Šibenski biskup u miru msgr. Ante Ivas predvodio je, u petak, 24. svibnja 2019. godine, na blagdan Marije Pomoćnice, svečanu euharistiju u prigodi doživotnih zavjeta s. Marije Estere od Otajstvene Ljubavi, OCD, (Ksenije Marinković) i 80-te obljetnice dolaska prvih bosonogih karmelićanki na tlo Hrvatske, u Brezovicu: s. Regine Terezije od Isusa (Karole Trbljanić) i s. Marije Josipe od Milosrdne Ljubavi, OCD, (Margarete Laufer). Uz njega je bilo oko petnaestak suslavitelja: svećenika, redovnika, đakona, bogoslova i ministranata. Među njima i: o. Srećko Rimac, OCD, provincijal, fra Josip Ivanović, OFMConv iz Splita, duhovnik Marijine legije prezidija Gospe Žalosne, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca, don Roko Glasnović, tajnik biskupa Ivasa, vlč. Ante Rotim, svećenik u miru, dr. sc. Stjepan Rusan, župnik, mr. Mijo Matošević, supsidijar, vlč. Andrija Vrane, voditelj Kursilja, o. Ilija Tipurić, OCD, župni vikar, mr. Andrija Miličević, duhovnik bogoslova, vlč. Željko Nestić, župni vikar, br. Krešimir Josip Bahmec, OCD, đakon, br. Ivan Živković, OCD, br. Lovro od svetog Josipa, OCD, te Tomislav Skender, čitač i ministrant, uz ostale.
Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a don Stjepan Bolkovac, uputio je srdačnu dobrodošlicu „Ocu Biskupu koji propovijeda u stihu i prozi i pokazuje put našoj nozi,“ zatim majci Sonji Marinković i svima prisutnima. Biskup Ivas je posvjedočio da je u duši od malena karmelićanin, jer je štovao Gospu Karmelsku, Gospu od Okita, za koju mu je djed rekao: „Slušaj, sinko, kako Okit govori!“
„,Znamenje veliko pokaza se na nebu. Žena odjevena suncem…“’Crkva u tom ,znamenju velikom’ oduvijek prepoznaje Gospu Mariju. Smijemo li stoga, nakon čitanja Knjige Otkrivenja sv. Ivana apostola, ovo vaše, ovo naše slavlje, ovu radost Crkve (u hrvatskom narodu), danas započeti ovako: ,I pokaza se, ovdje na nebu Stepinčeva Karmela, u Gospinoj Brezovici, znamenje veliko: Žena, Gospa Marija, majka Gospodina našega i naša majka, koja nas je darom Raspetoga rodila pod križem…, zaodjeva evo svoju kćer Esteru (od Otajstvene Ljubavi) onim Suncem kojim je ona bila od Boga odjevena… I kruni joj glavu vijencem od 12 zvijezda, kojim je ona okrunjena…! Da uz zagovor i pomoć njezine majčinske ljubavi (danas na blagdan Gospe Pomoćnice), bude svetim ,vječnim zavjetima’ vezana i uvedena u neraspadljiv Savez ljubavi sa svojim Zaručnikom… njezinim Sinom, Bogom koji je postao čovjekom; Bogom koji je htio biti Zaručnikom svoga naroda, kako nam svjedoči Sveto pismo: ,Zaručit ću te sebi dovijeka. Zaručit ću te u pravdi i pravu, u nježnosti i ljubavi. Zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Gospodina…’ (Hošea 2, 21). Stoga, danas s. Estera smije reći: ,Evo me, zvao si me, Gospodine… Želim nasljedovati Krista kao svoga Zaručnika i u svojoj odluci ustrajati do smrti.’ Nadodao bih i preko smrti, zauvijek u Božjoj vječnosti!,“ započeo je svoju homiliju Otac Biskup, nadahnjujući se na blagdanskim misnim čitanjima. (usp. Otk 12, 1-3. 7-12ab. 17).
A onda je ustvrdio da Krist Zaručnik donosi zaručnici svoj zaručnički dar, a to je: život, novost života, život u izobilju. (usp. Iv 10, 11). Isto tako je naglasio da se ne radi o nikakvom materijalnom, reklamnom i prolaznom izobilju, već o duhovnom izobilju kojim nas Zaručnik obdaruje svojim tijelom i krvlju, svojim Duhom, svojim životom, samim sobom. I to je njegov zaručnički dar čovjeku, narodu i svijetu, jer poput Presvete Djevice Marije, svi smo mi miljenici Božji.
Govoreći o svadbi u Kani Galilejskoj, čiji ulomak donosi Evanđelje blagdana, (Iv 2, 1-11), voditelj slavlja je između ostalog rekao i to da je svadba veliko, najveće i sveto slavlje ljubavi, tog najvećeg dara kojim Stvoritelj daruje svakoga čovjeka, kako bi čovjek bio njegova slika i da zapravo slaviti svadbenu ljubav znači slaviti Trojedinoga Boga. Isto tako je naglasio da nam je danas, „naš Bog koji je Ljubav, pripremio Gozbu, svadbenu Gozbu… Gozbu Vazmenu… Gozbu Jaganjčevu. To je najdublja i najradosnija Tajna naše vjere… Tajna, Otajstvo, Božji zahvat kojim Bog sebi združuje i sjedinjuje svoja stvorenja, sve ljude svijeta… To je bila i ostaje zavazda najveća čežnja Božje ljubavi, Božjega srca: ,Svom sam dušom čeznuo ovu gozbu blagovati s vama. ‘ (usp. k 22, 15).“ I to je najveći čas Isusova života jer po Euharistiji Bog je zauvijek među nama, da bismo mi mogli biti uvijek u njegovu zajedništvu, i od punine njegove obilato dijeliti i darivati ovaj svijet, da bi postao bolji, svetiji, Božji. Na to su posebno pozvane sestre, da bi Krista izbliza slijedile i s njim spašavale svijet i bogatile ga njegovom ljubavlju, njegovim darivanjem, njegovom molitvom i žrtvom, jer Zmaj velik nastoji svojom lukavošću i svim sredstvima poremetiti Božje djelo među ljudima, u našem narodu, u Europi, svijetu, pa čak i u Crkvi, misli su propovjednikove.
No, raspeti i uskrsli Krist ga je na križu, svojom smrću i uskrsnućem pobijedio, i ostaje zauvijek sa svojom Crkvom i sve nas poziva na svoju Gozbu Jaganjčevu. S nama je na poseban način Djevica Marija koja je sudjelovala u Kristovu djelu spasenja svijeta i koja prati Crkvu i svijet svojom majčinskom ljubavlju, pomoću i zagovorom.
Na kraju homilije, msgr. Ivas je naglasio i ovo: „Veliki sveti čovjek Božji Alojzije je prije 80 godina, u teškim vremenima i nepovoljnim prilikama za narod i Crkvu, baš zbog toga, pozvao upravo Gospine sestre da otvore Karmel ovdje u Zagrebu, u Brezovici: ,Vruće želimo’ rekao je tada, ,da ovo bude kuća iz koje će se dizati molitve pred Lice Gospodnje kao miomirisni tamjan. A onda će nebesa rositi odozgor i oblaci milosti Božje će dažditi Crkvu zagrebačku i cijeli hrvatski narod! Bit će to za me najsretniji čas… Neka ovaj Karmel bude oaza molitve, žrtve i ljubavi za svećenike i duhovni preporod hrvatskog naroda.’ I bi tako. Bogu neka je hvala i slava! Hvala vam, drage sestre, na ustrajnosti i vjernosti, Bogu, Gospi, svome pozivu i poslanju…, i željama našega blaženika Alojzija, do danas… Molimo danas za vašu ustrajnost.“
Potom se Otac Biskup obratio s. M. Esteri, izrazio radost Crkve zbog njezinog ulaska, po svečanim doživotnim zavjetima, u Otajstvo Božje ljubavi; kao i radost Gospe od Gore Karmela, čijim bosonogim sestrama ju je Gospodin pridružio. Zna se, da bi u tišini Karmela, s Gospom osluškivala Božju Riječ, stajala pred njegovim licem i vapila za Božje milosrđe i za duhovni preporod svoga naroda… Jer: „Bog vas treba, Gospa vas treba. Mi, Crkva u hrvatskom narodu vas treba…, rekao bih: ,krvavo vas trebamo…’ da bi Božje sunce grijalo i svjetlo Božje obasjavalo i milost njegova stišavala olujno more i razgonila oblake i tmine koje se i danas, prijeteći, gomilaju nad nebom i morem našega naroda… Da unatoč svemu, ostanemo u vjeri postojani i nepokolebljivi… kao i naš veliki blaženik, utemeljitelj i trajni zagovornik ovoga Karmela, (sveti) mučenik kardinal Alojzije Stepinac…, Viktor…, pobjednik!… I tako opstanemo! Amen!,“ poručio je biskup Ivas.
U tom duhu i s povjerenjem u svog Zaručnika, s. M. Estera je nakon upita i Litanija Svih svetih položila svoje doživotne zavjete u ruke s. Ilijane Terezije od Karmelske Gospe, primila je od Oca Biskupa svečani blagoslov i crnu koprenu, te se pridružila Zajednici bosonogih sestara karmelićanki u Stepinčevom Karmelu, u Brezovici.
Na kraju misnoga slavlja uputio je don Bolkovac zahvalu dragom Bogu, Majci Božjoj, Ocu Biskupu, majci Sonji i svima prisutnima, a zbor se pridružio pjesmom: „Marijo, svibnja Kraljice,“ dok su se na rešetki redale čestitke svečarici.
Zanimljiv je bio i prijateljski susret u govornici s Ocem Biskupom i njegovim tajnikom don Rokom Glasnovićem, uz aktualnosti iz života Crkve i male radosti svakidašnjice.
Marija Estera od Otajstvene Ljubavi (Ksenija Marinković), rođena je 1976. godine u Splitu. U Karmel je ušla 2013. godine, uoči Stepinčeva. Prve svete zavjete položila je 2016. godine, na spomen Majke dobroga savjeta. S Pomoćnicom kršćana, kad je položila svečane doživotne zavjete, zaplovila je oceanom Otajstvene ljubavi i povukla za sobom mnoge.