestrama misna slavlja, dijele sakramente, drže im predavanja i izmjenjuju s njima svoja duhovna iskustva. Zahvalnost je obostrana, a duhovna pratnja neumorna.
Misno slavlje završilo je Domjanićevom pjesmom Majci Božjoj „K suncu prosi vsaka roža,“ u koju se slila iskrena zahvalnost svećenika i vinula se u Majčino Srce.
U našem svetištu i samostanu u tijeku je obnova fasade sufinancirana od strane Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije. Čitav projekt, sve one koji u njemu sudjeluju i nesebično nam pomažu preporučamo zagovoru Karmelske Gospe i bl. Alojzija Stepinca.
Svečanim misnim slavljem koje je predvodio p. Zdravko Barić, SMM, uz suslavitelja Željka Kovačevića, trajnog đakona, i ministranticu Leu Balaško, u ponedjeljak, 10. veljače, proslavile su sestre karmelićanke i štovatelji bl. Alojzija Stepinca, u brezovičkom Karmelu, 60. obljetnicu njegova preminuća, pod Blaženikovim motom: „Znajte, Isus Krist je Bog i za njega smo spremni umirati svaki dan i svaki čas!“
Upravo o tim posljednjim danima krašićkog zatočenika, a osobito o Kardinalovoj smrti, govorio je p. Barić. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Danas je veliki dan za Hrvate širom svijeta i za čitavu Crkvu. Danas slavimo 60. obljetnicu smrti bl. Alojzija Stepinca. Umro je u Krašiću, u srijedu, 10. veljače 1960. godine kao pravednik. O smrti je govorio i dočekao ju je s vjerom i nadom… Dvije Kardinalove velike ljubavi bile su: Crkva i hrvatski narod. Zna se, Isus Krist i Majka Božja na prvom mjestu… Na sudu je hrabro izjavio da je Isus Krist Bog, tad je nastao tajac u dvorani, i da je za njega spreman umirati svaki dan i svaki čas. U svojoj Oporuci od 1957. godine, moli za oproštenje ako je ikome učinio zlo, i oprašta svim svojim neprijateljima… Komunisti su ga trovali i trpio je velike bolove u želucu… Znao je izjaviti: ‘Što su veće nevolje, to mora biti veće naše pouzdanje u Boga.’
U nastavku homilije, propovjednik je spomenuo i Kardinalovu radost u Lepoglavi i Krašiću zbog njegove čiste savjesti s kojom može mirno na sud Božji. Isto tako je rekao da mu je zadnja noć bila najteža u životu. Potom je detaljno opisao posljedni Kardinalov dan na zemlji kad je obavio životnu ispovijed kod vlč. Vranekovića koji mu je podijelio i apostolski blagoslov i sakrament bolesničkog pomazanja i svetu pričest, u nazočnosti svojih ukućana i rođene sestre Josipe, te kad je pet puta u razmacima izgovorio: „Deo gratias“, zamolio je blagoslovljenu svijeću od Svijćnice; držao je u ruci, pogledao je Gospinu sliku na zidu i s riječima: „Fiat voluntas tua“ predao svoju mučeničku dušu svome Stvoritelju.
Poznata kiparica Mila Wood otisnula je Kardinalivu posmrtnu masku, tijelo je odveženo na obdukciju i balzamiranje u Zagreb, te dostojanstveno pokopano usprkos velikim zaprekama, u zagrebačkoj Katedrali.
I na kraju, p. Zdravko se zapitao što nam Kardinal danas poručuje? Prisjetio se njegove beatifikacije 3. listopada 1998. na Mariji Bistrici, kad ga je Sv. Ivan Pavao II. proglasio blaženim i prozvao: najsvjetliji lik Crkve u Hrvata, te zaželio da svjetlo Kardinalovo trajno sjaji u našim srcima i u našem narodu, te da poput njega ljubimo Boga i čovjeka i nosimo predano patnje života, te da molimo Gospodina da našeg Blaženika možemo što prije zvati svetim. Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i pjesmom Blaženiku, a u popodnevnim satima i susretom sa hodočasnicima, neokatekumenima, Splićanima koji su, pod vodstvom don Šime Doljanina, u četiri autobusa hodočastili Stepinčevim stopama: u Krašić, Karmel i u Katedralu.
Za Stepinčevo su se sestre i vjernici pripremali devetnicom i trodnevnicom, čiija su misna slavlja predvodili: vlč. Željko Nestić, župnik župe Rođenja Isusova, Zagreb, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanavca na Knežijii i vlč. mr. Andrija Miličević, pomoćnik duhovnika bogoslova.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana, petak, 7. veljače, vlč. Nestić je usporedio lik i poslanje Ivana Krstitelja s likom i poslanjem bl. Alojzija Stepinca. Tako je rekao između ostalog i ovo: „Danas je riječ o čovjeku koji je govorio istinu, dapače živio istinu, nije se bojao nekih kukavičkih dobacivanja, nije strančario i dijalogizirao sa Zlom, jasno i glasno je vikao, ravnao je staze i putove kojima je imao doći Isus. Konačno zbog istine koju je zastupao, prolio je krv – nije se ni toga bojao. Moguće vas ovo podsjeća i na blaženog Alojzija Stepinca, ipak riječ je o Ivanu Krstitelju. Nije slučajno da se ove karakteristike i jednog i drugog podudaraju. U liku Ivana Krstitelja možemo pročitati lik Alojzija Stepinca, to su muževi iste kategorije – sveti i za Boga potpuno predani – do mjere krvi!“
Isto tako je naglasio da i danas Bog izabire ljude koji uznemiruju tuđe savjesti. Ljudi koji ih slušaju imaju dva izbora: ili okrenuti se, zauzeti novi smjer kretanja – ili ubiti glasnika, misleći tako ušutkati glas, kao što je to učinila Herodijada, koja se osvetila Ivanu Krstitelju.
„Neka nam ovo slavlje, slavlje Neba, priredi pretvorbu svega onoga u meni što nije Božje – neka se zahvatom Boga učini božanskim – tako ću steći preduvjet – ne samo diviti se i govoriti o primjeru našeg Lojzeka, već tako ću biti sposoban to živjeti,“poručio je vlč. Nestić.
Don Stjepan Bolkvac, govorio je nadahnuto, u subotu, 8. veljače, o Kardinalovoj molitvi koja je nikla iz majčine molitve i darovala mu smirenost, sabranost i mudrost. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Molitva je kad svoje srce, pamet i život predamo Bogu. Onda molitva postaje naše djelovanje. Molitvu je Alojzije naučio od mame Barbare. Gledao je što mama Barbara radi… Evanđelje nam je primjer gdje treba trajno djelovati. Potrebno je skupiti snage, ako se želimo Bogu posve predati. Alojzije Stepinac je bio smiren i sabran jer se u Boga pouzdavao: ‘U tebe se, Gospodine, uzdam!’ Naš Alojzije nosio je u sebi mir jer je radio što Bog hoće,“ posvjedočio je don Bolkovac i zaželio prisutnima da se Bogu predaju poput Blaženika; da žive i rade njemu na slavu i sebi i drugima na dobro.
U popodnevnim satima radost drugog dana trodnevnice podijelili su s nama braća i sestre Svjetovnog karmelskog Reda Zajednice od „Djeteta Isusa,“ pod vodstvom br. Ivana Jurića, OCDS, priora Zajednice.
Nakon pozdrava i srdačne dobrodošlice, te kraćeg razgovora, slijedilo je zanimljivo predavanje s. M. Bonite Kovačić, OCD, na temu: „Kratki prikaz razvoja i uloge liturgijske glazbe.“ Uz teoriju bio je tu i praktični dio učenja korala, a jednako tako i zajednička Večernja i sv. Misa koju je predvodio vlč. Damir Ceković, župnik u Petrinji i član svjetovnog karmelskog Reda. U prigodnoj homiliji osvrnuo se na nedjeljno Evanđelje i govorio je o svjetlu i o soli, te naglasio da je to zapaljeno svjetlo bio bl. Alojzije Stepinac u tami života, kao i sol dobrih djela na koja smo svi pozvani.
Na Vigiliju Stepinčeva, u nedjelju, 9. veljače, misno slavlje predvodio je vlč. mr. Andrija Milićević, uz asistenciju Željka Kovačevića, trajnog đakona i ministranata.
Vlč. Miličević je također u zapaženoj homiliji podsjetio na 60. obljetnicu preminuća bl. Alojzija Stepinca i prikazao ga je na jedan nov način: motreći ga kao čovjeka jednostavna i svjedočka u njegovoj svakidašnjici koja je bila priprema za velika i hrabra djela u njegovoj daljnjoj budućnosti. Tako je između ostalog rekao i to da je Kardinal sve činio iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, na što su i kršćani pozvani, kao i to da žive drugačije od drugih, da se bore protiv grijeha, da budu Božji i da budu svjetlo svijeta i sol zemlje. Čovjek koji se oslanja na Gospodina, čini čudesa, završne su misli propovjednikove.
Liturgijska slavlja na Stepinčevo, kao i u Stepinčevim danima, animirale su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a vjernici su im se pridružili.