Zagrebački pomoćni biskup msgr. dr. Ivan Šaško predvodio je na Stepinčevo, u nedjelju, 10. veljače, u Stepinčevom Karmelu u Brezovici, svečano misno slavlje i Obred svečanih doživotnih zavjeta s. Maristele od bl. Alojzija Stepinca (Marije Mustapić). Uz njega je bilo više od dvadesetak suslavitelja: svećenika, redovnika, đakon, bogoslova, ministranata i čitačica, među kojima su bili svećenici iz susjedne Bosne i Hercegovine, rodnog kraja roditelja s. Maristele, don Bariša Čarapina, don Nedjeljko Krešić i bogoslov Nikša Pavlović.
Jednako tako euharistiju je suslavio prof. dr. sc. Ante Crnčević, OFM, zemljak s. Maristele, iz Metkovića, te P. Petar Galauner, DI, zatim msgr. Zvonimir Sekelj, don Stjepan Bolkovac, SDB, prof. dr. sc. Ivan Karlić, OFMConv, vlč. Božidar Tenšek, župnik, p. Ivan Magdić, SMM, vlč. Ivica Zlodi, župnik, vlč. mr. Borna Puškarić, vlč. mr. Andrija Miličević, vlč. Kristijan Tušek, župni vikar, o. Ivan Pleše, OCD, Rafael Mikec, đakon Varaždinske biskupije, te bogoslovi karmelićani: br. Ivan Živković, OCD i br. Stanko Pažin, OCD, kao i kustošijanski bogoslovi: Domagoj Koružnjak, Petar Tisaj i Filip Šešek, uz ministrante i ministrantice.
Na početku misnoga slavlja don Stjepan Bolkovac, SDB, pozdravio je, u radosti srca, Oca biskupa i zaželio mu dobrodošlicu, kao i prisutnima, osobito majci s. Maristele, Anđi, bratu Vidu i sestri Ružici s obiteljima, te podsjetio da se slavlje svečanih doživotnih zavjeta s. Maristele događa na Stepinčevo, u jubilarnoj 80. obljetnici osnutka Karmela u Brezovici, i da su zavjeti posebni Božji dar za Crkvu i za Karmel.
Msgr. Šaško je izručio s. Maristeli i prisutnima pozdrave i molitve našeg oca nadbiskupa, kardinala Josipa Bozanića, te, uz ostalo, primijetio kako je Gospodin u ovome slavlju posložio govorljive poveznice: i mjesto i vrijeme i povod. To su: Brezovica, marijanski i Stepinčev karmel, nedjelja na Stepinčevo i slavlje svečanih doživotnih zavjeta s. Maristele.
Potom je rekao i ovo: „Braćo i sestre, ovdje je povezan jug i sjever naše domovine, dok nam je pogled usmjeren prema vječnoj domovini koja nas nadahnjuje da ovdje na zemlji živimo nesebičnost i darivanje bližnjima.
Slavimo ovo slavlje otvoreni novim poticajima Duha Svetoga, moleći za sestru Maristelu, na nakane sestara karmelićanki, za sve koji trebaju našu molitvu, molitvu Crkve, da bi slijedili Gospodina. Molimo i za našu domovinu, za duhovno preobraženje i zagovor blaženoga Alojzija na svim našim putovima.“
Misao vodilja nadahnute, meditativne homilije bila je: duhovni poziv. Otac Biskup ju je oblikovo, možemo reći, u šest prizora: Metež na Genezaretskom jezeru i neuspjeh učenika; poziv prvih učenika; pozivi u naviještenoj Božjoj riječi; Božji poziv bl. Alojziju Stepincu; iskustvo poziva s. Maristele i bl. Alojzije Stepinac kompas za Crkvu.
Na početku homilije msgr. Šaško se osvrnuo na prisutne oko sebe, posebno na P. Galaunra, Di, te je primijetio:
„Prije negoli se izravno osvrnem na Božju riječ, ne mogu previdjeti znakovitost ovoga zajedništva u kojemu je lijep broj svećenika, počevši od patra Petra Galaunera, najstarijega među nama, s kojim je mnoge od nas povezao život i koji je duboko ugrađen u naša svećenička zvanja. Ta se isprepletenost odražava u svakome od vas, od obitelji i rodbine sestre Maristele, do djece i svih vas kojima ovaj karmel i sestre posebno leže na srcu.“
Onda je protumačio prizor na Genezaretskom jezeru. Tu su dvije skupine ljudi: jedna skupina se nagurava oko njega, Isus ju zanima, a druga radi svoj redoviti posao, Isus ju ne zanima, ali ona njega zanima. Isus je sjeo u Petrovu barku kako bi povezao te dvije skupine ljudi, dijelio s njima zajedništvo, poučavao ih i oduševljavao, te unosio svjetlo u barku. Noć priije barka je bila u tami, ulov riba neuspješan, gorčina.
Upravo tada Isus poziva prve učenike, i Šimuna, apostolskog prvaka, koji nisu bili u hramu, ni u sinagogi, među uglednima, već na poslu, uz more, na ribarenju, i koji su noć prije doživjeli veliki neuspjeh. Isusovi kriteriji su drugačiji od ljudskih mjerila, jer poziv je Božje djelo, a ne ljudsko. On ne izabire izvrsne, najsposobnije, pune zasluga, veličine, savršene, već neke druge. „Isus izabire nesavršene, bez punih mreža, ali izabire ljude koji imaju pouzdanja i govore: Svu smo se noć trudili i ništa ne ulovismo, ali na tvoju riječ bacit ću mrežu.
Takve ljude treba Gospodin, ljude koji se trude, priznaju svoju granicu i svoju grješnost; Isus treba one koji se pouzdaju u njega,“ naglasio je propovjednik.
Govoreći o pozivu trojice istaknutih osoba u netom naviještenoj Božjoj riječi: proroka Izaije, apostola Pavla i Petra, msgr. Šaško je istaknuo da su svi oni osjetili svoju malenost pred Gospodinom, svoj snažni otpor prije odaziva, ali, pouzdajući se u Boga, odgovorili su na Božji poziv i stavili su Bogu na raspsolaganje sve šo jesu i šo imaju, sve svoje sposobnosti i darove.
Gotovo isto može se uočiti i kod bl. Alojzija Stepinca, rekao je u nastavku homilije Otac biskup, jer i on se osjećao neprikladan za Božje planove. No, pouzdajući se u Gospodina, prihvaća Božju volju, njoj se potpuno posvećuje i čini velika djela za Gospodina i za Crkvu. Jer: „Božji poziv uvijek ostaje otajstvo. I blaženi Alojzije i sestra Maristela, i svi koji su osjetili Božji dodir, a to smo svi mi na jedan ili drugi način, postavljaju pitanje: Gospodine, zašto ja? I naš se odgovor smješta u to isto otajstvo.
Svaki Božji poziv nosi sa sobom i odgovornost, u kojoj je potrebno naše udioništvo. Isus je želio apostole za ostvarivanje Božjega kraljevstva, za osnivanje i rast Crkve.“ Obraćajući se s. Maristeli msgr. Šaško je naglasio i ovo:
„Draga sestro Maristela, mi u Vama prepoznajemo Božji dar kojim je Gospodin zakoračio u Vašu barku. I onda, kada se pojave dvojbe i nesigurnosti, kušnje i sumnje, uvijek se vratite na isto iskustvo poziva. Tamo se nalazi čovjek, nikada dovoljno prikladan za poslanje; ali tamo se nalazi Krist, uvijek pogleda uprta u srce koje voli, koje želi živjeti za druge, truditi se oko onoga što mu je povjereno, svaki dan.
Kako je samo znakovito da je upravo blaženi Alojzije, dajući toliku važnost molitvi, žrtvi, služenju sestara karmelićanki, i sam do smrti živio u malenosti prostora, a zapravo u nevjerojatnoj širini prisutnosti.
Po njemu je, na stanovit način, i zatvor u Lepoglavi i sužanjstvo u Krašiću postalo karmelom. I kada su mu nudili nešto drugo, on svoju sreću s Gospodinom nije htio zamijeniti nečim što tu sreću ne odražava.“
I na kraju, Otac biskup je ustvrdio da je blaženi Alojzije Stepinac kompas za Crkvu, osobito za Crkvu u Hrvata i da je igla njegova kompasa ugođena prema Kristu koji privlači, a u toj je privlačnosti i Marija, Zvijezda mora – Maristela. „I ovaj je karmel dio Alojzijeva kompasa, a u njemu se nalazi i Maristela. I kao što sve nas ova zajednica karmelićanki vraća na bitno, da nas ne prekriju slojevi besmislene strke i meteža, neka i vas uvijek prati Gospodinov glas koji poziva, Petrov koji se odaziva i Marijin koji čuva prostore za vršenje Božje volje… Uskladimo kompase s Marijom, Zvijezdom mora i s blaženim Alojzijem! ,“ poručio je između ostalog msgr. Šaško svima prisutnima.
Nakon pročitanog evanđelja, đakon Rafael Mikec prozvao je s. Maristelu, a predsjedatelj ju je upitao o njezinim traženjima, kao i, po završenoj homiliji, o njezinom nasljedovanju Krista i Blažene Djevice Marije.
Vlč. Kristijan Tušek otpjevao je dostojanstveno Litanije Svih Svetih i zazvao pomoć nebeske i zemaljske Crkve, dok je s. Maristela, nakon prosternacije, simbola umiranja svijetu i sebi, položila svečane doživotne zavjete u ruke svoje poglavarice s. Ilijane Terezije od Karmelske Gospe. Svečanim blagoslovom, primanjem koprene i pridruživanjem Redu, Stepinčev Karmel dobio je još jednu punopravnu moliteljiicu.
Misno slavlje, koje su pratile svojim lijepim pjevanjem čuvarice svetišta, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, završilo je zahvalom don Stjepana Bolkovca dragom Bogu, Majci Božjoj, bl. Alojziju Stepincu, kao i svima prisutnima, te Blaženikovom omiljelom pjesmom: „Ljiljane bijeli,“ i osobnim čestitkama novozavjetovanici, preporukama u molitve i fotografiranjem.
Za polaganje svečanih doživonih zavjeta s. Maristela se spremala deset-dnevnim osobnim duhovnim vježbama, kao i, zajedno sa sestrama, za Stepinčevo, devetnicom molitava, meditacija i pjesama, uz trodnevnu duhovnu obnovu.
Msgr. mr. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, predvodio je prvi dan trodnevnice, uz asistenciju ministranata: Marije Vuletić iz Karlovca, Tomislava Skendera i Marije Marić iz Brezovice, te čitačica: Dore Nestić iz Brezovice i Stele Celić iz Karlovca. Vjera i poslanje bl. Alojzija Stepinca bila je tema prigodne homilije, u koju je Rektor utkao gorljivost i hrabrost Nadbiskupova duha u naviještanju Radosne vijesti, uz posebni apostolat caritasa i osnivanja novih župa po Zagrebu, kao i samostana i svetišta.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima drugog dana trodnevnice, vlč. Ivica Berdik, župnik u zagrebačkom Botincu, voditelj misnog slavlja, uz asistenciju studenata: Tomislava Skendera, Josipa Bilandžije i Jakova Živkovića iz Botinca, govorio je o Nadbiskupovom bratoljublju i gostoljublju, o njegovom poštivanju Božjeg Zakona, o spašavanju Židova i o snazi njegove molitve i pouzdanja u Gospodina. Tako je izrekao i ovu Blaženikovu misao:: „Imamo Isusa u tabernakulu. Što nam još treba?“
Na vigiliju Stepinčeva, u subotu. 9. veljače, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca na zagrebačkoj Knežiji, uz asistenciju Tomislava Skendera i Marije Marić, te djevojaka čitačica: Dore Nestić i Maje Marić, predvodio je euharistiju i osvrnuo se na marijansku dimenziju Blaženikova života, s osobitim naglaskom na Marijinu prisutnost u Stepinčevom životu, na ljubav njezinog majčinskog Srca prema nama, kao i na njezinu hrabrost pod križem gdje nam je pokazala kako ljubiti Boga i bližnjega. Jer: „Prava kršćanska pobožnost je, uzeti Mariju k sebi,“ poručio je don Bolkovac.
To je na svoj način učinila i s. Maristela, koja je započela svoj životni hod godine 1971. u dobroj katoličkoj obitelji svojih roditelja: pokojnog oca Mate i majke Anđe Mustapić, uz brata Vidu i sestru Ružicu. Sakrament Krštenja, Prve sv. Pričesti i Potvrde primila je u rodnoj župi sv. Ilije, u Metkoviću, koja ove godine slavi 300. obljetnicu svoga osnutka. Školovanje do fakulteta završila je u Metkoviću, a ekonomski fakultet u Zagrebu, gdje se lijepi niz godina skrasila u struci. Sve to nije ju ispunjalo. Tragala je za Vječnim i 30. listopada 2012. godine ulazi u Stepinčev Karmel u Brezovicu, gdje 2013. godine započinje novicijat, te na Svijećnicu, 2016. godine polaže svoje prve zavjete i obnavlja ih do potpunog predanja Gospodinu po svečanim doživotnim zavjetima. Svoju misiju: molitva i žrtva za Crkvu i duše nastavlja živjeti u Stepinčevom duhu i u radosnom predanju Gospodinu po svetim zavjetima.