Arhiva za "ožujak, 2021"

Svečanim misnim slavljem koje je predvodio vlč. Željko Nestić, župnik župe Rođenje Isusovo, u zagrebačkoj Kajzerici, proslavile su kćeri sv. Terezije Avilske, zajedno s brojnim vjernicima svetkovinu sv. Oca Josipa, zaštitnika Crkve, domovine, hrvatskog naroda i Karmela. Na početku misnoga slavlja, vlč. Nestić uveo je prisutne u otajstvo euharistije i u samu svetkovinu, te između ostalog rekao i to da je sv. Josip uvijek bio s Isusom, te neka tako bude i s nama.

U prigodnoj homiliji, propovjednik je ocrtao na originalan način Josipov lik i njegovo značenje u Isusovom i našem životu, kao i u životu Crkve. Zapitao se što je povod da već dvije tisuće godina sv. Josip nadahnjuje ljude da govore o njemu, iako u Evanđeljima nema niti jedne njegove riječi? Mi ljudi imamo potrebu materijalizirati neku vrlinu, neku privlačnu duhovnu snagu, pa tako i kod sv. Josipa; želimo s materijalnim predmetima približiti njegovu prisutnost. To nije potrebno, jer sv. Josip nam govori kroz tišinu, kroz duhovnu stvarnost i svoju zaštitu.

U nastavku promišljanja vlč. Nestić je istaknuo da smo u Godini svetog Josipa, koju je proglasio papa Franjo, u prigodi 150. obljetnice proglašenja svetog Josipa zaštitnikom Katoličke Crkve, a hrvatski ga je sabor jednoglasno izabrao za zaštitnika naše Domovine 1687. godine. Isto tako, spomenuo je Apostolsko pismo pape Franje “Patris corde“ (Očevim srcem) kojim je papa dao doprinos u razmatranju Josipova života kako bi i nama samima dao poticaj razmišljati i nadahnjivati se primjerom svetog Josipa. U Pismu, kao da su nam otkriveni neki novi litanijski naslovi, koji bi se lako mogli pridružiti onim već poznatima. Tako ga papa naziva: voljeni otac, nježan otac, poslušni otac, otac koji prihvaća, kreativno hrabar otac, otac koji radi i otac u sjeni. Ove Josipove vrline prepoznate su u njegovom životu koji je proživio u trajnoj prisutnosti Isusa, misli su voditelja slavlja.

Osvrnuvši se na evanđeoski ulomak iz Matejeva evanđelja, rekao je da je Josipov život bio pun nesigurnosti, neizvjesnosti, iznenađenja, nepredvidivosti. Sve je suprotno od onoga što zapadni svijet danas živi i traži…

”Postali smo bolesni od sigurnosti i osiguranja života. Sve mora biti na vrijeme, u dogovoreni termin, uvjeti moraju biti savršeni, sve kako smo zamislili, sve je programirano, nemaš što misliti, nema mjesta za iznenađenja, sve mora biti popisano i propisano, jasno i gotovo predvidivo…“

Epizode iz Josipova života: Josipova zaručnica ostala je trudna prije braka, nesređena situacija, potpuno nepredvidljiva: anđeo mu pojašnjava situaciju; Josip mijenja odluku: neizvjesnost, put u Betlehem, porod u štali, bijeg  u Egipat, Isus se izgubio u hramu kao dvanaestogodišnjak: sve je izazovno i dalje više evanđelisti ne spominju sv. Josipa. Ispunio je svoju misiju, svoju zadaću i gotovo nestao.

„I kada bismo analizirali ovu seriju događaja gdje se Josip spominje u svakoj epizodi, možemo primijetiti da je svaka izazovna. Svaka epizoda je drama – Božja drama. Sve sama neizvjesnost, a ne sigurnost; nestabilnost, a ne stabilnost; povjerenje, a ne sumnja. Josip ostavlja svoj životni plan, ono što je on naumio – kao da se odriče svoje vlastite ego drame i prihvaća Božju dramu. A to je vjera – vjera nije neko puko lutanje u nepoznato, pa što ispadne – to je svjesno prihvaćanje Božje drame – pa tek onda što ispadne, a odricanje od svojega scenarija života,“ posvjedočio je vlč. Nestić i završio homiliju molitvom sv. Josipu koju nalazimo u  Apostolskom pismu pape Franje. Molitva je iz francuskog molitvenika iz 19. st., a izražava odanost i povjerenje svetom Josipu i postavlja mu izazov:

„Slavni patrijarše, sveti Josipe, čija snaga čini nemoguće mogućim, priskoči mi u pomoć u ovim vremenima tjeskobe i teškoće. Uzmi pod svoju zaštitu ozbiljne i zabrinjavajuće situacije koje ti preporučujem kako bi mogle imati sretan ishod. Moj voljeni oče, sve moje povjerenje je u tebi. Neka se ne kaže da sam te uzalud zazivao, a budući da sve možeš s Isusom i Marijom, pokaži mi da je tvoja dobrota velika kao i tvoja snaga. Amen.“

Na svečanom misnom slavlju sudjelovali su don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca na zagrebačkoj Knežiji, te đakon Željko Kovačević iz župe svetog Martina biskupa iz Pisarovinske Jamnice. Tu su bili i čitači: Dora Nestić, Ivona Kubalo i Tomislav Skender, te vjerni štovatelji sv. Oca Josipa. Misno slavlje uzveličali su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić,OCD.

Sestre su nastavile slavlje u cjelodnevnom klanjanju Presvetom Oltarskom Sakramentu i prisjetile se riječi svoje Utemeljiteljice sv. Majke Terezije Avilske koja im je preporučila da s najvećom svečanošću proslave svetkovinu svetog Josipa, koji neka im bude učitelj molitve i duhovnog života, jer njegov je zagovor kod Boga moćan i on pomaže svojim štovateljima u svemu.

U homiliji propovjednik je vjernicima predočio i protumačio misna čitanja toga dana, ulomke iz Knjige Izlaska i Ivanova evanđelja, (Izl 32,7-14; Iv 5,31-47), koji govore o Isusovom svjedočenju i samoobjavi Židovima koji mu nisu povjerovali. Zakon koji su Židovi obdržavali često puta je zaboravljao na čovjeka, a i na Boga, na Ljubav. I zato nam danas Isus nekako stavlja pred sve nas svoj lik i otkriva nam svoju božansku dimenziju. Poziva nas na promišljanje o našoj slici o Bogu, o našoj slici o Kristu Gospodinu. I on sam svjedoči svojim djelima i čudesima o sebi, jer zapravo on na taj način ispunja svoje poslanje. On je onaj kojega je Bog poslao, koji je došao na svijet radi nas, zapravo on je onaj koji otkupljuje naše grijehe žrtvom, žrtvom ljubavi, žrtvom na križu, žrtvom kroz muku, kroz sebedarje bez kompromisa, misli su vlč. Kralja.

U daljnjem nastavku propovjednik se osvrnuo na naš stav prema Kristu Gospodinu i na našu sličnost Izraelcima, koji su nakon povratka iz egipatskog ropstva brzo zaboravili na nedaće koje su ih pratile i počeli su mrmljati i prigovarati Gospodinu. I mi smo ponekad slični njima kada smo više orijentirani na ovozemaljsko negoli na vječno. Zbog toga Isus opominje one koji ga slušaju, a time i sve nas, jer se često udaljujemo od pravog smisla života, od Boga i tako si zatvaramo vrata milosti.

„Mi se pripremamo za sutrašnju svetkovinu sv. Josipa, čovjeka koji je bio Božji miljenik, kojeg je Bog izabrao zbog njegove jednostavnosti, ali i zbog njegove čvrste vjere da bude onaj koji će se brinuti za Božjega Sina, da bude onaj kojem će biti povjerena briga za Isusov život u njegovom djetinjstvu, u njegovoj mladosti, da bude onaj koji će se napokon brinutu i za Blaženu Djevicu Mariju, Majku našega Boga.

Znamo da u Svetom pismu o njemu ništa ne nalazimo konkretno, da ni jednu jedinu riječ nitko nije zapisao što je izišla iz njegovih usta. No, on je, sestre i braćo, svima nama uzor, poticaj. Njega nam Gospodin daruje kao onoga koji se za nas zauzima, baš onako kako se on u svom skromnom i jednostavnom životu zauzimao za Isusa i za njegovu Majku. Sv. Josip nam postaje primjer brige za obitelj, brige za ljude, za braću i sestre, za one koje je Bog stavio na naš životni put,“ naglasio je između ostalog predvoditelj slavlja.

Potom je potaknuo vjernike da se ugledaju u Josipovu vjeru kojom je on prihvatio Božji plan, Božje poslanje i bio otvorenog srca za svaki Božji zahvat. Jednako tako preporučio je vjernicima da njihove molitve i dalje budu upravljene Bogu po Josipovom zagovoru, u tišini, skromno i s velikom ljubavlju koja svoj uzor traži u Kristu Gospodinu, Majci Božjoj i sv. Josipu.

„Dragi vjernici, Gospodin Isus nas ovom svojom riječju poučava da budemo na pravome putu ustrajni, da se damo poučiti njegovom riječju i da slušamo glas Crkve koji nas vodi prema spasenju,“ poručio je vlč. Tomislav.

Štovatelji sv. Oca Josipa, kao i sestre karmelićanke, i trećega su dana, na samu uočnicu, bili dionici Josipovih milosti. Svečanom Večernjom Časoslova sestre karmelićanke ušle su u svetkovinu sv. Josipa, za koju su se spremale euharistijom, molitvom i pjesmom kroz devet srijeda, ispunjavajući tako zavjet svojih prvih sestara, kojima je Gospodin, po sv. Josipu, u Drugom svjetskom ratu, sačuvao duše i samostan od sigurnog i uništenja. Hvala ti sv. Josipe!

Monfortanac o. Zdravko Barić, SMM, predvodio je misno slavlje drugog dana trodnevnice u čast sv. Josipu, u srijedu 17. ožujka u Karmelu u Brezovici. Na početku misnoga slavlja potaknuo je vjernike da, nadahnjujući se na Apostolskom pismu pape Franje „Patris Corde“, Očevim srcem vole Isusa kao što ga je sv. Josip volio i da se za propuste na tom području pokaju.

U prigodnoj homiliji p. Barić je ohrabrio prisutne spoznajom da nas dragi Bog nikada ne zaboravlja, kao ni Majka Božja, a niti sv. Josip, da su oni uvijek s nama i da misle na nas. A zatim je nastavio i rekao da je sv. Leopold Bogdan Mandić govorio o sv. Josipu da on bez buke čini velika čudesa. „To ne znači da je Josip stalno šutio, učio je govoriti maloga Isusa, moliti, a i razgovarao je sa Blaženom Djevicom Marijom i sa ljudima, prijateljima i susjedima, a imao je obrt pa je morao ugovarati poslove. Međutim, tradicija Crkve je uvijek u njemu prepoznavala jednu vrlo važnu vrlinu koja nam jako nedostaje,“ naglasio je između ostalog  propovjednik. Ta vrlina je nenametljivost ili samozatajnost.

Obično ne volimo ljude koji puno govore, samo nešto komentiraju i guraju se tamo gdje im nije mjesto i njihova riječ uvijek mora biti zadnja. To su dominatni ljudi koji imaju potrebu biti uvijek u pravu, a u pozadini stoji grijeh taštine, oholosti i sebeljublja. Takvi smo ponekad i mi. Zatim se upitao po čemu se raspozaju Božji ljudi, pravi svećenici i autentične časne sestre, ljudi koji su vođeni Duhom Svetim? Upravo po samozataji, nenametljivosti, koji radije sami izgaraju, nego da se drugim nameću. Oni se radije maknu nego da drugima zauzimaju mjesto. Oni se radije sami žrtvuju nego da stalno kukaju i kritiziraju.

A samozatajna osoba je shvatila da je važnije biti ljubazan nego u pravu; da je važnije biti strpljiv nego bit u pravu, biti šutljiv nego biti u pravu, jer ponekad jedna nespretna riječ u krivo vrijeme može srušiti ono što si gradio godinama, jedna nespretna riječ u krivo vrijeme može porušiti mostove između tebe i osoba koje ti je Bog stavio na životni put, misli su voditelja slavlja.

A u daljnjem nastavku propovijedi p. Zdravko posvjedočio je i ovo: „Zato nikada dovoljno te kreposti nenametljivosti, samozatajnosti. A sv. Josip je zauzimao mjesto koje mu je dao Bog. On se ništa ne buni, on ništa ne reagira, on je u duhu poslušnosti, u duhu vjernosti, osluškuje Duha Božjega, brine se o Isusu, brine se o Mariji. On se brine za ono što mu je Bog povjerio! I to je ona nenametljiva odgovornost. Tako je i nama danas, tebi je Bog povjerio određeni posao, određene ljude, to je tvoja odgovornost. Tu se moraš ostvariti kao osoba; tu se vrši volja Božja, tu Bog s tobom treba biti zadovoljan, u tvom malom svakodnevnom životu. Tu je Josip velik, šutljiv, ponizan, marljiv, nenametljiv, samozatajan, a opet Božji čovjek koji osluškuje nadahnuće Duha Svetoga! Osluškivati poticaje Duha Svetoga tamo gdje ti živiš, tamo gdje ti radiš, tamo biti odgovorna osoba, odgovorna nenametljivost,“ rekao je propovjednik. Zatim je pozvao vjernike da mole Duha Svetoga kako bi u njima oblikovao ovu važnu ljudsku i kršćansku vrlinu – nenametljivost.

Potom je preporučio prisutnima da poput sv. Josipa budu nenametljivi, samozatajni, marljivi, odgovorni poslužitelji Božjeg dijela u svojem životu. Ako im je to ponekad preteško, onda neka se obrate Isusu i učine to njemu za ljubav, da Bog bude prisutan, a ne toliko oni, da se Bog nametne kroz njih, a ne da se oni nameću drugima.

Misnom slavlju su nazočili štovatelji sv. Oca Josipa, a čitanje i molitvu vjernika su pročitali Dora Nestić i Tomislav Skender. Sestre karmelićanke animirale su pjesmom misno slavlje, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. Završnom pak pjesmom „Zaštitniku Domovine“ preporučile su mu Domovinu, naš narod i naše obitelji. Pri kraju euharistijskog slavlja, p. Zdravko je uputio Gospodinu ovu molitvu: „Molimo Te Bože, daruj nam komadić Josipova srca da možemo nježno ljubiti Isusa Krista!”.

U Godini svetoga Josipa, novozagrebački dekan i župnik u Savskom Gaju prečasni Ivan Topolnjak otvorio je, misnim slavljem, u Stepinčevom Karmelu, u utorak 16. ožujka trodnevnu pripravu za svetkovinu sv. Josipa.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima, propovjednik je ukomponirao njihovu poruku u život sv. Josipa s osobitim naglaskom na Josipovo vršenje volje Božje i na njegovu pravednost i bogoljubnost. Tako je između ostalog rekao i ovo: „ Sada kada smo u tjednu sv. Josipa, onda idimo tim putem, Josipovim putem. Josip sve čini, vrši volju Božju… U evanđelju jako malo piše o sv. Josipu, dvije-tri riječi. Kaže se da je bio muž pravedan i da je bio bogobojazan. Ne treba nam ništa više u životu osim te dvije riječi. Biti pravedan, znači dati svakome njegovo što mu pripada, to je pravednost. I bogobojazan, bojati se Boga. Kada to imamo, sve imamo. Josip nas na to poziva. On se sav daje takav u službu Bogu.

Nisu Josipu bile sve stvari jasne. Znamo da je Josip bio pravednik, da se kanio oženiti kao svi drugi i da je u zarukama s Marijom… Kad je Josip saznao za Marijinu trudnoću, anđeo mu je u snu rekao ‘Ne boj se!’ I nama treba često puta reći  ‘Ne boj se!’ Treba nam samo jedna riječ ohrabrenja, blaga i mila riječ ‘Ne boj se!’ Svega i svačega se plašimo, a ne treba se plašiti, nego imati to Josipovo, biti pravedan i bogobojazan, a Bog će svoje učiniti,“ rekao je propovjednik.

U nastavku propovijedi propovjednik je govorio o Josipovim kušnjama i usmjerio je prisutne kako se s kušnjama treba nositi u životu. Također je govorio i o Josipovom i Marijinom bijegu u Egipat. Kušnje su stalno bile prisutne, ali je sv. Josip izišao jači nakon svake kušnje. Kušnja je tu zato da nas učvrsti u vjeri. Ona tako postaje blagoslovljena, ako živimo u Božjoj volji, pouzdavajući se u njegovu providnost. U tome nam je sv. Josip uzor.

Jednako tako voditelj slavlja istaknuo je Josipovu ulogu u djelu otkupljenja jer je bio Isusov hranitelj umjesto Nebeskog Oca i namjesnik Božji na zemlji. Bog mu je iskazao silno povjerenje, jer mu je povjerio najveće blago koje je imao, svoga Sina. Božje povjerenje sv. Josip nije izigrao kao što to često činimo mi ljudi.

Na kraju homilije prečasni Topolnjak je poručio vjernicima i ovo: „Božja Riječ nas zbilja poziva na veliko preispitivanje. U korizmi trebamo naći one istinske stvari, onaj plan koji Bog ima s čovjekom. Sv. Josip nam pokazuje da je moguće biti bolji i vršiti Božju volju, a to puno puta košta. Kada sâm nešto daš od sebe, kada nešto učiniš, onda ćeš biti sretan.“

Na misnom slavlju sudjelovale su  štovateljice sv. Josipa bosonoge karmelićanke, kao i revni vjernici, Josipovi štovatelji. Misno slavlje pratile su i animirale pjevanjem same čuvarice svetišta, a za orguljama je bila s. M. Kristina  Jadanić, OCD. Misna čitanja pročitala je djevojka Ivona Kubalo, dok su prisutni pozdravili sv. Josipa pjesmom koju je uglazbio mo. fra Izak Špralja, TOR.