U subotu 30. studenoga 2024. godine, na blagdan sv. Andrije prvopozvanoga apostola u prijepodnevnim satima posjetili su nas ministranti i mladi iz zagrebačkog Botinca predvođeni župnikom vlč. Krešimirom Babićem. Ministranti i mladi su se predstavili, te su se zanimali za život u Karmelu jer im je to bio prvi susret s jednom kontemplativnom zajednicom. Među inim, posebno ih je zanimala povijest Karmela u Hrvatskoj, kao i dnevni red sestara, te molitveni i radni život u samostanu. Razbili su svoju sliku o kontemplativnom samostanu, prema kojoj su smatrali da je sestrama dosadno. Naprotiv, uočili su da je sestrama život vrlo dinamičan, raznolik i zanimljiv, te da nema mjesta za dosadu.
Razlog njihovog dolaska, kako nam ga je protumačio vlč. Babić, bio je taj što su u sklopu župnog vjeronauka započeli obrađivati temu Crkve i karizmi koje Crkva baštini, čuva i njeguje. Uz to, željeli su saznati što je to kontemplativna molitva i kako se može raditi i služiti u skrovitosti jednog samostana. Želja im je upoznati i druge karizme u Crkvi i načine na koje je moguće služiti Gospodinu i braći ljudima kako bi izrasli u dobre, vjerne i plemenite Isusove učenike poput sv. Andrije. Radosti i brige svojih školskih dana povjerili su molitvama sestara.
Istoga dana u poslijepodnevnim satima, na povratku iz kartuzije u slovenskom Pleterju hodočastili su Gospi Karmelskoj hodočasnici iz Istre i Osijeka pod vodstvom fra Ante Barišića, OFM iz Pazina. Susret je započeo molitvom svete krunice koju je predvodio fra Anto. Nakon toga slijedio je susret sa sestrama i zajedničko klanjanje pred Presvetim.
Hodočasnici su preporučili svoje osobne i obiteljske nakane Majci Božjoj i sestrama u molitve. Raznih pitanja nije manjkalo, u čemu su sudjelovali i mali i veliki, a sestre su im s radošću odgovarale. One najmlađe je zanimalo zašto se sestre zovu časne sestre i jesu li sretne, dok su stariji pitali o dnevnom životu sestara, od čega žive i kako se Providnost Božja očituje, kako su roditelji reagirali kada su sestre spoznale da ih Bog zove u Karmel, je li rastresenost u molitvi normalna pojava i tome slično.
Nakon zajedničkog susreta, blagoslova s Presvetim i preporuka, sestre su nastavile svoj život molitve, a hodočasnici su se, ispunjeni Božjom prisutnošću i blizinom, zaputili svojim kućama.