Na Badnjak 24. prosinca 1939. godine ondašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac kanonski je utemeljio Samostan Karmela u Brezovici, prvi Karmel u Hrvatskoj. Ovoga Badnjaka prisjetile smo se tog događaja i obilježile ga svečanom Euharistijom. Misno slavlje predslavio je vlč. Toni Potrebić, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu i katedralni ceremonijar.
U prigodnoj homiliji, vlč. Potrebić je istaknuo da ćemo večeras proslaviti rođenje Isusovo, vidljivi znak Božje blizine, te da nam je danas na poseban način pogled uprt prema kanonskom utemeljenju brezovičkog Karmela. Providnost je htjela da današnja čitanja na svoj način govore o utemeljenju Božjega hrama: „Hram je bio mjesto hvale, pomirenja s Bogom, mjesto povezivanja Boga i čovjeka. Kralj David došao je proroku Natanu sa željom da izgradi hram. U tome možemo vidjeti i bl. Alojzija Stepinca koji je htio dati hvalu Bogu i izgraditi ovaj samostan. Svaki put kad mi ljudi mislimo da je hvaljenje Boga naše ljudsko djelo, tada nam Bog upućuje te riječi: ‘Ja ću biti onaj koji će te spasiti, izgraditi mjesto susreta.’ Nama danas Bog daje riječi upućene kralju Davidu. Nije važna fizička građevina ovog samostana, već Božjeg djela u njoj. Važno je prepoznavanje Božjeg spasenjskog djelovanja.“
Osvrnuvši se na ulomak iz Lukina evanđelja, vlč. Potrebić je primijetio da je hvalospjev „Blagoslovljen“, kojega svećenici, redovnici i redovnice svakog dana mole u jutarnjoj molitvi Časoslova, u ovih 85 godina izgovoren više od 30 000 puta: „Preko 30 000 puta, drage sestre, izvršavale ste svoju proročku službu koja prepoznaje i upućuje na Boga. Svećenik Zaharija nakon nekoliko mjeseci šutnje izriče hvalu Bogu. U trenucima kada su ljudi obnavljali svoj savez s Bogom, sjetili su se da je Bog onaj koji prvi čini savez. Ovaj hvalospjev sažima čitavi Stari Zavjet, ali zadržat ćemo se na dvije riječi: blagoslov i pohođenje. On hvali Boga. Možemo se pitati kakve su naše molitve? Jesu li to bili vapaji, molbe ili…? Danas nam evanđelje želi reći da je najuzvišenija molitva, molitva blagoslova. Zaharija hvali Boga jer je on Bog vjeran. Kada molimo molitvu pohvale, tada živimo ono za što smo stvoreni. Zašto Zaharija hvali i slavi Boga? Zato što je Bog pohodio svoj narod.“
Na kraju homilije, vlč. Potrebić zaželio je da sveti dani koji su pred nama budu zahvala za sve primljene milosti kroz 85 godina. Jednako tako zaželio je da nam Gospodin dade više svoga Duha u kojemu ćemo prepoznati da nas on nikad ne ostavlja, kako bismo i mi ljubavlju odgovorili na njegovu ljubav.
Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. Bonite Kovačić. Sestre su na kraju misnoga slavlja otpjevale svečani „Tebe Boga hvalimo“ i nastavile u klauzuri Karmela obnavljati uspomene na minule godine i zahvaljivati Gospodinu na daru prvog hrvatskog Karmela.
Sjemenišna zajednica sa zagrebačke Šalate pojačana šestoricom dječaka pristiglih na posljednji ovogodišnji „Vikend u sjemeništu“ u subotu, 14. prosinca 2024. godine hodočastila je na završetku redovite mjesečne duhovne obnove u Karmel u zagrebačkoj Brezovici kako bi sa sestrama proslavila svetkovinu sv. Ivana od Križa, crkvenog naučitelja, obnovitelja i duhovnog Oca Karmela, mistika i pjesnika.
Svečano misno slavlje predvodio je vlč. Luka Premelč, duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa, a uz njega su slavili preč. Matija Pavlaković, rektor sjemeništa i đakon Ivan Čus, odgojitelj sjemeništa. Misno slavlje započelo je svečanom procesijom.
U uvodnim mislima predvoditelj slavlja vlč. Premelč spomenuo je da je danas „veliki dan jer slavimo velikana Crkve, sv. Ivana od Križa, koji je bio veliki svetac, reformator i koji je Crkvi ostavio neprocjenjivu duhovnu ostavštinu.“
Misao vodilja nadahnute homilije bila je duhovnost u Katoličkoj Crkvi. Propovjednik đakon Ivan Čus osvrnuo se na sličnosti naučavanja sv. Ivana od Križa i sv. Ignacija Loyolskog. Istaknuo je da u Katoličkoj Crkvi postoje više duhovnosti, više putova koji vode prema istome cilju: „Unatoč duhovnoj pluralnosti unutar Katoličke Crkve, ipak postoji jedna duhovnost koja je zajednička svima, to je duhovnost prema kojoj vode svi ostali duhovni putevi. Ta duhovnost nije nasljeđe nekog sveca ili svetice nego je dar Uskrsloga Krista. Ta duhovnost naziva se euharistija. Euharistija je sakrament koji uzdiže dušu Bogu, gdje dolazi do sjedinjenja s Bogom, sakrament koji pruža iskustvo Krista. Sveta misa je prva i najvažnija duhovnost unutar naše katoličke Crkve. Dokument Drugog Vatikanskog Koncila koji govori o svetoj liturgiji kaže da je liturgija ‘vrhunac kojem teži djelovanje Crkve i ujedno je vrelo iz kojeg struji sva njezina snaga’. Sveta misa je izvor i odredište našeg duhovnog života unutar putujuće Crkve ovdje na zemlji.“
Đakon Čus rekao je da se danas u svijetu pojavljuju razne duhovnosti koje čovjeka ne mogu ispuniti i darovati mu radost. Mnogi prakticiraju neke sebične, nazoviduhovne prakse koje nisu u skladu s Kristovim evanđeljem jer istinska i prava duhovnost vodi vjernika u zajedništvo s Crkvom. Zajedništvo se postiže odnosom u ljubavi i istini. To su dvije komponente bez kojih nijedna zajednica ne može biti jedno, pa je stoga najveća prijetnja zajedništvu jest odnosno mržnja ili prijezir, koji ne izgrađuju zajedništvo, već ga razaraju.
Đavao ne podnosi zajedništvo, kako crkveno, tako niti obiteljsko niti redovničko. Kada ga uspije razoriti, tada mu pojedinci postaju laki plijen. Zajednica Crkve koju ustanovljuje sam Isus Krist utočište je i sigurnost Božjeg stada.
Na kraju homilije, želeći naglasiti snagu zajedništva u Crkvi koja rađa svece iz kojih crpimo primjer za naš osobni duhovni rast i sazrijevanje, propovjednik je citirao riječi kardinala Stepinca izrečene u trenutku osnutka samostana bosonogih karmelićanki u Brezovici, a koje govore o osnovnoj nakani tog osnutka: „Ako vas tko upita zašto sam osnovao ovaj samostan, kažite mu da sam ga osnovao zato da, kad ja ne budem više na ovoj zemlji mogao moliti za svoje svećenike, ovaj Karmel produži moju molitvu za njih.“
Pri kraju svete mise rektor Pavlaković zahvalio je predslavitelju vlč. Premelču i propovjedniku đakonu Čusu na njihovoj raspoloživosti da svojim talentima oplemene proslavu sestara u brezovičkom Karmelu. Zatim je preporučio sjemeništarce, buduće svećenike, u molitve sestara i vjernika i potaknuo nazočne da žarče mole za nova sveta svećenička zvanja.
Nakon misnog slavlja vjernici su imali priliku iskazati štovanje relikvijama sv. Ivana od Križa i primiti škapular te, u razgovoru sa sestrama, preporučiti se u njihove molitve.Ljepoti slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a svečano liturgijsko pjevanje predvodio je sjemenišni zbor pod vodstvom vanjskog suradnika sjemeništa prof. Božidara Ljubenka.
Nakon misnog slavlja uslijedila je večera i prijateljsko druženje karmelićanki sa sjemeništarcima i odgojiteljima u samostanskoj govornici. Sjemeništarci su sestre iznenadili prigodnim govorom generalnog duktora i kratkim koncertom na gitari.
U subotu 30. studenoga 2024. godine, na blagdan sv. Andrije prvopozvanoga apostola u prijepodnevnim satima posjetili su nas ministranti i mladi iz zagrebačkog Botinca predvođeni župnikom vlč. Krešimirom Babićem. Ministranti i mladi su se predstavili, te su se zanimali za život u Karmelu jer im je to bio prvi susret s jednom kontemplativnom zajednicom. Među inim, posebno ih je zanimala povijest Karmela u Hrvatskoj, kao i dnevni red sestara, te molitveni i radni život u samostanu. Razbili su svoju sliku o kontemplativnom samostanu, prema kojoj su smatrali da je sestrama dosadno. Naprotiv, uočili su da je sestrama život vrlo dinamičan, raznolik i zanimljiv, te da nema mjesta za dosadu.
Razlog njihovog dolaska, kako nam ga je protumačio vlč. Babić, bio je taj što su u sklopu župnog vjeronauka započeli obrađivati temu Crkve i karizmi koje Crkva baštini, čuva i njeguje. Uz to, željeli su saznati što je to kontemplativna molitva i kako se može raditi i služiti u skrovitosti jednog samostana. Želja im je upoznati i druge karizme u Crkvi i načine na koje je moguće služiti Gospodinu i braći ljudima kako bi izrasli u dobre, vjerne i plemenite Isusove učenike poput sv. Andrije. Radosti i brige svojih školskih dana povjerili su molitvama sestara.
Istoga dana u poslijepodnevnim satima, na povratku iz kartuzije u slovenskom Pleterju hodočastili su Gospi Karmelskoj hodočasnici iz Istre i Osijeka pod vodstvom fra Ante Barišića, OFM iz Pazina. Susret je započeo molitvom svete krunice koju je predvodio fra Anto. Nakon toga slijedio je susret sa sestrama i zajedničko klanjanje pred Presvetim.
Hodočasnici su preporučili svoje osobne i obiteljske nakane Majci Božjoj i sestrama u molitve. Raznih pitanja nije manjkalo, u čemu su sudjelovali i mali i veliki, a sestre su im s radošću odgovarale. One najmlađe je zanimalo zašto se sestre zovu časne sestre i jesu li sretne, dok su stariji pitali o dnevnom životu sestara, od čega žive i kako se Providnost Božja očituje, kako su roditelji reagirali kada su sestre spoznale da ih Bog zove u Karmel, je li rastresenost u molitvi normalna pojava i tome slično.
Nakon zajedničkog susreta, blagoslova s Presvetim i preporuka, sestre su nastavile svoj život molitve, a hodočasnici su se, ispunjeni Božjom prisutnošću i blizinom, zaputili svojim kućama.