Vrhunac trodnevne priprave za Stepinčevo očitovao se na njegov blagdan u četvrtak, 10. veljače 2022. godine, u brezovičkom Karmelu. Euharistijsko slavlje predslavio je vlč. Danijel Hačko, župnik župe sv. Vida, mučenika, u Brdovcu. Uz njega je suslavio don Stjepan Bolkovac, SDB, kao i ministranti i čitači: Luka Balaško, Šimun i Marija Jurilj.
Na početku misnog slavlja, vlč. Hačko je između ostalog rekao i ovo: „Došli smo ovdje u Stepinčev Karmel. Ima li ljepšega mjesta od ovog koje je Blaženiku za života bilo u duši i na srcu? Došli smo moliti za svećenike, Crkvu zagrebačku, za naš narod… došli smo staviti sve naše nakane pred Lice Božje.“
U zapaženoj homiliji osvrnuo se na Blaženikov život, na njegovu obitelj, okruženje u kojemu je živio i djelovao, te zapazio kako Blaženik nije učinio samo jedno djelo divljenja, već je čitav njegov život jedno divljenje.
U njegovom životu prepoznajemo kako je Bog od samog početka u njemu djelovao. Sve što je htio, Bog je učinio drugačijim… U vremenu Drugog svjetskog rata, kada je čovjek živio u teškom iskušenju, Stepinac se nije svrstao ni na jednu stranu, nego se odlučio za čovjeka, što će reći, za Boga.
A u jednoj od svojih misli, Blaženik je zapisao: „Kažu da je prvi uvjet ozdravljenju postaviti pravu dijagnozu. U našem slučaju nije je teško postaviti. Čovječanstvo se dobrim dijelom odvratilo od Boga i praktičnog kršćanskog života. Odvratilo se od Boga Stvoritelja, o kojem je ovisan i vladar i sluga. A odvraćanje od Boga isto je što i vlastita osuda na smrt. Oholost je čovjeka zavela i dovela na misao da može napredovati i bez Boga, što više, da je i Bog u svom djelovanju ovisan o dobroj volji umišljenih zemaljskih veličina.“ Te Blaženikove riječi i danas imaju snagu i aktualne su. Čovjek koji želi zauzeti Božje mjesto, napravi kaos. Kada si čovjek umišlja da sve može zavlada kaos. Bog ne vlada moću i silom, već s križa, ljubavlju.
Jednako tako propovjednik se zapitao: „Zašto naš Blaženik nije priznat tolike godine, a rođen je za nebo? Ponekad se čini da ga preveć veličamo, a da to nije. Mnogi ljudi nas dovode u sumnju. No, postoje pojedinci koji nisu iz ovog naroda, a bavili su se njegovim životom, jer ih je zadivio. Mi iščekujemo i molimo za njegovu kanonizaciju. Zbunjuje nas zašto to toliko traje? Božje su namisli dublje i veće od ljudskih. Možda nam je ova prilika dana da ga bolje upoznamo, da živimo ideale koje je on živio.“
Zatim je istaknuo kako je Stepinac bio čovjek bez kompromisa, da je nastojalo provesti u djelo ono što je Bog od njega tražio. Bio je radikalan i za njega je vrijedilo samo jedno: Ili će biti Božje ili nikakvo!
Tu savršenost tražio je i od sestara bosonogih karmelićanki u Brezovici kada je osnivao Karmel, te im je znao ponoviti da želi uzoran Karmel ili nikakav.
U nastavku propovjedi vlč. Hačko je ustvrdio da je Blaženikov život bio pokazatelj kako je Bog u svakom trenutku njegova života bio na djelu. On je ostao pred Bogom i čovjekom čista obraza. Štoviše, zasjao je pred Bogom kao iskra u strnjici, kao što smo čuli u prvom čitanju. „Mi smo braćo i sestre iskre zapaljene na Božjoj vatri, vatri Božje ljubavi. Stepinac je to poznavao i to je živio, bio je Božja iskra. Živjeti sveto, živjeti odgovorno kako je živio blaženi Alojzije Stepinac u svom vremenu, u današnjem trenutku poziv je za svakoga od nas. Kardinal Stepinac nas zove da ga, ne samo častimo, i da o njemu slušamo, nego da nasljedujemo njegov primjer.“ naglasio je župnik Hačko.
U završnim mislima homilije pozvao je voditelj slavlja vjernike da se ne opiru Božjoj volji i njegovom putu iako taj put nije lagan. To je put križa. Blaženik je rekao da čovjek svoj križ treba nositi ne samo strpljivo nego i s ljubavlju, radošću, osmjehom na licu, jer tek tako pobjeđujemo svako zlo i neprijateljstvo i sve ono što nas udaljuje od dragog Boga.
Prije završnog blagoslova, don Bolkovac, SDB, zahvalio je vlč. Hačku za Euharistiju, nadahnutu propovijed u snazi Stepinčeva duha, te za duhovno zajedništvo, a vlč. Hačko uzvratio je sa željom da ovaj Dom molitve bude i dalje mjesto Božje prisutnosti, molitve i tišine u koju je rado i često dolazio Blaženik, te u molitvi i sabranosti donosio važne odluke za život Nadbiskupije.
Misno slavlje uzveličale su svojim lijepim pjevanjem čuvarice svetišta, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a Blaženikova omiljena pjesma „Ljiljane bijeli“ ispunila je svaki kutak svetišta.
Posljednjeg dana trodnevne priprave za proslavu spomendana bl. Alojzija Stepinca, na spomendan sv. Skolastike, u srijedu 9. veljače 2022., misu u Karmelu u zagrebačkoj Brezovici predslavio je župnik Župe Rođenja Isusova na Kajzerici vlč. Krunoslav Kolar.
U uvodnim mislima predslavitelj se osvrnuo na život sv. Skolastike i njezinog brata sv. Benedikta, kao i na njihovo poslanje u Crkvi i u redovništvu. Jednako tako, rekao je da je Euharistija otajstvo ljubavi u kojem se Isus daje u svojoj Riječi i po svome Tijelu; otajstvo po kojem se postaje Nebom. Bog kojega primamo želi prebivati u nama, učiniti nas svojim hramom, poručio je.
Također je naglasio da je bl. Alojzije Stepinac, utemeljitelja brezovičkog samostana, jasno poručio: „Ili smo katolici ili nismo,“ te da ne možemo u Crkvi živjeti kao katolici, a vani kao da nismo, već biti Bogu predani i odani ljudi, nasljedujući Stepinčeve kreposti.
Oslanjajući se na Evanđelje i misna čitanja, vlč. Kolar utkao je u riječ Božju lik, život, poslanje i djelo bl. Alojzija Stepinca. Tako je između ostaloga rekao da se na montiranom procesu protiv zagrebačkog nadbiskupa Alojzija Stepinca, iz usta lažnih svjedoka moglo čuti mnogo toga što je njih onečistilo jer u konačnici nisu uspjeli ugasiti ono svjetlo koje je gorjelo u tom Božjem čovjeku.
Iako i dalje postoje propagande koje niječu Stepinčevu svetost, uvidjelo se da je on bio čovjek Božje mudrosti koja ga nije nikada napuštala. „Kao što se glas o Salomonu i njegovoj mudrosti čuo nadaleko, tako se i glas o kardinalu zatočeniku, patniku i mučeniku čuo nadaleko, po svim kontinentima svijeta koji mu nisu mogli doći ususret, ali su mu iskazali čast zbog nepokolebljivosti u služenju Bogu i čovjeku“, kazao je propovjednik.
U nastavku homilije usporedio je život Blaženika sa životom samoga Isusa Krista, rekavši da je njegov život bio obilježen mnogim nedaćama, ali da se on u svim tim nevoljama; uhićenju, lažnim svjedočanstvima, nepravednoj osudi, lišavanju slobode, smještanju sa zločincima sve do prerane smrti koja je pospješena sustavnim trovanjem, prepustio Gospodinu, jer je bio siguran da će, ako je na Kristovom putu, postići svoj cilj, a to je vječnost s Bogom što je i nebo potvrdilo po sv. Ivanu Pavlu II. koji ga je proglasio blaženim, a svima nama je jasno da je on svet jer se nalazi s onim koji je Svet u sebi.
Propovjednik je također podsjetio da u Karmelu Brezovica živi duhovno srce kardinala Stepinca, a da iz toga srca izlaze molitve i vapaji Bogu, bogobojazni način života i djela ljubavi. Dodao je da je Bog prebivao u Stepinčevom srcu, kao što prebiva i ondje, u njegovom duhovnom srcu.
Na kraju, vlč. Kolar je zaželio da vjernicima u srcu bude obdržavanje Božjeg zakona, pouzdanje u njegovu blizinu i pomoć, što je siguran put do dragog Boga. To su ostvarili mnogi Božji prijatelji i sveci, kao i Blaženik „koji je bio čovjek nepokolebljive vjere u Boga, velike ljubavi prema majci Crkvi i odanosti rimskom papi, koji je u svakom čovjeku vidio sliku Božju, a ne nekoga tko zbog nacionalne ili vjerske različitosti manje vrijedi. Svece najbolje častimo kada ih nasljedujemo u krepostima koje su oni živjeli. Neka i nas resi ljubav prema Bogu i svakom čovjeku kako bismo jednom postigli slavu koju živi naš Blaženik. Neka predobri Bog usliši i naše molitve da bismo što skorije mogli zazivati: sveti Alojzije Stepinče, moli za nas!,“ poručio je vlč. Kolar.
Prije završnog blagoslova, predslavitelj je potaknuo prisutne da se ne boje nasljedovati Stepinčeve kreposti, jer time nasljeduju Isusa Krista, te je zaželio da njihova srca budu izvor kreposti, a ne grijeha, jer mijenjajući svoja srca, mijenjaju svijet oko sebe.
Zvucima pjesme u čast kardinala „O slugo Božji“, koju je komponirao o. Zvonko M. Pšag, kapucin, a harmonizirao mo. Miroslav Martinjak, završila je trodnevna liturgijska priprava za Stepinčevo.
Euharistijskim slavljem, koje je predvodio vlč. Željko Nestić, župnik župe bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi, započeo je, u utorak, 8. veljače 2022., drugi dan trodnevnice za Stepinčevo u brezovičkom Karmelu. Slavlju su se pridružili ministranti i čitači: Ivona Kubalo, te Šimun i Marija Jurilj, kao i vjerni Blaženikovi štovatelji.
Nadahnjujući se na Evanđelju dana, vlč. Nestić protumačio je na zoran i praktičan način Isusov susret s farizejima i pismoznancima koji mu postavljaju zamke, ali ne zbog traženja istine i promjene svoga života, već zbog uvjerenosti u svoju pravednost koja je njihov bog, a od Isusa očekuju da je potvrdi. Slično je i s našom pravednošću koja se često nameće drugima kao božanstvo, kao bog koji treba zasjesti na Božje prijestolje. Isusova pravednost nisu obavljanje slijepih rituala i molitava bez odnosa s Bogom. Pismoznanci i farizeji, elita židovskog društva, znali su sve zakone i stotinu uredaba i odredaba, revno su ih vršili i zato su se držali savršenim. Isus je narušio tu njihovu uhodanu praksu.
Isusove učenike farizeji su uhvatili u nepridržavanju Zakona o pranju ruku prije jela. Isus odgovara na primjedbu pismoznanaca tako što ih „naziva licemjerima od grčke riječi hypokrosis koja znači gluma. Naziva ih glumcima. I ovdje bi bilo pogrešno likovati i razmišljati u sebi; e neka im je tako rekao, tako im treba. Ovo oštro upozorenje ide i mene ako sam samo jednom bio glumac, kada sam glumio svoju pravednost, svoju pamet, svoju svetost – ova riječ usmjerena je prema meni. I nema namjeru učiniti me malodušnim – već upravo suprotno – poniznim i jasnim kada se radi o pitanju moje privrženosti uz Isusa Krista,“ misli su propovjednikove.
U nastavku homilije, predvoditelj slavlja rekao je između ostalog i to da su učenici već stvorili svoj odnos prema Isusu Kristu, svaki za sebe i svi zajedno kao zajednica i zato svoje djelovanje nadahnjuju na tom odnosu. To im daje autoritet i stav. U tom stavu mirne savjesti uzimaju hranu neopranih ruku. Velika je stvar kad imamo kršćanski stav u našem pogledu prema životu, prema svijetu i prema Bogu, prema svemu vidljivom i nevidljivom. Izgrađivati svoj stav svaki dan na Kristu Isusu i na njegovoj Riječi, hraneći se njegovim Tijelom, odričemo se svoga glumačkog stava i postajemo slični Kristu Isusu, su-obličujemo se njemu. „Iz toga stava je i Alojzije Stepinac na onom montiranom suđenju prekinuo galamu rulje kada je rekao: ‘Znajte, Isus Krist je Bog! Za Njega smo spremni umirati…’ Jesmo li? Ne znam, svaki zna za sebe!“
I na kraju homilije župnik Nestić je poručio vjernicima i svima prisutnima da dozvole Riječi Božjoj da ih oblikuje, da ih provocira, izbaci iz takta, da im poremeti planove, da ugrozi njihovu pravednost… „Ako bismo samo slavili Stepinčevo, eto iz nekog vjerničkog ponosa, navike, tradicije, političkiih uvjerenja – to je čisti promašaj – to je gluma. Svako slavlje svetaca poziva nas na vlastitu preobrazbu prema smjernicama Evanđelja i po konkretnom primjeru. Stepinac je bio sav Isusov, kršćanin, vjernik, teolog povijesti, molitelj, vjeran Crkvi i papinstvu, rodoljub.
I dobro je rekao nuncij Giorgio Lingua: ‘Zadatak svakog Hrvata je da bude drugi Stepinac!‘ To je moja briga; kako ću ja biti svet kao Stepinac!? Nije moja briga kada će ga i tko proglasiti svetim, to nek’ misle oni koji su za to određeni… moja briga je da budem potpuno Božji i dosljedan Božjemu! Daj Bog da po zagovoru našeg Alojzija Stepinca tako i bude!, “ zaključio je propovjednik.
Misno slavlje uzveličale su čuvarice svetišta svojim skladnim pjevanjem, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a narod, koji je ispunio sva mjesta u Crkvi, im se pridružio.
Župnik župe Presvetoga Trojstva u zagrebačkom Prečku, velečasni Tomislav Šagud, predslavio je u ponedjeljak, 7. veljače 2022. godine misno slavlje na prvi dan trodnevne priprave za Stepinčevo, u njegovom Karmelu. Uz njega su bili ministranti i čitači: Šimun i Marija Jurilj, te Luka i Lea Balaško, kao i čuvarice svetišta, bosonoge karmelićanke, kojima su se pridružili štovatelji i prijatelji blaženog Alojzija Stepinca.
U nadahnutoj homiliji, vlč. Šagud se osvrnuo na ulomak iz Prve knjige o Kraljevima, te je spomenuti ulomak o posvećenju hrama i o vladavini kraljevstva komparirao s Kraljevstvom Božjim i sa sadašnjom Crkvom.
Spomenuo je da su carstva i kraljevstva za vrijeme Salomona u mnogočemu slika i najava kraljevstva Božjega i slika i najava Crkve. Isto tako, primijetio je da kralj Salomon predvodi liturgiju posvećenja hrama što nije uobičajeno, jer Salomon kralj dolazi iz Judina plemena, a svećenici su bili isključivo iz levitskog plemena. „Kad je Salomon prinio žrtvu onda ga je Bog označio kraljem iako nije bio svećenik. Tako Salomon može slobodno predvoditi liturgiju iako on nije po levitskom redu svećenik, nego po redu Melkisedekovu, što je kasnije izraz kojeg smo čuli za Isusa. Salomon je bio jeruzalemski kralj, kao što je Melkisedek bio jeruzalemski kralj. On nije bio samo kralj Jeruzalema nego i svećenik Jeruzalema,“ rekao je propovjednik.
U nastavku homilije spomenuo je da se desno od kralja Salomona nalazila njegova majka kraljica kojoj su dolazili ljudi da bi zadobili milosti od kralja. Ona je na svoj način slika Blažene Djevice Marije. Također, na Salomonovom dvoru je bilo dvanaest upravitelja koji su se brinuli za kraljevstvo kada je kralj bio odsutan, isto kao što je Isus ostavio zadatak dvanaestorici apostola da upravljaju Crkvom nakon njegovog odlaska k Ocu.
Isto tako, propovjednik je rekao da se utjecaj Salomonovog kraljevstva protegao preko cijelog svijeta, kao što Crkva ima utjecaj na cijeli svijet. Još je naglasio da je zanimljivo što se u govoru o kralju spominje mjesto Morija. A samo još na jednom mjestu se spominje brdo Morija, a to je brdo gdje je Abraham išao žrtvovati Izaka, a kasnije; Isus sebe prinosi kao žrtvu na Kalvariji koje se isto naziva brdom Morija.
Na kraju homilije vlč. Šagud je istaknuo da je Salomon uspostavio vječno svećeništvo, a kasnije je Isus preuzeo ulogu svećenika i prinio samoga sebe. U najavi Crkve vidimo da je takav Pastir bio bl. Alojzije Stepinac koji je sebe darovao i prinio za svoje ovce, za narod i Crkvu dajući nam primjer kako živjeti s Kristom i nasljedovati ga.
Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem bosonoge karmelićanke iz Stepinčeva Karmela, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, uz orguljašku pratnju s. M. Kristine Jadanić, OCD.