Na povratku iz Lasinje, sa zlatne mise preč. Stjepana Bradice, umirovljeni vojni biskup Juraj Jezerinac i bivši dugogodišnji voditelj Hrvatske katoličke misije Essen preč. Stjepan Penić, posjetili su u nedjelju 26. lipnja karmelićanke u Stepinčevu Karmelu u Brezovici.
Bio je to prijateljski i srdačan susret pun vedrine, smijeha i pjesme. Preč. Penić, koji je djelovao u Essenu 43 godine, živo se zanimao za život sestara u Karmelu; za njihovu molitvu, za duhovni život, liturgijska slavlja, a ujedno je sestre upoznao sa svojim iskustvom rada u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Essenu, kao i sa suradnjom sa sestrama Družbe služavke Malog Isusa, te s našim ljudima tamo. Biskup je pozvao sestre da još jače žive svoj život molitve i žrtve u službi Crkve, svećenika i hrvatskog naroda.
Tako je između ostalog u knjizi dojmova zabilježio: „Zahvaljujem dragom Bogu na današnjem danu što sam zajedno s preč. Stjepanom Penićem mogao posjetiti zajednicu sestara u Brezovici. Drago mi je što nose u sebi duh svoje Utemeljiteljice i duh i želju bl. Alojzija Stepinca, koji je bio duboko uvjeren u smisao žrtve, uvjeren da će njihova žrtva biti velika podrška i blagoslov u njegovom radu.“
Biskup Jezerinac završio je druženje molitvom Majci Božjoj uz obostranu preporuku i podršku na duhovnom putu, a u nadi ponovnog susreta.
Mladomisnici karmelićanin Hrvatske karmelske provincije svetog Oca Josipa o. Ante Jakus i vlč. Domagoj Koružnjak iz župe sv. Nikole Tavelića iz zagrebačke Kustošije, posjetili su u nedjelju 19. lipnja sestre karmelićanke u Brezovici i slavili svečanu euharistiju u Stepinčevu Karmelu. Uz njih su bili karmelićani br. Leopold Katičić i br. Augustin Tomić, te ministranti i čitači: Šimun Jurilj, Lea i Luka Balaško. Prvo čitanje pročitao je Šimun Jurilj, a drugo čitanje Luka Balaško, dok je vlč. Koružnjak navijestio Evanđelje, a molitvu vjernika pročitao br. Augustin.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima Dana Gospodnjega, o. Ante govorio je o odnosu svijeta prema Isusu, te se između ostalog upitao: Tko je Isus za nas? Je li samo dobar prijatelj i brat u trpljenju ili puno više od toga? Je li on za nas Bog Otkupitelj i Spasitelj? Odgovor na ta i slična pitanja pronašao je u našem osobnom iskustvu s Isusom. Isto tako je primjetio da je veliki problem kršćana danas da ne pričaju o Bogu, da ne prenose svoje iskustvo na druge. Nije dovoljno samo misliti o Bogu. Naše osobno svjedočenje pomaže drugome da dođe do Boga.
„Možemo puno znati, pričati o Bogu, ali ako naš život nije u skladu s onim što govorimo, ljude to odbija. Mnogi nisu katolici jer vide da naš život nije autentičan. Ono što nas mijenja je iskustvo da sam ljubljen. Samo znati da me Bog voli ne može puno toga promijeniti, ali iskusiti to, mijenja nas i druge… Isus Krist je prevažan u našem životu. Koliko ga spoznajemo, toliko ga i ljubimo. Koliko ga više spoznajemo, toliko ga više i ljubimo. Svaki put u Euharistiji Krist nas pita: ‘Tko sam ja?’ Ako ga ne prepoznajemo u kruhu i vinu, nećemo ga prepoznati ni u svojim bližnjima… Ako dopustimo da nas mijenja, možemo ga donositi drugima,“ rekao je o. Jakus.
U nastavku propovijedi, mladomisnik je ispričao zgodu s trojicom monaha. Naime, tri su monaha odlučili otići jednom iskusnom monahu da nauče nešto o duhovnom vodstvu. Samo su dvojica od njih svaki dan postavljali pitanja jer su željeli napredovati na putu svetosti, rasti u krepostima. Nakon nekog vremena iskusni monah upita trećega, a zašto on ne postavlja pitanja, a monah mu je na to odgovorio da mu je bilo dosta da ga gleda i gledajući ga dobio je sve odgovore.
Isto tako, propovjednik je primjetio da ljudi puni Boga zrače i da ne moraju puno pričati. Put do toga je mukotrpan, pun čišćenja. Kada sve predamo Bogu, tada zrači Bog u nama. Kada nas Bog obuzme nemam potrebe da puno pričamo.
Mladomisnik je homiliju završio molitvom Gospodinu: „Daj nam Gospodine snage da možemo posvjedočiti svojim životom Tebe, da gdje god dođemo procvjetaju staze kreposti, ponajviše vjere, nade i ljubavi,… da ljudi, dok nas gledaju, vide Lice Kristovo. Tako neka bude. Amen“
Prije završetka misnog slavlja, mladomisnik Jakus uputio je riječi zahvale sestrama karmelićankama koje su ga pratile na putu do svećeništva, te suslavitelju mladomisniku Koružnjaku, kao i braći karmelićanima Leopoldu i Augustinu, te prisutnim ministrantima i čitačima. Na poseban način je zahvalio i svim prisutnim vjernicima, te je sebe i svoje kolege svećenike preporučio u molitve.
Dok su sestre pjevale „Do nebesa“, mladomisnici Domagoj i Ante podijelili su pojedinačni mladomisnički blagoslov svim nazočnima. Druženje se nastavilo u sestarskoj govornici gdje ni pjesma ni smijeh nisu izostali.
Svećenici Zagrebačke nadbiskupije obilježili su petu obljetnicu svoga svećeništva misnim slavljem, u petak, 17. lipnja 2022. u svetištu Kraljice Karmela u Brezovici. Sveto misno slavlje predvodio je domaći sin vlč. Željko Nestić, župnik u Dugoj Resi, propovijedao je vlč. Danijel Hačko, župnik u Brdovcu, dok su koncelebrirali vlč. Tomislav Šagud, župnik u Prečkom, vlč. Krunoslav Kolar, župnik u zagrebačkoj Kajzerici i vlč. Mario Dukić, odgojitelj bogoslova.
Velečasni Nestić uveo je u misno slavlje sve prisutne vjernike te je između ostalog rekao i ovo: „Danas smo se došli zahvaliti Bogu, Majci Božjoj Karmelskoj i dragim sestrama koje mole za duhovna zvanja. Danas, iako je običan dan, za nas je veliki dan, jer smo prije pet godina na današnji dan zaređeni za svećenike.“
Prvo čitanje pročitala je Dora Skender, Evanđelje vlč. Kolar, a molitvu vjernika Tomislav Skender.
Božju Riječ je razlomio vlč. Hačko, te se osvrnuo na Evanđelje dana rekavši da smo pozvani svoje duhovno blago skupljati na nebu. Osobito su na to pozvane Bogu posvećene osobe i svećenici koji bi trebali biti do kraja nenavezani na zemaljsko, materijalno, te stjecati blago na nebu. Isto tako, naglasio je da živimo u vremenu koje je prožeto materijalnim dobrima, a vapi za duhovnim. „Sve ono što smo činili kroz ovih pet godina svećeništva, vjerujem da smo ipak stekli mrvice duhovnog blaga u nebu. Još je dalek put pred nama i zato je potrebno da mu neumorno služimo, da zgrčemo blago na nebu… Smisao svećeničkog života je u tome da darujemo sebe za drugoga. Trebamo imati pogled uprt prema nebu. Mi smo pozvani da svoj život, trud, vrijeme, napore darujemo za braću i sestre. Nije to lako, puno puta padamo. No, kada nam ponestane snage, Bog daje snage koja nas nosi i dalje…,“ ustvrdio je propovjednik.
U nastavku propovjedi, vlč. Hačko je zahvalio dobrome Bogu što se poslužio s njima, te je zahvalio i sestrama karmelićankama što su njihova duhovna potpora i njihov Šimun Cirenac koji im pomaže nositi životni križ. Jednako je tako zahvalio za sve lijepo i dobro što su primili od Gospodina, kao i za križeve koji su ih približili njemu, te je preporučio sebe i svoje kolege svećenike Majci Božjoj koja im pomaže da stiču blago na nebu i tamo ga uživaju.
Svečanim blagoslovom i pjesmom „Srce Božansko“ završilo je svečano misno slavlje, koje su animirale svojim lijepim pjevanjem čuvarice svetišta, sestre karmelićanke, a narod im se pridružio.
Sjemeništarci sa zagrebačke Šalate, pod vodstvom svojih poglavara: preč. Matije Pavlakovića, rektora, vlč. Petra Mlakara, duhovnika i vlč. Luke Premelča, prefekta, proslavili su svetkovinu Tijelova u četvrtak, 16. lipnja 2022. u Stepinčevom Karmelu.
Na početku misnoga slavlja prisutnima se obratio Rektor sjemeništa i uveo ih u misno slavlje. Tako je između ostalog spomenuo da svećenici kažu kako izlažu Krista ljudima. No, zapravo mi se izlažemo Kristu Gospodinu. Isto tako, rekao je da sjemeništarci dolaze zahvaliti Gospodinu za školsku godinu koja je pri kraju, a također moliti se za upis na željene fakultete kao i za nova duhovna i sveta zvanja.
Misno slavlje predslavio je vlč. Petar Mlakar, duhovnik sjemeništaraca koji je kroz riječi spota sjemeništaraca „Evo me Isuse“ pozvao prisutne da se i oni odazovu Isusu i zahvalna srca uđu u misno slavlje. Propovijedao je vlč. Luka Premelč, a sjemeništarci su sa svojim profesorima glazbe uveličali misno slavlje oduševljenim i zanosnim pjevanjem. Klanjanje nakon sv. mise je predvodio preč. Pavlaković.
U prigodnoj homiliji, vlč. Luka govorio je o nastanku i značenju svetkovine Tijelova, te je rekao da je poruka svetkovine Tijelova to da je Bog s nama i da nas nije ostavio. „Svetkovina Tijelova je svetkovina šutnje, divljenja i zahvaljivanja dragom Bogu što nas nije napustio… Riječ Božja nam govori o čudesnom umnažanju kruha. Danas, ovdje se događa ono što se dogodilo prije 2000 godina. Gospodin Isus uze kruh, blagoslovi, razlomi i dade učenicima. Isto onda, isto danas. Svatko tko je blizu Boga, neće ostati gladan, neće ostati bez njega,“ naglasio je propovjednik.
Zatim je, tumačeći misna čitanja rekao da je Euharistija osim susreta sa živim Bogom, naše čišćenje. Isus nam je u tome dao primjer kada je prao noge učenicima i zatražio da i oni čine isto. Takvo služenje traži Isus od svakog od nas.
U nastavku propovijedi govorio je da nam je Isus dao samoga sebe i da dolazi k nama po našim bližnjima, da bismo i mi dali sebe bližnjima; dali im svoje vrijeme, strpljenje, blizinu, zdravlje po Isusovom primjeru ljubavi, od kojeg učimo ljubiti.
„Budimo zagledani u Isusa, zahvalimo mu, molimo ga da više živimo Euharistiju. Nosimo Boga, svjedočimo da je Bog živ i da je s nama… Naš zadatak je da naš život bude Pokaznica i da živi Bog preko nas dolazi ovome svijetu. Neka nas Gospodin ispuni svojim duhom i vodi svakog dana! Blagoslovljen Krist u Presvetom oltarskom sakramentu sada, vazda i uvijeke,“ poručio je vlč. Premelč.
Nakon svečanog blagoslova, uslijedilo je zajedničko klanjanje pred Presvetim koje je predvodio preč. Matija Pavlaković uz meditativne tekstove, glazbu i pjesmu. Na kraju su sjemeništarci, te njihovi poglavari i profesori obdarili sestre sa prekrasnim spotom pod naslavom „Evo me Isuse!“, na oduševljenje svih prisutnih. Bio je tu i kratki pozdrav sa sestrama karmelićankama, a druženje se nastavilo uz prigodni domjenak.
U subotu, 11. lipnja 2022., zagrebački bogoslovi, prva godina, pod vodstvom vlč. Maria Dukića, odgojitelja, posjetili su sestre karmelićanke u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Susret je započeo svečanim misnim slavljem koje je predslavio vlč. Dukić, a bogoslovi su uzveličali slavlje svojim krasnim pjevanjem i sviranjem.
Prvo čitanje pročitao je bogoslov Fabijan Križanović, a psalam je otpjevao Adrian Bogdan, dok su molitvu vjernika pročitali Nikola Sabljić i Martin Benceš.
U prigodnoj homiliji, vlč. Dukić se osvrnuo na liturgiju ljetnih kvatri s posebnim naglaskom na posvećenje ljudskoga rada. Tako je, nadahnjujući se na misnim čitanjima, rekao između ostalog i to da se sv. Pavao obraća onima koji žive neuredno; gledaju na tuđe poslove, a ne obaziru se na vlastiti rad, na vlastite mogućnosti, već im je u centru to koliko drugi rade, koliko zarađuju i time mjere sebe. „Naravno da u svakom ljudskom aspektu života postoje nepravde. Mi smo pozvani u miru i sa mirom raditi i svoj kruh jesti. Ono što ti je Gospodin dao, bilo pet talenata, dva ili jedan, nije svima dao isto, sa tim što imaš učini najbolje. Gledaj na ono što ti imaš i učini najbolje što ti možeš s tim. Ne gledaj koliko i što drugi čine. Gospodin će od nas tražiti račun za način života koji provodimo; kako koristimo slobodno vrijeme u odnosima s drugima, ne samo u poslu. Želimo biti oni koji nećemo sakrivati svoje talente, u poslu ići na minimalno, a ne davati maksimalno od sebe,“ rekao je između ostalog propovjednik.
Potom je protumačio kako je Gospodin lijenog slugu nazvao zlim slugom, te je rekao da je lijenost smrtni grijeh. Naime, često naglašavamo da nam se nešto ne da i da ne stignemo. Na kraju je propovjednik poručio svima prisutnima da mole u ovoj svetoj misi da Gospodin posveti njihov rad, te da iskoriste svoje talente na dobro drugih i na veću slavu Božju.
Prije završnog blagoslova, voditelj slavlja se zahvalio vjernicima i sestrama karmelićankama za molitve koje upućuju za bogoslove i nova duhovna zvanja kojih je svijet potreban, kao i za ustrajnost i vjernost postojećih duhovnih zvanja, sa željom da Gospodin dovrši dobro djelo koje je u bogoslovima započeo.
Na kraju misnog slavlja, bogoslovi i vjernici preporučili su se Majci Božjoj i zapjevali joj omiljenu pjesmu „Čuj nas Majko“.
Susret sa sestrama karmelićankama nastavio se u sestarskoj govornici gdje su se bogoslovi i sestre bolje upoznali i izmijenili iskustva o svom bogoslovskom i redovničkom životu, te o molitvi i radu. Susret je bio na obostrano obogaćenje i ohrabrenje, uz preporuke u molitve.
Učenici Umjetničke škole Franje Lučića iz Velike Gorice održali su u utorak, 7. lipnja 2022., u večernjim satima, koncert klasične glazbe pod ravnanjem prof. Zrinke Posavec, uz klavirsku pratnju prof. Krešimira Starčevića.
Koncert je bio jedan od završnih nastupa na kraju školske godine, a pod naslovom: „Dona nobis pacem.“ Nastupili su: Marija Vujević, Josephine Ida Zec i Marijan Tomić, kao i profesorica Posavec, koja je na početku pozdravila sve prisutne i uvela ih u birane skladbe. Mladi glazbenici izveli su veličanstveno i dostojanstveno jedanaest klasičnih skladbi. Među njima su bile: F. Durante: Vergin tutto amor, J. S. Bach: Aus Liebe will Heiland sterben, Muka po Mateju, A. Vivaldi: Laudamus te, Gloria, A. Vivaldi: Domine Deus, Gloria, C. Saint- Saëns: Ave Maria, J. S Bach: Quia respexit, Magnificat, G. Fauré: Ave Verum Op., A. Dvořák: Ave Maria, W. A. Mozart: Agnus dei, Krunidbena misa u C- duru, C. Franck: Panis Angelicus, W. A. Mozart: Dona nobis pacem. Sestre karmelićanke i ljubitelji klasične glazbe oduševljeno su pratili mlade glazbenike i obogaćivali svoju dušu božanskim melodijama i ljepotom duha, te radošću susreta s Beskrajnim.
Na kraju koncerta svi prisutni su zapjevali, pod vodstvom prof. Posavec, Domjanićevu: „K suncu prosi vsaka roža,“ malo se podružili i obodreni snažnim doživljajem susreta s Bogom i s Presvetom Djevicom nastavili hod vjere i svjedočenja.
U prigodi 25. obljetnice osnutka i djelovanja Hrvatskog katoličkog radija, vršitelj dužnosti ravnatelja tog radija vlč. Krunoslav Novak predslavio je svečanu Euharistiju treće Vazmene nedjelje 1. svibnja 2022. godine u Karmelu u Brezovici. Asistirali su mu ministranti Nikola i Petar Kirinić Grubić. Misnom slavlju su nazočili djelatnici i suradnici HKR-a, HBK, HKM-a i IKA-e. Svi su oni hodočastili u Karmel kako bi sebe i svoj rad preporučili zagovoru i zaštiti Blažene Djevice Marije, sv. Oca Josipa i bl. Alojzija Stepinca.
U uvodnim mislima, vlč. Novak je istaknuo da ovim slavljem otvaramo jubilarnu godinu HKR-a molitvom i Euharistijom. Dodao je da je molitva ono što nas krijepi i dopušta Gospodinu da uđe u naš život, da nas jača kao i Petra.
Propovjednik je rekao da je današnji dan toliko znakovit za svakog prisutnog na ovom misnom slavlju jer: „Naš odmor, rad, obitelj, zajedništvo – dar je Boga. Želimo mu reći hvala za 25 godina HKR-a. Utječemo se u molitve blaženom Alojziju Stepincu jer ovo je njegov Karmel. Znamo koliko je on brige posvećivao katoličkim medijima znajući da glas istine treba doprijeti do svakog čovjeka, do njegovog srca… Molimo u ovoj svetoj misnoj žrtvi za sve one koji su svoje živote utkali u ovih 25 godina, a više nisu s nama. Preporučamo Gospodinu i one koji nisu s nama jer su bolesni, kao i nas same.“
Osvrnuvši se na današnje Evanđelje, vlč. Novak je primijetio da su se učenici nakon Isusove smrti držali zajedno. Tako su bili zajedno i na lađi. To zajedništvo čini čitavu Crkvu. U svakome od učenika prepoznajemo neke od karakteristika nas vjernika. Naime, Toma zvani Blizanac je učenik koji se želio osvjedočiti; pripada zajednici, udaljuje se i opet se vraća natrag poput nas. Natanael je pravovjerni Židov. Uvijek je tu, ali nije dopustio da ga Gospodin do kraja dotakne svojom ljubavlju. Zebedejevi sinovi su mačevima željeli donijeti svijetu kraljevstvo nebesko. A tu je i Petar koji odlučuje: „Idem ribariti!“, a za njim polaze i drugi.
„Svi učenici su susreli Isusa Krista, ali svaki na svoj način. Oni su bacili mreže na lijevu stranu. Isus im govori da bace mrežu na desnu stranu. Većina nas smo dešnjaci i Gospodin upravo koristi našu slabiju stranu, našu lijevu ruku, da bismo bacili mrežu na desnu stranu. Dopustimo da Gospodin preko naših slabosti zahvati naše živote. Bez Boga ne možemo učiniti ništa. Svaki put kada Bogu predajemo svoje slabosti, Bog nam govori: ‘Pođi za mnom!’“, rekao je propovjednik.
Na kraju misnog slavlja zaželio je da nam Gospodin usmjeri pogled prema njegovom Uskrsu i njegovoj pobijedi koju nam želi darovati. Jednako tako, preporučio je u molitve sestara sve djelatnike HKR-a i sve urede i ustanove HBK.
Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i pjesmom „Marijo, svibnja Kraljice“, a nije izostalo ni prijateljsko druženje uz razgovor, pjesme i preporuke.
Na blagdan sv. Katarine Sijenske, u petak 29. travnja 2022., u popodnevnim satima, u prigodi generalne vizitacije otaca karmelićana, generalni definitor o. Roberto Maria Pirastu, OCD, posjetio je sestre karmelićanke u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Susretu je nazočio i o. Dario Tokić, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa.
O. Pirastu se srdačno pozdravio sa sestrama i nakon pohoda Presvetom, u sestarskom koru, uslijedio je bratsko-prijateljski susret. Riječ dobrodošlice u ime svih sestara, kao i u svoje osobno ime, uputila je poglavarica s. Ilijana Terezija Cvetnić, OCD, koja mu je zahvalila za darovane trenutke važne za molitveno-kontemplativni život, te ga upoznala sa sadašnjim duhovnim hodom zajednice.
Osvrnuvši se na povijest Stepinčevog karmela, o. Roberto rekao je između ostalog i to da se raduje što su došli u karmel koji je majka svih hrvatskih karmela. Posebno ga se dojmio osnutak i počeci života brezovičkog karmela u Hrvatskoj, te je naglasio da je ovaj karmel ostvarenje Stepinčeva sna.
U daljnjem tijeku razgovora upoznao je sestre sa stanjem Reda danas i s njegovom budućnošću. Isto tako, na upit sestara opisao je područje svoga rada i dužnosti koje su mu povjerene u službi generalnog definitora. Područje njegovog rada je srednja Europa, Italija i Malta.
Jednako tako, protumačio je sestrama neke dijelove provedbene upute Cor orans, osobito one koje se odnose na vitalnost samostana i početnu formaciju. Bilo je govora i o sinodalnosti Crkve i o doprinosu kontemplativnih redovnica istoj.
Pri kraj susreta sestre u formaciji su pjesmom pozdravile o. Roberta i o. Daria, a pridružila im se i čitava zajednica. Nije manjkalo niti obiteljske radosti i jednostavnosti, šale i smijeha.
Tu je bio i posjet našim sestrama na samostanskom groblju, šetnja vrtom i prigodni domjenak u sestarskoj blagovaonici. Zahvalivši Gospodinu i o. Pirastu na susretu, u nadi daljnje duhovne pratnje i podrške, kao i molitvene prisutnosti, sestre su ispratile svoju subraću i nastavile s većom radošću i revnošću služiti Gospodinu, moliti za velike nakane Crkve i karmelskog Reda.
Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković predslavio je svečano euharistijsko slavlje na svetkovinu sv. Josipa, u subotu 19. ožujka, u svetištu Kraljice Karmela u Brezovici. Koncelebrirali su duhovnik sjemeništa vlč. Petar Mlakar, prefekt sjemeništa vlč. Luka Premelč i don Stjepan Bolkovac, SDB. Euharistijsko slavlje počelo je s ulaznom procesijom u kojoj se nosio Evanđelistar, koji je vlč. Premelč položio na oltar.
U uvodnim mislima preč. Pavlaković potaknuo je okupljene hodočasnike da i oni nose nadu izabranog naroda koja glasi: Idite k Josipu! Zatim je rekao da su došli biti dionici zajedništva vjere u kojem pred Gospodina donose svoje živote, svoju zahvalnost, te mole utjehu i snagu zagovora sv. Josipa, zaštitnika cijele Crkve i drage nam domovine Hrvatske. „U našem narodu, a napose u vjernicima Crkve zagrebačke, svjedoči se desetljećima istina Per Mariam et Josephum ad Deum – po Mariji i Josipu do Boga!“
Prvo čitanje pročitao je sjemeništarac Krunoslav Lukšić, psalam je otpjevao Patrik Turčin, a drugo čitanje Luka Vragović, dok je Evanđelje svečano otpjevao prefekt Premelč.
U homiliji preč. Pavlaković osvrnuo se na prvo čitanje proroka Samuela te ocrtao Samuelovo poslanje i ulogu u povijesti izraelskog naroda, prisjetivši se da je Samuel bio sličan Mojsiju jer je razgovarao s Bogom, te da je bio divan svećenički lik koji se nije bojao stupiti pred narod da ga u Božje ime opomene, a ni pred kralja kojemu je najavio Božji sud. Samuel je bio i „posrednik pomirenja“ i kanal spasenja. On je karizmatička osoba koja ostaje duhovni vođa svoga naroda. A kad je Gospodin odbacio Šaula, Samuel je pomazao Davida za kralja od kojega se za devet i pol stoljeća kasnije rodio Josip, muž Marijin, za koga evanđelist Matej kaže da je bio ‘pravedan’. Samuel je dakle bio sredstvo u Božjim rukama.
„Tko je sveti Josip koga Crkva danas osobito časti? Što možemo naći o njemu u tekstovima Svetoga pisma? Novi zavjet ga spominje samo u dvanaest redaka, bez ijedne njegove riječi. Ali, i ta mjesta su dovoljna da pokažu odlučujuće crte njegova života i djelovanja. Prema tim redcima on je bio pravedan muž, čovjek dobra srca koji je imao golemo pouzdanje u Boga. Bio je čovjek vjere i poslušnosti, vjeran i onda kad je poslušnost tražila velike žrtve. Pokazao se kao zaručnik i muž čista srca, kao brižan čuvar, skrbnik i otac najsvetije obitelji“, naglasio je propovjednik.
Govorio je i o Josipovoj slavi i čašćenju u posljednjih stotinu godina u čemu su uvelike pridonijeli dokumenti crkvenog učiteljstva, posebno pape Pija IX., koji je sv. Josipa 8. prosinca 1870. godine proglasio zaštitnikom Crkve. Jednako tako, krasnih misli o sv. Josipu napisali su i papa Lav XIII., Benedikt XV., Pio XI. i Pio XII.
Papa Ivan XXIII. svojim apostolskim pismom od 19. ožujka 1961. godine proglasio ga je zaštitnikom Drugoga vatikanskog sabora, a njegovo je ime unio u kanon mise. Sv. Josipa štovali su i mnogi sveci kroz povijest, poput sv. Terezije Avilske koja ga je nazivala svojim „ocem i gospodarom“. Tu su bili također sv. Franjo Saleški, sv. Ignacije Lojolski, sv. Vinko Paulski. Njegovu štovanju u Hrvatskoj najviše su pridonijeli isusovci. Hrvatski sabor izabrao ga je pak 10. lipnja 1687. godine za nebeskoga zaštitnika hrvatskoga naroda.
Predvoditelj slavlja podsjetio je također na važnost sv. Josipa u životu vjernika o čemu govore litanijski zazivi sastavljeni njemu na čast. Ima ih 25 u kojima se nabrajaju povlastice i krjeposti sv. Josipa, velikog Božjeg miljenika: Josipe pravedni, prečisti, jaki, poslušni i vjerni. Ogledalo strpljivosti i uzore radnika. Uresu domaćega života, potporo obitelji i drugi.
Predstavio je sv. Josipa i kao osobu koja djeluje u skrovitosti i šutnji i koja je pristala biti sudionik Božje zamisli u obnovi čovječanstva, te koja je uzor vjernicima kako biti poslušan Bogu i nadati se protiv svake nade.
Propovjednik je naveo i kako hagiografi opisuju sv. Josipa i kako ga umjetnici prikazuju. Najčešće ga se prikazuje kao radnika koji radom svojih ruku privređuje kruh svojoj obitelji. Josip je uzor i zaštitnik radnika. Ima i slika koje prikazuju sv. Josipa kako s Marijom gleda na Isusa. U svijetu koji živi kao da Boga nema, ta slika Josipova znak je suvremenom čovjeku i današnjim obiteljima na koga gledati. Tu je i slika sv. Josipa kraj bolesničkog kreveta, zaštitnika blagoslovljene i sretne smrti.
Na kraju homilije rektor je zaželio da nam sv. Josip bude uzor kako biti dobri radnici i vrijedni Božji suradnici. Zaželio je da se “otvorimo Božjim poticajima u ovom svetom korizmenom vremenu, da pazimo jedni na druge i da hodimo putovima Božjim na kojima neka nas prati zagovor i zaštita ovog Božjeg ugodnika, sv. Josipa”.
Sv. Josip imao je vrlo odgovornu ulogu koju mu je Bog povjerio u djelu spašavanja čovjeka u događanju zemaljskoga života njegova Sina. On nije bio čovjek velikih riječi, već je bio čovjek djela, čovjek rada i osluškivanja Božje volje. Takav je Josip uzor i poticaj svima nama da budemo i mi ljudi djela, a ne riječi, poslušni volji Božjoj. „U ime čitave naše sjemenišne zajednice, svima onima kojima je nebeski zaštitnik sv. Josip, od srca čestitam njihov imendan, a ujedno i Dan očeva, te molim obilje blagoslova od ovog ‘šutljivog sveca’! Zaštitniče domovine Hrvatske, Crkve i Karmela – moli za nas!“ zaželio je preč. Pavlaković.
Pjevanje je predvodio zbor sjemeništaraca sa Šalate pod vodstvom profesora Božidara Ljubenka, uz pratnju Zvonka Palića i Josipa Ćulumovića na gitari. Nakon mise uslijedio je prigodni duhovni koncert u čast sv. Josipu, a slavlje se nastavilo u sestarskoj govornici. Završna dionica slavlja bila je zajednička posvetna molitva sv. Josipu koju je napisao sv. Bernardin Sijenski.
Misnim slavljem koje je predvodio vlč. Krunoslav Kolar, župnik župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici, u petak, 18. ožujka 2022., proslavile su sestre karmelićanke i vjernici uočnicu svetkovine sv. Josipa, u Stepinčevom Karmelu u Brezovici.
Uvodeći u misno slavlje, vlč. Kolar je istaknuo da je sam Bog povjerio Isusa na čuvanje sv. Josipu i time potvrdio Josipovu veličinu, svoje povjerenje u njega i Josipov krepostan život.
U nadahnutoj homiliji osvrnuo se na prvo čitanje koje govori o Josipu egipatskom koji je postao jedna od važnih figura u povijesti spasenja i kao da je pripremao put svome imenjaku koji će ga u važnosti daleko nadvisiti. Braća su ga htjela ubiti iz zavisti jer je bio ljubljeni sin Jakovljev. No, on je ipak bio pošteđen, a povijest spasenja bilježi da je iz zavisti i mržnje ubijen ljubljeni Sin nebeskog Oca o čemu govori današnje Evanđelje.
Kao što je Jakov volio svoga sina Josipa više od drugih sinova, tako možemo reći da je Bog više od drugih zemaljskih sinova zavolio tesara Josipa kojemu je povjerio jedinstvenu i neponovljivu zadaću da bude zaručnik Djevice Marije i zakonski otac Jedinorođenoga Sina Božjega, Isusa iz Nazareta. Iskazati nekome ovakvu čast znači ljubiti nekoga posebnom ljubavlju. Ovu zadaću nije mogao bilo tko izvršiti, već je Bog odredio da to bude pravedni, šutljivi, marljivi, ponizni i poslušni Josip. Upravo nam je u tim krepostima Josip poseban uzor za nasljedovanje.
Sv. Josip je slijedio Božju pravednost sačuvavši Marijino dostojanstvo. Upravo je ta pravednost potaknula Boga da umiri Josipovo srce i da mu progovori po anđelu da je ono što mu je Marija rekla doista istina i da će on imati jedinstvenu milost da na svojim rukama drži utjelovljenoga Boga, brine se o njemu i bude mu uzor. „Pravednost je krepost koja nas osposobljava da u vršenju Božje volje i mi možemo na svojim rukama držati Isusa, ponajprije sakramentalno prisutnoga, ali i onoga kojeg susrećemo kao nejakog, bolesnog, napuštenog, siromašnog, kojemu je potrebna naša ruka i konkretna ljubav, “ ustvrdio je propovjednik.
Zatim se osvrnuo na Josipovu poslušnost koja se iščitava u svim situcijama njegova života i u odnosu prema Mariji i Sinu Božjemu: popis stanovništva, bijeg u Egipat, povratak u Nazaret, odlazak u Jeruzalemski hram i slično. Poslušnost je posebna krepost koja nas suobličava Isusu Kristu koji je bio poslušan Ocu do smrti na križu.
Govoreći o Josipovoj šutnji u kojoj je bio jedinstven, nema zabilježena ni jedna njegova riječ, vlč. Kolar je rekao i to da je sv. Josip svoju svetost živio ne riječju, već djelom i da nam je u tome poseban primjer. Isto tako, naglasio je da nam je Josip svojom šutnjom primjer molitve, koja nikako ne smije biti samo naš monolog, već valja dopustiti da i Bog nama progovori. Josip je mogao čuti Boga jer je šutio. U današnjem svijetu opće vreve, šutnja je zaboravljeno blago jer vlada inflacija riječi. Sv. Josip nam je primjer kako čuti Boga i kako čuti čovjeka.
Na kraju homilije propovjednik je zaželio prisutnima da nasljedujemo sv. Josipa po pravednosti, poslušnosti i šutnji, da bismo postali ljubljena djeca Oca nebeskoga i da se učimo od Josipa uzeti Mariju u svoju svakodnevnicu po kojoj će nam doći Isus da nas ojača na našem putu svetosti.
U tom svjetlu uputio je svoju molitvu sv. Ocu Josipu koju donosimo u cijelosti: „Sveti Josipe, ti si po promislu Oca nebeskoga, u snazi Duha Svetoga, bio brižni čuvar utjelovljenoga Sina Božjega, Isusa Krista, i njegove Majke Marije. Potaknuti primjerom tvoga uzornoga života, utječemo se tvome moćnom zagovoru želeći te nasljedovati u krepostima koje su resile tvoj život. Daj da prihvatimo sve što život stavlja pred nas s potpunim povjerenjem da će nas Bog upravljati stazom koja vodi k ostvarenju svrhe života u vječnosti. Izmoli nam milost da te nasljedujemo u nenametljivoj skrovitosti i šutnji koja nam omogućava da čujemo glas Božji i vršimo njegovu volju u potpunoj podložnosti i poslušnosti koja te je resila kao pravednog i bogobojaznog čuvara sv. Obitelji. Neka i u našim životima na prvom mjestu bude Bog, da osnaženi njegovim Duhom budemo uvijek spremni naviještati Radosnu vijest spasenja. Daj da naša srca budu ispunjena ljubavlju prema Isusu Kristu, Otkupitelju svakog čovjeka, da ga u bližnjima prepoznamo i služimo. Neka nam Bog po tvojim molitvama i zagovoru Presvete Bogorodice Marije udijeli milost svetoga života i blažene smrti, da se po njoj pridružimo slavi koju ti uživaš sa svima svetima. Amen“
Sestre su se za svetkovinu sv. Josipa pripremale velikom devetnicom svetih misa, razmatranja i pjesama kroz devet srijeda, a uočnicu Josipova obilježile su svečanom prvom Večernjom Časoslova.