Rim, 16. srpnja 2025.
Draga braćo i sestre velike karmelske obitelji,
bosonoge karmelićanke, braćo, laici OCDS-a,
obitelji, prijatelji i pridružene ustanove!
Na svetkovinu naše Majke i Sestre, Svete Marije od Gore Karmela, vrlo mi je drago obratiti se svima vama da vam čestitam i zahvalim Bogu za dar našeg poziva.
Na ovaj svečani dan, pod Marijinim plaštem, posebno se pridružujemo svima vama koji živite u ratnim okolnostima, u pomanjkanju slobode, u opasnosti, krizi, bolesti ili samoći. Pridružujemo se i vama koji ste, iz različitih razloga, napustili Red kao instituciju. Marija se nastavlja brinuti za svakoga od vas gdje god se nalazili, uvijek paleći u vama novi „da“.
U srcu i nutrini Marije, Zvijezde Mora, darovana nam je zora povjerenja i nepredvidive budućnosti. Koristim ovu prigodu da zahvalim svima na entuzijazmu i izvrsnom odazivu na poticaj marijanske revitalizacije kojom smo pozvali cijeli Red da obnovi svoju nadu s Marijom u Isusu. Na cijelom ovom putu duboko smo uvjereni da će Marija roditi Karmel kakav njezin Sin očekuje od nas. Ne Karmel kojeg mi sanjamo, želimo ili bismo htjeli.
Pišem vam ovo pismo iz Lisieuxa, iz kapele svete Terezije, praćen žuborom potoka koji teče uz zid njezina samostana. U ovoj kapelici gostinjca L’Ermitage nalazi se prekrasno i znakovito svetohranište smješteno unutar lika Gospe od Osmijeha, upravo u visini njezine utrobe. Karmel je u utrobi Marijinoj, kao ovo svetohranište, kao što je bio Isus. Ona će i nas iznijeti na svjetlo i dat će nam svjetlo. Imam veliko povjerenje u ovu molitvu s Marijom i sa svetim Josipom, u čijem se snu i Karmel suočava s nemogućim, ponizna i odvažna srca. Ovih dana molio sam ovdje za cijeli Karmel.
Dijelim s vama litanije koje mi spontano izviru iz srca. Pozivam vas da ih dopunite pobožnošću i iskustvom kojim Marija otkucava u vama:
* Sveta Marijo od Dobre Nade!
Marija, s Nadom u utrobi, kreće na put, hodočasnica vjere. Možda je to najbolja ikona kontemplacije. Marija nosi u sebi otajstvo utjelovljenog Boga koji sebe čini slabim i ranjivim. Žurno, s budnim i zaljubljenim srcem u malog i beskrajnog Boga kojeg nosi u sebi, kreće služiti rođakinji Elizabeti. Od samog početka, prvi pustinjaci protjerani iz Svete zemlje morali su otići, lutati i otkriti pravu Goru Karmel u sebi i na svakom mjestu, u svakom trenutku sadašnjice u povijesti. Pozivam vas da napravite korak naprijed i da ne ostanete u pepelu prošlosti, nego da oživite vatru sadašnjosti.
* Sveta Marijo od Mira razoružanog i razoružavajućeg!
Naš papa Lav pozvao nas je da njegujemo mir razoružan i razoružavajući. Želimo biti „bosonogi”, odvojeni, ponizni i ustrajni, i boriti se razoružani od samih sebe, sa strašću, graditi mir, počevši od naše zajednice i od braće i sestara s kojima živimo. Bez ovog predanja i ovog „biti bosonogima”, dijalog i bratstvo su nemogući. Marija opravdava i ukorjenjuje ovaj Mir u svakome od nas, liječeći unutarnje rane ratova i prošlih bitaka. Samo razoružani i puni povjerenja suočit ćemo se s onim što je pred nama.
* Sveta Marijo od suza!
Marija budi u nama suze i plač zbog nepravde i rata, zbog okrutnih sukoba našeg vremena, pretvarajući pravedan gnjev i nemoć u borbu za preobrazbu našeg svijeta. Nije majka koja nas ostavlja u spokoju ravnodušnosti i apatične udobnosti. Potiče vatru i strast braće koja slušaju vapaj onih koji pate. Marijo, učini da se naše srce probudi od plača ožalošćenih i da se u nama zapali strast za mirom, pa makar ugrozili i naš život.
* Sveta Marijo od mostova!
Svojom majčinskom prisutnošću Marija uvijek gradi most između braće, između naroda, između karizmi, između ideja i kultura. U raznim prigodama Papa nas je pozvao da gradimo mostove. Mostove koji će prevladavati sučeljavanja, i koji su prvi korak prema pomirenju i prihvaćanju drugoga. Sagrađen most je metafora susreta koji prekida rastuću polarizaciju u našem svijetu. U Karmelu, od vremena Terezije i Ivana od Križa, prijeti nam opasnost da se držimo kao na pravoj strani, da smo u pravu, da sudimo drugima, da vjerujemo kako posjedujemo ispravno tumačenje karizme… Sveta Marija od mostova sprječava nas da potonemo u vode naše ohole samodostatnosti.
* Sveta Marijo od svakodnevnog života!
Marija, Majka i Sestra karmelićana, poučava nas kontemplativnom životu u redovitosti i svagdašnjosti svakoga dana. Mistika onoga što ne sjaji i što ne zasljepljuje. Duhovnost običnih stvari, učinjenih bez želje da budu viđene ili prepoznate. „Činiti ono što se ne računa, niti će biti cijenjeno“ (Julián Marías). Njegovati toplinu detalja i besplatnih gesta, bez očekivanja nagrade. Voditi brigu o našem zajedničkom domu, kako bi ga svi doživljavali kao svoj dom.
* Sveta Marijo od dijaloga i slušanja!
Marija, žena slušanja koja osluškuje život što otkucava iznutra, žena šutnje i pitanja, riječi koje izviru iz iskrenog i zahvalnog srca, oživljava u nama dijalog koji nas otvara učenju i razumijevanju istine drugoga. Nauči nas dijalogu kao otvorenosti i otkrivanju, prijemljivosti i pareziji (slobodi govora), poučljivosti i prinosu.
* Sveta Marijo od daha i odmora!
Marija nas uči odmarati se, brinuti se o sebi da bismo se brinuli za druge, disati i dopustiti da dišemo, ritmom koji nije žurba ili ubrzanost, već kvaliteta života i prisutnosti. Marija nadahnjuje u nama dah Duha koji prati naš svakodnevni ritam i pomaže nam da uživamo u životu. Samo odmarajući se možemo raditi. Marija nas podsjeća na otkucaj prisutnosti koja prebiva u nama, da ne padnemo u stresnu rastepenost. Ti nam pomozi da preispitamo i reorganiziramo, osobno i zajednički, inerciju koja nam ne dopušta da pijemo i kušamo sadašnjost.
* Sveta Marijo od putovanja „bespućima“!
„Čak i u pustinjama srca izvire svježina izvora“ (Roger iz Taizéa). Marija je majka nade u onom što se čini kao kraj priče, i na Veliku Subotu očekuje iznenađujuće uskrsnuće. Na mnogim „bespućima“ života, Marija nas uzima za ruku i vodi nas, kao djecu, trasirajući staze koje nisu bile ucrtane na kartama najmudrijih istraživača. Ona iznosi na svjetlo put u Noći života, stazu među slijepim ulicama i zdenac u neuspjesima. Zvijezda Mora. Naučit će nas, čak i u mnogim situacijama gdje su Karmeli skrajnje slabi i gdje se zatvaraju, biti sjeme koje se zakapa kako bi, u svoje vrijeme, donijelo plod kako to Bog hoće.
* Sveta Marijo od poniznosti i odvažnosti!
Sveta Marija od Gore Karmela podsjeća nas da su samo ponizni uistinu hrabri u pustolovini davanja života. Poniznost i hrabrost. Jednostavnost i odvažnost.
* Sveta Marijo od nevidljivih izdanaka!
U suočenju s prijetnjom negativne vizije sadašnjosti, Marija nam posuđuje svoj pozitivan pogled, ona koja poznaje onostrano i ono poslije što pulsira u Njezinom Sinu, Gospodinu povijesti i budućnosti. Marija na starom deblu Karmela ukazuje na izdanke milosti i početka. Liječi našu negativnu viziju i stavlja nas pred stvarnost, bez idealiziranja i negiranja, pokazujući nam, u svakom trenutku, prisutnost Boga koji se želi roditi. Marijina vjera je uvijek plodnost i vrata nade onome što Bog želi. Poziva nas da blagoslovimo izdanke koji već niču u svakoj osobi i u svakoj zajednici.
Pozivam vas da dodate svoje litanije i zazivate zajedno Mariju.
Predstavljamo vam i rezultate ankete koju smo proveli u cijelom Redu, koji su poput radiografije našeg marijanskog osjećaja. Od srca zahvaljujem braći iz fatimske ekipe na svom njihovom dragocjenom radu koji su obavili s toliko entuzijazma i revnosti.
Na kraju, najavljujem otvaranje marijanskog bloga u koji će se sliti sav dinamizam koji se vrti oko Djevice Marije i Karmela, a koji će biti dostupan na adresi https://maristellacarmel.com/. Na početku će donositi objave na pet jezika, ali je predviđena mogućnost dodavanja drugih ako bude dobrovoljaca koji su spremni prevesti i brinuti se o relevantnim sadržajima.
Želim vam sretnu svetkovinu, draga braćo i sestre. Sve vas grlim i blagoslivljam.
o. Miguel Márquez Calle, OCD
Generalni predstojnik
Vjerni štovatelj Karmelske Gospe vlč. Vatroslav Siketić predslavio je u Karmelu u Brezovici sv. misu na uočnicu Gospe Karmelske u utorak, 15. srpnja 2025. S njim je slavio Željko Kovačević, trajni đakon.
Misao vodilja nadahnute homilije bila je nada u svjetlu Jubilejske godine. Nada, uz vjeru i ljubav, jest bogoslovna krepost koju smo primili kao dar na krštenju. Ona nam pomaže živjeti dostojanstvo djece Božje. Nada je čeznuće našeg bića za nebeskim kraljevstvom, za vječnim životom i susretom s Gospodinom. Ona je odgovor na našu najdublju želju da Bog ispuni svoja obećanja, tj. nada hrani pouzdanje u Gospodina. Čuva nas od sebičnosti, egoizma i egocentrizma te otvara i priprema put ljubavi. Nada je čvrsto sidro duše. Ona nas drži orijentirane na blaženo gledanje Boga, misli su vlč. Siketića.
„Nadu hranimo i izražavamo molitvom. Najljepši sažetak kršćanske nade svakako je Očenaš koji Crkva Kristova – svećenički, kraljevski i proročki narod – moli okupljena oko žrtvenika Gospodinova. Od dolaska kraljevstva do očuvanja od zla, Crkva u svoju nadu uključuje sve ljude i sav svijet. Nada je čeznuće Crkve Zaručnice da se u nebeskoj proslavi sjedini sa svojim Zaručnikom, Kristom Gospodinom“, istaknuo je.
Crkva Zaručnica je mlada, te nam se nameće pitanje kako ostati mlad, čilog lica i jedrog osmjeha. Odgovor je jednostavan: družeći se s vječno mladim Kristom Gospodinom.
Povezujući svoju homiliju sa svecem dana, citirao je sv. Bonaventuru koji je jednom rekao da se kontemplacija najprije uči na majčinim grudima, jer upravo tamo primamo majčinu ljubav koja nam daje sigurnost da izađemo iz sebe da bismo prvi put pogledali ljepotu, istinu i dobrotu – i tako susreli Božju ljubav u njegovu stvorenju. Divljenje Bogu i njegovom stvaralačkom djelu poseban je oblik mističnog iskustva: „Osjetiti Božju blizinu, sjaj njegova svjetla koji prodire kroz njegova stvorenja, blisko je svakomu tko se usudi iskreno diviti. A za divljenje je potrebno i čišćenje; ono je nužan korak na putu ispunjenja Božjih obećanja u našem životu“, zaključio je propovjednik.
Misno slavlje završilo je pjesmom Gospi Škapularskoj, te primanjem u Škapularsku bratovštinu i preporukom hodočasnika u molitve sestara.
Ovogodišnji zagrebački mladomisnici Dominik Čaušić, Ivan Čus, Matko Filipović, Krešimir Haramij, Ivan Iviček, Kristijan Kolonić, Pavao Prusin i Luka Žeželj posjetili su u utorak 8. srpnja 2025. sestre karmelićanke u Karmelu u Brezovici.
Na početku misnoga slavlja prisutnima se obratio duhovnik bogoslova vlč. Anto Pavlović, rekavši da im je velika radost što su i ove godine tradicionalno sa sestrama, te da su mladomisnici došli zahvaliti Bogu, Majci Božjoj i sestrama na njihovoj molitvenoj podršci kroz vrijeme formacije i da su oni plod molitava i žrtava sestara i vjernika.
Misno slavlje predslavio je vlč. Luka Žeželj, a propovijedao je Kristijan Kolonić, koji je rekao da ovih dana promatramo kako nas Božja ljubav grije: „Pravi smisao nečijeg duhovnog poziva jest gorjeti i istopiti se za Gospodina. Božja providnost dovodi nas k vama u dan kada nas Božja Riječ poziva da se preispitamo i da preispitamo poslanje koje primamo: Žetva je velika, ali radnika je malo.“ Dodao je da Isus prolazi svim krajevima i svima bez razlike želi činiti dobro, sve ozdravlja, bez iznimke. Bog zahvaća čitavog čovjeka i mijenja ga cjelovito.
Za poslanje je važno da su Isusovi učenici uvijek bili uz Isusa i za Isusa, da su išli zajedno: „Kuda god idemo poslani smo ići zajedno, djelatnom snagom Duha Svetoga. Jedino onaj koji ima snagu Duha Svetoga u sebi može i drugima pomoći. Isusova želja je da se žetva trajno u nama nastavlja. Svaki ima tu snagu Duha u sebi i zahvaljujući milosti Duha može sebe i svijet dovesti do Boga“, zaključio je propovjednik.
Misno slavlje animirale su skladnom pjesmom čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a mladomisnici su svima prisutnima podijelili svoj mladomisnički blagoslov.
Druženje se nastavilo u sestarskoj govornici gdje su se sestre izbliza upoznale s mladomisnicima i njihovim dosadašnjim iskustvom na Božjem putu i obećale im daljnju molitvenu podršku i pratnju.
O. Karlo Mario Petrović, CPPS predslavio je misu uoči Stepinčeva, u nedjelju, 9. veljače u Karmelu u Brezovici.
Na početku misnog slavlja o. Petrović rekao je da je ovo i treći dan priprave za blagdan bl. Alojzija Stepinca koji je utemeljio brezovički Karmel odakle je krenula karmelska karizma u našoj Domovini.
U homiliji osvrnuo se na nedjeljna misna čitanja, osobito na Evanđelje (Lk 5,1-11), te ustvrdio da Božja Riječ govori o pozivu, o susretu s Kristom. Svaki nas susret s Isusom mijenja, tako i ovaj današnji, rekao je. Istaknuo je da se oko Isusa gurao silan narod da bi čuo Riječ Božju. Međutim, od silnog mnoštva, samo je do nekih doprla ta Riječ i promijenila ih. Oni su postali Isusovi učenici i odazvali se na Njegov poziv.
Među njima bio je i Šimun Petar koji nije razumio Božju logiku, ali je ipak bacio mreže na Isusovu riječ i ulov je bio bogat. Puno puta kada Bog nešto traži od nas i kad ga poslušamo, imamo bogat ulov. No, događa se da često ne slušamo Božji glas i da zbog toga imamo prazne mreže, primijetio je.
Istaknuo je kako je bitno biti spreman odgovoriti na Božji poziv. Da se bl. Alojzije Stepinac nije odazvao pozivu, mi danas ne bismo bili u ovom samostanu i crkvi. Poziv je tamo gdje nas Bog želi. On traži našu suradnju, rekao je.
Ponekad nije jednostavno odlučiti se i slijediti Isusa. No, Isus kaže: „Ne boj se!“ Kada Bog dotakne srce, daje snagu i milost da se odgovori na njegov poziv, tada je čovjek sposoban ostaviti sve i poći za Gospodinom, pojasnio je.
Poručio je da smo svi pozvani biti kraljevi, proroci i svećenici. Biti kralj znači vladati nad sobom, imati samokontrolu nad svojim mislima, riječima i djelima. Biti prorok znači naviještati Božju riječ. Da bismo ju mogli naviještati, moramo je prije toga prihvatiti i poznavati. Biti svećenik znači prinositi Bogu žrtvu hvale. To će reći da smo pozvani u svemu biti zahvalni Gospodinu; zahvalni za sve ono s čime se susrećemo u svakidašnjici našeg života, zaključio je.
