








Na spomendan svetog Josipa radnika, u petak, 1. svibnja 2026. godine, položila je s. Marija Veronika od Uskrsnuća (Mihaela Kolarić) svoje prve svete zavjete na tri godine, u Karmelu u Brezovici. Misno slavlje i obred zavjetovanja predvodio je preč. Željko Nestić, dugoreški dekan i župnik. Uz njega su suslavili: vlč. Krunoslav Kolar, župnik na zagrebačkoj Kajzerici i o. Ivan Živković, OCD, prior karmelićana u Remetama. Bili su tu i čitači i ministranti.
U uvodnim mislima, preč. Nestić je rekao da nas je Krist sabrao na ovu Euharistiju za vrijeme koje će jedna redovnica položiti svoje prve zavjete.
Prvo čitanje je pročitala Dora Skender, molitvu vjernika Tomislav Skender, dok je Evanđelje otpjevao vlč. Kolar, nakon čega je uslijedilo prozivanje zavjetovanice, a potom homilija.
U nadahnutoj homiliji, preč. Željko je istaknuo kako postoje trenutci u životu kada čovjek osjeti da ne stoji samo pred nekim događajem kojeg treba proslaviti. Danas gledamo i promatramo kako Bog oblikuje jedan „da“ koji je započeo u jednoj tajnovitosti, skrovitosti srca.
Isto tako, propovjednik se prisjetio kako je Veronikin ulazni dan u Karmel bio Krštenje Gospodinovo kada je Očev glas objavio: „Ovo je Sin moj ljubljeni. U njemu mi sva milina!,“ te je istaknuo da svaki poziv počinje tamo gdje čovjek dopusti da ga oblikuje Božji glas, a ne buka svijeta.
„Danas, tri godine poslije, dolazi trenutak prvih zavjeta. To nije cilj, nego kratki predah u oblikovanju. Nije završena priča, nego svjesno predanje da Bog nastavi pisati. Jeremija danas ne govori samo o proroku iz davnine. U njegovim riječima otkrivamo zakon svakoga istinskog poziva: ‘Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh.’ Bog ne improvizira sa zvanjima – kao da bi pozvao nekoga, a onda gledao kako će se stvari odvijati.Njegov poziv nije slučajnost, niti posljedica trenutačnog religioznog zanosa, nije niti bijeg. On te poznaje prije nego što čovjek odgovori na poziv. Posvećuje prije nego što čovjek postaje sposoban objasniti. Zove prije nego što se osoba osjeti spremnom. Gledajući biblijske likove, a onda i vlastita iskustva, svaki pozvani čovjek najprije osjeti vlastitu nedostatnost. Jeremija kaže:‘Dijete sam.‘ Koliko je samo puta i tvoje srce s. Veroniko možda osjetilo nešto slično – nisam dostatna, nisam dovoljno jaka, nisam sigurna, ‘kako će to biti?‘ A Bog ne uklanja poziv zbog ljudske slabosti; on baš u ljudsku slabost ulazi svojom prisutnošću: ‘Ne boj se, jer ja sam s tobom.‘“ istaknuo je.
Nadalje je naglasio da sigurnost poziva nije u tome da sve razumijemo i sve predvidimo, nego u tome da Bog ostaje s nama. Potom se osvrnuo na netom pročitani psalam koji govori da se čovjek koji je pozvan od Boga oslanja u svom zvanju na Gospodina koji mu je svjetlost i spasenje. Psalmista govori iz svijeta koji poznaje prijetnju i nevolju. Vjera ne uklanja kušnju, ali ne dopušta da strah i kušnja imaju zadnju riječ.
Osvrnuvši se na Evanđelje (Iv 15,9-17) spomenuo je kako prava sloboda nastaje kada čovjek prepozna ono za što je stvoren i pozvan, i tomu se potpuno preda. U tom svjetlu i tri zavjeta, koja danas s. Veronika slobodno prihvaća, nisu tek odricanje ili inat svijetu, nego izbor da život oblikuje logika Evanđelja.
„Svijet govori: stekni što više, osiguraj se, moraš imati za ‘ne daj Bože’, sagradi kuću djeci i unucima, kupi mu auto i motor, učini sve da se ne muče. Zavjet siromaštva govori: moje bogatstvo ne mjeri se onim što imam, nego Onim komu pripadam.
Svijet govori: nitko mi nema pravo govoriti, ja određujem vlastitu istinu. Ja imam pravo na ovo ili ono… Zavjet poslušnosti govori: istinska sloboda nije u samovolji, nego u sposobnosti da slušam i čujem Boga.
Svijet govori: ljubav se mjeri ispunjenjem vlastitih želja – uzmi što ti život pruža, uživaj, ne uskraćuj si ništa – život je prekratak. U svijetu koji čistoću često teško razumije ili ju smatra nečim zastarjelim, zavjet čistoće svjedoči da ljudsko srce može ljubiti i pripadati nepodijeljeno: da ljubav nije zabava na više paluba istodobno i raspršenost, nego može biti cjelovit dar. To nije nijekanje života, nego izbor jednog posebnog oblika ljubavi – a to ne mogu svi razumijeti. Zato Isus i veli: ‘Tko može shvatiti, neka shvati,’ „ ustvrdio je.
Nadalje je rekao da Evanđelje dolazi do vrhunca u rečenici: „Ostanite u mojoj ljubavi.“ To će reći da ljubav sazrijeva upravo ondje gdje prestaje biti samo osjećaj i postaje vjernost. Isto tako naglasio je da redovnica nije osoba koja je nešto napustila. Ona je osoba koja je Nekoga izabrala i koja ga izbliže slijedi. To ‘izbližnjega’ znači ne ostati tek uz Krista, ne raditi samo za njega, nego biti s njime.
Jednako tako rekao je da prvi zavjeti nisu privatna pobožnost, već da Crkva očekuje plod koji nastaje u molitvi, pokori, prikazanju, žrtvi za svećenike i duše.
Homiliju je završio ovim riječima: „Riječ Božja nas podsjeća da najveća životna sigurnost nije u čuvanju sebe za bezbroj mogućnosti, nego u darivanju Onome koji jedini zna zašto nas je stvorio, koji nas poznaje još od prije majčine utrobe. On je naša snaga i spasenje, zato i nas poziva: ‘Ostanite u mojoj ljubavi!,’“ zaključio je.
Nakon homilije i kratke meditativne šutnje, te upita o predanju i posvećenju Bogu, uslijedilo je zavjetovanje i primanje knjige Pravila i Konstitucija, kao i Molitva vjernika, te prinos darova. Pri kraju misnog slavlja u kojemu su nazočili Veronikini roditelji, brat, bake, djedovi te ostala rodbina i prijatelji, kao i mladi iz zagrebačke Kajzerice i Duge Rese, nazočnima se obratio bivši Veronikin župnik vlč. Krunoslav Kolar. On je čestitao s. M. Veroniki na položenim prvim zavjetima, prisjetivši se njezinih početaka, te je protumačio značenje njezinog redovničkog imena i potaknuo vjernike da gorljivo mole za nova duhovna zvanja, ali isto tako za ustrajnost i vjernost postojećih duhovnih zvanja, te da se ne ustručavaju Bogu darovati svoje dijete da krene tim putem, ako ga Bog zove na taj put.
Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. Nakon misnog slavlja, čestitke nisu izostale, kao niti preporuke u molitve i druženje u govornici.
S. Marija Veronika (Mihaela Kolarić) rođena je 1995. godine u Zagrebu, od oca Božidara Kolarića i majke Jasne, rođene Nestić. Dolazi iz dobre katoličke obitelji. Završila je frizersku školu i radila je u svojoj struci. U Karmel u Brezovicu je ušla 2023. godine na blagdan Krštenja Gospodinova, dok je novicijat započela 8. svibnja 2024. godine.