U srijedu, 30. lipnja 2021., posjetili su bosonoge karmelićanke u Brezovici, mladomisnici Zagrebačke, Sisačke, Varaždinske i Bjelovarsko-križevačke biskupije. Zahvalno misno slavlje predvodio je mladomisnik vlč. Vatroslav Siketić iz župe sv. Josipa radnika u zagrebačkim Gajnicama, a propovjedao je mladomisnik vlč. Rafael Mlinar iz župe Pohoda BDM u Sisku.
Nadahnjući se na misnim čitanjima dana, govorio je o nasljedovanju Krista Gospodina i o zahtjevnosti takvog nasljedovanja, te o teškoćama na Kristovom putu, kao i o usponima i padovima koji ne izostaju. Važno je uvijek se ponovno opredjeliti za nasljedovanje Isusa. „Poći za Isusom zapravo obuhvaća jednu promjenu života, jedan radikalan zaokret u životu. To znači ići putem evanđelja; to zahtjeva jednu veliku odluku, jednu veliku ozbiljnost i odlučnost koju često nismo spremni vršiti. Lakše nam je ostati ovakvi kakvi jesmo. Lakše nam je ići nekim svojim uhodanim životnim putevima i stazama. Lijepo nam je tako; teško nam je podnijeti žrtvu, podnijeti tu radikalnost. Ne, Isuse, ja želim Tebe slijediti, želim biti Tvoj, neka ta odluka bude odluka naših srca, da se ne bojimo poći k Isusu. Moje Te srce Isuse želi slijediti, daj mi snage da pođem Tvojim putem…,“ naglasio je vlč. Mlinar.
U daljnjem nastavku propovjedi govorio je o nastojanju da naš život bude svjedočanstvo Božje ljubavi po kojoj ćemo proslaviti Gospodina u svom životu. Za taj život potrebna nam je snaga Božje prisutnosti i snaga njegove Riječi, kao i snaga molitve, poručio je mladomisnik.
Uz njih su bili suslavitelji mladomisnici: Dejan Forutna iz Bjelovarsko-križevačke biskupije, Petar Krašek iz Varaždinske biskupije, Ivan Kuzmić iz Sisačke biskupije, te Luka Tufeković i Hrvoje Maltarić iz Zagrebačke nadbiskupije, predvođeni duhovnikom preč. Vladom Razumom. Tu su bili i ministraniti i čitači: Šimun, Marija i Jakov Jurilj. Čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, uzveličale su misno slavlje svojim skladnim pjevanjem.
Druženje u govornici, upoznavanje, izmjena iskustava, te preporuke u molitvu i u daljnju duhovnu pratnju, kao i pjesma nisu izostali.
Ovogodišnje Petrovo, u utorak 29. lipnja 2021., u Stepinčevom Karmelu u Brezovici, bilo je drugačije od prijašnjih. Svečanom misnom slavlju koje je predvodio karmelićanin o. Srećko Rimac, OCD, magistar bogoslova, pridružila se zahvala Gospodinu i Majci Božjoj sestre Mirjam od Bezgrešnog začeća, OCD (Vesna Matešić), u prigodi 25. godina njezinog služenja Kristu, Karmelu i Crkvi po životu molitve i svetih zavjeta.
Uz voditelja slavlja o. Rimca, bili su i suslavitelji: don Stjepan Bolkovac, SDB, vlč. mr. Andrija Miličević, te bogoslovi karmelićani: br. Ante Jakus, OCD, i br. Jakov Milić, OCD, i ministranti i čitači: Jakov i Šimun Jurilj, Luka i Lea Balaško. O. Srećko upoznao je prisutne, na početku misnoga slavlja, s kratkim životopisom s. Mirjam koja je rođena u Zagrebu, a živjela je s roditeljima i bratom u Rijeci, gdje je završila srednju ekonomsku i hoteljerski fakultet, a u Karmel je ušla 2. kolovoza 1993. godine. Nakon pet godina formacije položila je svoje doživotne zavjete 12. lipnja 1998. godine…
Zatim su slijedila misna čitanja: br. Jakov Milić pročitao je prvo čitanje, a br. Ante Jakus drugo, dok je vlč. Andrija Miličević otpjevao Evanđelje. Nakon Evanđelja, slavljenica s. Mirjam obnovila je svoje predanje i vjernost Gospodinu po svetim zavjetima, te krenula gorljivom hrabrošću srca u daljnji hod s Gospodinom i Majkom Božjom.
U nadahnutoj homiliji propovjednik je govorio o dvojici Prvaka apostolskih, sv. Petru i Pavlu, koji su temelji Crkve, a Isus ih je izabrao u svoju službu. Naglasio je da Bog može učiniti velike stvari u životu ljudi koje poziva u svoju službu, a čovjek je onaj koji slobodno odgovara na taj Božji poziv. „Nitko sam sebe ne poziva. Bog je u središtu današnjega slavlja. A ljudski stvor, što može dati Bogu? Može dati nešto što naizgled posjeduje, najviše što može dati jest prikazati Bogu samoga sebe. To je sestra Mirjam učinila prije 28. godina kada je prikazala cijeli svoj život Bogu. Bogu nije dala nešto od sebe, nego cijelu sebe. Jer ‘ljubav se plaća samo ljubavlju,’ kaže sv. Ivan od Križa. A zavjeti su samo sredstvo po kojemu se ostvaruje to potpuno darivanje. Svaki poziv je ne samo velika tajna, nego i otajstvo ljubavi između duše i Isusa, između Zaručnika i zaručnice,“ rekao je između ostalog o. Rimac.
U nastavku homilije govorio je o otajstvu svakoga poziva, kojega mistici uspoređuju sa slikom braka, koji se na tajanstven način odvijao i u duši s. Mirjam, jer je ona u snazi Isusove ljubavi ostavila sve i pošla za svojim Zaručnikom. Taj Božji dar s. Mirjam darovan je po njoj čitavoj zajednici, koja je danas Bogu zahvalila na tom daru poziva i na 25. obljetnici redovničkih zavjeta.
Isus je duboko ušao u njezin život i promjenio ga po Djevici Mariji. Marija ju je dovela prije 28. godina u svoj Red u Karmel u Brezovici i ona je imala posebnu ulogu na njezinom duhovnom putu. Prema Konstitucijama bosonogih karmelićanki kaže se da sestre moraju živjeti u prijateljstvu s Kristom i Marijom, Djevicom vjernom, koja je uzor posvećenog djevinčanstva, savršene poslušnosti i siromaštva. Ona je također primjer kako ljubav može dušu preobraziti u Krista i sjediniti je s njime, a što možemo iščitati u poruci Blagovijesti, misli su voditelja slavlja.
Osvrnuvši se na Prvake apostolske, sv. Petra i sv. Pavla, propovjednik je naglasio da je susret s Isusom promijenio njihove živote, a tako je i s. Mirjam susrela Isusa preko Marije i promjenila svoj dosadašnji život. Petar i Pavao postali su apostoli, a s. Mirjam karmelićanka. Marija je bila poveznica između njih jer je ona Kraljica apostola i Majka i Kraljica Karmela.
Propovjednik je još govorio o tome što znači biti zaručnica Kristova i preobraziti se u Srce Zaručnikovo. Isto tako poručio je prisutnima prema sv. Elizabeti od Presvetog Trojstva da biti zaručnica znači „imati oči u Njegovima, misli obuzete Njime, srce svo zauzeto, sve zahvaćeno, kao izvan sebe i prešlo u Njega, dušu puno Njegove duše, puno Njegove molitve, čitavo biće zarobljeno i darovano. To znači ući u sve Njegove radosti, dijeliti sve Njegove žalosti. To znači biti plodna, suotkupiteljica, privoditi duše k milosti…, Zaručnica u Karmelu, to znači imati goruće srce proroka Ilije, pronicavo srce Terezije, goriti od revnosti za Njegovu slavu.“
Takvu zaručničku ljubav poželio je o. Srećko s. Mirjam, kao i svim sestrama i prisutnim vjernicima, te završio homiliju mislima bl. Marije Kandide od Presvete Euharistije: “,Otkrila sam tajnu: tolika ljubav, tolika strast za Isusa u Hostiji, za Isusa koji boravi među nama, došla mi je od Marije! Ima u tome nešto od njezina Srca!’ Otvorimo se i mi Mariji i neka ona u nas ulije makar dio svoga Srca da se i u nama kao i u bl. Mariji Kandidi pojavi tolika ljubav prema Isusu.“
Na kraju misnoga slavlja, don Bolkovac je zahvalio voditelju slavlja i svima prisutnima, te čestitao slavljenici i sestrama. O. Rimac podijelio je s. Mirjam i sudionicima slavlja svečani blagoslov, a vjernici su, pod vodstvom sestara karmelićanki i orguljašice s. M. Bonite Kovačić, OCD, zapjevali gromoglasni: „Do nebesa nek se ori!“, i dali Gospodinu čast i slavu po Apostolskim prvacima i po srebrojubilarki s. Mirjam. Bratsko-sestrinsko druženje u govornici nije izostalo, kao i preporuke u molitve i u daljnji zajednički hod s Gospodinom.
U nedjelju, 20. lipnja 2021., mladomisnik karmelićanin o. Stanko od Utjelovljenja (Pažin) posvjedočio je svoju vjeru, ljubav i predanje Gospodinu svečanim euharistijskom slavljem kod svojih sestara karmelićanki u Brezovici. Asistirao mu je njegov subrat bogoslov br. Ante Jakus, a tu su bili i ministranti Šimun, Marija i Jakov Jurilj, te Lea i Luka Balaško, dok je zbor sestara karmelićanki uveličao misno slavlje svojim skladnim pjevanjem pod vodstvom s. M. Bonite Kovačić.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima trinaeste nedjelje kroz godinu, mladomisnik je očitovao svoju radost zbog prisustva zajednice vjernika okupljene oko Kristova oltara koja u euharistijskoj žrtvi želi prinijeti Bogu svoje molitve kao miomirisni kad pred Lice Svevišnjega. „Svaka naša Euharistija treba biti jedan ugodni miomiris koji se uzdiže iz naših srdaca pred lice Božje. Crkva nas uvijek kroz sakramente krijepi i potiče da se trgnemo, da budemo žarči u svojoj vjeri. I uvijek nam Crkva govori prvo po Pismima, dakle, uvijek u svetoj misi imamo mogućnost čuti Riječ Božju koja je živa Riječ i onda u drugome dijelu mise ta Riječ po svećenikovim rukama na oltaru postaje Tijelo i mi se hranimo živim Gospodinom,“ rekao je između ostalog o. Pažin.
Tumačeći Božju Riječ, govorio je o Božjoj ljubavi koja je u Kristu Isusu za nas umrla na križu, kako bi mi živjeli Kristovim životom i uskrsnuli. Isto tako, spomenuo je da nam je Krist pokazao put u Život, ali da je i trajno ostao s nama prisutan u Svetim Sakramentima. On nas uvijek jača i s nama je u trenucima kušnje, kao što je bio i s apostolima za vrijeme oluje na moru. U nastavku homilije propovijednik se zaustavio na dvije riječi iz pročitanog ulomka Evanđelja: “prijeđimo prijeko,“ što sadrže višestruko značenje. Naime, čovjek je pozvan prelaziti preko određenih pogrešaka kod ljudi s kojima živi; praštati im, odmicati se od onoga što nije dobro i u konačnici prijeći iz ovozemaljskog života u život vječni. Isto tako, pojasnio je smisao lađe, koja ima različite simbole, a jedan od najčešćih je da je lađa Crkva u koju smo ušli po sakramentu krštenja.
Spomenuvši se životne opasnosti u kojoj su se našli apostoli, a Isus je spavao, rekao je, navodeći zgodu iz Evanđelja, da je Isus Bog i da je on Gospodar prirode i onda kada spava, jer je sve u njegovoj ruci i pokorava mu se. Isto tako, objasnio je da njegovoj kontroli ne može ništa izmaknuti, a to potvrđuje njegovu božansku dimenziju.
“Mi se nalazimo u lađi života. Mi se nalazimo u Crkvi kao u lađi koja plovi ovim svijetom i toliko nam se puta čini da ta lađa tone, jer vidimo realno svojim očima određene pogreške, propuste, sablazni i bojimo se: ‘Što je ovo? Isuse gdje si? Zar ne vidiš da mi tonemo? Zašto ti spavaš?’
Nama se čini da On nekad spava, da je odsutan, a On uvijek iznova kaže: ‘Zašto se bojiš? Zašto sumnjaš malovjerni?’ ‘U mojoj je ruci sve i ja upravljam tom lađom, ja upravljam tom Crkvom i ona zbog svoje ljudske dimenzije uvijek će se negdje okrhnuti, uvijek će negdje malo popustiti, ali zbog one božanske dimenzije i zbog toga jer je On nju utemeljio i jer smo mi s Njim u njoj, mi se ne moramo bojati da će ona potonuti, da će ona biti uništena jer je On zagarantirao: ‘ni vrata je paklena neće nadvladati.’“
Jednako tako, posvijestio je prisutnima određene situacije na koje nailazimo u svojem duhovnom životu i naglasio da to sv. Ivan u Križa naziva tamnom noći duše, kada nam se čini da Isus spava u našoj nutrini. Baš u tim trenucima, poručio je mladomisnik, potrebno je pojačati svoju vjeru i ne temeljiti je na osjećajima i emocijama, nego se uvijek oslanjati na Isusovu riječ koju nam je ostavio. Još je poručio vjernicima i ovo: da je sv. Mala Terezija, koja je odabrala svoj mali put svetosti, u svemu gledala dobro, iako je vidjela teškoće života, nepravilnosti, probleme u međuljudskim odnosima. Ona je, usprkos svemu odabrala Isusa za vođu i Učitelja i gledala u svemu dobro. Dozvolila je da Isus spava u lađi njezine duše kada se za vrijeme molitve mučila, kada je spavala za tijekom razmatranja i zaključila; da Otac jednako voli svoje dijete i kada spava i kada je budno.
Pri završetku homilije, mladomisnik je zaželio vjernicima da budu hrabri, da se ne prestraše raznih oluja života, jer je kormilar naših lađa Isus Krist i uvijek je uz nas. Isto tako, preporučio je da zajedno plovimo ovim svijetom kako bismo jednog dana prešli prijeko i sjedinili se sa tisućama onih duša koje su kroz povijest Crkve prešli na taj put i sada gledaju Božje lice.
Na kraju euharistijskog slavlja, mladomisnik o. Stanko podijelio je prisutnima svečani mladomisnički blagoslov, a cijela crkva orila je od stihova pjesme o. Petra Perice „Do nebesa nek se ori.“
Druženje se nastavilo u karmelskoj govornici, gdje su sestre, mladomisnik o. Stanko i brat Ante razgovarali o minulim mladomisničkim događajima i danima, obnavljali uspomene i slušali nove planove i iskorake na koje Gospodin poziva mladomisnika o. Stanka, a pred kojima je i br. Ante Jakus.
U prigodi četvrte obljetnice svećeničkog života i rada, u četvrtak, 17. lipnja 2021., svećenici Zagrebačke nadbiskupije zahvalili su Gospodinu i Majci Božjoj misnim slavljem, koje je predvodio, u ime svojih prisutnih kolega, vlč. Krunoslav Kolar, župni vikar župe sv. Petra u Zaprešiću. Uz njega su bili kolege suslavitelji: vlč. Mario Dukić, odgojitelj u Zagrebačkom bogoslovnom sjemeništu, vlč. Tomislav Šagud, župnik župe sv. Jelene Križarice u Zaboku, vlč. Željko Nestić, župnik župe Rođenja Isusova, u zagrebačkoj Kajzerici, a u duhu im se pridružio vlč. Danijel Hačko, upravitelj župe sv. Vida mučenika u Brdovcu.
Voditelj slavlja vlč. Kolar obratio se prisutnim vjernicima i sestrama, te je između ostalog rekao da je Euharistija zahvala koja ih je okupila i da su se oni danas došli zahvaliti Gospodinu na daru svećeništva kojeg su primili točno na današnji dan, prije četiri godine.
Misno čitanje pročitala je Dora Nestić, a molitvu vjernika Tomislav Skender, dok je zbor sestara karmelićanki animirao misno slavlje svojim skladnim pjevanjem, a vjernici su im se pridružili.
Na kraju misnoga slavlja, vlč. Krunoslav posvjestio je misli sv. Ivana Pavla II., i rekao je da je zadaća svećenika, a i svakog vjernika, uprisutniti Boga na zemlji i postati svet. Isto tako, naglasio je da svaki od njih petorice svećenika ima svoju životnu priču; završili su različite studije i radili su. No, kad ih je Riječ Božja dotakla, poput apostola ribara, ostavili su sve i krenuli su za Gospodinom. Jednako tako, spomenuo je da je duboko uvjeren da je svako svećeničko i duhovno zvanje, pa tako i njihovo, plod ustrajne molitve i žrtve, na čemu su sestrama iskreno zahvalni.
Euharistijsko slavlje završilo je svećeničkim blagoslovom, te pjesmom Majci Božjoj Karmelskoj: „Djevo što blistaš“, koju je uglazbio mo. Ljubomir Galetić, kao i prijateljskim sestrinskim druženjem, te preporukama svećenika u daljnju molitveno-duhovnu pratnju.