Petorica mladomisnika Zagrebačke nadbiskupije posjetili su, pod vodstvom svoga duhovnika vlč. Ante Pavlovića na blagdan sv. Tome apostola u ponedjeljak 3. srpnja, sestre karmelićanke iz Stepinčeva Karmela u Brezovici.
Sestre karmelićanke posjetili su Krunoslav Hikec, Petar Tisaj, Domagoj Topić, Sebastijan Valjavec i Matej Zakanj. Posjet je započeo misnim slavljem koje je predslavio vlč. Krunoslav Hikec. Prvo čitanje pročitao je vlč. Domagoj Topić, a evanđelje je navijestio vlč. Petar Tisaj, a propovijedao je vlč. Matej Zakanj.
Na početku misnog slavlja vjernike i sestre pozdravio je vlč. Pavlović, te između ostalog rekao da tom misom zahvaljuju Gospodinu i Majci Božjoj na daru svećeništva, a sestrama na molitvama i žrtvama koje su ugradile u životni put svakog mladomisnika.
U propovijedi je vlč. Zakanj istaknuo dva biblijska lika: sv. Tomu apostola i Blaženu Djevicu Mariju. „Kada razmišljamo o sv. Tomi, razmišljamo o tome što je tražio. Vidimo da nije drugačiji od mentaliteta našega vremena. Želi dotaknuti, imati Isusa u svojoj blizini poput nas danas. Ako ne možemo vidjeti, dotaknuti, ako znanost ne može dokazati, onda ne vjerujemo“, naglasio je. Isto tako, rekao je da Isus dopušta Tomi da dotakne njegovo uskrsnulo tijelo te je uočio da je Tomin problem bio u tome što je bio sam, što je tragao neovisno o Crkvi i zajednici Kristovih učenika, a drugi problem je bio u tome što nije vjerovao na riječ, što nije bio poslušan.
Blažena Djevica Marija je drugačija. Na njoj se mogu primijeniti riječi: „Blaženi koji ne vidješe, a vjeruju“ (Iv 20, 29). Za razliku od sv. Tome, Bl. Djevica Marija je bila poslušna Božjoj Riječi – nije vidjela, ali je vjerovala. Cijeli svoj život vršila je volju Božju, rekao je vlč. Zakanj te pozvao prisutne da razmisle o temeljnom stavu vjere, a to je poslušnost Bogu i njegovoj Riječi. Jednako tako govorio je o redovničkoj poslušnosti, o svećeničkoj, kao i vjerničkoj poslušnosti s naglaskom da je svatko od vjernika pozvan biti poslušan Bogu u konkretnosti svoga života.
„Svetost nije samo za sestre karmelićanke. Svatko od nas je pozvan biti svet… Blažena Djevica Marija nije tražila dokaze, nije stavljala zapreke, već se prepustila volji Božjoj. U svojoj slobodi dala je svoj ‘Da’ Bogu. Na to smo pozvani i mi danas“, poručio je mladomisnik Zakanj.
Na kraju misnog slavlja, vlč. Pavlović zahvalio je voditelju slavlja i propovjedniku te je preporučio njih i ostale mladomisnike u molitve sestara i vjernika. Mladomisnici su podijeli svim prisutnima svoj mladomisnički blagoslov, dok su sestre zapjevale svečani „Do nebesa nek se ori“, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. Prijateljski susret nastavio se u sestarskoj govornici gdje su se mladomisnici izbliza upoznali sa sestrama i izmijenili svoja duhovna iskustva.
Preč. Ivan Topolnjak, dosadašnji župnik Župe Svetih anđela u zagrebačkom Savskom gaju, proslavio je na Petrovo, u četvrtak 29. lipnja u Karmelu u Brezovici svoju 50. obljetnicu svećeništva. Uz njega je koncelebrirao preč. Stjepan Bradica, kanonik.
U homiliji zlatomisnik se osvrnuo na apostolske prvake, sv. Petra i Pavla, na njihov život, poslanje, vjeru i svjedočenje. Upitao se: „Što mi možemo danas od njih naučiti, zaključiti, dobiti, usvojiti i živjeti? Sv. Petar i Pavao nisu bili odmah sveti. Sv. Pavao je bio pametan, školovan i na kraju progonitelj kršćana dok nije naišao na Isusa na putu za Damask i pao s konja kada je čuo glas: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ Tada je promijenio svoje ime iz Savla u Pavao. Dobio je novu zadaću: biti Kristov apostol. Zašto je Isus izabrao Petra i Pavla? Pavao je progonio kršćane, a Petar je zanijekao Isusa, a danas su najveći što mogu biti. Danas od njih možemo naučiti da nitko od nas ne može biti odbačen, da ne znam kakav je“, misli su preč. Topolnjaka.
Jednako tako, predvoditelj slavlja naglasio je da „danas slavimo njihovu pobjedu, dan njihovog mučeništva kad su ispili čašu Gospodnju i postali Božji prijatelji. To je znak Božje pobjede u njihovim životima. Slično je i danas kad se nađemo u raznim kušnjama i nevoljama, Bog će pobijediti, a naše je ne gubiti nadu, već se uzdati u Božju riječ.“
Propovjednik je naglasio da su Petar i Pavao bili svjedoci Istine, što su kroz povijest bili mnogi kršćani, a „na što smo i mi danas pozvani.“ Naime, da Isus zrači u nama, da bude po nama vidljiv u današnjem svijetu u kojemu se događaju trajni napadi na kršćansku vjeru. No, izvor i snagu za život daje nam vjera, euharistija, molitva i dnevno svjedočenje. Kršćanin je pozvan biti drugačiji: živjeti ono što naučava vjera i biti spreman odreći se sebe. Tko se nije kadar odreći sebe, ne može biti Božji. Isus je izgradio Crkvu na Petrovoj vjeri i povjerio mu zadaću da bude stijena u toj Crkvi. Ne živi se od nevjere, već od predanja, od krvi i od ljubavi, rekao je.
„Molimo Petra i Pavla da nam kod Isusa izmole jakost vjere koju su oni imali. Oni su sve ostavili i pošli za Isusom. Je li bi mi mogli tako napraviti i poći za njim? Molimo ih da stoje uz svoju Crkvu. Petar je dobio zadaću da bude nepokolebljiv, a Pavao da produbi vjeru u Crkvi. Molimo njihovu pomoć, zagovor i zaštitu da i mi tako živimo“, zaželio je zlatomisnik.
Misno slavlje u kojemu je preč. Topolnjak želio zajedno sa sestrama zahvaliti Gospi Karmelskoj na daru svećeništva i 50. obljetnici svećeničkog jubileja, animirale su pjevanjem čuvarice svetišta, a narod im se pridružio.
Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak 16. lipnja 2023., svećenici zagrebačke nadbiskupije zahvalili su dobrome Bogu i Majci Božjoj Karmelskoj, svečanim misnim slavljem na šestoj obljetnici svećeničkog života i rada. Misno slavlje predslavio je u ime svojih kolega, vlč. Tomislav Šagud, župnik župe Presvetoga Trojstva u Prečkom. Uz njega su suslavili vlč. Željko Nestić, župnik župe Bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi, vlč. Krunoslav Kolar, župnik župe Rođenja Isusova, u zagrebačkoj Kajzerici, te vlč. Mario Dukić koji je na poslijediplomskom studiju kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, a u duhu im se pridružio vlč. Danijel Hačko, upravitelj župe sv. Vida mučenika u Brdovcu.
U uvodnim mislima, vlč. Šagud je između ostaloga istaknuo da nas Isus poziva na krotkost i poniznost srca, a to označuje ne nečiju ljepotu osobnosti nego životni program koji je nužan za ulazak u Božje Kraljevstvo. Isto tako je spomenuo da su se danas okupili u Karmelu jer imaju običaj da se o spomenu svoje obljetnice svećeničkog ređenja zahvale dragome Bogu i Majci Božjoj Karmelskoj na daru svećeništva, te je stavio svim prisutnima na srce molitvu za nova duhovna zvanja, kao i za postojeća, da ustraju na Božjem putu.
U nadahnutoj homiliji govoreći o nasljedovanju Presvetog Srca Isusova, propovjednik je istaknuo da u biblijskom govoru srce predstavlja središte osobe. „Stoga kad govorimo o Isusovom srcu, govorimo o samom središtu Boga, a to je ljubav… Osim samog Isusova srca, umjetnička djela često prikazuju i Isusa kako rukom pokazuje na svoje srce. To je poziv na nasljedovanje koje se može iščitati i iz današnjeg evanđeoskog ulomka, u kojemu nam Isus upućuje riječi: ‘Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti’ (Mt 11,28).“
U nastavku homilije, vlč. Šagud je pojasnio da riječ ‘dođite’ u Matejevom evanđelju Isus upotrebljava još samo tri puta, ali svaki puta poziva ljude da uđu u njegovo Kraljevstvo. Dakle, riječ ‘dođite’ nije samo poziv na zajedništvo nego i na nasljedovanje, što potvrđuje i poruka iduće rečenice iz današnjega čitanja: „učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11,29).
Govoreći o današnjem čovjeku koji se osjeća izmorenim i opterećenim, propovjednik je spomenuo da Isus poziva takve k sebi kako bi shvatili ljepotu Božjega zakona koji se u Bibliji često uspoređuje s jarmom.
U tom jarmu čovjek može naći svoju radost, sreću, ispunjene, zato Isus i kaže da je njegov jaram sladak, a breme lako (usp. Mt 11,30). Drugim riječima, mada nam Božje zapovijedi izgledaju teške, kao da će dokinuti našu slobodu i radost, no one ipak donose spokoj našim dušama.
Ako skinemo sa sebe „jaram“ Božjega zakona i Božje riječi, čovjek će na sebe staviti drugi jaram koji sigurno vodi u propast. „Postoje dva puta: ili ćemo slijediti Božje zakone, koji vode u život, ili zakone nekakve ideologije, koji vode u smrt. Već smo spominjali da ovca bez pastira nije slobodna, nego lak plijen divljih zvijeri. Kada Isus kaže: ‘dođite’, on nas poziva da odbacimo jaram zemaljskih ideologija, da uzmemo njegov i da naučimo biti poput njega: krotka i ponizna srca,“ istaknuo je vlč. Šagud.
Zatim je protumačio Isusov program o poniznosti i o podložnosti Božjoj volji, a u čijem korijenu je riječ nisko. Ponizan je onaj koji se uvijek drži manjim od Boga, za razliku od oholica i graditelja Babilonske kule. Isto tako, govoreći biblijskim rječnikom, krotak je onaj koji na ljudsko nasilje ne odgovara novim nasiljem, nego se uzdaje u Boga, misli su propovjednikove.
„Biti ponizan u susretu s drugim čovjekom znači smatrati da njegov život vrijedi više od mojega. Da Isus nije imao takvo srce, ne bi nikada dao svoj život za nas. Najlakše je drugu osobu odbaciti, maknuti iz svoga vidokruga, jer onda je problem riješen: ne moram više moliti i postiti za nju, ne moram joj naviještati evanđelje, ne moram ništa… Takvo srce nije Isusovo srce,“ naglasio je.
Na kraju homilije zaključio je da kao kršćani imamo dužnost pobrinuti se da čovjek u nama ne vidi neprijatelja, nego da može prepoznati Isusov lik – lik onoga kojega je cijelo vrijeme strpljivo čekao, trpeći sve udarce i nasilje, iščekujući trenutak kada će kroz njegovu gluhoću napokon podrijeti riječi: „Dođi k meni! – Ja ću te odmoriti!“ , poručio je predslavitelj.
Misno slavlje koje su pratile svojim lijepim pjevanjem čuvarice svetišta, završilo je svečanim blagoslovom, kao i pjesmom Presvetom Srcu Isusovu „Do nebesa“ Petra Perice.
Bogoslovi prve godine Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu, predvođeni odgojiteljem vlč. Tonijem Potrebićem, pohodili su u subotu 3. lipnja 2023. godine, bosonoge karmelićanke u Brezovici.
Susret je započeo misnim slavljem koje je predvodio vlč. Potrebić. Bogoslovi su asistirali i predvodili liturgijsko pjevanje.
U uvodnim mislima predvoditelj je, između ostaloga, rekao da se na prvu subotu u mjesecu lipnju, moli za dobra svećenička i redovnička zvanja, a jednako tako da Crkva slavi ljetne kvatre i moli za posvećenje ljudskoga rada jer „nema ljepše slike kako naš rad može biti blagoslovljen od slavlja euharistije“. Stoga je potaknuo prisutne da stave na oltar plod svojega rada kako bi svaki rad bio na slavu Božju i na izgradnju Kraljevstva Božjega.
U prigodnoj homiliji, vlč. Potrebić je istaknuo kako starozavjetni pisac Knjige Sirahove govori da je tražio mudrost od svoje mladosti, svjestan da istinska mudrost dolazi od Boga.
„Mi ljudi mudrost primamo kao dar od dragoga Boga. Što je ta mudrost? Mudrost je ispravan način življenja, prepoznavanja dubljeg smisla u svim stvarima, a tako i u svakodnevnici. U današnjem svijetu rad bi se mogao prepoznati kao nešto što mi služi da preživim. Međutim, biblijska mudrost govori da u radu čovjek pronalazi svoje posvećenje. Bog u kojega vjerujemo radi. Stvara svijet i čovjeka koji radeći nastavlja njegovo djelovanje i stvaranje. Prava, istinska mudrost prepoznaje u ljudskome radu mogućnost nastavka Božjega djela. Svaki put kad se opredjeljujemo za ljudski rad postajemo sličniji Bogu, doživljavajući Boga u punini“, istaknuo je propovjednik.
Pri kraju homilije potaknuo je sve prisutne da zajedno mole Gospodina da im podari istinsku mudrost u svim stvarima, ne samo u molitvi i kontemplaciji, već i u trenucima svakodnevnog služenja i rada. Poželio je da im euharistijsko slavlje bude orjentir i svjetionik da sve ono što primaju, primaju iz Božje ruke; da sve prepoznaju kao dar, kao Božju milost, te da budu spremni prepustiti sve Bogu.
Prije završnog blagoslova, vlč. Potrebić još jednom je preporučio bogoslove u molitve sestara i vjernika kako bi svi zajedno bili sugraditelji Kraljevstva Božjega.
Nakon misnoga slavlja, susret se nastavio u sestarskoj govornici gdje je časna majka M. Regina Popić, OCD, pozdravila bogoslove i vlč. Potrebića, te im obećala duhovno-molitvenu pratnju sestara.
Na svetkovinu Majke Božje od Kamenitih vrata, zaštitnice Grada Zagreba, u srijedu 31. svibnja 2023. godine, zagrebački nadbiskup mons. Dražen Kutleša i generalni tajnik Biskupske sinode kardinal Mario Grech, u pratnji preč. mr. Marka Kovača i preč. mr. Ivana Lukića, na povratku iz Caritasove kuće u Brezovici posjetili su zajednicu sestara bosonogih karmelićanki u Stepinčevom Karmelu.
Časna Majka M. Regina Popić srdačno ih je pozdravila i zaželjela im dobrodošlicu, a nadbiskup Kutleša izrazio je svoju radost što mu se pružila prilika da svrati u Karmel i dovede kardinala Grecha u posjet. U toplom prijateljskom susretu, kardinal Grech preporučio je sestrama u molitve sinodski put koji je djelo Duha Svetoga, a čiji je početak, kao i sam rad, stavio u molitve kontemplativnih redovnica. Istaknuo je također kako Sveti Otac želi da svatko od nas unutar sebe otvori prostor Duhu Svetome. Također je rekao da ako ne uđemo u tišinu i ne padnemo na koljena, nismo u mogućnosti slušati govor Duha Svetoga koji nas mijenja. Jednako tako ustvrdio je da su kontemplativne redovnice neizostavni dio Crkve na čiju molitvenu pomoć i on računa.
Na kraju susreta, kardinal Grech udijelio je sestrama svoj blagoslov, a zagrebački nadbiskup Kutleša je izrazio želju za ponovnim susretom.
U prigodi prijateljskog pohoda Federaciji samostana bosonogih karmelićanki „Blaženi Alojzije Stepinac“ u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i Sloveniji, p. Rafal Wilkowski, OCD, tajnik za bosonoge karmelićanke i osobni tajnik generala Karmelskog Reda p. Miguela Márqueza Calle, OCD, posjetio je u subotu 20. svibnja 2023. Stepinčev Karmel u Brezovici.
Nakon srdačne dobrodošlice uz pjesmu i pozdrave, p. Wilkowski se uputio do sestarskog kora gdje se u zajedništvu sa sestrama nakratko pomolio i pozdravio nebesku Majku pjesmom „Regina caeli“.
Slijedio je prijateljski susret, na početku kojega je č. Majka Marija Regina Popić, OCD, pozdravila p. Rafala i ukratko ga upoznala s poviješću samostana. On se toplo zahvalio, te je upoznao sestre sa stanjem Karmelskog Reda u Europi i svijetu. Napomenuo je da današnje vrijeme zahtjeva odgovornost i zauzetost onih koji služe Bogu i Crkvi. Teškoća uvijek ima, ali je bitna kvaliteta života koja je sposobna riješiti svaku teškoću.
Govorilo se i o bitnim točkama iz „Cor oransa“, provedbene upute apostolske konstitucije Vultum Dei quaerere; osobito o početnoj formaciji, o klauzuri, o osnutcima i o reviziji sestarskih Konstitucija. Sestre su dobile nova pojašnjenja i jasnoće o življenju karmelske karizme, kao i ohrabrenje na tom putu duhovnog rasta.
Susret je završio pjesmom „Rosa Carmeli“, te obostranom preporukom u molitve. Č. Majka M. Regina zahvalila je p. Rafalu za darovano vrijeme te mu zaželjela blagoslovljeni pohod u nadi ponovnog susreta.
U ponedjeljak, 8. svibnja 2023., na spomendan Marije Posrednice svih milosti, sestre karmelićanke u Brezovici proslavile su jubilarni 125. rođendan bl. Alojzija Stepinca, utemeljitelja Karmela u Hrvatskoj, prigodnim misnim slavljem koje je predslavio p. Zdravko Barić, SMM, uz asistenciju Tomislava Skendera.
Na početku misnoga slavlja propovjednik se prisjetio riječi sv. Ivana Pavla II. u prigodi pohoda Hrvatskoj 3. listopada 1998. godine: „Svojim ljudskim i duhovnim životnim putem blaženi Alojzije Stepinac svojemu narodu pruža svojevrsni kompas da bi se znao orijentirati. On je najsvjetliji lik Crkve u Hrvata!“
U zapaženoj homiliji, p. Barić je upoznao vjernike sa životom Blaženika. Spomenuo je da danas obilježavamo 125. obljetnicu rođenja našeg bl. Alojzija Stepinca. Rođen je 1898. godine u selu Brezariću, u župi Krašić, u Gospinom mjesecu. Tata mu se zvao Josip. Bio je bogat čovjek, zemljoradnik, te mu je mogao plaćati studij filozofije i teologije u Rimu. Bio je udovac s troje djece, te je oženio Barbaru. Barbara je bila sveta žena. Tek kada je Alojzije postao svećenik, otkrila mu je svoju tajnu da je tri puta tjedno postila o kruhu i vodi kako bi on postao svećenik, i to odmalena. Uvijek ga je pratila svojom molitvom i žrtvom. Kad je Alojzije slavio svoju Mladu misu, župnik u Krašiću rekao joj je da sad može prestati moliti i postiti jer je Lojzek postao svećenik, a ona mu je odgovorila da tek sada mora više moliti i postiti. „Kardinal Alojzije Stepinac je duhovni div u Hrvata, ali iza njega stoji njegova sveta majka Barbara“, naglasio je propovjednik.
Drugom zgodom župnik u Krašiću je, vidjevši malog Lojzeka u kolijevci s krunicom, rekao majci Barbari: „Kako da ne bude mali Lojzek svet kad već sada moli krunicu u kolijevci?“ Kada se Lojzek kao dijete razbolio, majka ga je zavjetovala Škapularskoj Gospi u Jaski. Kao vjenčani dar u kuću je donijela veliku sliku Marije Pomoćnice kršćana koju je stavila iznad njegovog kreveta. Svakog je svibnja dan i noć gorjela uljanica pred Gospinom slikom. „Tu je primio milost da od ranog djetinjstva štuje Bogorodicu. Dok je upravljao kolima i konjima, ljudi su ga znali vidjeti kako u jednoj ruci drži uzde, a u drugoj krunicu. Kardinal Alojzije Stepinac nadahnjivao se i na duhovnosti sv. Ljudevita M. Grigniona de Monforta“, istaknuo je p. Barić.
Homiliju je zaključio mislima Blaženika o Djevici Mariji, rekavši da Marija nije samo Majka Božja, već i naša Majka. Koliko god smo grešni i jadni, ona nas ljubi kao prava Majka i vuče nas k sebi kao magnet željezo. Dokle god se netko sjeća Majke Božje, živi duhovnim životom. Na koncu, p. Barić je upravio Mariji molitvu nadahnutu ispoviješću vjere Hrvata katolika: „Najvjernija Odvjetnice na braniku stoj, čuvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom.“
Rođendansko slavlje nastavile su sestre u klauzuri Stepinčeva Karmela, gdje su prebirale uspomene na svoga Utemeljitelja, prisjećajući se njegovih dolazaka u klauzuru Karmela kada su ga sestre darivale crvenim ružama iz vrta klauzure koje je on osobito volio.
Na nedjelju Dobrog Pastira 30. travnja 2023., kad Crkva slavi Svjetski dan molitve za duhovna zvanja, o. Jakov Milić, karmelićanin, posjetio je sestre karmelićanke u Brezovici i slavio s njima i vjernicima jednu od prvih svojih mladih misa.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima, mladomisnik se osvrnuo na prvo čitanje u kojem sv. Petar podsjeća na potrebu obraćenja, a to nije nešto jednokratno, već svakodnevni napor okretanja onom izvoru života dok On ne postane jedino istinsko središte našeg života.
„Posebno u onim trenutcima u životu kad nam je teško ili kad nam se ne da dalje, kad mislimo da su nam križevi preteški ili onda kad su teški samo zato što nisu onakvi kakve bismo htjeli. Lako je biti obraćen onda kad nam Bog šalje milosti i prosipa cvijeće po putu. Obraćat se trebamo onda kad nam se svaka druga opcija čini privlačnijom od Boga. Imajmo u vidu da ćemo postati ono što promatramo. Ako nam je svijet pred očima, postat ćemo svjetovni, ako nam je Bog pred očima, možemo se nadati da će nas korak po korak suobličavati sebi,“ rekao je.
Osvrnuvši se na drugo čitanje i promatrajući kakav je Bog kojemu se trebamo suobličiti, te kakav je Krist kojega trebamo nasljedovati, naglasio je da je Bogu milo djelo ako dobro čineći trpimo i strpljivo podnosimo. Jednako tako spomenuo je da nismo pozvani na život ugodnosti, odmaranja, dangubljenja već na izgaranje za Krista trpeći kao pravednici, prepuštajući sud Sucu pravednome i dopustiti Bogu da bude Bog. Isto tako, potrebno je tražiti Božju pravdu i živjeti čiste savjesti poziv na koji nas je Bog pozvao.
Govoreći o zahtjevnosti kršćanskog i duhovnog poziva, mladomisnik je dao primjer sv. Bernarda koji bi zastao i upitao se: „Bernarde, zašto si ovdje?“ I dao bi si vremena da si odgovori na to pitanje. Odgovori mogu biti različiti, ali je bitno da se uvijek vratimo u centar iz kojega smo se izgubili i da se suobličimo Kristu jer „Nitko nikada nije rekao da je biti kršćanin lako. Sigurno je da se isplati, sigurno je da nas čekaju blagoslovi na našem putu, ali vršenje Božje volje mora biti uvijek u središtu. Nismo pozvani samo na ubiranje plodova, već na rad za Gospodina. Pozvani smo biti Božje ruke u ovome svijetu, jer nema drugih ruku osim naših.
Pozvani smo pomagati Kristu, Dobrome Pastiru i onda kad ovčinjaku prijeti opasnost, i onda kad nije lako biti vjernik. I onda kad nije lako moliti, a tako često nije lako moliti ako molimo kako spada. I onda kad se bojimo moliti za druge jer nas tuđi problemi preplavljuju. Nikad ne zaboravite da smo pozvani biti tu jedni za druge, da smo pozvani nositi bremena jedni drugih, da smo pozvani ljubiti i izgarati ne bojeći se pepela koji će nastati,“ naglasio je mladomisnik Milić.
Pri kraju homilije, posjetio je sve prisutne da je danas nedjelja Dobrog Pastira kada Crkva moli za dobra duhovna zvanja. Preporučio je sestrama i vjernicima da i dalje mole Gospodina za dobra zvanja jer su potrebe Crkve sve veće i veće, a radnika je sve manje. Suobličujući se Kristu, Bog nastavlja privlačiti ljude k Sebi po nama, poručio je.
Na kraju misnoga slavlja o. Jakov podijelio je svim prisutnima svoj mladomisnički blagoslov, kao i svečani blagoslov. Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.
Nakon liturgijskog slavlja, bratsko-sestrinski susret u govornici se nastavio uz čestitanje, radost, zajedništvo i obostranu preporuku u molitve.
Svečanim misnim slavljem koje je predslavio vlč. Krunoslav Kolar, župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici, proslavile su sestre karmelićanke Karmela u Brezovici u petak, 10. veljače 2023., blagdan njihovog duhovnog Oca i utemeljitelja, bl. Alojzija Stepinca.Predslavitelju su asistirali Tomislav Skender i Luka Balaško, dok su čitanja pročitali Dora i Tomislav Skender.
Vlč. Kolar je započeo svoju homiliju mislima bl. Alojzija Stepinca: „’Zadnji cilj i svrha svetog redovničkog zvanja na koje vas je Krist pozvao jest, da budete jednom proslavljene sa svima svetima i slavite Trojedinoga Boga kroz vijeke vjekova. A neposredni cilj i svrha vašega zvanja jest da vježbanjem i stjecanjem krjeposti postanete što sličnije modelu, koji je osobno došao na svijet da pruži primjer čovjeku, Isusu Kristu.’ Ovo su riječi koje je na ovome mjestu, u Karmelu u Brezovici, 15. listopada 1940. izrekao zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac, čiji blagdan slavimo. Ove su riječi upućene sestrama karmelićankama, koje ovdje postoje zahvaljujući blaženiku, ali nije pogrešno iz ovoga iščitati i model za vlastiti život, jer svima nam je životni cilj biti proslavljeni sa svetima u Bogu, što pak možemo postići samo nasljedujući Isusa Krista. Taj zadnji cilj, koji se očituje u vječnosti s Bogom i njegovim svetima, živeći po primjeru Isusa Krista, ostvario je upravo naš blaženi Alojzije Stepinac.“
U liku bl. Alojzija možemo vidjeti simbol našeg naroda, kao i ono što bi kao vjernici trebali uzeti za svoja životna načela. Nakon dugih vjekova zatočeništva u raznim tvorevinama, naš je narod zadobio svoju domovinu. U svijesti nam mora biti da nam je ona privremeni dom, dok u zajednici Crkve koračamo prema vječnosti s Bogom. Do tog ostvarenja potrebno je živjeti ono što pred nas stavlja primjer bl. Alojzija Stepinca: „U prvom redu, to je potpuna predanost Bogu. Njegove posljednje riječi, koje je izrekao na današnji dan prije 63 godine, bile su: „Fiat voluntas tua!“ – Budi volja tvoja. To ne smije biti samo fraza naučene molitve Oče naš, već prije svega naš životni stav. Ako prihvaćamo i živimo Božju volju, nebo nam neće umaći. Da bismo tu volju lakše prihvatili, potrebna nam je blizina one koja je i sama uvijek pristajala uz volju Božju, a to je Blažena Djevica Marija, koju častimo kao kraljicu i majku našeg hrvatskog naroda. Blaženi je Alojzije rado hodočastio u nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, gdje je proglašen blaženim, a također je vrlo često poticao na molitvu krunice, osobito zajedničku, obiteljsku molitvu krunice. Gdje se zaziva Mariju, tu đavao nema prostora da bi snažnije djelovao“, rekao je predslavitelj.
Potom je naglasio Stepinčevu vjernost Crkvi i rimskom prvosvećeniku. Pod cijenu slobode i života nije se htio odreći onoga što je već četrnaest stoljeća neodvojivo od identiteta našega naroda. Rekao je i to da nije katolik koji pristaje uz Krista, a protivi se Crkvi koju je Isus utemeljio, koja poučava Božje istine. Nije katolik onaj koji osuđuje i ogovara papu, biskupe, svećenike, redovnike i redovnice. Ako bismo možda i zapazili određene nedostatke kod onih koji su Bogu posvećeni, na nama je da za njih molimo, a ne da ih obasipljemo kamenjem i pribijamo na križ.
Nadalje, Blaženik nam je primjer strpljivosti i trpljenja, kao i ljubavi prema svakom čovjeku, bez obzira na njegovu vjersku, rasnu i nacionalnu pripadnost. Takvo srce potrebno nam je i danas. Nedostaje nam danas pastira koji su spremni dati život za ovce, očeva koji su primjeri života vjere, majki koje će djeci usaditi moralne vrednote, mladih koji imaju uzvišene ideale, djece koja su poslušna autoritetu. Sve je to u sebi utjelovio naš Alojzije Stepinac, koji je dao život za stado koje nije htio napustiti u njegovim najtežim trenucima progonstva. On nam je bio uzor vjere kada se činilo da je i Božje svjetlo utrnulo, naglasio je propovjednik.
Pri završetku propovijedi, vlč. Kolar je podsjetio vjernike da kardinalovo srce kuca u ovom Karmelu koji je, kako je sam posvjedočio, njegovo životno djelo, a koji je pozvan da svojim životom molitve, služenja i žrtve privede duše k zadnjem cilju za koji smo stvoreni, a to je život u Bogu. „Neka nam na putu zrenja u vlastitoj svetosti pomogne primjer i zagovor blaženog Alojzija Stepinca, biskupa i mučenika, a nama neka na srcu bude molitva da ovaj pastir zagrebačke Crkve bude što skorije postavljen kao primjer i uzor sveopćoj Crkvi kako bismo u svojim potrebama mogli zazivati: Sveti Alojzije Stepinče, moli za nas!“, uskliknuo je na kraju.
Nakon prve pričesne pjesme, sestre su pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić izvele solistički psalam „Gospod Bog je pastir moj (Psalam 23)“ češkog skladatelja Antonína Dvořáka.
Na kraju misnoga slavlja, vlč. Kolar je rekao da je lijepo proslaviti Boga na blagdan Alojzija Stepinca u Stepinčevom Karmelu sa Stepinčevim narodom, a dirljivo je služiti sv. Misu sa Stepinčevim kaležom: „Osjećam se malenim u ovom trenutku pred Bogom. Koliko nam je Bog dao da ga spustimo u ovom otajstvu Euharistije i same Pretvorbe… Krist nam je model svetosti. Stepinac je tu pomoć, zagovornik s Neba i primjer kako ostvariti svetost.“
Svečanim blagoslovom i Blaženikovom omiljenom pjesmom „Ljiljane bijeli“ o. Anzelma Canjuge završilo je euharistijsko slavlje, a tradicionalni susret na Stepinčevo s hodočasnicima iz Splita nije izostao.
Karmelićanin o. Srećko Rimac predslavio je u četvrtak, 9. veljače 2023., u brezovičkom Karmelu treći dan duhovne priprave za blagdan Stepinčeva.
U uvodnim mislima, o. Rimac spomenuo se sv. Skolastike, čiji danas spomendan slavimo, kao i njezine uloge u redovništvu. Naime, rekao je da kao što je sv. Benedikt, njezin rođeni brat, bio utemeljitelj zapadnog monaštva, tako je i ona bila utemeljiteljica zapadnog ženskog monaštva. Primjeri svetaca nas potiču da ih štujemo, jednako tako da ih nasljedujemo, kao što je to i primjer velikog i dragog nam sveca, Alojzija Stepinca, čiji blagdan sutra slavimo.
O Stepinčevoj svetosti, osobito o njegovom životu molitve, posvjedočio je i u svojoj zapaženoj homiliji. Tako je između ostalog rekao da Karmel ima svoj početak u nadahnuću zagrebačkog nadbiskupa Alojzija, kojega je vodio Duh Sveti i koji je želio da u svojoj nadbiskupiji ima duhovni svjetionik.
„Kao što sv. Ivan apostol, u prologu svoga evanđelja piše: ‘U početku bijaše Riječ… Sve postade po njoj, i bez nje ne postade ništa.‘ Tako se i za ovaj Karmel i za sve druge koji su osnovani od njega, može reći: ‘Na početku svega bio je zagrebački nadbiskup Alojzije’. I sve je počelo od Boga, tako što je nadbiskup Alojzije bio poslušan nadahnuću Duha Svetoga. I sve je krenulo od toga nadahnuća koje je čuo u svojoj duši i odgovorio na njega. Odgovarati na nadahnuća Duha Svetoga može samo čovjek duboke molitve, a bl. Alojzije je bio upravo čovjek duboke molitve i iz molitve je proizlazilo sve njegovo djelovanje…“¸ rekao je o. Rimac.
On je započeo svoj život u okrilju obiteljske molitve, a završio ga je također s molitvom na usnama, koju su za njega nastavili njegovi najbliži suradnici. Vjerojatno je prvu molitvu za njega izmolila njegova majka Barbara, a posljednju župnik Vraneković i časne sestre okupljene oko njegove smrtne postelje. Molitva mu je bila uvijek prva točka dana. Molio je kao dječak, kasnije kao vojnik, student, radnik na gospodarstvu. Dok je bio u zatvoru u Lepoglavi, ustajao bi prije svih da izmoli svoje molitve, a zapisano je da je za vrijeme sužanjstva u Krašiću ustajao već u 3 sata ujutro kako bi izmolio sve molitve do jutarnje mise u 6 i 30 sati.
Prva molitva nakon ustajanja bila je arkanđelu Mihaelu, za pomoć u boju protiv zasjeda đavolskih. Nadbiskup nije molio samo za svoju nadbiskupiju, nego za čitavi svijet. Na svom pisaćem stolu imao je globus da se lakše i snažnije može mislima prenijeti po cijeloj zemlji i da moli za nakane najpotrebnijih. Na podnožju globusa pisalo je: ‘Gospodnja je zemlja i sve na njoj, svijet i svi koji na njemu žive.’
Svaki dan se molio sv. Agatonu, papi, kako bi ga posjetio na ugovor koji je u ime sv. Petra sklopio sa Hrvatima, da pomogne ovom nevoljnom narodu. Molio se i sv. Grguru VII., papi, da spasi naš pritisnuti narod. Posebno je molio za svoje progonitelje kao i njegov Učitelj, a znao je reći: ‘A jadnici ni ne slute da služim svetu misu najviše za njih i protiv njih, ukoliko zlo čine (da to zlo drugima ne naškodi), ne bi li im se Bog smilovao i obratio ih. A kad bi to i znali, ne drže do toga, ali to je sva naša borba: molitva, Misa i trpljenje,’ naglasio je propovjednik.
Blaženikov stav je bio: ‘onaj koji ne moli propada’. Bio je uvjeren da bez molitve čovjek ne može napredovati u životu, kao što zemlja ne može uroditi plodom bez sunca i kiše. On nam je primjer i učitelj molitve koji je preporučio da se moli sve ono što je u skladu s voljom Božjom i što služi našem spasenju. Dakle, najprije slaviti Boga po molitvi, a onda moliti Boga za naše spasenje i posvećenje, kao i za ostale nakane.
On je znao poticati svoje vjernike na žarku i revnu molitvu u obitelji i u crkvi, posebno molitvu nebeskoj Majci Mariji, osobito molitvu svete krunice. Ako to cijela naša Hrvatska učini, nema se čega bojati. Isto tako je pozivao narod da u javnosti svjedoči svoju vjeru i da se ne srami moliti pred drugima. Obitelj koja zajedno moli, ostaje zajedno. Vratimo se Kristu, njegovu Evanđelju i njegovu nauku. „Život biraj, Hrvatska, ne smrt!“, poručio je.
Nakon blagoslova, vjernici su zdušno zapjevali pjesmu Gospi Lurdskoj koju je Blaženik posebno štovao, i preporučili joj svoj život, obitelj, narod i Crkvu i tako, na svoj način, zarakoraknuli u sutrašnje slavlje.