Karmelićanin o. Dario Tokić, predslavio je u četvrtak, 14. prosinca, svečanu misu u prigodi svetkovine sv. Ivana od Križa u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Uz njega su koncelebrirali kanonici mons. Zvonimir Sekelj i mons. Stjepan Bradica te vlč. Damir Ceković, župnik u Petrinji i ovogodišnji đakon Ivan Sandrin iz Kutine.
U uvodnim mislima, propovjednik je spomenuo Ivanovo poslanje u Crkvi i u Karmelu te između ostalog rekao da je sv. Ivan bio obnovitelj karmelskog Reda, crkveni naučitelj, mistik i pjesnik koji nam je svojim djelima osvijetlio tmine života.
Nakon što je đakon Sandrin pročitao Evanđelje, uslijedila je homilija u kojoj je o. Dario istaknuo da je sv. Ivan na temelju pjesništva opisao svoje iskustvo Boga koje je doživio u tamnici u Toledu u kojoj je proveo devet mjeseci. U nedostatku komunikacije s ljudima, otkrio je Boga u najdubljoj dubini svoje duše.
Također je rekao da je Ivana jedan redovnik upitao: „Kako bi najbrže mogao postati svet?“ Ivan od Križa koji je bio taktičan, preporučio mu je četiri savjeta ili upute za življenje: sve prihvaćati, mrtviti se, vježbati se u krepostima i ljubiti samoću tijela i duha.
Pojasnio je da sve prihvaćati znači ne uplitati se ni riječju, ni mišlju u stvari koje se tiču drugih. S obzirom pak na pojedince, ne osvrtati se na njihove naravne sklonosti. Mrtviti se pak znači biti svjestan da smo tu da nas drugi klešu i tešu svojim riječima, ponašanjem, samom svojom pojavom i da se u tim situacijama ne smijemo okretati oko sebe, već strpljivo sve to podnositi.
Vježbanje u krepostima čini nas postojanim u predanju Bogu da sve što činimo, činimo s ljubavlju, samo radi njega. Četvrta uputa nam govori o samoći tijela i duha koja je potrebna za intimni susret s Gospodinom.
„Ove upute postavljene su zato da, ako kažemo da želimo biti Božji, da toga budemo svjesni cijelo vrijeme i da se trudimo oko toga…“, rekao je.
Sv. Mala Terezija, čijeg se 150. rođendana ove godine spominjemo, bila je izvrsna učenica sv. Ivana od Križa koja je vjerno živjela spomenute upute kako bi duhovno rasla i napredovala te drugima u tome pomogla, što je i ostvarila. Osvrnuvši se na brojne primjere iz njezinog života pokazao je kako se mogu konkretno živjeti Ivanove upute.
Na kraja propovijedi upitao je vjernike: „Osjećamo li se pozvanim da i mi poput sv. Ivana i Male Terezije činimo tako? Imamo li dovoljno vremena za Boga? Želimo li da Bog bude čašćen u našem životu? Pomažemo li drugima da budu Božji?“
Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, mons. Antun Sente, predslavio je večernju misu u čast sv. Ivana od Križa.
U svojoj homiliji govorio je o patnji koja pročišćuje i posvećuje. Tako je između ostalog posvjedočio i to da je kao mladi svećenik ispovijedao ljude koji su se vratili nakon Domovinskog rata 1995. godine u Glinu. „Ono što je mene zadivilo; što je više bilo boli, što je više bilo žrtava, to je bila veća spremnost na oprost. Njihova ispovijed je bila svojevrsno pročišćenje, kao da se morala dogoditi patnja u njihovom životu. Kad o tome razmišljam, vidim da je to slično kao Isus na križu koji ne proklinje, već rasipa ljubav. Veroniki ostavlja odraz svog lica, razbojnika uvodi u Raj, za sve nas moli: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine‘ (Lk 23, 34)“, istaknuo je.
Nadalje je rekao da nam Bog zato od vremena do vremena daje posebne ljude koji svojim životom daju posebni sjaj. Jedan od njih je i sv. Ivan od Križa, čovjek koji je puno patio; a patnja je potrebna za unutarnje pročišćenje. Tim putem Bog vodi one koji ga ljube i koje on ljubi. Svaki čovjek treba proći kroz muku Velikog petka da bi onda bio potpuno u Bogu, da bi bio jedno s njim.
Na kraju homilije propovjednik je poručio: „Neka ovaj dan u hodu kroz Došašće, do rođenja Gospodinova, bude ohrabrenje u našim tamnim noćima. Neka to ne bude svojevrsni strah, već zahvala što mi Gospodin dariva patnju po kojoj spoznajemo njegovu ljubav“.
Misna slavlja, kojima je prethodila Večernja svetkovina, kao i molitva krunice na nakane našega naroda, Crkve i svijeta, animirale su sestre čuvarice svetišta svojim skladnim pjevanjem. Za svetkovinu Ivana od Križa sestre su se pripremale devetnicom molitava, razmatranja i pjesama.
Karmelićanka s. Marija Katarina od Boga, Pinjušić, položila je, i posvjedočila svoju ljubav prema Gospodinu, u srijedu, 8. studenoga, na spomendan sv. Elizabete od Trojstva, privremene zavjete na tri godine, u Stepinčevu Karmelu u Brezovici.
Misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je karmelićanin o. dr. sc. Ivan Pleše uz desetak suslavitelja, svećenika i redovnika. Među njima bili su: preč. Matija Pavlaković, vlč. Željko Nestić, vlč. Luka Tufeković, o. Mihovil Filipović, SMM, karmelićani Dario Tokić, Ivan Podgorelec i Zlatko Pletikosić, zatim dominikanski bogoslovi: fr. Leonardo Matinović i fr. Jakov Vuković te trajni đakon Ratko Podvorac i monfortanski kandidat Vladimir Lauc.
U uvodnim mislima, o. Pleše je između ostalog rekao da su se okupili u radosti slavlja kako bi Bogu zahvalili za dar posvećenog života s. Marije Katarine i proslavili ga. Kazao je da samo njezino ime govori da želi nasljedovati Djevicu i potpuno pripadati Bogu.
U propovijedi o. Pleše istaknuo je otajstvo posvećenog života te se zapitao: „Odakle izvire uopće među ljudima želja da se na tako što odluče; odreći se sebe, odreći se bilo kakve materijalne sigurnosti, te navezanosti na ljudsku ljubav? Odreći se tri ključna aspekta svakog ljudskog života; potrebe da budemo ljubljeni, potrebe da imamo i da stvaramo. Svega toga se posvećena osoba odriče jer ima svoju nadu u Bogu i to čini u predanju Njemu, u ljubavi. Čuli smo Evanđelje koje evanđelist Ivan smješta u kontekst Posljednje večere. Isus na Posljednjoj večeri daje sebe. U tom činu Gospodin izlazi iz sebe i identificira se s kruhom i vinom da bi nam se posve predao. Stoljećima kasnije mnogi ljudi će se nadahnjivati i nasljedovati Gospodina upravo u ljubavi koju On ima prema nama. To je odgovor na redovničko i svećeničko posvećenje. On je izvor poziva.“
Istaknuo je važnost „spoznaje Božje ljubavi prema nama koja u nama budi čežnju za njim.“ Pojasnio je da je to na svoj način doživjela i s. M. Katarina prepoznavajući znakove Gospodinove ljubavi. „Na tu ljubav osoba želi odgovoriti svojom ljubavlju u onoj mjeri u kojoj to naš ljudski život može ostvariti“, dodao je.
S. Pleše se spomenuo i svetice karmelićanke Elizabete od Trojstva koja je ostvarila tu ljubav i u svom kratkom životu, umrla je s dvadeset i šest godina, napravila neizmjerno puno. U dobi od četrnaest godina osjetila je snažan poticaj da zavjetuje doživotno djevičanstvo. „Ono što nas sv. Elizabeta uči jest to da je svaka osoba hram Duha Svetoga i da se u srcu odvijaju tajne ljubavi između Boga i duše. Ta svijest da nije sama, da je Bog u njoj, rodilo je želju da trpi, da se žrtvuje za Boga i spasenja duša. Inspirirana Pavlovom poslanicom Efežanima (Ef 1,12), željela je biti ‘Laudem gloriæ‘.“ To postaje njezin duhovni program koji je propovjednik preporučio i s. M. Katarini u njezinom karmelskom životu.
Propovijed je zaključio molitvom sv. Elizabete od Trojstva; „O Bože moj, Trojstvo kojemu se klanjam, pomozi mi da posve zaboravim sebe kako bih se nepomično i mirno nastanila u tebi, kao da mi duša već boravi u vječnosti. Neka ništa ne uzmogne pomutiti moj mir, niti me izvući iz tebe, o moj Nepromjenjivi, nego neka me svaki čas sve više unese u dubinu tvoga otajstva…
O moja Trojice, moje Sve, moje Blaženstvo, beskrajna Samoćo, Neizmjernosti u kojoj se gubim, Vama se predajem kao plijen. Zakopajte se u meni, da se ja zakopam u Vama, dok ne pođem promatrati u Vašem svjetlu bezdan Vaše uzvišenosti. Amen.“
Nakon propovijedi i upita o spremnosti na posvećenje Bogu i nasljedovanju Krista čistog, siromašnog i poslušnog, uslijedio je čin zavjetovanja, koji je s. Marija Katarina položila u ruke č. Majke Marije Regine od Presvete Euharistije, Popić. Zatim joj je predvoditelj slavlja predao knjigu „Prvotno Pravilo i Konstitucije Reda Bosonogih sestara Blažene Djevice Marije od Gore Karmela“ po kojoj je pozvana zauzeto živjeti svoje zavjete i svoj molitveno-duhovni život.
Pri kraju misnoga slavlja o. Pleše je čestitao s. M. Katarini i zajednici te zahvalio svima nazočnima, među kojima su bili roditelji s. M. Katarine, Antun i Bernardica Pinjušić, sestre, brat i rodbina. Misno slavlje animirale su skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.
Zavjetovanica je rođena 1996. u Zagrebu, a živjela je u Križu. Dolazi iz brojne katoličke obitelji gdje se prakticirala vjera. Završila je studij strojarstva u Karlovcu, a u Karmel je ušla 2020. godine te novicijat započela iduće 2021. godine.
Prvu ženu naučiteljicu Crkve, karmelićanku, obnoviteljicu Karmelskog reda i mističarku proslavile su njezine duhovne kćeri i njezini štovatelji u nedjelju, 15. listopada 2023., svečanim prijepodnevnim i večernjim misnim slavljem. Karmelićanin o. Ivan Živković, prior u zagrebačkim Remetama, predslavio je poldanju sv. misu, a večernju vlč. dr. Andrija Miličević, tajnik zagrebačkog nadbiskupa.
Uz o. Živkovića suslavio je vlč. mr. Mijo Matošević, supsidiar u župi Stupnik – Lučko, a tu su bili i čitači i ministranti.
U uvodnim mislima predvoditelj slavlja se zahvalio dragome Bogu na daru velike svetice Terezije Avilske i rekao da nas je ona poučila gdje se nalazi Bog. Bog nije daleko, On se nalazi u našem srcu, samo trebamo njegovati taj nutarnji odnos s Bogom i svjedočiti njegovu ljubav ovome svijetu.
U nadahnutoj homiliji osvrnuo se na zlatno doba Španjolske, vrijeme u kojemu je Terezija živjela, kao i na sve nedaće toga vremena, osobito one u Crkvi. U želji da pomogne Crkvi i svijetu Terezija je odlučila njegovati dublji odnos s Bogom.
„Što je mene dotaklo kod Terezije? Dama koja osvaja Isusa je poniznost. Biti ponizan je priznanje da smo ovisni o Bogu; da bez njega ne možemo ništa, da smo sve darove i talente koje imamo primili od Boga. Ponizan čovjek zna živjeti u Istini, u Kristu; spreman je svjedočiti za Krista“, naglasio je o. Ivan. Zatim je rekao da ponizan čovjek ne mrmlja, ne osuđuje druge, već ih blagoslivlja i moli za njih. Nasuprot te poniznosti stoji oholost i slava svijeta. Zbog takvog svjetovnog duha gubimo snagu za prijateljstvo s Bogom, odnosno gubimo snagu za unutarnju molitvu koja je prijateljski susret s Onim za koga znamo da nas voli, kako uči sv. Terezija Avilska. Jednako tako poručio je da nas Bog želi za svoje prijatelje i ako se dajemo čitavi Njemu, On se čitav daje nama. Iz tog prijateljstva s Gospodinom mi postajemo drugačiji. Gospodin nas mijenja i mi mu postajemo slični.
Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a završilo je svečanim blagoslovom i pjesmom „Kraljice svete Krunice“.
Večernju svetu misu predslavio je vlč. Andrija Miličević uz koncelebraciju vlč. Vjekoslava Pavlovića, župnika u Blaškovcu.
U uvodnim mislima predslavitelj je pozvao sve prisutne da dopuste Gospodinu da ih iznenadi i da dopuste sebi da susretnu Isusa.
Misao vodilja meditativne homilije bila je rečenica iz Evanđelja svetkovine, koje je pročitao vlč. Pavlović, a koja glasi: „Gospodine, daj mi te vode“ ( Iv 4,15a). Naime, sv. Terezija od Isusa nadahnjivala se cijeli život na tim riječima koje su joj bile kao nepresušni zdenac, donoseći joj uvijek nešto novo i potičući ju da gleda prema Gospodinu, prema životu vječnomu. Simbol vode bio je jako važan za njezin duhovni rast, za duhovni put koji je ostavila svojim sestrama.
Isus je došao u samarijanski grad Sihar. Kaže se da je Isus morao doći u taj grad da bi susreo Samarijanku i dao joj život. Želio ju je susresti. Sihar je simbol Božjeg spasenja, mjesto koje je sveto od početka. Međutim u jednom trenutku to mjesto postaje mjestom zaobilaženja. I to je čovjekov put. Na početku smo svi kršteni, a onda se malo po malo udaljujemo od Gospodina, te ga susrećemo tamo gdje nikad ne bismo rekli da ćemo ga susresti: „Ova žena susrela ga je na mjestu gdje ga nije očekivala i u vremenu u kojemu ga nije očekivala jer u podne na zdenac ide samo onaj tko želi biti skriven, tko ne želi da se priča o njemu. Ova žena ide na taj zdenac jer je žedna. Na tom zdencu susreće Isusa koji nije trebao biti tamo i kaže joj: ‘Daj mi piti!’ Tri su stvari tu bitne: žena, podne i žeđ za vodom. Isus samo na nekoliko mjesta u Evanđelju nekoga oslovljava s riječju ‘žena’. Svoju majku na svadbi u Kani i pod križem, te Mariju Magdalenu na grobu. Susreću se oko šeste ure kada je Isus umro na križu. Isto joj govori kao na križu: ‘Žedan sam!’ Isus susreće ovu ženu kako bi odgovorio na njezinu potrebu. Govoreći o toj njezinoj čežnji, spušta se još dublje“, rekao je vlč. Miličević.
Isus svakom čovjeku upućuje svoj pogled pun ljubavi. To je ponizan pogled. O tome piše i sv. Terezija u svojim djelima kada kaže: Gledaj, On te gleda… Kada ne znate kako moliti, dođite pred Isusa i samo ga gledajte. Potrebno je samo doći, pojaviti se u nezgodno vrijeme, možda onda kad nam se ne da. Isusov pogled će nam dati puno više negoli smo sposobni moliti. Ne smijemo se bojati stati na Terezijin put i hodati njezinim koracima i stalno žeđati: „Gospodine, daj mi te vode!“
Na kraju sv. Mise predslavitelj je čestitao sestrama karmelićankama svetkovinu te im zaželio da budu hrabre poput sv. Terezije od Isusa, da se svakodnevno napajaju na tom živom vrelu Božje ljubavi i da tu ljubav daruju drugima.
Svetu misu pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Kristine Jadanić. Misnim slavljima prethodila je molitva svete krunice i svečana Večernja svetkovine.
Na spomendan Blažene Djevice Marije od svete Krunice u subotu 7. listopada 2023. salezijanski prednovaci pod vodstvom svog odgojitelja don Mladena Delića hodočastili su sestrama karmelićankama u Brezovicu. Susret je započeo misnim slavljem koje je predvodio don Mladen.
Na početku misnog slavlja predvoditelj je istaknuo važnost današnjeg spomendana Kraljice svete Krunice, te je rekao da je krunica jednostavna, ali snažna molitva koju je Majka Crkva prepoznala. Potaknuo je prisutne da preporuče Majci Božjoj sve svoje nakane i želje i da predaju svoje srce njezinome Sinu kako bi ih milost Božja dotakla da svijetle poput Marije.
„Dok držiš krunicu u ruci, držiš Gospu za ruku… Kako se možemo ljepše susresti s Gospodinom nego u Euharistiji? Sve nas objedinjuje Krist Spasitelj naš. Nosimo Božji blagoslov drugima. Nemojmo biti sebični, već ga dijelimo s kime se god susretnemo. Dopustimo Bogu i Majci Božjoj da nas ispune sobom, da budemo nositelji Božje ljubavi“, poručio je don Mladen.
Budući salezijanci animirali su Euharistijsko slavlje oduševljenom pjesmom.
Nakon misnoga slavlja susret se nastavio u sestarskoj govornici gdje su se mladi salezijanci predstavili i upoznali sa sestrama i s njihovim životom te im se preporučili u molitve. Na kraju susreta don Mladen se zahvalio sestrama za njihovu požrtvovnost i molitvenu blizinu sa željom da se tradicionalni susreti i dalje nastave.
U četvrtak 5. listopada 2023. urednici i djelatnici Glasa Koncila i Malog Koncila tradicionalno su hodočastili sv. Tereziji od Djeteta Isusa i Svetog Lica u Karmel u Brezovici. Zavjetno euharistijsko slavlje u prigodi 60. obljetnice djelovanja Glasa Koncila i Malog Koncila predvodio je preč. Tomislav Hačko, vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije i pročelnik Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije.
Na početku misnog slavlja, glavni urednik Glasa Koncila Branimir Stanić pozdravio je sve prisutne, a posebno predvoditelja slavlja preč. Hačka mislima sv. Male Terezije, s osobitim naglaskom na njezinu ljubav koju je živjela kao karmelićanka, zaručnica i majka duša.
U poticajnoj homiliji predvoditelj slavlja objedinio je sv. Malu Tereziju, bl. Alojzija Stepinca i Glas Koncila u jedinstvenu cjelinu. Poveznica je molitva i naviještanje Božjeg kraljevstva: „Molitva i navještaj Božjeg kraljevstva, stvarnosti su koje je vjernik pozvan živjeti svakoga dana. Čak štoviše, dio su našeg vjerničkog identiteta, onoga tko smo i na što nas je i sam Gospodin pozvao. Tako, iako su ih Mala Terezija i bl. Alojzije Stepinac živjeli na potpuno različite načine – Terezija u svojoj redovničkoj ćeliji, a bl. Alojzije s nadbiskupskog prijestolja koje će izrasti u križ (usp. J. Vraneković, Dnevnik, 415) – u temelju oba života nalazile su se molitva i navještaj blizine Božjega kraljevstva.“
Propovjednik se potom zapitao: „Kako su to oni uspjeli živjeti i kako mogu doći do takve svetosti?“, te odgovorio jednom riječju: molitva. Istaknuo je kako je kod sv. Male Terezije molitva zanos srca, jednostavan pogled upravljen k nebu, poklik zahvalnosti i ljubavi u krilu kušnje kao i u krilu radosti, a za bl. Alojzija Stepinca molitva je milost Božja.
Ta molitva, navještaj Božjeg kraljevstva i radost nalaze se u svim izdanjima Glasa Koncila i to ih povezuje u jedno, naglasio je. Citirajući blagopokojnog kardinala Franju Kuharića ustvrdio je da je Glas Koncila „vršio i izvršio veliko poslanje u službi Evanđelja, u vjernosti Crkvi, u promicanju papinih poruka, u obrani dostojanstva i prava ljudske osobe, u obrani obiteljskih vrijednosti, u stalnom podržavanju nade za Crkvu i hrvatski narod.“
Homiliju je također završio mislima kardinala Kuharića: „Urednicima i suradnicima Glasa Koncila molim darove Duha Svetoga da u ovom vremenu nalaze uvijek pravu riječ i odabiru uvijek takav sadržaj koji će doprinositi duhovnom rastu Božjega naroda u lijepoj našoj Domovini! Nastavljajući svoj put uvijek u koordinatama istine i ljubavi, neka Glas Koncila bude svjetlo i blagoslov za sve čitaoce!“, te zaželio da ih prati zagovor sv. Male Terezije i bl. Alojzija Stepinca.
Pri kraju misnoga slavlja, preč. Hačko pozvao je prisutne da budu ljubav u srcu Crkve poput crvenih makova na Gospodnjoj njivi. Zatim je blagoslovio ruže, znak Terezijinih milosti koje je obećala sipati s neba te ih je podijelio djelatnicima Glasa Koncila i Malog Koncila.
Misno slavlje animirale su svojim lijepim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Slavlje 60. rođendana Glasa Koncila i Malog Koncila, kao i 150. obljetnice rođenja sv. Male Terezije i 25. obljetnice beatifikacije bl. Alojzija Stepinca, utemeljitelja brezovičkog Karmela, nastavilo se u sestarskoj govornici gdje su djelatnici i sestre izmijenili čestitke, te podijelili radost zajedništva u ozračju pjesme, zahvalnosti i ohrabrenja.
Središnje misno slavlje na blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa i od Svetog Lica u nedjelju 1. listopada 2023., uz 150. obljetnicu njezina rođenja i 100. obljetnicu njezine beatifikacije, predvodio je u Karmelu u Brezovici Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj Giorgio Lingua u zajedništvu s mons. Stjepanom Bradicom, preč. Zvonkom Vukovićem i trajnim đakonom Željkom Kovačevićem.
Domaći župnik Vuković srdačno je pozdravio nuncija Giorgia i zaželio mu dobrodošlicu, kao i prisutnim svećenicima i vjernicima. Prvo čitanje pročitao je Luka Balaško, drugo Šimun Jurilj, dok je Evanđelje navijestio trajni đakon Željko Kovačević.
U nadahnutoj homiliji, a u prigodi velikih jubileja svetice iz Lisieuxa, Apostolski nuncij je razmotrio veličinu Božju u jednostavnosti i malenosti te duše. Istaknuo je kako sv. Mala Terezija nije odustajala od svojih najvećih želja za svetošću koju je i postigla zahvaljujući ljubavi prema Bogu i prema bližnjemu za koju je potrebna odlučnost i hrabrost. Dodao je kako veličina osobe ne leži u velikoj moći, već u njezinom velikom služenju, ne u ostvarivanju velikih projekata, nego u prepuštanju Božjoj ljubavi.
Propovijed je u cijelosti dostupna preko sljedeće poveznice:
Pri kraju misnog slavlja preč. Vuković zahvalio je preuzvišenom Nunciju na ohrabrujućoj homiliji. Nakon toga uslijedio je tradicionalni blagoslov ruža, simbola Terezijine ljubavi i blizine, te svečani blagoslov i pjesma Majci Božjoj „Kraljice svete krunice“, te čestitke sestrama, kao i nakane vjernika koje su im preporučili kod rešetaka.
Osim središnjeg misnoga slavlja koje je predvodio mons. Giorgio Lingua, slavljena je večernja misa koju je predslavio ravnatelj Hrvatskoga Caritasa fra Tomislav Glavnik, OFMConv, a suslavio je o. Nikola Grizelj, OCD.
U homiliji se fra Tomislav osvrnuo na duhovni život sv. Male Terezije, njezin duhovni rast u vjeri i krepostima. Rekao je da se sv. Terezija od Djeteta Isusa i od Svetog Lica potpuno predala Gospodinu nakon što je svladala sve poteškoće poput djeteta o kojem Isus govori u Evanđelju po Mateju (Mt 18,1-4): „Isus se zauzima za djecu jer su jednostavna, iskrena, imaju povjerenja u roditelje i daju se voditi. Djeca su najbolji poticaj svima nama za život Evanđelja i svetosti. Kada uzmemo Novi zavjet u ruke, kao što ga je sv. Terezija redovito uzimala, ulazimo u Isusov mentalitet, u Isusove misli. Tada stvari malo pomalo dolaze na pravo mjesto“, rekao je propovjednik.
„Život po Evanđelju koje je živjela i svjedočila sv. Mala Terezija može nam poslužiti za ispit savjesti u našoj svakidašnjici. Možemo si postaviti tri pitanja: Zašto se dajemo ili ne dajemo voditi od Boga? Jesmo li svjesni svojih mana i pogrešaka? Što smo kadri promijeniti da bismo bili sličniji Kristu Gospodinu? Ta si pitanja često moramo postavljati“, naglasio je fra Tomislav.
Na kraju homilije ustvrdio je da se svetost može postići u kratkom vremenu kao što ju je postigla sv. Mala Terezija sa svega dvadeset i četiri godine, samo je bitno pouzdanje i beskrajno povjerenje u Gospodina.
Liturgijsko pjevanje predvodile su čuvarice svetišta, a blagoslov ruža, simbola Terezijinih milosti koje je obećala sipati na zemlju, nije izostao.
Za jubilarni blagdan stote obljetnice proglašenja blaženom svete Male Terezije i 150. obljetnice njenog rođenja sestre karmelićanke su se pripravljale devetnicom, a na sam blagdan misnim slavljima prethodila je molitva krunice na nakane Crkve, hrvatskog naroda i svijeta, te Večernja Časoslova, kao i primanje sakramenta pomirenja i Gospinog škapulara.
U subotu, 16. rujna varaždinski biskup Bože Radoš predslavio je u Stepinčevu Karmelu u Brezovici svečanu koncelebriranu misu i obred svečanih doživotnih zavjeta s. M. Benedikte od Božanskog Milosrđa (Monike Pernar).
S biskupom su, među ostalim, koncelebrirali vlč. Marko Domiter, biskupov tajnik, vlč. Domagoj Lacković, župnik Sv. Obitelji iz Slavonskog Broda, vlč. Krešimir Babić, vlč. Josip Đurin, domaći župnik preč. Zvonko Vuković, te oci karmelićani: o. Dario Tokić, o. Ivan Živković, o. Nikola Grizelj.
Na početku misnog slavlja domaći župnik preč. Vuković pozdravio je biskupa i sve prisutne, te im zaželio dobrodošlicu. Biskup je srdačno uzvratio na pozdravima, te je između ostalog rekao i to da smo danas okupljeni da čujemo iz duše i srca da se jedna sestra potpuno predaje dragome Bogu. Potom je naglasio da je poziv čin ljubavi koja dolazi od Boga. Bog je onaj koji zahvaća dušu i zove ju da hrabro pođe za njim. On mijenja život pozvanih, s. Marije Benedikte, ali i svakoga od nas. Ovaj čin zavjetovanja je susret nas i Boga.
Misna čitanja pročitali su: fr. Jakov Vuković, OP, bogoslov Mihael Popić, a Evanđelje vlč. Domagoj Lacković, dok je litanije Svih Svetih otpjevao vlč. Marko Domiter.
„Danas želimo biti sudionici jednog obećanja koje izvire iz srca. Danas će s. M. Benedikta tri puta iz srca reći Bogu ‘da’. Ona će preuzeti na sebe evanđeoske savjete. Obećat će da će živjeti siromaštvo, čistoću i poslušnost,“ rekao je biskup Radoš na početku homilije.
Nadalje je protumačio značenje svakog pojedinog zavjeta, te je rekao i to da je zavjeta s. M. Benedikta od Božanskog Milosrđa po zavjetu siromaštva stavila na vagu bogatstva i ocijenila svojim srcem da je Bog jedini Bog za kojeg treba živjeti i svega se odreći. Po zavjetu djevičanstva, zavjetovanica će pokloniti dubinu svoje duše Kristu Zaručniku. On je onaj koji će trajno boraviti u njezinoj duši. Govoreći o zavjetu poslušnosti, biskup Radoš je spomenuo da će s. M. Benedikta obećati poslušnost Onome koji je bio poslušan do smrti, a koji od nje traži da ima dobro uho na Njegovu Riječ.
Tumačeći prigodna misna čitanja zastao je na tekstu iz Knjige Pjesme nad pjesmama, te se osvrnuo na riječi zaručnice: „Stavi me kao znak na srce, kao pečat na ruku svoju…“, i rekao, ako je nešto stavljeno na srce, to ostaje trajno, vječno. Pečat je znak ljubavi, ne jedno pravilo, geslo, već nešto što omogućava da pjevamo o ljubavi Božjoj dovijeka.
Govoreći o Ivanovu Evanđelju u kojem nam sam Isus definira sebe da je Put, Istina i Život, protumačio je te tri riječi koje sažimaju svu istinu naše vjere. Isus je došao da bi nam pokazao put k Ocu. Došao je iz ljubavi da pokaže pravu sliku Boga. On je onaj most koji spaja Nebo i zemlju. On je Istina u Bogu, jedina Istina koju stalno moramo osluškivati u duši. On je Ljubav koja se daje. On je Istina koja se na križu pokazuje kao Istina koja nadilazi naše ljudske istine.
On je Život. Bez Njega nema života. To je Život koji ima iskustvo boli, odbacivanja i smrti…
„Tako jednostavno nam Evanđelje kaže da onaj koji to osjeća iz ljubavi može reći: ‘Evo me! Želim slijediti tvoje stope! Ja sam te upoznala kao Ljubav koja je beskrajna.’
Sestre su se posvetile Bogu za braću ljude. One su sklopljene ruke koje daju snagu Crkvi da može hodati. Tom snagom molitve pokreću naše motore da možemo ići naprijed. Zavjet je izričaj vaše ljubavi i srca. Živite tu radost i ljubav,“ rekao je na kraju homilije varaždinski biskup.
Nakon Litanija Svih Svetih i upita o nasljedovanju Krista s. M. Benedikta je položila svoje svečane doživotne zavjete u ruke č. Majke Regine od Presvete Euharistije, Popić, OCD. Nakon svečanog blagoslova i primanja redovničke koprene s. M. Benedikta se pridružila Karmelskom redu i postala punopravni član zajednice sestara karmelićanki u Brezovici.
Pri završetku misnoga slavlja, preč. Vuković zahvalio se biskupu i prisutnima, a biskup je još jedanput čestitao s. M. Benedikti na daru svečanih doživotnih redovničkih zavjeta kojim je postala blagoslov za Crkvu, Karmelski Red i za hrvatski narod.
Misno slavlje animirao je o. Nikola Grizelj,OCD, a sestre su ga uzveličale svojim lijepim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.
Nakon misnoga slavlja, slavlje se nastavilo okrepom i prijateljskim susretom s biskupom, roditeljima i prijateljima u karmelskoj govornici.
Marija Benedikta rođena je 1989. godine u Slavonskom Brodu. Tu je primila vjeru i sakramente. Završila je Kineziološki fakultet u Zagrebu i radila je u struci, nakon čega je 2015. ušla u Karmel u Brezovicu gdje je na Svi Svete 2018. položila privremene zavjete.
Svetkovina Gospe Karmelske svečano je proslavljena u nedjelju 16. srpnja 2023. u Samostanu Kraljice Karmela u zagrebačkoj Brezovici.
Štovatelji Karmelske Gospe, članovi Škapularske bratovštine, te braća i sestre karmelićani svečano su proslavili svetkovinu slavljem četiriju misa. Središnje slavlje predslavio je o. Slavko Slišković, ministar Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Blažene Djevice Marije. Suslavili su kanonik preč. Stjepan Bradica i domaći župnik preč. Zvonko Vuković, a posluživao je trajni đakon Željko Kovačević.
Na početku slavlja, župnik Vuković pozdravio je oca provincijala i sve prisutne, te se prisjetio duhovne povezanosti otaca dominikanaca s Karmelom gotovo od njegovih temelja pa do današnjeg dana i zaželio mu dobrodošlicu.
Misao vodilja fr. Slavkove homilije bila je Marijina majčinska zaštita u Isusovom i našem životu. Tako je rekao da je sveta gora Karmel slika Djevice Marije jer se u njezinoj osobi uprisutnio sam Bog, postao najbliži ljudima te ne umanjivši njezinu ljupkost učinio ju znakom plodnosti njegove milosti.
„Mi smo danas ovdje jer i sami težimo usponu na brdo Karmel, želimo se približiti Bogu. A taj put nam ne može nitko drugi tako lijepo predstaviti i na njemu nas pratiti kao Blažena Djevica Marija. Ona nam pruža i svoju majčinsku zaštitu koja je simbolično predstavljena u škapularu“, rekao je.
Zatim je pojasnio da je smisao blagdana Gospe Karmelske da u vjernici u njoj prepoznaju, časte i mole svoju zaštitnicu jer im nitko ne može biti bolja zaštitnica od Majke kojoj je sam Bog povjerio svoga Jedinorođenoga Sina.
„Dolazeći danas na ovo misno slavlje mi želimo obnoviti i učvrstiti našu vjeru u moć njezine majčinske zaštite. Stoga ćemo se sjetiti njezina života kako nam ga opisuju sveta evanđelja i razmatrati o trenutcima u kojima se ona pokazala zaštitnicom“, naglasio je o. Slišković.
Marija nije dopustila da Riječ Božja padne na neplodno tlo, nego je po njoj Riječ Tijelom postala. Također, ona je to tijelo, malenog Isusa, štitila u jaslicama. I nas u našim životnim nevoljama, nesigurnostima i neprihvaćanju štiti i brine se za nas – ustvrdio je.
Nadalje je razmotrio nekoliko primjera iz Isusovog života kada se Marija pokazala istinskom zaštitnicom. Tako je među ostalim naveo biblijska zbivanja koja o tomu govore od samog Isusova rođenja, pa do njegove smrti. Kad se Isus izgubio na hodočašću u Jeruzalemu, tri dana ga je zabrinuta tražila s Josipom. Nerijetko se i mi izgubimo na mnogim područjima: duhovnom, fizičkom, moralnom, a Marija nas poziva da slobodno svoju izgubljenost stavimo pred nju i molimo ju da nam pomogne – primijetio je.
Isto tako, spomenuo je da je Marija bila uz Isusa na njegovom križnom putu, dok su ga drugi izrugivali, pogrđivali, Marija mu je pružila majčinsku potporu. Time Marija i nama poručuje da nas ne ostavlja same u trenutcima napuštenosti, padovima i težini križeva – rekao je propovjednik.
Pa i kad mrtvo tijelo Isusovo skidaju s križa i polažu ga Majci Mariji u krilo, znak je da je Marija prisutna i onda kada nam više nitko ne može pomoći – dodao je.
„U ovih nekoliko primjera vidjeli smo kako je Marija doista prava nebeska Zaštitnica. Nema onoga što nije proživjela i što ne razumije… Zato nema nevolje u kojoj se ne smijemo njoj obratiti i pomoć zamoliti, ni trenutka u kojemu bi nas ona napustila“, istaknuo je fr. Slavko.
Propovijed je zaključio pozivom vjernicima da se stave pod Marijinu zaštitu moleći zajedno s njima osamnaeststoljetnu molitvu Majci Božjoj „Pod obranu se Tvoju utječemo“.
Pjevanje je predvodio mješoviti župni zbor svete Cecilije iz Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini, pod dirigentskom palicom orguljaša dr. sc. Branka Pucekovića.
Proštenje Gospe Karmelske otvorio je o. Zlatko Pletikosić, OCD, jutarnjom misom. U homiliji se osvrnuo na smisao hodočašća i na hodočasnike koji se u svome duhovnome životu nastoje susresti s Bogom i penjati se na brdo svoje nutrine da bi bolje vidjeli svijet i život u sebi. Pjevanje su predvodile sestre karmelićanke, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.
Vikar Župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini vlč. Domagoj Koružnjak predslavio je hodočasničku zavjetnu misu svojih župljana. U homiliji je vjernicima približio odnos Blažene Djevice Marije i Ivana, ljubljenog učenika, želeći ih potaknuti na dublju povezanost s Isusovom Majkom i na potpuno predanje njoj po primjeru bl. Miroslava Bulešića. Pjevanje je predvodio crkveni zbor sv. Vida iz Mraclina, pod ravnanjem prof. Antuna Kotteka.
Proštenje Gospe Karmelske završilo je s večernjom misom koju je predslavio župnik u Brdovcu vlč. Danijel Hačko. Pjevanje su predvodile sestre karmelićanke. Za homiliju se nadahnuo na proroku Iliji i na njegovoj borbi za čistu i pravu vjeru u Izraelu. Jednako tako, govorio je o Djevici Mariji koja je vjerovala Božjoj riječi i donijela svijetu Spasitelja, Krista Isusa, kao oblak koji je donio spasonosnu kišu u Ilijino doba.
U danima trodnevnice i na samom proštenju Karmelske Gospe, sakrament pomirenja dijelilo je nekoliko svećenika kao i oblačilo vjernike u Gospin škapular.
Preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, predslavio je uočnicu Gospe Karmelske u subotu 15. srpnja 2023. u brezovičkom Karmelu.
Karmelskim duhom satkanu homiliju započeo je tumačeći da sama riječ „karmel“ znači plodnu vrtnu zemlju, znak Božje prisutnosti i plodnosti koju njegova milost donosi, te ujedno predstavlja sliku Djevice Marije koja je osjenjena Duhom Svetim postala mjestom Božje prisutnosti i blagoslovom svima koji „žeđaju za Bogom živim i pravim“.
Zatim je vjernike izbliza upoznao s poviješću Karmelskog reda koji je nastao u 12. stoljeću u Palestini, na gori Karmelu gdje su se okupili pobožni muževi kako bi u molitvi i pokori služili dragom Bogu i stavili se pod zaštitu Blažene Djevice Marije. Oni su se prozvali „Braća Blažene Djevice Marije od gore Karmela“. Blagdan Gospe Karmelske proglašen za cijelu Crkvu 1726. godine zaslugom pape Benedikta XIII.
Propovjednik je nastavio pitanjem: „U čemu je, zapravo, posebnost ovoga Reda i karmelske duhovnosti? Odmah odgovaramo – u nasljedovanju Krista poput Marije koja je bila ne samo njegova majka, već savršena Isusova učenica. Ona nas uči kako živjeti, slušati i razmatrati Božju riječ (Lk 2,51); kako biti blizak i solidaran s bližnjima koji su u potrebi i nevolji (Lk 1, 39-45); kako biti ustrajan u molitvi i u zajedništvu s braćom i sestrama (Dj 1, 14)… Karmelska duhovnost i nakon osam i pol stoljeća pruža ideal duhovne obitelji intimnog prijateljstva s Bogom po žrtvi i molitvi, kako nam pokazuju divni primjeri karmelskih svetaca i svetica koje je Crkva uzdigla na čast oltara. Neka ova i slične inicijative budu prigoda i našim djevojkama koje razmišljaju o duhovnom zvanju da izbliza upoznaju karmelsku duhovnost svete Terezije Velike, koja, kako tvrde neki spisatelji, ‘predstavlja vrhunac kršćanske duhovnosti svih vremena.’“
Pri kraju homilije preč. Pavlaković se obratio Majci Božjoj. Preporučio joj je naše očeve i majke, kao i vjeru u hrvatskome narodu, njegovu sadašnjost i budućnost, te završio riječima: „S takvom odanošću i povjerenjem sutra svetkujmo Gospu Karmelsku koja je nazočna na ovom svetom mjestu 84 godine. Naš je blaženik Alojzije na ovome mjestu ‘otkrio ljepotu Marijine blizine’ te pozvao sestre karmelićanke da ovdje ostvare mjesto kontemplacije i molitve… I mi, okupljeni večeras oko njezine slike, usrdno joj se obraćamo, molimo i pjevamo: ‘Hrvat za križ bojak bije sveti: vodio ga ljiljan barjak Tvoj. Ti nad nama plašt razastri bijeli; brani Gospo, brani i nadalje narod svoj!’ Tako je bilo jučer i tijekom prošloga stoljeća. Tako neka bude danas i sutra, i u sve vijeke vjekova. Amen!“
Trodnevna duhovna priprava za svetkovinu Gospe Karmelske završila je svečanim blagoslovom i pjesmom „Slavna Gospo od Karmela“, te primanjem novih članova u Karmelsku bratovštinu.