Arhiva za "18 ožujka, 2022"

Misnim slavljem koje je predvodio vlč. Krunoslav Kolar, župnik župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici, u petak, 18. ožujka 2022., proslavile su sestre karmelićanke i vjernici uočnicu svetkovine sv. Josipa, u Stepinčevom Karmelu u Brezovici.

Uvodeći u misno slavlje, vlč. Kolar je istaknuo da je sam Bog povjerio Isusa na čuvanje sv. Josipu i time potvrdio Josipovu veličinu, svoje povjerenje u njega i Josipov krepostan život.

U nadahnutoj homiliji osvrnuo se na prvo čitanje koje govori o Josipu egipatskom koji je postao jedna od važnih figura u povijesti spasenja i kao da je pripremao put svome imenjaku koji će ga u važnosti daleko nadvisiti. Braća su ga htjela ubiti iz zavisti jer je bio ljubljeni sin Jakovljev. No, on je ipak bio pošteđen, a povijest spasenja bilježi da je iz zavisti i mržnje ubijen ljubljeni Sin nebeskog Oca o čemu govori današnje Evanđelje.

Kao što je Jakov volio svoga sina Josipa više od drugih sinova, tako možemo reći da je Bog više od drugih zemaljskih sinova zavolio tesara Josipa kojemu je povjerio jedinstvenu i neponovljivu zadaću da bude zaručnik Djevice Marije i zakonski otac Jedinorođenoga Sina Božjega, Isusa iz Nazareta. Iskazati nekome ovakvu čast znači ljubiti nekoga posebnom ljubavlju. Ovu zadaću nije mogao bilo tko izvršiti, već je Bog odredio da to bude pravedni, šutljivi, marljivi, ponizni i poslušni Josip. Upravo nam je u tim krepostima Josip poseban uzor za nasljedovanje.

Sv. Josip je slijedio Božju pravednost sačuvavši Marijino dostojanstvo. Upravo je ta pravednost potaknula Boga da umiri Josipovo srce i da mu progovori po anđelu da je ono što mu je Marija rekla doista istina i da će on imati jedinstvenu milost da na svojim rukama drži utjelovljenoga Boga, brine se o njemu i bude mu uzor. „Pravednost je krepost koja nas osposobljava da u vršenju Božje volje i mi možemo na svojim rukama držati Isusa, ponajprije sakramentalno prisutnoga, ali i onoga kojeg susrećemo kao nejakog, bolesnog, napuštenog, siromašnog, kojemu je potrebna naša ruka i konkretna ljubav, “ ustvrdio je propovjednik.

Zatim se osvrnuo na Josipovu poslušnost koja se iščitava u svim situcijama njegova života i u odnosu prema Mariji i Sinu Božjemu: popis stanovništva, bijeg u Egipat, povratak u Nazaret, odlazak u Jeruzalemski hram i slično. Poslušnost je posebna krepost koja nas suobličava Isusu Kristu koji je bio poslušan Ocu do smrti na križu.

Govoreći o Josipovoj šutnji u kojoj je bio jedinstven, nema zabilježena ni jedna njegova riječ, vlč. Kolar je rekao i to da je sv. Josip svoju svetost živio ne riječju, već djelom i da nam je u tome poseban primjer. Isto tako, naglasio je da nam je Josip svojom šutnjom primjer molitve, koja nikako ne smije biti samo naš monolog, već valja dopustiti da i Bog nama progovori. Josip je mogao čuti Boga jer je šutio. U današnjem svijetu opće vreve, šutnja je zaboravljeno blago jer vlada inflacija riječi. Sv. Josip nam je primjer kako čuti Boga i kako čuti čovjeka.

Na kraju homilije propovjednik je zaželio prisutnima da nasljedujemo sv. Josipa po pravednosti, poslušnosti i šutnji, da bismo postali ljubljena djeca Oca nebeskoga i da se učimo od Josipa uzeti Mariju u svoju svakodnevnicu po kojoj će nam doći Isus da nas ojača na našem putu svetosti.

U tom svjetlu uputio je svoju molitvu sv. Ocu Josipu koju donosimo u cijelosti: „Sveti Josipe, ti si po promislu Oca nebeskoga, u snazi Duha Svetoga, bio brižni čuvar utjelovljenoga Sina Božjega, Isusa Krista, i njegove Majke Marije. Potaknuti primjerom tvoga uzornoga života, utječemo se tvome moćnom zagovoru želeći te nasljedovati u krepostima koje su resile tvoj život. Daj da prihvatimo sve što život stavlja pred nas s potpunim povjerenjem da će nas Bog upravljati stazom koja vodi k ostvarenju svrhe života u vječnosti. Izmoli nam milost da te nasljedujemo u nenametljivoj skrovitosti i šutnji koja nam omogućava da čujemo glas Božji i vršimo njegovu volju u potpunoj podložnosti i poslušnosti koja te je resila kao pravednog i bogobojaznog čuvara sv. Obitelji. Neka i u našim životima na prvom mjestu bude Bog, da osnaženi njegovim Duhom budemo uvijek spremni naviještati Radosnu vijest spasenja. Daj da naša srca budu ispunjena ljubavlju prema Isusu Kristu, Otkupitelju svakog čovjeka, da ga u bližnjima prepoznamo i služimo. Neka nam Bog po tvojim molitvama i zagovoru Presvete Bogorodice Marije udijeli milost svetoga života i blažene smrti, da se po njoj pridružimo slavi koju ti uživaš sa svima svetima. Amen“

Sestre su se za svetkovinu sv. Josipa pripremale velikom devetnicom svetih misa, razmatranja i pjesama kroz devet srijeda, a uočnicu Josipova obilježile su svečanom prvom Večernjom Časoslova.

Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. mr. Antun Sente, ml., predvodio je u četvrtak, 17. ožujka, u popodnevnim satima, drugi dan trodnevne priprave za Josipovo u Stepinčevom Karmelu u Brezovici.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana, osvrnuo se na Josipovo pouzdanje u Boga, na njegovu vjernost Djevici Mariji kada je ostao zatečen novonastalom situacijom u njezinom životu; njezinom trudnoćom. Tu situaciju usporedio je s mnogim situacijama u našim životima. Tako je, između ostalog rekao i ovo: „Ja vjerujem da Josip uopće nije sumnjao u Marijinu nevinost, ali kako objasniti? To je slika kada ne možemo svojim bližnjima objasniti što se s nama događa. Nastaje životna situacija kada se pitamo: gdje je tu Bog? Josip i Marija sve predaju dragom Bogu. Kada donosimo odluku da želimo biti posve Božji, dolazi kušnja da se vidi koliko smo čvrsti u svojoj odluci. Valja nam učiti od sv. Josipa. Josip je sav uronjen u Boga. On ne uzima ulogu suca i ne presuđuje Mariji. Svjestan je posljedica svojih riječi, stoga ih ne izgovara. Ne razumije, ostaje ponizan, želi se povući. On ostaje predan Bogu za razliku od nas koji često donosimo krive odluke, kriva mišljenja radi nekih poluinformacija,“ poručio je mons. Sente.

Nadalje, tumačeći Evanđelje o bogatašu i siromašnom Lazaru, spomenuo je da se bogataš oslanjao na svoje snage, na talente koje je od Boga primio. Dobra koja je stjecao zadržavao je za sebe, ne dijeleći ih s drugima, dok se siromah Lazar uzdao samo u Boga od kojega je naposljetku dobio i utjehu. Bogataš, iako je bio u mjestu trpljenja, gledao je s visoka Lazara i tražio da mu služi. Propovjednik ga je usporedio sa ljudima koji su samodostatni, koje drugi moraju posluživati. Sv. Josip, iako je imao razloga držati se visoko, to nikad nije činio. Dapače, on cijeli svoj život stavlja u službu Marije i Isusa. Njegova briga je posluživati Boga. Gledajući na Josipov, Marijin i Isusov život, puno toga možemo iščitati za naš život.

„Josip je svetac kojega je sv. Terezija Avilska otkrila našoj Crkvi i poticala druge da ga časte i da mu se utječu u svim potrebama. Dolazim iz Nacionalnog svetišta i slušam brojna uslišanja izmoljena od sv. Josipa. Potičem i vas da se uzdate u  njegov zagovor. Lijepo je da častimo sv. Josipa. Siguran sam da je Mariji drago kada pričamo o njezinom mužu. Prije 335. godina, točnije 9. i 10. lipnja 1687. godine,  izabrali su naši preci sv. Josipa za svog nebeskog zaštitnika. Mi koji se često okupljamo budimo oni koji će promicati pobožnost sv. Josipa. On nam neće ostati dužan. Slobodno mu recite u svojim molitvama: ‘Onaj rektor iz tvog Nacionalnog svetišta je rekao da mi ti nećeš ostati dužan’,“ poručio je predvoditelj slavlja.

Misno slavlje animirale su pjesmom čuvarice svetišta, a za orguljama je bila s. M. Kristina Jadanić, OCD.

Na kraju je Rektor Nacionalnog svetišta podsjetio vjernike da na današnji dan Irci slave svečano svoga nebeskog zaštitnika, sv. Patrika, te im zaželio da i oni u subotu slave još više i svečanije sv. Josipa, zaštitnika Domovine, Crkve i Karmela.