Gospa Karmelska okupila je i ove godine, na svoju svetkovinu, u četvrtak, 16. srpnja 2020. godine, brojne svoje štovatelje i prijatelje Stepinčevog Karmela u Brezovici. Među njima bio je i Kanonik prvostolnog kaptola zagrebačkog msgr. Zvonimir Sekelj. On je predvodio središnje misno slavlje, a uz njega su bili svećenici i redovnici suslavitelji: braća župnici, vlč. Ivan i Josip Vragović, vlč. župnik Tomislav Kralj, o. Ilija Tipurić, OCD, o. Davor Lukačević, CPPS, te vlč. Rafael Mikec, uz ministrante i čitače: Tomislava Skendera, Leu i Luku Balaško, Anu Purko i Šimu Šuška. Zbor čuvarica svetišta Gospe Karmelske, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, uzveličao je misno slavlje svojim lijepim pjevanjem, a narod im se pridružio.
„Na ovu veliku svetkovinu idemo se malo sjetiti, gdje li smo mi to u aktivnosti našoj. Malo da se probudimo da Mariju nasljedujemo. Ona je tiho ušla u povijest spasenja. Prvi put se s njom susrećemo u izvještaju navještenja kao Milosti punu i Spasiteljevu Majku. Kad god slavimo Mariju, uvijek se možemo pitati u čemu je možemo nasljedovati? Svakako ne u njezinu uzvišenju i izabranju. No, ima dosta točaka njezina života u kojima je možemo nasljedovati i tako na neki način obnoviti onu iskonsku sliku čovjeka koju je Bog zacrtao pri stvaranju. ,Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična.’ Nije lako potpuno ostvariti ovakovo određenje. Na primjeru Marije Bog nam pokazuje da je po njegovoj milosti sve moguće.
Pred očima nam stoji, mogu reći ljudskim, kao obična Nazaretska djevojka koja je vjerna svojemu izabranju. U tome nam je ona uzor i zagovornica. Možemo je nasljedovati i u njezinom jasnom nasljedovanju između dobra i zla. Znamo kako je teško u svakidašnjici primijetiti istinu. Marija je to znala čak i kada je ta istina bila skrivena. Budno je čuvala sve uspomene u svom srcu. I u tome je možemo nasljedovati. Osim raspoznavanja istine, važan je i čin koji usklađuje život i djelovanje s otkrivenom istinom. Tu se mora uključiti i slobodna volja koja nije uvijek poslušna zahtjevima zdravoga razuma.
Marijina je misao vodilja bila: ,Evo službenice Gospodnje!’ Na tragu nutarnjeg udivljenja i vršenja Božje volje možemo je nasljedovati. U Marijinom životu vidimo još jednu osobinu koju možemo i mi u našem životu ostvariti. Ona je znala posvećivati i najjednostavnije čine ljudskoga života i ponašanja. Kod nje je doslovce sve bilo podređeno dobru. Ona dokazuje da je najvažniji stupanj ljubavi ugrađen u vršenje onoga što naša svakidašnjica traži. Ona je iako Milosti puna, stalno i svjesno rasla u milosti zahvaljujući osobnom angažiranju u Božjim planovima i suradnji s milošću. Jednostavno je razvijala otkrivene talente, karizmu i u tome nam je primjer,“ rekao je u svojoj originalnoj propovijedi, između ostalog, msgr. Sekelj.
U nastavku propovijedi propovjednik je istaknuo da je svetac zaljubljenik u Božje božanstvo koje nam je približeno po Mariji; svetac je čovjek zaljubljenik u Mariju, a jedina mu je želja živjeti njezinim životom poniznosti, nevinosti, slušanja i služenja. Isto tako zaželio je da se poput Djevice Marije stavimo na raspolaganje Duhu Svetom da bi došlo spasenje u našu kuću i da bismo Isusa radosno primili u svoju kuću kao Zakej i Marija, koja nas ljubi majčinskom, nadljudskom ljubavlju. „Ta, Mariji nitko nije dalek, ma koliko mislio da je udaljen od nje. Marijino je srce uvijek blizu nas!,“ poručio je msgr. Sekelj.
Riječi zahvalnosti uputio je predvoditelju slavlja i prisutnima vlč. mr. Andrija Miličević, kao i na ostalim misnim slavljima, a nakon završne pjesme: „Majko Božja Karmelska,“ o. Ilija Tipurić, OCD, primao je u Škapularsku bratovštinu vjernike koji su to željeli i oblačio ih je u Gospino odijelo, škapular. Isto tako tokom prije i poslije podneva ispovijedao je, kao i drugi svećenici, hodočasnike.
Rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu, msgr. mr. Antun Sente, uz suslavitelja vlč. đakona Željka Kovačevića, ministrante i čitače, predvodio je večernju Euharistiju koju su uzveličali svojim krasnim pjevanjem karlovački zborovi: mješoviti zbor „Sveti Josip“ i dječji zbor „Josipove pahuljice,“ pod ravnanjem s. Blandine Rakarić, KBLJ.
„Gospa Karmelska ima nekoliko obilježja. Jedno je brdo Karmel. Na brdo se treba penjati. To je zapravo slika i našeg penjanja u duhovnom smislu. Uzdizanja da bismo bili bliže Bogu gdje ćemo susresti Boga. Puno je takvih penjanja bilo u židovskom narodu. I Mojsije se penjao na brdo Horeb gdje je dobio 10 Božjih zapovjedi, gdje se susreo s Gospodinom. Isus Krist se isto tako penje na drvo. Konačno i na brdu Golgota je razapet, uzdignut.
Upravo to uzdizanje, penjanje jest jedna lijepa slika koja je nama svima razumljiva, koja nam želi preslikati kako je važno da se i mi u duhovnom smislu neprestano uzdižemo. Svako penjanje zahtijeva određeni napor a i dobru pripremu. Možda je svaki korak sve zahtjevniji, ali s druge strane, svakim korakom uzdizanja na veće vrhove, vide se i sve ljepši horizonti,“ rekao je u svojoj značajnoj propovijedi msgr. Sente.
Potom je spomenuo još neka obilježja Gospe Karmelske, a posebno karmelski škapular, odjeću koju štovatelji Gospe Karmelske žele staviti na sebe, a koju je Gospa dala svojima da ih zaštiti od svakoga zla na duši i na tijelu.
Zatim je promeditirao svadbu u Kani Galilejskoj s teološkog, eshatološkog i duhovnog motrišta, s posebnim naglaskom na Marijino poslanje u ekonomiji spasenja, te između ostalog naglasio i ovo:
„Istina, ova svadba u Kani Galilejskoj zapravo je predokus ili predznak one svadbe o kojoj će nam Isus kasnije govoriti tj. Njega koji je Zaručnik i svih nas koji smo Crkva, odnosno Kristova Zaručnica. Činjenica jest da je Krist bio pozvan i odazvao se na svadbu, sa svojim učenicima i sa svojom Majkom…
Nadalje, važnu ulogu ima Blažena Djevica Marija, ona kao prava Majka primjećuje gdje je problem i reagira. Evanđelist Ivan nije zapisao da se počelo šaputati kako će slavlje doživjeti fijasko, nego i prije tog događaja Marija reagira. Takva je naša Nebeska Majka…
Zanimljiva je i Marijina rečenica. Bilo bi dobro da je ponesemo sa sobom doma i po njoj živimo. ,Što god vam rekne, učinite!’ To je zapravo cijeli Marijin program. Ona se sva stavila u službu svoga Sina Isusa Krista da bi nas dovela k Njemu. A da bi do toga došlo, Isusa trebamo slušati i ono što nam On govori u djelo provoditi, činiti! ,Što god vam rekne, slušajte ga!’ To: ,Što god vam rekne,’ odnosi se na sve ono lijepo što od Boga dolazi! Sve je zapravo samo ljepota, samo što je u određenom trenutku…
Na zagovor, na riječ Blažene Djevice Marije svadbena svečanost može ići dalje! I mi bismo htjeli sudjelovati u toj Nebeskoj Gozbi! Blažena Djevica Marija zasigurno primjećuje ono što nama treba. Da bi se svečanost mogla nastaviti ovako u obilju, trebamo činiti sve što god nam Krist govori, a govori nam da ljubimo Boga i svoga bližnjega! ,“
S pjesmom: „Slavna Gospo od Karmela“ i s onom u čast sv. Josipa: „Slavimo danas,“ kao i s riječima zahvalnosti vlč. Miličevića, msgr. Senteu, zborovima i hodočasnicima, završilo je popodnevno misno slavlje Gospe Karmelske, čiji nastavak slijedi u nedjelju, 19. srpnja, na proštenju naše Majke i Kraljice Karmela.
Sestre karmelićanke i štovatelji Škapularske Gospe pripremali su se Devetnicom i Trodnevnicom molitava, pjesama i meditacija za svetkovinu, čija je trodnevna duhovna obnova bila osobito posjećena.
Vlč. Matej Petrić predvodio je misno slavlje i održao originalnu homiliju, u ponedjeljak, 13. srpnja 2020. godine, na blagdan Majke Božje Bistričke i na prvi dan Trodnevnice. Uz njega su bili ministranti: Luka i Lea Balaško.
Misao vodilja zapažene homilije bila je, prema ponuđenom Evanđelju blagdana, Svadba u Kani Galilejskoj. Predvoditelj slavlja govorio je o tom događaju na jedan nov, simboličan i mističan način. Tako je rekao i to da nas svadba podsjeća na početke Saveza između Boga i čovjeka: da nas šest kamenih sudova podsjeća na šest dana stvaranja, a razgovor između Krista i Marije da nas podsjeća na Adama i Evu, čiji pad kao da žele Krist i Marija popraviti. Još je rekao vlč. Petrić slijedeće:
„Kada Gospodin ulazi u naš život, kada želi stupiti u odnos s nama, kada želi popraviti nešto kao što ovdje Krist popravlja, ono što je bilo na prvim stranicama Svetog Pisma, onda čini slijedeće: Uzima upravo ono gdje smo bili najviše slabi, ono što je bio naš kamen spoticanja, onaj naš zabranjeni plod koji nismo smjeli uzeti, a jesmo. Uzima upravo ono gdje smo najviše pali i pretvara u nešto prekrasno…Krist to pretvara u Sebe i daje nam Sebe.
Ovdje, problem ove svadbe je slijedeći: vina nemaju. Postoji jedno tumačenje koje ću ovdje iznijeti jer mi je zaista važno i ima upravo duboki smisao s obzirom na ovo što sada želim reći, a to je slijedeće: Koji je bio plod, onaj zabranjeni plod koji Adam i Eva nisu smjeli uzeti? Tu su bile mnoge rasprave, različitih ilustracija, slika, itd. da je to neka jabuka, neka kruška, smokva itd.
Međutim, postoji jedno tumačenje i podijelit ću ga s vama, upravo zato što je snažno i ima duboki smisao, a to je da je taj zabranjeni plod bio grozd, trs i pogotovo Židovi to uzimaju jer nakon potopa, Noa, prva biljka koju on sadi nakon što stupe na kopno jest upravo trs, loza…
O Mariji, o njezinom razgovoru između nje i njezinog Sina Krista, shvaćamo i spoznajemo zapravo što je to Boga najviše smetalo kod ljudi: izdaja povjerenja, izdaja Ljubavi, prokazivanje, osuđivanje i za to je važno na početku, počinje odmah: ,Bijaše svadba,’ Novi Savez. Novo učvršćivanje pokvarenog odnosa, slomljenog odnosa. Gospodin će to učiniti sa svakime od nas upravo na ovaj način, ovog dijaloga, ovih simbola, ovih znakova, ove svadbe.“
Župnik u Krašiću vlč. Ivan Vučak predvodio je misno slavlje i homiliju na drugi dan duhovne obnove, u utorak, 14. srpnja 2020. godine, kao pripremu za Gospu Karmelsku, a uz njega je bio gospodin đakon Željko Kovačević i ministranti.
„Roditelji Isusovi, svake godine o blagdanu Pashe, išli su u Jeruzalem. Možemo i mi reći, svake godine da radosno dođemo za Gospu Karmelsku ovdje u ovaj prekrasan samostan, kod naših časnih sestara karmelićanki. Još kao malo dijete uvijek smo tu nedjelju Gospe Karmelske išli ovdje u ovaj samostan čuti Božju Riječ i vidjeti sestre. Vidjeti koji je to život kakvim one žive ovdje, odnosno vidjeti taj Jeruzalem koji je ovdje na ovome svijetu, ovdje u ovoj prekrasnoj prirodi.
Jedan drugačiji život, napustiti jednu svoju okolini, svoje domove, prostorije, napustiti svoj neki mali svemir, izaći iz njega i vidjeti nešto drugačije. Vidjeti tu jedni oazu, onaj spoj između Neba i zemlje. Vidjeti ono što ne možeš vidjeti svakoga dana u svojoj svakodnevnici gdje se susrećeš sa raznoraznim poslovima, zadaćama, ljudima. Doći ovdje u ovaj mir i susresti Isus Krista koji se nalazi ovdje u ovome Hramu…
I kaže kad je Isusu bilo dvanaest godina, oni su se vraćali iz Jeruzalema izvršivši sve što su trebali i krenuli su svojim kućama.
Hoćemo li mi braćo i sestre u ovim pripremama za blagdan Gospe Karmelske, u sv. Misama, sakramentima, molitvama susresti Isusa ili ćemo doći doma kao da ništa nije bilo, kao da se ništa nije dogodilo u mome srcu? Jesam li se pripremio da mogu doći u ovaj sveti Božji Hram, da mogu ako treba ispovjediti svoje grijehe da mogu doći doma zajedno sa Isusom, koji nam danas progovara,“ zapitao se u svojoj uvjerljivoj homiliji vlč. Vučak.
Potom je ulomak iz Lukina Evanđelja (usp. Lk 2, 41-50), aktualizirao za ovaj trenutak naše svakidašnjice, zapitao se da li je Isus s nama, da li mu dajemo potpuno povjerenje u životu i jesmo li s Isusom na ,dnevnoj kavi?’
Isto tako je poručio da poput Djevice Marije i sv. Josipa tražimo Isusa ako ga izgubimo i da se ne obeshrabrimo ako možda Isusa ne možemo naći u svojemu životu i možda u svojoj okolini, već da se vratimo, poput Isusovih roditelja, u Jeruzalem. To će reći da se sjetimo onih sretnih dana u životu kao što su: dan našega krštenja, prve sv. Pričesti, sv. Potvrde, svete Ženidbe, dan Svetoga Reda kad smo Isusa našli i susreli.
„Je li me brige i nedaće ovoga svijeta mogu odvući od Gospodina? I koliko se znam onda vratiti ? Koji su to ljudi preko kojih ja mogu doći do Isusa? I jesam li ja taj koji može privući nekog drugog Isusu Kristu? Neka nam Gospa Karmelska, Blažena Djevica Marija pomogne u tome, da se ugledamo u nju, da možemo vidjeti kako i na koji način ona komunicira sa svojim Sinom. ,Otac tvoj i ja žalosni smo te tražili.’ Neka nam Blažena Djevica Marija i sv. Josip pomognu da uvijek nađemo Isusa i da se možemo zajedno s njima vratiti nazad u svoj Nazaret, u svoje kuće, u svoju obitelj, tamo gdje nas Gospodin šalje,“ poručio je propovjednik.
Uočnicu svetkovine Gospe Karmelske predslavio je P. Zdravko Barić, SMM, uz asistenciju đakona Željka Kovačevića i ministranata. Sestre, čuvarice svetišta, animirale su misno slavlje, kao i prijašnjih dana, svojim skladnim pjevanjem.
U svojoj duhovno nadahnutoj homiliji, p. Barić je posvijestio vjernicima razlog njihova dolaska na misno slavlje, a taj je: duhovno se obnoviti i ojačati milostima svoj duhovni život, te dublje upoznati i uzljubiti Krista Gospodina i Majku Božju, kao i traženje Boga i njegove prisutnosti, u otvorenosti njegovoj Riječi.
Jednako tako upoznao je prisutne, što je bio i sadržaj njegove zapažene homilije, s tri najnovija zaziva koja je Papa Franjo uveo u Lauretanske litanije. Naime, Gospine litanije nastale su u 16. stoljeću, a Papa Pavao VI. je unio u njih jedan novi zaziv: „Majka Crkve,“ a sv. Ivan Pavao II. je uveo: „Marija Majka obitelji,“ dok je Papa Franjo, prije neki dan, unio tri nova zaziva: „Majka milosrđa, “ „Majka nade“ i „Utjeha migranata.“
„Što znači da je Majka Božja Majka milosrđa?
Jednu od najljepših definicija svojeg milosrđa Isus je rekao Faustini Kowalskoj kad je rekao: ,Za tebe sam samo milosrđe. Zato te molim daruj mi svoju bijedu i svoju slabost. Tako raduješ moje srce. Što je veća bijeda, to je veće pravo na moje milosrđe.’ Kao da kaže Isus: ,Ljudi Ja sam potpuno drugačiji od vas. Ja nisam kao vi. Nemam vaš metar. Ja sam milosrdna Ljubav! Ja te volim i u tvojoj slabosti. Ja ne odustajem od tebe unatoč tvojoj slabosti i grijehu…’
Dakle, na tragu Isusove milosrdne Ljubavi Majka Božja je naša milosrdna Majka koja nas ljubi i to uvijek. Majka uvijek ljubi svoje dijete. Majka Božja te uvijek ljubi bez obzira na tvoj grijeh, na tvoju situaciju i tvoje propuste. Njoj se uvijek možemo vratiti,“ protumačio je p. Zdravko prvi novi zaziv Pape Franje.
Drugi zaziv: „Majka nade,“ pojasnio je propovjednik optimističkim riječima koje nam ukazuju da će biti dobro bez obzira na muke i nevolje u kojima se nalazimo, jer je Božja Riječ posljednja u svakoj situaciji i u našem životu, a Bog nas neće zaboraviti. On je na našoj strani…
Isto tako je spomenuo da postoje tri sestre: ljubav i vjera koje drže za ruku malu sestricu nadu. Hodaju s njom i mala sestrica nada, najmanja je; lepršava je, neprimjetna, ali tu je! Isto tako da je nada usmjerena na neko buduće dobro koje je teško dostižno, ali je ipak dohvatljivo, prema Tomi Akvinskom. Zato je važno svoju nadu staviti u ruke Djevice Marije koja će nam ono potrebno izmoliti od Boga, misli su p. Barića.
O trećem zazivu: „Utjeha ili Utočište migranata,“ predvoditelj je rekao i ovo: „Isus i Marija su bili migranti. Herod je želio ubiti dijete Isusa i zato su morali bježati iz svoje domovine Izraela u strani svijet Egipat i to je bilo putovanje u nepoznato, u nesigurno. Za vrijeme Domovinskog rata mnoge hrvatske obitelji su migrirale u inozemstvo sa vrećicom u ruci, u tuđi kraj. Koliko patnji, koliko neizvjesnosti, koliko straha. I ne zaboravimo da se Isus poistovjetio s tim ljudima… Tamo gdje čovjek trpi i pati, tamo je Isus Krist, tamo Isus trpi… Zato molimo: ,Blažena Djevice Marijo, tebi predajemo svakog čovjeka, obitelj, dijete koje je moralo napustiti svoj dom, zavičaj, domovinu. Neka tvoje Majčinsko Srce bdije nad njihovim životima i izmoli im milost da se, ako je to moguće, što prije vrate svojim kućama. Majko, utjeho migranata, moli za nas! Marijo, Majko milosrđa moli za nas, Marijo, Majko nade, moli za nas!,’“ uputio je Majci Božjoj svoju molitvu predvoditelj slavlja, a vjernici su mu se pridružili.