Gospićko-senjski biskup msgr. mr. Zdenko Križić predvodio je na Misijsku nedjelju, 20. listopada 2019. svečanu euharistiju i obred zavjetovanja s. Marije Anite od Isusa (Anite Čulo), bosonoge karmelićanke, u Stepinčevu Karmelu, u Brezovici. Na misi su koncelebrirali don Šimun Doljanin, župnik s. M. Anite iz Splita, don Ivan Matković, župnik u Vranjicu, isusovci iz Zagreba o. Marko Matić, DI, i o. Stjepan Fridl, DI, te o. Ivan Magdić, SMM, monfortanac, vlč. Ante Rotim, kao i karmelićani o. Jakov Mamić, OCD, koji je pozdravio biskupa i sve okupljene, o. Zvonko Martić, OCD, prior na Buškom jezeru, o. Jakov Kuharić, OCD, br. Marko Maglić, OCD, br. Stanko Pažin, OCD i br. Ante Jakus, OCD, dok je o. Danijel Čolo, OCD ispovijedao vjernike.
Čuvarice svetišta animirale su misno i zavjetno slavlje skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a narod im se pridružio.
„Središnja tema liturgijskih čitanja je molitva. U prvom čitanju smo slušali kako Mojsijeve uzdignute ruke prema nebu donose pobjedu njegovu narodu nad nadmoćnijim neprijateljem. U Evanđelju je predstavljena siromašna udovica koja ustrajnom molitvom pobjeđuje tvrdokornost i bezobzirnost korumpiranog suca… Veliki biblijski patnik Job ima jednu zanimljivu definiciju ljudskog života na zemlji. On veli: ‘Čovjekov život na zemlji je vojska’ (7,1). Što je time htio reći? On zapravo vidi čovjekov život na zemlji kao stalnu borbu: borbu protiv sila zla koje su u nutrini čovjeka i oko njega“, rekao je u propovijedi biskup Križić.
Ustvrdio je da nije lako biti krepostan, dobar, pošten, istinit, velikodušan, uslužan, jer se te vrline postižu samo uz veliku borbu sa samim sobom i zlom oko sebe.
Istaknuo je da molitva nije i da ne smije biti bijeg od borbe, bijeg od odgovornosti, bijeg od suočavanja s teškim stvarnostima. Ta i Mojsije nije išao moliti da bi pobjegao od borbe, nego se on molitveno borio do iznemoglosti.
Propovjednik je spomenuo i apostola Pavla za koga je molitva bila borba i to iznimno teška, jer je to borba u traženju i prihvaćanju volje Božje i onoga čega se narav plaši i od čega želi pobjeći.
„Ruke se ne dižu prema nebu zato da se ne zaprljaju od nekih nižih ili poniznih poslova. Ne dižu se ruke prema nebu zato što se prezire zemlja ili svijet u kojem živimo, nego zato da se taj svijet mijenja… U kršćanskom životu nema podjele na one koji su kontemplativni i one koji su aktivni. Onaj tko je kontemplativan, a nije aktivan, sigurno nije niti kontemplativan. Kontemplativac i operativac su ista osoba“, pojasnio je biskup.
„Tko želi biti autentičan Isusov učenik mora moliti žrtvujući se, i mora se žrtvovati moleći. I u tome mora biti ustrajan, kao Mojsije, sve do zalaza sunca. Samo se na taj način dolazi do iskustva da ništa nije nemoguće, pa ni ono što se činilo da ne daje nikakve izglede“, istaknuo je mons. Križić.
„Kakvu snagu ima molitva u životu čovjeka vjere! Isus je to toliko puta ponavljao svojim učenicima, a i sam je to pokazao svojim životom. Molitvom je pripremao svoje djelovanje i za molitvu je uvijek nalazio vremena. Kada se u jednoj maloj stanci povukao nasamo u molitvu Petar ga nalazi i kaže: ‘Svi te traže’. Čovjeka molitve svi traže. On je nužno potreban našoj zemlji jer svojom molitvom donosi Boga narodu i nosi narod Bogu“, istaknuo je biskup, i obraćajući se s. M. Aniti rekao, da je upravo to poziv karmelićanke; Crkvi vrlo potreban, ali iznimno težak; da karmelićanka treba imati kao Mojsije uzdignute čiste ruke prema nebu da bi narod pobijedio, ali znati te iste ruke zaprljati držeći u njima krpu za čišćenje ili ručnik za pranje nogu drugima, kao što je radio Isus. Voda nema te moći da očisti ruke i srce koliko ljubav i služenje. Služenje, ne znam kakvo bilo, nikada ne prlja ruke, a uvijek čisti i ispunja srce, rekao je biskup.
Mons. Križić je s. M. Aniti zaželio i ovo: „Draga s. Anita! Ono što ti kao stariji brat želim jest: imaj uvijek Isusa pred očima. Ali računaj i s tim da će nekada nadoći i tame, guste magle, kada se ništa ne vidi, i to uplaši kao oblak učenike na Taboru. Nekada će i ruke klonuti kao Mojsiju. Tada svjetlo pruža samo vjera. Ta vjera daje jamstvo da je Bog tada bliže nego ikada. I tada se jasnije mogu čuti one utješne Isusove riječi: ‘Ne boj se! Ja sam s tobom’. Toliki su to iskusili. Želim to iskustvo i Tebi, i sebi i svima nama“.
Nakon upita, pjevanih Litanija Svih svetih i molitve, s. M. Anita je položila doživotno svete zavjete čistoće, siromaštva i poslušnosti u ruke svoje poglavarice s. Ilijane Terezije Cvetnić, primila svečani blagoslov, kao i crnu koprenu po rukama biskupa i bila pridružena Zajednici bosonogih sestara Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela.
Po završetku misnoga slavlja don Stjepan Bolkovac, SDB, zahvalio je biskupu Križiću i okupljenima, osobito roditeljima s. M. Anite tati Jakovu, mami Marini i braći Jošku i Antoniju te zajednici Neokatekumenskog puta. Don Šime Doljanin uputio je svečanozavjetovanici srdačnu čestitku, a po završetku slavlja to su učinili i svi okupljeni.
S. Marija Anita od Isusa (Anita Čulo) rođena je 1991. godine u Splitu. Tu je primila, u župi Pomoćnice kršćana, na Kmanu, sve sakramente, a od sedme godine živi u župi sv. Marka evanđelista na Neslanovcu gdje sudjeluje u aktivnostima župe.
Bila je član zajednice Neokatekumenskog puta, gdje je produbljivala vjeru i učvršćivala poziv koji joj je Gospodin usadio u srce. Završila je srednju ekonomsku školu. U Karmel je ušla 2013. godine. Privremene zavjete položila je 2016. godine. Ona je treća ovogodišnja sestra iz Splitsko-makarske nadbiskupije koja polaže svečane doživotne zavjete u Stepinčevu Karmelu.