Jubilarnu stotu obljetnicu kanonizacije i blagdana sv. Male Terezije sestre karmelićanke u Brezovici proslavile su u srijedu 1. listopada 2025. godine svečanom prijepodnevnom i večernjom Euharistijom.
Misno slavlje u 11 sati predvodio je vlč. Krunoslav Kolar, župnik na zagrebačkoj Kajzerici, a uz njega je bilo desetak suslavitelja, među kojima preč. Ivan Miklenić, vlč. Vladimir Cvetnić, preč. Mijo Matošević, vlč. Ivica Berdik, vlč. Andrija Miličević, vlč. Željko Nestić i domaći župnik Stjepan Barić. U asistenciji su bili bogoslovi Fabijan Križanović i Mihael Popić.
Misao vodilja nadahnute homilije bila je ljubav u životu sv. Male Terezije, o kojoj su govorila i blagdanska čitanja. U Prvoj Ivanovoj poslanici sv. Ivan, ljubljeni učenik, potiče nas na ljubav, a glavni razlog tog poticaja jest taj što je i sam Bog ljubav: „Ljubav je Božje ime, njegova narav. Ljubav je Boga potaknula na to da nas stvori, da nam se objavi, da nas otkupi. Sve što je Bog činio, činio je iz ljubavi jer je On ljubav. Stoga je put svakoga koji želi biti s Bogom ljubav koja omogućava da budemo prožeti Bogom, da on bude u nama i mi u njemu.“
Odgovor na pitanje što je zapravo ljubav nalazi se u Pavlovom hvalospjevu ljubavi, gdje se navode njezine vrline: da je ljubav velikodušna, dobrostiva, da ne zavidi, ne nadima se, ne traži svoje, sve podnosi, nikad ne prestaje. To znači da ljubav nije sebeljublje, već sebedarje bez računice. Ljubiti znači postati dar za drugoga, dati se drugome, naglasio je vlč. Kolar.
Ljubav je bila Terezijin put svetosti. Ona je i naš put svetosti u želji da i u nama utihne glas svijeta i našeg samoljublja, da progovori glas Božji koji nas vodi k njemu i bližnjima koji po nama trebaju iskusiti tu Božju ljubav: „To je put koji je Terezija naučila od onoga koji je i sam ljubio do mjere da se sasvim predao Ocu za nas, a to je Isus Krist, Učitelj svih učitelja. Iako je učila iz knjižice Nasljeduj Krista kao i iz spisa duhovne majke sv. Terezije od Isusa i duhovnog oca sv. Ivana od Križa, ali i mnogih drugih svetaca, najviše je učila od Krista s kojim se susretala u euharistiji, molitvi i čitanju Svetoga pisma. To su i naša tri stupa na kojima treba počivati naša vjera i svetost, odakle trebamo crpsti znanje, snagu i Božju milost da odlučno koračamo malim, ali sigurnim putem u nebo. Jer nisu sveci oni koji su bili vrsni poznavatelji Božje riječi, nego prije svega oni koji su je živjeli, oni iz čijih se života moglo čitati evanđelje. Takav je bio život i sv. Male Terezije koja je ušla u samostan da bi spašavala duše i molila za svećenike. Zahvalni smo joj što to i dalje čini s nebeskog Karmela, odakle na sve nas baca latice molitava koje pred Božjim licem upućuje djetinjim srcem koje ljubi Boga i sve nas“, rekao je vlč. Kolar.
U redovničkom imenu sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetog Lica izražen program njezinog života povezan s otajstvom utjelovljenja i otkupljenja, kako je to rekao papa Benedikt XVI. Poput djeteta bila je jednostavna, malena i skromna i dala se voditi Božjom očinskom rukom, trudila se razveseliti Isusa. S druge strane nastojala je biti lice u kojem se može susresti Isusa, jer su njezine oči, kako nam je to vidljivo iz njezinih fotografija, uvijek zračile posebnim sjajem koji je odsjaj duše u kojoj stanuje Bog. Željela je biti Isusova prisutnost i istovremeno prepoznati tu prisutnost u drugima, pristupajući i služeći drugima u ljubavi. U svojim žrtvama postala je i Isusovo bolno lice, osobito u bolesti i unutarnjim iskustvima tame. Željela je biti dijete nebeskoga Oca poput Djeteta Isusa i živjeti ljubav koja se iščitava na Isusovu Svetom Licu, istaknuo je propovjednik zaključivši da nam život i misli sv. Terezije otkrivaju da s ljubavlju ne možemo promašiti nebo jer tko živi ljubav, taj je uvijek s Bogom.
Na kraju svete mise uslijedio je tradicionalni blagoslov ruža, a prije toga vlč. Kolar je čestitao sestrama njihov blagdan i zaželio im da budu poput Male Terezije, koja nije bila odmah savršena, ali se trudila sve činiti s ljubavlju i postigla je vijenac slave.
Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetište pod ravnanjem s. Bonite Kovačić.
Generalni tajnik HBK-a preč. Krunoslav Novak predslavio je večernju sv. Misu. S njime je slavio vlč. Vjekoslav Pavlović, dok su vlč. Tomislav Kralj, o. Stanko Pažin, OCD, i vlč. Andrija Miličević ispovijedali hodočasnike. Misno slavlje animirao je Collegium pro musica sacra pod dirigentskom palicom Katarine Rončević i umjetničkim vodstvom Tihomira Prše.
U svojoj homiliji preč. Novak govorio je o tome kako je Terezija posljednju godinu života provela u teškoj bolesti, sjedinjujući svoje muke s Isusovom mukom: „Njezina muka bila je u tjelesnoj bolesti, ali je prošla i duboko duševno trpljenje, s veoma bolnom kušnjom vjere. Tu svoju patnju predala je Gospodinu podnoseći je, kako je napisala, poradi spasenja svih bezbožnika suvremenog svijeta, koje je ona nazivala ‘braćom’. Umrla je 30. rujna 1897. upirući pogled na raspelo koje je čvrsto stiskala u svojim rukama i izgovarajući jednostavne riječi: ‘Bože moj, ja te ljubim.’“
Na završetku homilije propovjednik je zahvalio Gospodinu na sestrama u Karmelu koje poput sv. Male Terezije svijetle predanjem u ljubavi za Boga, te je sve prisutne potaknuo da mole za naše obitelji, za mir u svijetu, za sve koji su u službi Evanđelja, svećenike, redovnike, redovnice, za svakog vjernika koji nastoji živjeti poziv na ljubav, kao i za nova duhovna zvanja, kako bi po molitvi i svjedočenju Božjih ugodnika porasla naša vjera i povjerenje u Njegov naum spasenja.
Blagoslov ruža nije izostao ni kod večernjeg misnog slavlja, a vjernici su imali priliku preporučiti se sestrama u molitve, častiti relikvije Male Svetice te obući Gospin škapular, kao i sudjelovati na Večernjoj molitvi Časoslova i molitvi svete krunice.
Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski predvodio je u utorak, 22. srpnja 2025., u Karmelu u Brezovici misu zadušnicu i sprovodne obrede za dušu preminule naše s. Marije Irene od Presvete Euharistije, Matijević, OCD.
U koncelebraciji su sudjelovali vlč. Željko Nestić, vlč. Zvonko Vuković, vlč. Krunoslav Kolar te karmelićani o. Tadej Perica, o. Dario Tokić, o. Ivan Pleše, o. Krešimir Bahmec i o. Juraj Marinković. Poslužitelji kod oltara bili su ministranti Tomislav Skender i Luka Balaško.
Na početku misnoga slavlja biskup Gorski uputio je riječi utjehe okupljenim vjernicima, osobito članovima obitelji pokojne redovnice – njezinoj majci, bratu i sestri – kao i sestrama karmelićankama. Izrazio je osobnu sućut, ali i sućut zagrebačkog nadbiskupa, te podsjetio da kršćani tuguju s nadom u Kristovo uskrsnuće.
„Kad netko napusti ovaj svijet u 44. godini života, kao s. Irena, često se kaže da je prerano otišao. No, kao što je Marta rekla Isusu: ‘Da si bio ovdje, brat moj ne bi umro’, tako i mi znamo da je Krist izvor života i temelj naše vjere“, poručio je biskup Gorski, naglasivši kako je s. Irena dosegla puninu vječnosti u koju vjeruju svi kršćani.
Podsjetio je i na riječi proroka Izaije: „Smrt će biti uništena zasvagda“, ističući kako ljudska čežnja za Bogom ne prestaje. „Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vaša vjera“, citirao je svetog Pavla, napomenuvši kako uskrsnuće daje smisao životu, žrtvi i ljubavi.
Govoreći o životnom putu s. Irene, istaknuo je da je njezina vjera bila duboka i autentična. „Kao medicinska sestra brinula se za bolesnike, a ulaskom u Karmel odlučila se potpuno posvetiti Kristu. Shvatila je da je duh ono što vrijedi i što živi. U tom predanju može se prepoznati i misao Majke Regine Terezije Trbljanić: ‘Duhovni život je najdublji izvor sreće’“, rekao je biskup.
Dodao je kako se s. Irena odvojila od svijeta, ali ne i od ljudi – u tišini klauzure živjela je molitvenu blizinu s ljudima i njihovim potrebama. „Za života bila joj je potrebna vjera. Sada, kada je vjera prestala, ostaje ljubav“, kazao je biskup Gorski.
Na kraju propovijedi zahvalio je s. Ireni i svim sestrama karmelićankama na njihovoj duhovnoj službi za Crkvu. „Uvjeren sam da ako sestre ušute, nestat će duhovne snage. Plodove molitve ne vidimo, ali Bog zna koliko je dobra učinjeno, koliko je duša spašeno. Poziv s. Irene na ovakav život bio je njezin najveći dar Crkvi. Hvala i njezinoj obitelji. Znajte, s. Irena vas nije ostavila – ono što je činila ovdje, nastavlja činiti u Nebu“, poručio je okupljenima.
Na kraju misnoga slavlja od pokojne sestre oprostila se č. majka Marija Regina Popić, OCD, zahvalivši Gospodinu na njezinu životu i službi u brezovičkom Karmelu. Ukratko je izložila njezin put vjere i predanja.
Nakon mise, biskup Gorski predvodio je sprovodne obrede, a okupljeni vjernici, rodbina, svećenici i redovnice ispratili su s. M. Irenu na posljednje počivalište. Obred je zaključen pjesmom „Salve Regina“, a biskup je uputio riječi ohrabrenja: „Kad se dijete rodi, donosi radost na zemlji. Tako i kada netko umre u Gospodinu, rađa se za Nebo – i tamo nastaje radost.“
S. Marija Irena rođena je 14. studenoga 1980. u Dortmundu, u obitelji Franje i Jele Gulan. Krštena je 1. ožujka 1981. u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Dortmundu, a prvu pričest primila je 17. lipnja 1990. u Posavskim Podgajcima.
Prije ulaska u samostan, radila je kao medicinska sestra na neonatologiji u KBC-u Rebro u Zagrebu, gdje je provela pet godina. U Karmel je ušla 4. lipnja 2004., privremene zavjete položila 5. kolovoza 2007., a doživotne 1. kolovoza 2010.
S. Irena je živjela jednostavno, skrovito i predano, ispunjavajući svoje dužnosti odgovorno i savjesno. Tešku bolest podnosila je hrabro, s molitvom i predanjem. Preminula je u samostanu u ponedjeljak, 21. srpnja, u prisutnosti svojih susestara.
Gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo predslavio je središnje misno slavlje na proštenju Gospe Karmelske u nedjelju 20. srpnja 2025. u Karmelu u Brezovici. S njim su slavili preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije, o. Ivan Pleše, OCD, i trajni đakon Željko Kovačević, dok su u asistenciji bili bogoslovi gospićko-senjske biskupije Marko Butković i Petar Huseinović te dvojica sjemeništaraca sa zagrebačke Šalate, Gabrijel i Ivan Mrkonjić.
Biskup Medo se u nadahnutoj homiliji osvrnuo na tri sveta lika koje nam današnje slavlje stavlja pred oči, a to su prorok Ilija, Blažena Djevica Marija od gore Karmela i sv. Šimun Stock.
Istaknuo je i značenje brda Karmel odakle su potekli karmelićani i karmelićanke, a gdje je sagrađen i prvi hram posvećen Blaženoj Djevici Mariji, koja je zbog toga i nazvana Gospa Karmelska. To je sveto brdo svojom prirodnom ljepotom oduvijek privlačilo iskrene Bogotražitelje, među kojima se ističe prorok Ilija. On se na tom brdu borio protiv lažnih božanstava i branio vjeru u pravoga Boga koji je providnosan i milosrdan, suprotstavljajući se poganskim religioznim praznovjerjima i štovanju boga Baala. Propovjednik je naglasio da postoji opasnost da si stvaramo „bogove po mjeri“ i da je radi toga potrebno pročišćavanje naše slike o Bogu, odnosno naše vjere:
„I Ilija i sv. Terezija Velika bili su proroci svoga vremena, temperamentni, odlučni, jasni i neposredni u obrani onoga u što vjeruju i što su iskustvom i Božjom milošću stekli… Zato si i mi često moramo postavljati pitanje: U kojeg Boga vjerujemo? Vjerujemo li u Boga Oca Isusa Krista? Zašto vjerujemo? Kada molimo Boga i Gospu? Kada smo u potrebi ili i kada nam ide dobro? Jako je važno svakodnevno u svome srcu ostaviti prostor i mogućnost za pročišćenje slike o Bogu. Bog u kojega vjerujemo i kojemu se molimo ne smije biti urar svemira, sudac koji samo kažnjava, svemoćni gospodar koji po svom hiru uređuje svijet. Ne! Naš je Bog Otac Isusa Krista, spor na srdžbu i bogat milosrđem, Bog koji oprašta, koji daje život, koji ulijeva nadu. Pravu narav Boga definirao je evanđelist sveti Ivan: Bog je ljubav! Kratko i jasno. Da je više rečeno bilo bi suvišno i nedostatno, a manje ljudskim riječima nije moguće.“
U nastavku homilije govorio je o prvim kršćanskim pustinjacima na gori Karmelu koji su Mariju prepoznali kao majku, ali i kao sestru koja oko sebe okuplja braću, kako nam donosi karmelska tradicija. Prvi su karmelski redovnici po svemu sudeći znali da put do Isusa, do iskustva Boga živoga, možemo prijeći i i prečicom, po Mariji. Kao da su samom Bogu pronašli slabu točku te je, u pozitivnom smislu, iskoristili kako bi mu se sigurnije približili, misli su gospićko-senjskog biskupa.
„Mnogobrojni naslovi pod kojima se štuje Blažena Djevica Marija odgovaraju mnogostrukim načinima na koje ona djeluje u povijesti našega spasenja. Ona djeluje donoseći nam duhovnu utjehu, zdravlje duše i tijela, mir u obitelji, uspjeh u radu. Po njezinu zagovoru, Bog zahvaća u sve trenutke našega života – u rođenju i u smrti, u trenucima boli i u trenucima radosti, u trenucima nade i u trenucima pustoši i tjeskobe“, naglasio je.
„Razlog zbog kojeg se utječemo Gospi jest nada u milost spasenja. Škapular koji danas mnogi vjernici stavljaju na sebe, a naše ga sestre nose cijeli redovnički život, nije neka vrsta propusnice koja nas oslobađa od životnih napora, kušnji i zla. On je znak odgovornosti i hrabrosti, štit i snaga da svakodnevno hodimo u svjetlu vjere. On zaklanja taj sveti prostor nutarnje borbe, ali i susreta s Gospodinom. On je poput skrovite sobe iz Matejeva evanđelja u koju se često trebamo povući kako bismo susreli Gospodina (Mt 6,6). Pakao od kojega molimo da budemo oslobođeni jest mržnja, razdor, zavist, ravnodušnost – sve ono što truje naše međusobne odnose i ne dopušta nam da živimo i kročimo u miru. Od pakla se oslobađamo kada radimo na većem jedinstvu, na većoj osjetljivosti za potrebe siromašnih, na većem zalaganju za svjedočenje evanđeoske poruke i blaženstava“, poručio je biskup Medo.
Na kraju homilije potaknuo je sve prisutne hodočasnike da iznova svakog dana otkrivaju radost u davanju više nego u primanju, da uče zahvaljivati Gospodinu za dar života, zdravlja, obitelji, vjere, te da budu zahvalni onima koji im čine dobro, a velikodušni prema onima koji ih povrijede, da pokušaju biti i hoditi zajedno:
„Nikada nećemo biti sami. Tome nas uče ovi blagdani i svetkovine tako važne i znakovite karmelskom Redu, ali i Crkvi. Prorok Ilija neka nam bude uzor u borbi za čistu sliku i iskustvo Boga, a Blažena Djevica Marija neka nas okuplja oko sebe kao prvu braću karmelskog Reda i kao naše sestre ovdje u Brezovici“, zaključio je.
Na kraju misnog slavlja otac biskup je zahvalio sestrama na njihovoj duhovno-molitvenoj prisutnosti u Crkvi i njegovoj biskupiji. Rekao je da su mu sestre veliki poticaj jer svojom prisutnošću svjedoče vječni život, život koji se daje za druge.
Misno slavlje animirao je Mješoviti župni zbor „sv. Cecilija“ iz župe Vukovina.
Nakon svete mise nije izostalo druženje i susret sestara s biskupom Medom u sestarskoj govornici, uz bliže upoznavanje s aktualnostima iz gospićko-senjske biskupije.
Središnjem misnom slavlju prethodile su dvije prijepodnevne sv. Mise. Karmelićanin o. Dario Tokić predvodio je jutarnju svetu misu u 7 sati. Misao vodilja nadahnute homilije bila je Blažena Djevica Marija u životu svakog čovjeka. Isus nam je s križa dao svoju Majku koja se brine ne samo za naš zemaljski život, već i za vječno spasenje. Po škapularu ona nas štiti sprijeda i straga. Marija je dar Božje milosti. „Tko ima Majku, ima sve“, rekao je o. Tokić. Potom je napomenuo kako su važni za naš život vjera i ustrajnost kojima je prorok Ilija od Boga izmolio spasonosnu kišu. Poručio je vjernicima da se ne trebaju bojati poteškoća i neizvjesnosti, već vjerovati, uzdati se i ustrajati.
Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. Bonite Kovačić.
Zavjetnu svetu misu Župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Vukovine predslavio je u 9 sati vlč. Hrvoje Bušić, župni vikar spomenute župe, a sv. Misu je animirao ženski župni zbor iz Mraclina pod ravnanjem mo. Antuna Kotteka. Tu su bile i povijesne postrojbe Turopoljski banderij.
U prigodnoj homiliji vlč. Bušić potaknuo je vjernike da iskoriste ovaj trenutak i mjesto susreta s Gospodinom, tražeći poput proroka Ilije njegovo Sveto Lice. Po zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. Ilije možemo moliti dragog Boga: Gospodine, ako sam našao milost u tvojim očima, nemoj me mimoići. Nemoj proći, a da se ne zaustaviš (usp. Post 18,3).
Proštenje Gospe Karmelske završilo je večernjom svetom misom koju je predvodio preč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću, koji je u homiliji potaknuo vjernike da promisle kako provode svoje vrijeme, kako komuniciraju međusobno, a kako s dragim Bogom: „Nismo li mi danas došli do nogu Gospodinovih? Gospodin govori da nije dovoljno samo slušati, već Riječ koju smo čuli valja pretvoriti u djelo, konkretizirati. Ima određena faza života kada možemo sjediti do nogu Gospodinovih, ali onda Gospodin kaže: Idi i ti čini tako.“ Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Kristine Jadanić.
Tijekom cijelog dana vjernici su pristupali sakramentu pomirenja, a nakon svetih misa imali su mogućnost obući Gospin škapular.
Domjanićevom pjesmom „K suncu prosi vsaka roža“ završilo je ovogodišnje proštenje Gospe Karmelske.
Središnje misno slavlje na svetkovinu Gospe Karmelske u Brezovici predslavio je don Milan Ivančević, provincijal Hrvatske salezijanske provincije. Uz njega su slavili vlč. Krunoslav Kolar, vlč. Ivan i Josip Vragović, preč. Mijo Matošević, vlč. Vjekoslav Meštrović, vlč. Ivica Berdik, vlč. Ivica Zlodi, te domaći sin vlč. Željko Nestić koji je na početku misnoga slavlja pozdravio Oca provincijala i sve prisutne svećenike i hodočasnike, osobito hodočasnike iz župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Sisku. Tu su bili i sjemeništarci Gabrijel i Ivan Mrkonjić.
U prigodnoj homiliji don Milan je meditirao o misnim čitanjima svetkovine, a posebno se zadržao na prvom čitanju i protumačio povezanost proroka Ilije i Karmela. Ilija se na brdu Karmelu borio s krivovjerjem, pobijedio lažne proroke, razgovarao s Bogom i izmolio blagoslovljenu kišu. Crkva nas želi poučiti moliti preko molitve proroka Ilije. Njegova molitva je bila posebno Bogu draga zbog njegove poniznosti, vjere i iskrenosti. Takvo srce ne može biti neuslišano. Ilija nam pokazuje što znači vjerovati u Boga i kako mu se moliti:
„Ilija se prignuo zemlji i sakrio lice među koljena – govori o Ilijinoj gorljivosti. On izlijeva srce pred Gospodinom, stavlja pred Boga svoje najdublje želje i potrebe. Daleko je to od suhoparnog izgovaranja riječi molitve. Zatim se govori o ustrajnosti. Ponavlja molitvu sedam puta. Bog nam ne želi sakriti svoje planove, želi ih otkriti, a za to treba ustrajnost osobe… Ilija moli za kišu da narod preživi i da povjeruje. On je vjerovao i kad nije bilo nikakvog znaka kiše. Tražio je da se Bog proslavi u njegovu narodu. Eto, tome i nas uči i uvjerava da Bog uslišava molitve koje su pune pouzdanja, uslišava i preko svih naših očekivanja.“ Propovjednik je istaknuo da smo svi pozvani popeti se na brdo Karmel i pronaći onaj cvjetni vrt u kojem se uživa u Božjoj blizini. Biti s Bogom, čežnja je upisana u dušu svakog čovjeka.
Zatim se osvrnuo na drugo čitanje, te je rekao da je Isus rođen od žene, što će reći, da je prihvatio našu ljudsku narav, dok je majka Marija pristala biti njegova majka koja je s njime sudjelovala u djelu spasenja. Ona je i majka sviju nas, kako nam to govori netom pročitano evanđelje. Ona je najsigurnija pratnja sve do prijelaza na drugu obalu:
„Kada se Isus obraća majci Evo ti sina, onda joj govori za svakoga od nas: ‘Ženo, evo ti tvojih sinova i kćeri’. Također, kad govori učeniku: Evo ti majke, govori to svakome od nas, i danas nam to kaže: ‘Evo vam majke’. Sve se ovo događa u ekstremnom trenutku povijesti kad je Sin Božji razapet od ljudi na križ, u trenucima umiranja. Možemo zamisliti bol Majke koja to sve promatra i proživljava. Upravo nas u tim porođajnim bolima Marija rađa za svoju djecu po riječima s križa: Ženo, evo ti sina!“
Kao što su uz križ Isusov stajale i neke žene, tako i danas stoje uz Isusov križ neke žene u Karmelu koje se zajedno s Gospom Karmelskom zauzimaju za ovaj svijet i za brojne duše svojom molitvom i žrtvom koje Gospodin uslišava, zaključio je svoju homiliju don Milan.
Večernju sv. Misu predslavio je pavlin p. Marko Kornelije Glogović iz Svetica kraj Ozlja. Uz njega su koncelebrirali vlč. Vjekoslav Pavlović, župnik u Blaškovcu i trajni đakon Željko Kovačević iz župe svetog Martina biskupa iz Pisarovinske Jamnice.
U prigodnoj homiliji p. Glogović se osvrnuo na značenje Marijine prisutnosti u našem životu i zahvalio dragom Bogu na daru nebeske Majke. Zatim je zamijetio da, iako je Isusova žrtva na križu bolna, ne izostaje utjeha Majke koja Sina gleda, tješi i ohrabruje do kraja. U našim teškoćama i križevima života, Gospodin nam daje Majku, misli su propovjednikove. Majka je tu da uzme naše muke i da te muke urode plodom i blagoslovom.
Propovjednik je naglasio važnost ustrajne molitve – da se treba neprestano vraćati, promatrati i strpljivo čekati Božji odgovor. To je potvrdio i vlastitim iskustvom nakon doživljene prometne nesreće. Tu je spoznao da je najveća milost biti sin, dijete, kći nebeske Majke.
Uz to je naglasio važnost i vrijednost nošenja škapulara, te je protumačio simbole škapulara, odnosno slike Presvetog Srca Isusova i Gospe Karmelske. Srce Isusovo stavljamo na prednju stranu kako bi naše srce bilo što sličnije njegovom Srcu i kako bismo mogli ispravno živjeti, a na leđa Gospin lik kao štit koji nas brani u životu. Škapular pokazuje čiji smo, kome pripadamo, te nam iz njega dolazi pomoć.
Na kraju homilije p. Marko je zajedno s hodočasnicima i štovateljima Gospe Karmelske izmolio posvetnu molitvu Majci Božjoj Karmelskoj:
„Blažena Djevice Marijo, Majko i Kraljice Karmela! Posvećujem se tebi iz zahvalnosti i ljubavi i obećavam ti služiti u djetinjoj ljubavi i vjernosti. Po tvojem uzoru hoću u vjeri i ljubavi slijediti tvoga Sina, mojega Spasitelja Isusa Krista. Želim poput tebe molitvom, žrtvom i djelotvornom ljubavlju služiti Bogu i ljudima. Poslušaj dobra Majko, ovo moje obećanje i primi moju posvetu. Daj mi milost da pod tvojim okriljem ustrajem u vjernosti Kristu i njegovoj Svetoj Crkvi. Amen.“
Prijepodnevno i večernje misno slavlje animirale su čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić i s. M. Kristine Jadanić. Tijekom dana ispovijedalo je do deset svećenika, a mnogi hodočasnici su obukli Gospin škapular.
Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, preč. Matija Pavlaković, predslavio je u ponedjeljak 14. srpnja drugi dan trodnevne priprave za svetkovinu Gospe Karmelske u Karmelu u Brezovici. Asistirali su mu sjemeništarci Gabrijel i Ivan Mrkonjić.
U poticajnoj homiliji, preč. Pavlaković osvrnuo se na Isusove riječi iz Ivanovog evanđelja Evo ti majke!: „Budući da je riječ o Božjoj riječi, ona ima snagu u hipu vratiti nas tisućama godina natrag na Golgotu, pred križ; pred križ s kojega je živi Bog izgovorio te riječi. I čim se nađemo pred križem, mi opažamo da na Golgoti ne stoji jedan križ. Navikli smo u našim crkvama, navikli smo u našim domovima, na sebi samima nositi jedan križ jer jedan se križ razlikuje od svih drugih.“
Raspeti Isus se daje besplatno, nizašto, dok vojnici kockaju. Daje samoga sebe. Bog je prisutan tamo gdje postoji otvoreno srce koje daruje, za razliku od kocke koja hoće ugrabiti sebi više nego što drugi imaju, istaknuo je propovjednik.
Isus s križa kaže Majci Mariji: Evo ti sina!, a učeniku: Evo ti majke! Crkva od početka zna da ime učenika namjerno nije napisano kako bi se u lik ispod križa mogao uvući svatko od nas. Svatko se smije osjećati pod križem prihvaćenim od onoga koji je raspet. Sve nam je dao, dao nam je Majku. Križ je mjesto na kojem odzvanja ista riječ svakome tko mu se približava: Evo ti majke! misli su preč. Pavlakovića. „I za nas je ovo poziv da se sami, ukoliko hoćemo, odvažimo primiti istu Majku, ući u isti odnos i živjeti iz blizine Slave Božje pokazane na križu“, rekao je.
Na kraju homilije preč. Pavlaković citirao je pjesmu „Gospi od Karmela“, koju je uglazbio mo. Šime Marović, a čije je stihove napisala Ana Kukoč.
Misno slavlje završilo je rektorovom zahvalom sestrama i vjernicima te pozivom na ustrajnu molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja. Slavlje su pjesmom animirale sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a hodočasnici su im se zdušno pridružili.
U nedjelju 13. srpnja 2025., na blagdan Majke Božje Bistričke, štovatelji Gospe Karmelske započeli su sa sestrama karmelićankama trodnevnu pripravu za svetkovinu Zaštitnice karmelskog reda i brezovičkog Karmela. Misno slavlje predvodio je p. Zdravko Barić, SMM.
U uvodnim mislima p. Barić je napomenuo da smo ovoga trenutka duhovno povezani s hodočasnicima u Mariji Bistrici koji tamo zdušno pjevaju: „Mi ti ruke pružamo, srcem te pozdravljamo: zdravo, zdravo, zdravo Marijo. Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, obrati mila Majčice, sve izgubljene.“
U nadahnutoj homiliji posebno se osvrnuo na riječi iz prvog čitanja: „Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga“ (Pnz 30,10), te je upitao sve prisutne: „Slušaš li Boga ili si samo došao na sv. Misu? Imaš li osjećaj da ti Gospodin govori kroz Riječ Božju, kroz propovijed, u srcu, u savjesti? Što trebamo činiti kako bismo baštinili život vječni? Razmišljaš li što će biti s tobom nakon smrti? Kako upravljaš životom i svime što ti je povjereno?“
Propovjednik se zatim osvrnuo na netom pročitano evanđelje o milosrdnom Samarijancu te je rekao da nas samo dobro djelo čini dobrim čovjekom. Grijeh je propusta moći učiniti dobro, a ne htjeti. U takvim situacijama se gubi ili stječe vječni život. Potaknuo je vjernike da se preispitaju kako postupaju s bližnjima, jer ljude možemo zavarati, ali Boga ne. Ostaje ona Pavlova: „Što tko sije, to će i žeti“ (Gal 6,7).
Isus uzima za primjer Samarijanca koji za razliku od svećenika i levita vidi čovjeka u nevolji, sažali se nad njim, pristupi mu i povije mu rane. Na to smo i mi danas pozvani jer Isus veli: „Idi pa i ti čini tako“ – kao da želi reći da učinimo neko konkretno djelo njemu za ljubav.
„Nemoj zaobići, zaustavi se, učini. Bog vidi, vrednuje, ne zaboravlja i nagrađuje. Oči su Božji dar kojim mi upravljamo. Gledamo kada hoćemo i koga hoćemo. Neka naše oči budu oči dobrog Samarijanca“, poručio je p. Zdravko.
Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Kristine Jadanić. Sv. misi prethodila je Večernja Časoslova, a vjernici su imali priliku obući škapular Gospe Karmelske i preporučiti se sestrama u molitve.
U utorak 27. svibnja Karmel u Brezovici posjetili su proprefekt Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kardinal Ángel Fernández Artime i podtajnica s. Carmen Ros Nortes u pratnji mons. Giorgia Lingue, apostolskog nuncija u RH, te splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Zdenka Križića, predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, kao i đakona Frana Bešlića, SDB, koji je bio u službi prevoditelja.
Na početku susreta mons. Križić je pojasnio razlog dolaska proprefekta i podtajnice u Hrvatsku. Naime, u jubilarnoj 2025. godini Hrvatska redovnička konferencija odlučila je pozvati predstavnike Dikasterija da se susretnu s osobama posvećenog života u Hrvatskoj i da im progovore o stanju i izazovima posvećenog života u Crkvi i svijetu danas. Budući da će se susret održati 28. svibnja u dvorani Vijenac u Zagrebu na razini cijele Hrvatske redovničke konferencije, proprefekt i podtajnica su odlučili posjetiti neke klauzurne zajednice s obzirom da one neće moći prisustvovati tom susretu.
Č. Majka Marija Regina od Presvete Euharistije pozdravila je sve prisutne, te ih je ukratko upoznala s poviješću brezovičkog Karmela.
Riječ je potom preuzeo kardinal Artime koji se zahvalio na srdačnoj dobrodošlici i predstavljanju zajednice. Istaknuo je da kao Španjolac poprilično dobro poznaje život Karmela i da je s nekim Karmelima osobito blizak. Stoga mu je drago vidjeti životnost naše zajednice. Zatim je rekao: „Crkva ima veliku potrebu za vašim molitvama. Vaša molitva, što karmelićana, što karmelićanki, jest stup Crkve. Duh Sveti nam je dao dar novog pape Lava XIV. Mogu vam jamčiti da on kao istinski sin sv. Augustina jako dobro razumije nutarnju dinamiku srca i narav posvećenog života.“
Zatim se sestrama obratila s. Carmen koja je prije svega izrazila radost zbog osobnog susreta sa zajednicom te je rekla da zahvaljuje Gospodinu na sestrama jer su one poseban dar cijeloj Crkvi. Ukratko je progovorila o izazovima posvećenog života u Crkvi koji su, kako je rekla, isti za sve: „Jedan od velikih izazova s kojima se posvećeni život susreće jest individualizam. Sve ono što se živi na takav način utječe na život zajednice. Drugi izazov je ispravno razumjeti vlastiti identitet zahtjeva da svijetu progovorimo o onome što jesmo i da pokažemo kako živimo. Treći izazov je život u kršćanskoj radosti. Ta radost je nutarnji stav srca koji se izražava i na izvanjski način.“
O izazovima s kojima se susreće posvećeni život progovorio je i kardinal Artime naglasivši da je glavni izazov pitanje središta našeg života, a to je osoba Isusa Krista. Mnogi danas u redovništvu ne mogu dalje kada izgube to središte: „Mi smo svi izabrali život radosti, ali život radosti s Kristom. Posvećeni život daje danas jako puno nade u životu Crkve.“
Na kraju susreta kardinal Artime pozvao je sestre na žarku molitvu za Svetog Oca kako bi mogao vjerno i hrabro voditi Crkvu u ovim teškim vremenima.
Susret je završio molitvom i blagoslovom, uz srdačne pozdrave i izrazima nade u ponovni susret.
U četvrtak 8. svibnja u svetoj 2025. godini, na spomendan Marije Posrednice svih milosti, s. Božica Alojzija od Svetog Lica (Božica Britvec) zahvalila je svečanim misnim slavljem dragom Bogu i Majci Božjoj na daru 25. obljetnice svetih zavjeta.
Misno slavlje predslavio je i zdušno propovijedao domaći sin vlč. Željko Nestić, dugoreški župnik i dekan, koji je ujedno otpjevao Evanđelje.
Nakon Evanđelja s. Božica Alojzija je po vlastitoj želji obnovila svoje zavjete i svoju vjernost Bogu u krugu svoje karmelske obitelji.
Nadahnjujući se misnim čitanjima dana, vlč. Nestić je istaknuo da današnja otajstva Euharistije, 127. rođendana bl. Alojzija Stepinca i 25. obljetnice zavjeta s. Božice Alojzije tvore jedan čudesni mozaik vjernosti Bogu. Ta vjernost očituje se i u prvom čitanju iz Djela apostolskih (Dj 8, 26-40) gdje susrećemo Filipa koji na anđelov poticaj tumači etiopskom dvoraninu odlomak iz proroka Izaije i na taj način ga upoznaje s Kristom. Nakon toga dvoranin radosno odlazi preobražen u susretu s Riječju.
Slično se događa, rekao je propovjednik, i u životu sestara karmelićanki i životu bl. Alojzija Stepinca. Oni su vođeni Duhom Svetim u službi Riječi i tako druge dovode do susreta s Kristom. Sestre kroz kontemplaciju, žrtvu, rad i molitvu, a bl. Alojzije kroz hrabro svjedočanstvo vjere u najmračnijim vremenima.
Vlč. Željko je potom naglasio da Isus u evanđelju govori da nitko ne može doći k njemu ako ga ne povuče Otac koji ga je poslao. To je tajna poziva, tajna redovništva i tajna svetosti. Bog povlači, Bog zove, Bog privlači srce. Ali i dalje je potrebna naša slobodna odluka da se odazovemo:
„Bl. Stepinac se odazvao i platio cijenu. Sestra se odazvala, i svakodnevno polaže život u tišini svoga poziva. I svaki od nas je pozvan – ne nužno na monaški život, ali svakako na svetost. Isus danas kaže: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. U ovom samostanu, po uzoru na Stepinca, živi se upravo od tog Kruha. Kruh Riječi, kruh Euharistije, kruh šutnje, kruh predanja. Tu se ne živi za ovozemaljski uspjeh, nego za vječnost. I to je poruka i nama – pozvani smo hraniti se tim Kruhom koji ne prolazi“, istaknuo je propovjednik.
U nastavku homilije spomenuo je riječi bl. Alojzija Stepinca da je naše jedino oružje molitva, i naša jedina sigurnost križ Kristov, te je ustvrdio da je Karmel plod Stepinčeve vjere i da i danas živi od te logike Evanđelja.
S. Božici Alojziji vlč. Nestić je poručio: „Draga sestro, tvoj ‘da’ u zavjetima je tih, ali neizmjerno moćan. To je proroštvo. To je odgovor na poziv Oca koji privlači, Sina koji nudi kruh, i Duha koji je prisutan i daje snagu. Danas s tobom zahvaljujemo za dar tvoje vjernosti.“
Na kraju homilije propovjednik je pozvao vjernike da se ne boje Kristova križa, da se ne boje biti drugačiji, da dopuste Ocu da ih privuče, te da poput Filipa svjedoče Radosnu vijest.
Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Nakon svečanog blagoslova i pjesme Kraljici svibnja, sestre su u tišini svoje klauzure nastavile zahvaljivati dragome Bogu na daru srebrnog jubileja zavjeta s. Božice Alojzije.
S. Božica Alojzija od Svetog Lica (Božica Britvec) rođena je u Zagrebu 1977. godine od tate Mije i majke Marice kao najstarije od troje djece, u dobroj katoličkoj obitelji gdje je primila sve sakramente i dobar kršćanski odgoj. Živjela je u Lasinji. U Karmel u Brezovici ušla je za vanjsku sestru 1997. godine. Prve zavjete položila je 8. svibnja jubilarne 2000. godine, a doživotne 2005.
U brezovičkom Karmelu je drugi dan trodnevne priprave za Stepinčevo subotu, 8. veljače misu predslavio don Anto Stojić, SDB.
U uvodnim mislima potaknuo je okupljene da otvore svoja srca da spoznaju kako slijediti primjer velikih ljudi „koji su nam zasvjedočili snagu ove iste euharistije koju mi danas slavimo“.
Misao vodilja homilije bila je vjera i postojanost bl. Alojzija Stepinca. Rekao je da je vjera jako važna u ljudskom životu; najvažnija. Bl. Alojzije Stepinac može nam biti u mnogočemu primjer i uzor, poručio je.
„Vjerujem kad bismo ga zapitali u čemu bi htio da nam bude primjer; u čemu da ga nasljedujemo, odgovor bi bio – u vjeri. U onoj vjeri s kojoj je 1946. na montiranome procesu izjavio: ‘Kad vam oduzmu sve, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači’. To je istina. On je našao tu snagu u molitvi i svojom vjerom je zadivio hrvatsku i svjetsku javnost. On je trpio i u trpljenju nalazio snagu uzdajući se jedino u Gospodina, što i njegovo geslo kaže: ‘U Tebe se, Gospodine, uzdam’ i nije se postidio. Njegov mukotrpni put do oltara potvrđuje da je uzvišeno biti svet, živjeti po vjeri i u vjeri i kada to svijet teško prepoznaje“, istaknuo je don Anto.
U nastavku homilije rekao je i to da je vjera slična kralježnici. Čovjek koji ima bolesnu kralježnicu ne može stajati, ne može hodati. Tako je i s vjerom; ako nam je vjera slaba, ne možemo stajati, ne možemo uspravno hodati kroz život. Ostajemo nesigurni, ustvrdio je.
Nadalje spomenuo je da je najvažnije u životu učiti vjerovati. Sve što nas uče u školi je kako da se u svijetu snađemo, a vjera nas uči kako pronaći put u život vječni.
Istaknuo je, između ostalog, da ćemo jednoga dana sve ostaviti i da će nas duša pitati: „Kamo sada?“ Mi duši moramo zajamčiti život spasenja, a to nam daje vjera. Vjera je svjetlo života, protumačio je.
„Evo čuli smo u Evanđelju kako su apostoli išli propovijedati, činili su čuda i izvijestili o tome Isusa, a on njima kaže na to: ‘Hajdemo sada u osamu, na molitvu.’ Čovjek mora raditi. U radu je spas i to je istina, ali vječno spasenje nije u ničemu što mi činimo, već u onome što Bog čini za nas“, zaključio je.
Na kraju homilije zajedno s karmelićankama i vjernicima izmolio je molitvu za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca.
Misno slavlje završilo je blagoslovom i pjesmom Majci Božjoj. Liturgijsko pjevanje predvodile su karmelićanke, a za orguljama je bila s. M. Kristina Jadanić, OCD.
