Na Badnjak 24. prosinca 1939. godine ondašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac kanonski je utemeljio Samostan Karmela u Brezovici, prvi Karmel u Hrvatskoj. Ovoga Badnjaka prisjetile smo se tog događaja i obilježile ga svečanom Euharistijom. Misno slavlje predslavio je vlč. Toni Potrebić, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu i katedralni ceremonijar.
U prigodnoj homiliji, vlč. Potrebić je istaknuo da ćemo večeras proslaviti rođenje Isusovo, vidljivi znak Božje blizine, te da nam je danas na poseban način pogled uprt prema kanonskom utemeljenju brezovičkog Karmela. Providnost je htjela da današnja čitanja na svoj način govore o utemeljenju Božjega hrama: „Hram je bio mjesto hvale, pomirenja s Bogom, mjesto povezivanja Boga i čovjeka. Kralj David došao je proroku Natanu sa željom da izgradi hram. U tome možemo vidjeti i bl. Alojzija Stepinca koji je htio dati hvalu Bogu i izgraditi ovaj samostan. Svaki put kad mi ljudi mislimo da je hvaljenje Boga naše ljudsko djelo, tada nam Bog upućuje te riječi: ‘Ja ću biti onaj koji će te spasiti, izgraditi mjesto susreta.’ Nama danas Bog daje riječi upućene kralju Davidu. Nije važna fizička građevina ovog samostana, već Božjeg djela u njoj. Važno je prepoznavanje Božjeg spasenjskog djelovanja.“
Osvrnuvši se na ulomak iz Lukina evanđelja, vlč. Potrebić je primijetio da je hvalospjev „Blagoslovljen“, kojega svećenici, redovnici i redovnice svakog dana mole u jutarnjoj molitvi Časoslova, u ovih 85 godina izgovoren više od 30 000 puta: „Preko 30 000 puta, drage sestre, izvršavale ste svoju proročku službu koja prepoznaje i upućuje na Boga. Svećenik Zaharija nakon nekoliko mjeseci šutnje izriče hvalu Bogu. U trenucima kada su ljudi obnavljali svoj savez s Bogom, sjetili su se da je Bog onaj koji prvi čini savez. Ovaj hvalospjev sažima čitavi Stari Zavjet, ali zadržat ćemo se na dvije riječi: blagoslov i pohođenje. On hvali Boga. Možemo se pitati kakve su naše molitve? Jesu li to bili vapaji, molbe ili…? Danas nam evanđelje želi reći da je najuzvišenija molitva, molitva blagoslova. Zaharija hvali Boga jer je on Bog vjeran. Kada molimo molitvu pohvale, tada živimo ono za što smo stvoreni. Zašto Zaharija hvali i slavi Boga? Zato što je Bog pohodio svoj narod.“
Na kraju homilije, vlč. Potrebić zaželio je da sveti dani koji su pred nama budu zahvala za sve primljene milosti kroz 85 godina. Jednako tako zaželio je da nam Gospodin dade više svoga Duha u kojemu ćemo prepoznati da nas on nikad ne ostavlja, kako bismo i mi ljubavlju odgovorili na njegovu ljubav.
Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. Bonite Kovačić. Sestre su na kraju misnoga slavlja otpjevale svečani „Tebe Boga hvalimo“ i nastavile u klauzuri Karmela obnavljati uspomene na minule godine i zahvaljivati Gospodinu na daru prvog hrvatskog Karmela.
Sjemenišna zajednica sa zagrebačke Šalate pojačana šestoricom dječaka pristiglih na posljednji ovogodišnji „Vikend u sjemeništu“ u subotu, 14. prosinca 2024. godine hodočastila je na završetku redovite mjesečne duhovne obnove u Karmel u zagrebačkoj Brezovici kako bi sa sestrama proslavila svetkovinu sv. Ivana od Križa, crkvenog naučitelja, obnovitelja i duhovnog Oca Karmela, mistika i pjesnika.
Svečano misno slavlje predvodio je vlč. Luka Premelč, duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa, a uz njega su slavili preč. Matija Pavlaković, rektor sjemeništa i đakon Ivan Čus, odgojitelj sjemeništa. Misno slavlje započelo je svečanom procesijom.
U uvodnim mislima predvoditelj slavlja vlč. Premelč spomenuo je da je danas „veliki dan jer slavimo velikana Crkve, sv. Ivana od Križa, koji je bio veliki svetac, reformator i koji je Crkvi ostavio neprocjenjivu duhovnu ostavštinu.“
Misao vodilja nadahnute homilije bila je duhovnost u Katoličkoj Crkvi. Propovjednik đakon Ivan Čus osvrnuo se na sličnosti naučavanja sv. Ivana od Križa i sv. Ignacija Loyolskog. Istaknuo je da u Katoličkoj Crkvi postoje više duhovnosti, više putova koji vode prema istome cilju: „Unatoč duhovnoj pluralnosti unutar Katoličke Crkve, ipak postoji jedna duhovnost koja je zajednička svima, to je duhovnost prema kojoj vode svi ostali duhovni putevi. Ta duhovnost nije nasljeđe nekog sveca ili svetice nego je dar Uskrsloga Krista. Ta duhovnost naziva se euharistija. Euharistija je sakrament koji uzdiže dušu Bogu, gdje dolazi do sjedinjenja s Bogom, sakrament koji pruža iskustvo Krista. Sveta misa je prva i najvažnija duhovnost unutar naše katoličke Crkve. Dokument Drugog Vatikanskog Koncila koji govori o svetoj liturgiji kaže da je liturgija ‘vrhunac kojem teži djelovanje Crkve i ujedno je vrelo iz kojeg struji sva njezina snaga’. Sveta misa je izvor i odredište našeg duhovnog života unutar putujuće Crkve ovdje na zemlji.“
Đakon Čus rekao je da se danas u svijetu pojavljuju razne duhovnosti koje čovjeka ne mogu ispuniti i darovati mu radost. Mnogi prakticiraju neke sebične, nazoviduhovne prakse koje nisu u skladu s Kristovim evanđeljem jer istinska i prava duhovnost vodi vjernika u zajedništvo s Crkvom. Zajedništvo se postiže odnosom u ljubavi i istini. To su dvije komponente bez kojih nijedna zajednica ne može biti jedno, pa je stoga najveća prijetnja zajedništvu jest odnosno mržnja ili prijezir, koji ne izgrađuju zajedništvo, već ga razaraju.
Đavao ne podnosi zajedništvo, kako crkveno, tako niti obiteljsko niti redovničko. Kada ga uspije razoriti, tada mu pojedinci postaju laki plijen. Zajednica Crkve koju ustanovljuje sam Isus Krist utočište je i sigurnost Božjeg stada.
Na kraju homilije, želeći naglasiti snagu zajedništva u Crkvi koja rađa svece iz kojih crpimo primjer za naš osobni duhovni rast i sazrijevanje, propovjednik je citirao riječi kardinala Stepinca izrečene u trenutku osnutka samostana bosonogih karmelićanki u Brezovici, a koje govore o osnovnoj nakani tog osnutka: „Ako vas tko upita zašto sam osnovao ovaj samostan, kažite mu da sam ga osnovao zato da, kad ja ne budem više na ovoj zemlji mogao moliti za svoje svećenike, ovaj Karmel produži moju molitvu za njih.“
Pri kraju svete mise rektor Pavlaković zahvalio je predslavitelju vlč. Premelču i propovjedniku đakonu Čusu na njihovoj raspoloživosti da svojim talentima oplemene proslavu sestara u brezovičkom Karmelu. Zatim je preporučio sjemeništarce, buduće svećenike, u molitve sestara i vjernika i potaknuo nazočne da žarče mole za nova sveta svećenička zvanja.
Nakon misnog slavlja vjernici su imali priliku iskazati štovanje relikvijama sv. Ivana od Križa i primiti škapular te, u razgovoru sa sestrama, preporučiti se u njihove molitve.Ljepoti slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a svečano liturgijsko pjevanje predvodio je sjemenišni zbor pod vodstvom vanjskog suradnika sjemeništa prof. Božidara Ljubenka.
Nakon misnog slavlja uslijedila je večera i prijateljsko druženje karmelićanki sa sjemeništarcima i odgojiteljima u samostanskoj govornici. Sjemeništarci su sestre iznenadili prigodnim govorom generalnog duktora i kratkim koncertom na gitari.
U subotu 30. studenoga 2024. godine, na blagdan sv. Andrije prvopozvanoga apostola u prijepodnevnim satima posjetili su nas ministranti i mladi iz zagrebačkog Botinca predvođeni župnikom vlč. Krešimirom Babićem. Ministranti i mladi su se predstavili, te su se zanimali za život u Karmelu jer im je to bio prvi susret s jednom kontemplativnom zajednicom. Među inim, posebno ih je zanimala povijest Karmela u Hrvatskoj, kao i dnevni red sestara, te molitveni i radni život u samostanu. Razbili su svoju sliku o kontemplativnom samostanu, prema kojoj su smatrali da je sestrama dosadno. Naprotiv, uočili su da je sestrama život vrlo dinamičan, raznolik i zanimljiv, te da nema mjesta za dosadu.
Razlog njihovog dolaska, kako nam ga je protumačio vlč. Babić, bio je taj što su u sklopu župnog vjeronauka započeli obrađivati temu Crkve i karizmi koje Crkva baštini, čuva i njeguje. Uz to, željeli su saznati što je to kontemplativna molitva i kako se može raditi i služiti u skrovitosti jednog samostana. Želja im je upoznati i druge karizme u Crkvi i načine na koje je moguće služiti Gospodinu i braći ljudima kako bi izrasli u dobre, vjerne i plemenite Isusove učenike poput sv. Andrije. Radosti i brige svojih školskih dana povjerili su molitvama sestara.
Istoga dana u poslijepodnevnim satima, na povratku iz kartuzije u slovenskom Pleterju hodočastili su Gospi Karmelskoj hodočasnici iz Istre i Osijeka pod vodstvom fra Ante Barišića, OFM iz Pazina. Susret je započeo molitvom svete krunice koju je predvodio fra Anto. Nakon toga slijedio je susret sa sestrama i zajedničko klanjanje pred Presvetim.
Hodočasnici su preporučili svoje osobne i obiteljske nakane Majci Božjoj i sestrama u molitve. Raznih pitanja nije manjkalo, u čemu su sudjelovali i mali i veliki, a sestre su im s radošću odgovarale. One najmlađe je zanimalo zašto se sestre zovu časne sestre i jesu li sretne, dok su stariji pitali o dnevnom životu sestara, od čega žive i kako se Providnost Božja očituje, kako su roditelji reagirali kada su sestre spoznale da ih Bog zove u Karmel, je li rastresenost u molitvi normalna pojava i tome slično.
Nakon zajedničkog susreta, blagoslova s Presvetim i preporuka, sestre su nastavile svoj život molitve, a hodočasnici su se, ispunjeni Božjom prisutnošću i blizinom, zaputili svojim kućama.
U nedjelju 6. listopada 2024. salezijanski kandidati pod vodstvom svog odgojitelja don Mladena Delića, SDB, posjetili su već tradicionalno sestre karmelićanke u Brezovici.
Susret je započeo pjesmom, nakon čega je č. majka Marija Regina srdačno pozdravila buduće salezijance i zaželjela im dobrodošlicu. Don Mladen je uzvratio na pozdravu i zahvalio sestrama na molitvenoj pratnji prošlogodišnjih kandidata koji su uspješno započeli novicijat te im je u molitve preporučio ovogodišnje kandidate čija su imena: Ante Ševo, Ivan Šutalo, Luka Budim, Ivan Mario Manojlović, Mislav Palić, Josip Vidović, Benjamin Pavišić, Marko Bajić, Matej Jurčić i Bartol Kadić. S njima su bili i asistenti odgojitelja Tomislav Šimunović, SDB, i Antonio Kajić, SDB.
U nastavku susreta don Mladen je predstavio sestrama buduće salezijance koje je Bog pozvao iz svih krajeva Lijepe naše, pa i šire. Mladi kandidati su sa zanimanjem postavljali sestrama pitanja iz njihovog molitvenog i duhovnog života.
Jedan od njih posvjedočio je svoju povezanost s karmelskom bratovštinom po nošenju škapulara i po brojnim milostima koje je primio zahvaljujući Škapularskoj Gospi, među kojima je i milost duhovnog poziva.
Susret je završio pjesmom i zajedničkom molitvom nebeskoj Majci Mariji, sa željom da salezijanski kandidati budu i dalje u molitvama sestara.
Blagdan sv. Male Terezije, naučiteljice Crkve, proslavljen je u utorak 1. listopada 2024. u Stepinčevu Karmelu u Brezovici.
Upravitelj Župe sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu vlč. Andrija Miličević predslavio je poldanju misu u zajedništvu s desetak svećenika.
U homiliji se vlč. Miličević osvrnuo na prvu riječ koju je sv. Mala Terezija napisala, a to je „nebo“. Istaknuo je da je sv. Mala Terezija cijelim svojim životom „gledala nebo, išla prema nebu, a hrabro koračala zemljom, što nije jednostavno. Neki gledaju u nebo, a zaboravljaju hodati zemljom; ljubiti svoju braću i sestre, činiti dobro, dok s druge strane, neki često živeći svoju svakidašnjicu zaboravljaju na krajnje usmjerenje, a to je nebo“, poručio je.
Naglasio je da su svi pozvani gledati nebo očima srca, imati oko za ljude u blizini.
Osvrnuvši se na naviješteni evanđeoski ulomak, rekao je da Isusova riječ „i danas poziva na to kakvi trebamo biti i kako trebamo živjeti. Isus nije rekao ‘budite djeca’, već ‘budite kao djeca’“, istaknuo je. „Djeca žive obično, iskreno, otvoreno, s ljubavlju, bez maske na licu. Ne znaju muljati, pretvarati se, a sve upijaju. Ono što nauče od starijih, tako se i ponašaju. Živjeti kao djeca je poziv na jednostavnost života. Djeca se ne brinu za budućnost. Oni žive sadašnjost; iskorištavaju dobrotu, ljubav, toplinu koju im bližnji pružaju. Zbog čega su toliko ljudi razočarani i tužni? Zaboravljaju živjeti sadašnji trenutak, živjeti svakidašnjicu korak po korak. Upravo je u tome naša draga svetica bila majstorica, ogledalo svakome od nas. U najmanjim stvarima je mogla ljubiti i ljubila je Boga“, kazao je vlč. Miličević.
Nadalje je rekao da je Mala Terezija iskazivala bližnjima Božju ljubav čineći male žrtve i vršeći one svakidašnje dužnosti s ljubavlju. „Neka nam Mala Terezija bude poticaj i primjer, kao i dobra zagovornica da u našem životu znamo živjeti male stvari, ne zato da bismo bili važni i prepoznati, već da bismo bili Božji. Za to nam treba velika poniznost, a u tome nam može uvelike pomoći sv. Mala Terezija, da se jednoga dana s njom nađemo u nebu, u radosti cijele Crkve“, zaključio je.
Nakon pričesti, uslijedio je tradicionalni blagoslov ruža, znak Terezijine prisutnosti po milostima koje je obećala sipati na zemlju. Liturgijsko pjevanje predvodile su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.
Večernju misu predvodio je župnik u Dugom Selu vlč. Tomislav Kralj, a suslavili su preč. Ivan Lukić i vlč. Filip Pranjić.
U prigodnoj homiliji, vlč. Kralj se osvrnuo na djetinjstvo Male Terezije, kao i njezine godine odrastanja, osobito na njezin ulazak u Karmel. Zatim je istaknuo tri najvažnije kreposti koje su resile sv. Malu Tereziju, a to su: ljubav, služenje i predanje, što bi trebalo resiti svakog čovjeka.
„Terezija je razmišljala o Crkvi koja je sastavljena od mnogo udova, kako kaže sv. Pavao, a svaki ud ima svoju ulogu. Terezija je donijela odluku da ona želi biti ono što je u centru, a to je srce; srce koje pokreće, koje daje da živi. Sve patnje, žrtve, molitve je prikazivala za Crkvu. Ništa ju nije moglo rastaviti od ljubavi Kristove. Svu ljubav željela je darovati Bogu, ljudima i Crkvi. Na to nas i danas poziva, da se ne štedimo dijeliti tu ljubav“, istaknuo je.
Nadalje je protumačio drugu krepost − krepost služenja, rekavši, između ostaloga, da živjeti znači služiti, da je „sam Isus ostavio kao zadatak na Posljednoj večeri da služimo drugima“. Također je naglasio da primjer svetice pokazuje da dragi Bog ima sa svakim čovjekom svoj plan.
„Danas nas puno toga želi udaljiti od Boga, no ako se stavimo u Božje ruke, ništa nam neće biti teško, a to nas dovodi do potpunog predanja koje je živjela sv. Mala Terezija. Ona je željela biti malena, skrivena, a opet Božje oružje u borbi protiv zla i u borbi za spasenje duša“, poručio je vlč. Kralj.
Potom je potaknuo vjernike da dopuste da im njezin primjer pomogne da više ljube Gospodina, da služe Crkvi i da jedni druge guraju naprijed da dođu do cilja. Spomenuo je da je svetica željela činiti dobro ne samo na zemlji, već i na nebu. „Zato nam je i obećala slati milosne ruže s neba. Nama je danas teško učiniti neko dobro djelo drugima ovdje na zemlji. Pozvani smo da i mi budemo Božji instrument kročeći ovom zemljom i čineći dobro drugima. Neka nam Gospodin pomogne da i mi poput sv. Male Terezije budemo spremni na služenje za spas duša i za život Crkve, kao i za sve kojima je to potrebno“, zaključio je.
Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor mladih „El Hannora“ iz Dugog Sela.
Za blagdan sv. Male Terezije sestre karmelićanke su se pripremale devetnicom, a hodočasnici su imali priliku preporučiti im svoje nakane, potrebe, kao i pristupiti sakramentu pomirenja te primiti Gospin škapular.
U nedjelju 30. lipnja 2024. godine mladomisnik karmelićanin o. Juraj od sv. Terezije od Djeteta Isusa proslavio je mladu misu u Karmelu u Brezovici u zajedništvu sestara karmelićanki i prisutnih vjernika. Uz njega su bili ministranti i čitači.
Misao vodilja mladomisnikove propovijedi bila je dodir vjere koji stvara čuda: „U našem životu od pet osjetila kojima raspolažemo, dodir se prvi razvija, i to već u majčinoj utrobi. On je izvor svih ostalih. Dodir ne posjeduje bogatstvo drugih osjetila – vida, sluha, njuha i opipa. Dodir je najbitniji za život i komunikaciju. On ima ono što nemaju druga osjetila: uzajamnost. Ne možemo dodirnuti neki predmet, a da on u istom trenutku ne dodirne nas, dok možemo gledati i ne biti viđeni, ili slušati, a da nas nitko ne čuje. Dodir stvara kontakt. Bitno je to za čovjekovu vjeru koja je obilježena siromaštvom. Jer, vjerovati ne znači vidjeti ni razumjeti, ni osjetiti, no po vjeri možemo na otajstveni način dodirnuti Boga i dopustiti njemu da dodirne nas. To je dodir vjere koji stvara čuda.“
O. Marinković je naglasio kako u susretu i dodiru gesta ima jednaku važnost kao i sama riječ. Zato sv. Marko, kada piše o Isusu, stavlja naglasak na Isusova čudesa da bi u ljudima pobudio i ojačao vjeru. To vidimo, kako nam donosi evanđelje dana, kod uskrišenja Jairove kćeri i ozdravljenja bolesne žene. Isus svoja čudesna djela najčešće čini dodirom, a njegov spasonosni dodir posebno je prisutan u sakramentima.
Isus se često očituje kao čudotvorac u našim životima, u svakidašnjim potrebama, ne iscjeljujući samo naše tijelo, već mijenjajući i poučavajući naše srce. Isus želi da ga upoznamo, želi da to traženje bude poput bolesne žene i nadstojnika Jaira, da tako otvorimo naš život i srce Božjem daru, da se svakodnevno hranimo njegovom Riječju, njegovim Tijelom i njegovom Krvlju. Onda će dodir vjere stvarati čuda te će se djela Božja svakodnevno pokazati na svakome od nas, misli su predvoditelja slavlja.
Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke svojim skladnim pjevanjem, a na kraju svete Mise o. Marinković udijelio je svim prisutnima svoj mladomisnički blagoslov.
Susret se nastavio u sestarskoj govornici gdje su se sestre izbliza mogle upoznati s mladomisnikom o. Jurjem i njegovim karmelskim pozivom, što je bilo na obostranu duhovnu izgradnju.
Na uočnicu Duhova, u subotu 18. svibnja 2024., posjetili su nas zagrebački bogoslovi prve godine, njih dvanaestorica, pod vodstvom odgojitelja vlč. Tonija Potrebića. Posjet je započeo zajedničkim misnim slavljem koje je predslavio vlč. Potrebić, a uz njega su bili bogoslovi Matko Jurić i Tomislav Vuković koji su pročitali prvo čitanje i molitvu vjernika.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana, propovjednik se osvrnuo na naš odnos s dragim Bogom te rekao da nas Isus poziva da imamo odnos „ja i moj Bog“. Isus nas uči da se ne trebamo uspoređivati s drugima jer koliko ima ljudi, toliko ima puteva do dragoga Boga. On nas poziva da produbimo svoj odnos s njime.
Ljubljeni učenik Ivan imao je intimni odnos s Kristom. On je proniknuo u otajstvo života: prepoznao je Isusa iz Nazareta, prepoznao je Božje djelovanje i Božju ljubav. Njegovo Evanđelje završava svjedočenjem iskustva ljubavi koje nije zadržao za sebe, već ga je zapisao, pruživši svima mogućnost da iskuse ljubav Božju i da budu dionici toga dara.
Propovjednik je potaknuo sve prisutne da razvijaju svoj odnos s Bogom i da ga daruju drugima kao što je to učinio apostol Pavao dok je bio u zatočeništvu u Rimu, gdje je svjedočio Evanđelje bez obzira na okolnosti u kojima se nalazio. On je primjer za sve kršćane 21. stoljeća koji žive u brojnim unutarnjim i vanjskim zatočeništvima. No bez obzira na svijet možemo slobodno i nesmetano propovijedati i svjedočiti Radosnu vijest. To možemo ako dozvolimo Gospodinu da nas oslobodi od naših nutarnjih veriga, ustvrdio je vlč. Potrebić.
Na kraju je poručio da molimo Gospodina da nam dadne duha slobode i žar Duha Svetoga da ono što smo doživjeli budemo spremni podijeliti s drugima, te da nas oslobodi unutarnjeg zarobljeništva kako bismo mogli svjedočiti da je Isus Krist konkretna Božja ljubav koja nam daruje život vječni.
Prijateljski susret nastavio se u sestarskoj govornici gdje smo se upoznali te međusobno podijelili iskustva duhovnog poziva i života s Bogom. Pitanja na tom području nisu izostala, kao ni preporuke u molitvu. Susret je završio pjesmom „Krist na žalu“ u spomen na 104. rođendan nezaboravnog Božjeg prijatelja i prijatelja Hrvata, sv. Ivana Pavla II.
Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Šimun Doljanin predslavio je u subotu 10. veljače 2024. godine svečano misno slavlje u prigodi blagdana bl. Alojzija Stepinca, duhovnog oca i utemeljitelja samostana bosonogih sestara karmelićanki u Brezovici. Uz predslavitelja bili su asistenti Tomislav Skender i Luka Balaško, koji su pročitali misna čitanja i molitvu vjernika.
Na početku euharistije don Šimun je uveo Stepinčeve štovatelje u današnje liturgijsko slavlje pozvavši ih da otvore svoja srca za susret s Gospodinom po primjeru Blaženika.
U zapaženoj homiliji propovjednik je istaknuo da se bl. Alojzije Stepinac nadahnjivao na karmelskoj duhovnosti, osobito na sv. Ivanu od Križa čiju je sliku Uspona na goru Karmel imao u svojoj sobi. Sv. Ivan od Križa piše u svojim djelima da je zaljubljena duša ponizna, hrabra, nježna, strpljiva i blaga. Ta izreka u potpunosti opisuje lik kardinala Stepinca, koji je bio duša zaljubljena u Krista Gospodina. Tko god je ikad bio zaljubljen, zna da se u čovjeku nešto promijeni i on postaje drugačiji. Postoji naravna i nadnaravna zaljubljenost: „Stepinca je zahvatila nadnaravna milosna zaljubljenost u Krista. Ta zaljubljenost je potpuno stvarna, realna. Zbog svog odnosa s Kristom, Stepinac je bio sposoban podnositi teško trpljenje. U njegovoj se duši može vidjeti zaljubljenost koja je spremna podnositi sve nevolje, neljudskosti, mržnju, i ostati prema svojim neprijateljima blag, strpljiv i normalan. Kako je to moguće? Maltretiraju ga, a on nježno promatra, prihvaća i strpljivo podnosi. To je sve plod milosne zaljubljenosti. Krist je to izazvao u njegovoj duši i on to može izazvati u svakoj duši koja mu se otvori,“ naglasio je don Šimun dodavši da je zaljubljenost u Krista povišeno stanje u svijesti pri kojemu Duh Sveti nadahnjuje dušu i ispunja je sobom: „Dragi Brezovčani, Stepinac vas posebno voli i posebno zagovara za vas. Molimo Stepinca da imamo to isto iskustvo koje je on imao. Zamislite sve one nevolje koje sada živimo i Bog ih sve poništava u milosti Duha Svetoga, daje nam snagu da ih nosimo i svjedočimo za Krista Gospodina poput Blaženika, “ poručio je propovjednik.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor čuvarica svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Prigodnim blagoslovom i pjesmom Gospi Lurdskoj koju je Blaženik posebno štovao završilo je euharistijsko slavlje.
Tradicionalno druženje s hodočasnicima iz Splita, koje se odvija već godinama, nastavilo se kod rešetaka sestarskog kora. Hodočasnici su povjerili Blaženiku i sestrama svoje nakane: svoje obitelji, djecu i mlade, svoje bolesnike, svoje starije i nemoćne, a jednako tako i svoju Domovinu i svoj narod, svoje želje i planove, te su se ojačane vjere i nade zaputili nazad u svoj lijepi Split.
Sestre karmelićanke u zagrebačkoj Brezovici proslavile su u petak 9. veljače 2024., uočnicu blagdana utemeljitelja njihovog Karmela, bl. Alojzija Stepinca. Misu je predslavio župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici vlč. Krunoslav Kolar.
U uvodnim mislima se osvrnuo na život sv. Skolastike koja je bila primjer vjere i molitve, kao što je to i blaženi Alojzije. On je ostavio primjer čiste savjesti i pouzdanja u Gospodina. Bl. Alojziju Stepincu bila je sveta Crkva i Domovina Hrvatska za koje je položio svoj život vjere i svjedočenja, rekao je.
U homiliji, vlč. Kolar se osvrnuo na Evanđelje. Rekao je da se odnosi s drugima mogu uspostaviti na različite načine, ali je najzastupljeniji način – govor. Da bi se ta komunikacija mogla do kraja ostvariti nije dovoljno samo moći govoriti, nego i imati dar slušanja.
Ako se ne možemo niti pravilno izraziti i izreći što nam je na srcu, to još pogoršava stanje. Takav čovjek zapravo bi bio izvan zajednice i odnosa jer teško može uspostaviti komunikaciju s drugim. Upravo se jedan takav našao pred Isusom, a donijeli su ga njegovi bližnji da bi Isus učinio čudo, tj. da mu podari dar sluha i razgovijetnog govora. To bi čovjeku omogućilo odnos i uključenost u redoviti život. Isus je svojim dodirom i riječju učinio traženo čudo, zbog čega su ga slavili kao čudotvorca, pa zbog toga brani da se o tom čudu išta govori, jer Isusovo poslanje nije činiti čuda nego spasiti čovjeka od vječne propasti, kazao je propovjednik.
Nadalje je rekao da je pomoć čovjeku u nevolji znak dobrote koja dolazi samo od Boga. „Tom dobrotom bilo je ispunjeno srce našeg blaženika Alojzija Stepinca koji je bio spreman pomoći svakom čovjeku. Ponekad se iz krugova koji osporavaju njegovu svetost ističe da je mogao učinit više. Ali, kada se u obzir uzmu pisani dokazi, može se reći da je dao sve od sebe da pomogne onima koji su bili u nevolji. Nije gledao tko je tko jer je pomagao svima, bez obzira na nacionalnost i vjeru, i tu je pokazao svoju veličinu i ljubav. Nije djelovao politički, proračunato, nego vjernički jer je nastojao ljubiti i čuvati ono što je Bog stvorio, a to je svaki čovjek. U tome je njegova veličina i tu nam je poseban uzor u ovim našim vremenima gdje je čovjek okrenut samome sebi. Stepinac je često izlagao svoj život u oba za domovinu nam nesretna totalitarna režima, jer se protivio rasnoj politici ustaštva i bezboštvu komunizma. Bio je čovjek koji ne kalkulira već koji riskira, a sve u ljubavi, imajući na umu spašavanje ljudskog života koji je neponovljivi Božji dar“, istaknuo je.
Zatim je pojasnio da današnja diktatura relativizma želi čovjeka svesti na broj, izbrisati mu identitet po pitanju narodnosti, vjere, pa i samog spola.
„Kada se čovjeku izbriše ono što jest, može se s njime činiti što se hoće. Zato nam danas treba novih ‚Stepinaca‘ koji se neće bojati govoriti i djelovati, koji neće popuštati pred zlom koje se sručilo na Crkvu i ovaj svijet. Nedostaje hrabrih pastira Božjeg naroda koji će zlo nazvati imenom i neće ga podupirati ni na koji način, koji će svjedočiti evanđelje pa i pod cijenu života. Nedostaje nam roditelja koji će odgajati djecu u vjeri i moralnim načelima, a ne da dopuštaju da im djeca svakako žive, pravdajući to duhom vremena. Pa zar Božja riječ i njegov zakon nisu svevremeni?“, upitao je.
„Zlo se nikada ne smije nazivati dobrim. Nedostaje nam mladih koji bi odvažno slijedili Krista, kao što su to bili oni koji su prije 100 godina bili dionici Hrvatskog orlovskog saveza, a kojima bi kao i mladom Ivanu Merzu i svoj ondašnjoj mladeži geslo bilo: Žrtva–Euharistija–Apostolat. Nitko se više nije spreman žrtvovati, ali je spreman žrtvovati drugoga za sebe“, naglasio je.
Pri kraju homilije ustvrdio je da danas manjka svetačkog žara da bi se bilo spreman riskirati sve na ovome svijetu da se stekne nebo. Istaknuo je da je Alojzije Stepinac jasan primjer toga što znači biti katolik Hrvat: ljubiti Boga, Crkvu i domovinu, ljubiti svakog čovjeka kojega je Bog s razlogom stavio na nečiji životni put.
Na kraju mise, vlč. Kolar potaknuo je vjernike da ostvare svoj prvotni poziv na svetost, kao što su to učinili bl. Alojzije Stepinac, sv. Skolastika i mnogi drugi. Misno slavlje završilo je blagoslovom i pjesmom blaženiku.