Provincijal Hrvatske karmelske provincije Svetog Oca Josipa o. Dario Tokić, OCD, predslavio je središnju Euharistiju na proštenju Karmelske Gospe u Brezovici, u nedjelju 18. srpnja. Uz njega je koncelebrirao o. Ilija Tipurić, OCD, a sudjelovali su i ministranti i čitači: Dora Nestić, Marija Marić i Lea Balaško.
U zapaženoj homiliji o. Dario je govorio o Isusovom testamentu s križa po kojemu nam je ostavio svoju Majku nama za Majku. Jednako tako, govorio je o štovanju Marije u Karmelu od samih početaka karmelskog Reda, koji je osnovan na službu i čast Isusove Majke. Marijino majčinstvo se proteže od Isusa na sve ljude. „Ona je ‘početak svijeta boljega’ jer je Majka Spasitelja svijeta, ali je i ‘utočište grešnika’ jer je majka i sviju nas. Njezino majčinstvo trajno je i ponajviše se očituje u brizi koju ima za svakog od nas. U brizi da nitko od onih koje joj je Sin s križa povjerio ne propadne, nego da imaju život vječni.
Na isti način opisuje Sveto pismo Božju ljubav koja se očituje u Isusovu poslanju: ‘Bog je tako ljubio svijet, te je dao Sina svoga Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni (Iv 3, 16).’ Marija je na istom zadatku sa svojim božanskim Sinom, zadatkom koji joj je sam Isus povjerio kao svoju posljednju volju ovdje na zemlji. Da nam bude majka koja se brine za naše vremenito i vječno spasenje,“ rekao je otac Provincijal.
U nastavku propovijedi govorio je o Karmelu koji časti Mariju kao svoju Majku i Kraljicu. Marijina služba u odnosu prema nama je služba ljubavi; koja nas ispravlja u ljubavi i koja se skrbi da ne propadne djelo njezinoga Sina Isusa. I stoga njezina služba je više majčinska, nego kraljevska. I dokle god postoji veza između majke i djeteta, postojat će i majčinska ljubav i skrb za svoje dijete. To je povezanost koja traje i poslije smrti, koja je jača i od smrti. Upravo je karmelski škapular znak Marijine majčinske ljubavi, skrbi i zaštite koja nikad ne prestaje.
Također je još spomenuo da je škapular simbol jarma Kristova, ljubavi na koju nas Bog poziva, te simbol Marijine posebne zaštite. Zato ga zovemo i Marijino odijelo, jer je to znak drugog dijela Isusova testamenta s križa „Evo ti Majke,“ misli su predslavitelja.
Isto tako spomenuo je da je nošenje škapulara poziv da nasljedujemo Marijine kreposti i vrline; vjeru, osluškivanje Riječi Božje, raspoloživost za Božje planove, osjetljivost za bližnje i za ljude u potrebi, ustrajnost u patnji i boli pod križem, te njezinu vjernost.
Na kraju homilije poručio je prisutnim štovateljima Karmelske Gospe da molimo Gospodina da nas učvrsti u krepostima koje je Marija imala i čuva na putu do Vječnosti, do Boga.
Vlč. Andrija Miličević uputio je srdačne riječi zahvale o. Tokiću, sestrama karmelićankama, zboru i svim prisutnim štovateljima Karmelske Gospe.
Don Stjepan Bolkovac, SDB, otvorio je proštenje jutarnjom svetom Misom, uz suslavitelja o. Olega Vatsebu. U svojoj homiliji naglasio je da Mariju trebamo uzeti u svoj život i živjeti s njom, te ju nasljedovati, osobito u tome da nam Bog bude na prvome mjestu i da s talentima koje imamo služimo bližnjima, a ne sebi. Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta, pod vodstvom s. M. Bonite Kovačić, OCD.
Župni vikar župe Pohoda Blažene Djevice Marije vlč. Matija Vragović, predvodio je zavjetnu hodočasničku misu župe Vukovina, uz koncelebranta Željka Kovačevića, trajnog đakona. Na svetoj Misi je sudjelovao veliki broj hodočasnika iz župe Vukovina, uz počasnu stražu Turopoljskih povijesnih postrojbi banderij.
Misno slavlje uzveličao je ženski župni zbor iz Mraclina, pod ravnanjem i orguljskom pratnjom prof. Antuna Kotteka.
U prigodnoj homiliji vlč. Matija je upoznao hodočasnike u bitnim crtama s duhom Karmela. Tako je između ostalog rekao da je karmelska duhovnost nasljedovanje Isusa Krista po Marijinom primjeru. Isto tako je naveo da je molitva život Karmela koja vodi do intimnog prijateljstva s Gospodinom. Na kraju je propovjednik poručio da Crkva ne može biti bez Marije, ona je naša sadašnjost i naša budućnost. S njom pretvaramo pustinju svijeta u plodni vrt.
Večernju svetu Misu, koja je ujedno bila i završetak vanjske proslave Gospe Karmelske, predslavio je vlč. mr. Andrija Miličević iz Zagreba, uz suslavitelja vlč. Damira Ocvirka, župnika župe sv. Josipa na zagrebačkoj Trešnjevci.
Motreći misna čitanja svetkovine, propovjednik se zaustavio na riječi „gora“ koja povezuje sva tri čitanja. Ilija se popeo na vrh Karmela kako bi čuo i susreo Gospodina; učenici su pratili Isusa na goru Kalvariju, gdje im je Isus dao svoju Majku Mariju za Majku. Isto tako i mi, popeli smo se na goru Karmel da bismo susreli Gospodina koji nas uči kako živjeti. U trenutcima najteže agonije na križu, Isus ne zaustavlja pogled na sebe, već gleda na druge, osvrće se na one koji su oko njega, na učenike i Majku. Taj susret s Gospodinom na brdu mijenja naš život. Mi postajemo više braća i sestre, a tome nas uči Majka Marija.
U svim danima Gospe Karmelske, nekoliko svećenika trajno je dijelilo hodočasnicima sakrament pomirenja, te oblačilo vjernike u Gospin škapular. S pjesmom: „Zdravo Djevo“ završeni su svečani dani Gospe Karmelske u Stepinčevom Karmelu.
Svečano liturgijsko slavlje u prigodi svetkovine zaštitnice Karmelskog reda i Stepinčeva Karmela u Brezovici predslavio je župnik Vladimir Cvetnić iz zagrebačke Odre u petak 16. srpnja u svetištu Majke Božje Karmelske.
Homiliju je vlč. Cvetnić počeo pjesmom „K visokom vrhu Karmela, uputimo sad korake“, koja obilježava devetodnevni hod do današnje svetkovine. „I mi smo krenuli da se popnemo, da dođemo pod Marijino okrilje. Ova svetkovina vezana je uz karmelski Red. Marija je trajna suputnica Karmelskom redu. Marija je trajna suputnica kroz 82 godine povijesti ovog zdanja posvećenog njoj u čast. U temelje ovoga samostana utkana su dva imena: bl. Alojzije Stepinac i Majka Regina Terezija. Njihova zamisao je bila da u ovom Karmelu budu trajno uzdignute ruke na molitvu“, rekao je između ostalog predslavitelj.
U nastavku homilije govorio je o gori Karmelu, njezinim ljepotama, tišini i samoći, o prorocima i pustinjacima koji su tamo obitavali, s osobitim naglaskom na sv. Iliju. Kao što su se na brdo Karmel ljudi povlačili na molitvu, tako isto dolaze Majci Božjoj, da pod njezinim okriljem osjete duhovni hlad, okrepu i milinu.
Nadalje, vlč. Cvetnić je istaknuo nauk sv. Ivana od Križa i njegovo djelo: „Uspon na goru Karmel“ koje pokazuje siguran put do Boga. Ivan od Križa govori o oslobođenju od svega onoga što nije Bog, što nije po Božjoj volji. Suvremena civilizacija; pomutnja vjere i morala današnjice, nas potiče da se držimo kompasa, da sačuvamo put do Boga. Sačuvati taj put, istaknuo je, znači tražiti put do nutarnje sreće našega srca i duše, znači naći sebe.
Propovjednik je pozvao vjernike da poput Blažene Djevice Marije slušaju Božju Riječ, da po njoj žive, da po Mariji dođu do Isusa, a da ne zaborave ni sv. Josipa u čijoj smo Godini, te je propovijed zaključio riječima Gospine pjesme „O divna Djevice, nebeska Kraljice, moli za nas. Ti znadeš najbolje sve naše nevolje, o spasi nas.“
Koncelebrirali su kanonici mons. Zvonimir Sekelj i Stjepan Bradica, vlč. Zvonko Vuković, mr. Mijo Matošević, vlč. Andrija Miličević, o. Davor Lukačević, CPPS, mladomisnik Vatroslav Siketić, te bogoslov Matko Filipović iz zagrebačke Kustošije, dok su ostali svećenici dijelili sakrament pomirenja. Tu su bili i ministranti i čitači: Maja i Marija Marić, te Luka Balaško.
Misno slavlje završilo je zajedničkom pjesmom „Majko Božja Karmelska, moli se za nas“ a vlč. Cvetnić zaželio je da to euharistijsko slavlje bude: „Bogu na slavu, Majci na čast, a svima nama na spas.“
Istoga dana štovatelji Karmelske Gospe i karmelićanke slavili su večernju misu, kojoj je prethodila Večernja časoslova, litanije Majci Božjoj i ostale pobožnosti. Misno slavlje predslavio je župnik u zagrebačkoj Kajzerici Željko Nestić. U homiliji je vlč. Nestić, govorio o Gospi Karmelskoj „koja nas je okupila da bismo kod nje našli pravi put do Gospodina i obnovili svoju odanost i privrženost, te primili svjetlost i utjehu za naš život koja će nas u evanđeoskom smislu odmoriti“. Iako svake godine slušamo ista misna čitanja, ona su uvijek aktualna za svako vrijeme i za svaku situaciju.
Imamo iskustvo kako je samo jedna riječ u pogrešno vrijeme snažna i učinkovita da uništi odnos u braku, naruši odnos prijateljstva i život u zajednici. Isto tako, prava riječ u pravo vrijeme može obnoviti i oživiti naše međusobne odnose pa tako i odnos s Bogom. Prava riječ je ona koja nam je naviještena u današnjim čitanjima, istaknuo je propovjednik.
U nastavku propovjedi osvrnuo se na bit prave riječi koja je neiscrpiva i koja za svako vrijeme ima svoju poruku; koja nas može oživjeti, podići, odmoriti. Današnja Riječ nam predstavlja i proroka Iliju koji nas vodi na goru Karmel gdje se Ilija borio protiv lažnog boga Baala i branio pravu vjeru u Boga Abrahama, Izaka i Jakova.
„Opasnost svakog vremena, pa i ovog današnjeg, je ustoličenje raznoraznih bogova koji se bore za našu naklonost. To može biti naša komocija, vrijeme, odmor, karijera, materijalna dobra, kućni ljubimci, zdravlje – sve što možemo i ne možemo zamisliti. To su često božanstva ‘uradi sam’, božanstva samo za vlastitu upotrebu i potrošnju – na svoju sliku i priliku. Zato je potrebno iznova dolaziti na goru Karmel koja nas podsjeća na to: tko je to moj Bog? Gora Karmel nas, svakoga pojedinoga, ispituje: u kojeg to ja Boga vjerujem? Vjerujem li u Boga Isusa Krista? A možda i: zašto vjerujem? Puno je danas bogova i kao da ne prihvaćamo objavu živoga i istinitoga Boga koju nam je Isus donio“, rekao je voditelj slavlja.
Potom je protumačio povezanicu Ilije i Blažene Djevice Marije, čiji simbol vidimo u oblaku koji je donio kišu suhoj zemlji, to će reći da je Marija donijela spas ovome svijetu po svom božanskom sinu Isusu Kristu. Ona je ona koja uvijek posreduje, u svim situacijama; u trenucima boli u radosti, smrti i rođenju, nadi i pustoši. Zato joj se obraćamo, tražeći milost od nje. Ona nam posreduje i snagu da dnevno hodamo u svjetlu vjere, misli su vlč. Nestića.
Na kraju homilije zahvalio je Bogu za ovaj Karmel, „maleni oblačić, koji daje nadu da će suša brzo proći. Karmel je mjesto odmora gdje se oslobađamo tereta koji nas guši“. „Nad ovim mjestom, znamo, osobito bdije i zagovor našeg blaženog Alojzija Stepinca koji je i sam toliko molio i volio Majku Božju. Ako ne znaš na kraju kamo se usmjeriti, kamo krenuti, u kojem smjeru, Isus tebi govori: Evo ti Majke! Pitaj ju i odgovoriti će ti. Neće te zaboraviti – jer to naša Majka ne čini“, zaključio je propovjednik.
Koncelebrirali su generalni tajnik HBK doc. dr. sc. Krunoslav Novak i rektor Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati preč. Matija Pavlaković. Ministranti i čitači bili su Tomislav Skender, Ivona Kubalo, Ana Purković, Lea Balaško, Petra Bašić i Marija Vukelić. Evanđelje je navijestio i otpjevao vlč. Novak.
Prije završne pjesme „Ljiljane bijeli“ koju su oduševljeno zapjevali svi hodočasnici i sestre, te svećenici, vlč. Miličević zahvalio je dragome Bogu, te voditelju slavlja, kao i čuvaricama svetišta i vjernim štovateljima Karmelske Gospe na euharistijskom i duhovno-molitvenom zajedništvu.
Brojni štovatelji Karmelske Gospe i članovi Škapularske bratovštine pohrlili su k Majci Božjoj i na uočnicu njezine svetkovine 15. srpnja 2021. godine, u njezino svetište, u Stepinčev Karmel. Zahvalno misno slavlje predslavio je mons. Antun Sente, ml., rektor Nacionalnog svetište Sv. Josipa u Karlovcu. Uz njega su bili ministranti i čitači: Ana Purković, Luka i Lea Balaško.
Na početku homilije mons. Sente je zapitao vjernike zbog čega su večeras došli ovdje? Isto tako upitao ih je da li čuju Isusove riječi: ‘Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni’? Da li očekuju da će im Isus dati odmora? A zatim je ustvrdio da vjeruje da je to glavni razlog njihova dolaska.
Isto tako je rekao da čovjek misli da su neka druga vremena bila bolja, kao i neki drugi prostori. Kada smo bili u ratu, molili smo za mir. Kada smo bili u krizi, molili smo da iziđemo iz krize, tako je i sada s iskustvom Covida 19. Ograničeni smo u nekim svojim ponašanjima i kretanjima, pa želimo da to što prije prođe. To nam stvara opterećenje. Jedino nas dragi Bog može tu rasteretiti.
„Zanimljivo, Isus ne govori da će nas razriješiti križa, nego ‘jaram je moj sladak i breme je moje lako’. Ima se dojam kao da čovjek ne može živjeti bez jarma i bez bremena. Lako to možemo vidjeti i na starozavjetnom narodu. Dakle, nije teško zamisliti kako im je bilo u Egiptu jer su bili robovi. Ali isto tako znamo, da kada su bili na putu u Obećanu zemlju, da su vrlo brzo prigovarali Mojsiju…Takvo je ljudsko srce. Ono nikad nema mira niti odmora dok se ne smiri u Bogu, kao što nas uči sv. Augustin: ‘Nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi, o Bože.’ Zbog toga, kada Isus govori da trebamo doći k njemu sa svom svojom opterećenošću i izmorenošću, zapravo nas želi poučiti životu, “ naglasio je propovjednik.
Isus ne nudi da će otkloniti breme i jaram, nego da će ga učiniti slatkim i lakim. Sam Isus nije nas spasio lijepim propovjedima, pa čak niti izlječenjem od različitih bolesti, pa ni uskrisenjem Jairove kćeri, nego prihvaćanjem volje Očeve, prihvaćanjem križa. Isus je dozvolio da bude raspet. Tim trpljenjem, bremenom i jarmom Isus Krist nas je spasio, ali nam je jasno pokazao da prihvaćajući križ zapravo čini nešto čime pobjeđuje svako zlo, dajući svoj zemni život iz kojega onda klija radost uskrsnog jutra. To je zapravo glavna poruka Isusa koji nam neprestano iznova govori da trebamo k njemu doći da bismo onda shvatili da svako naše breme i svaki naš jaram ako se stavi u Božje ruke ili prikazuje za svoje bližnje više nije teret, muka, nego radost iz koje izvire radost uskrsnog jutra, misli su mons. Sentea.
Na kraju homilije rektor je poručio vjernicima da je Isus svojom smrću i uskrsnućem obećao da će se brinuti za svakoga od nas i da je s Isusom sve moguće.
Prije svečanog blagoslova, vlč. Andrija Miličević koji je ispovjedao hodočasnike, zahvalio se dragome Bogu na njegovoj dobroti i blizini, kao i mons. Senteu na misnome slavlju i nadahnutoj homiliji i duhovno-molitvenom zajedništvu sa sestrama karmelićankama. Isto tako uputio je riječ zahvale prisutnim vjernicima koji su se kroz dane trodnevnice spremali za svetkovinu Gospe Karmelske, ispovjedali se, primali sakramente i oblačili Gospin škapular.
Redovnik monfortanac, o. Zdravko Barić, SMM, predslavio je, u srijedu, 14. srpnja, 2021. godine Euharistiju na drugi dan trodnevne priprave za svetkovinu Gospe Karmelske u Brezovici. Uz njega je suslavio trajni đakon Željko Kovačević iz župe svetog Martina biskupa iz Pisarovinske Jamnice, te ministranti i čitači: Dora Nestić, Ivona Kubalo i Luka i Lea Balaško.
U uvodnim mislima, o. Barić je istaknuo, da je sv. Misa čas kada se Božja milost spušta na Božji narod. Isto tako je posvijestio da su Isus i Marija tu prisutni, te potaknuo vjernike da otvore svoja srca kako bi primili Boga živoga.
Na početku prigodne homilije spomenuo se sv. Male Terezije i njezinog odnosa prema Presvetoj Djevici Mariji, koju je mala svetica rado nazivala ‘Mama’, jer je Marija nježnija od najnježnije Majke. Isto tako spomenuo je, da nam Majka ne uskraćuje pomoć čim ju se zazove.
Potaknut primjerom sv. Male Terezije, propovjednik je izmolio molitvu svoga srca Majci Božjoj koja je bila prožeta povjerenjem i predanjem u Majčine ruke, te ljubavlju i odanošću Isusovoj Majci: „Marijo Majko sveta, dolazim k Tebi jer znam da ti moja prisutnost ne smeta. Dopusti da te tvoje dijete malo ometa… Toliko toga u isto vrijeme rješavaš sa svojim Sinom i sa sv. Josipom. Znam da vidiš toliko boli i patnje. I pretpostavljam da čuješ tolike vapaje ljudi koji ti se mole srcem. Znam da se u ovom času događaju negdje na svijetu tragični događaji koji od tebe traže molitvu, zagovor i intervenciju. Ti si uvijek prisutna i spremna pomoći jer ti si naša Majka…“
Potom se još obratio Nebeskoj Majci osobno i zamolio ju je da svrne svoj pogled na njega, kao i na sve prisutne; da svojom ljubavlju, blizinom i prisutnošću izliječi sve rane naših duša, te nam pomogne vršiti volju Božju.
Svoju molitvu završio je ovim riječima: „Nauči me ti, kako ljubiti Isusa. Majko Nebeska, predajem ti svoj život, moli za mene. I moli za sve nas koji imamo povjerenje u tebe. Za sve nas koji se tebi utječemo. Za sve nas koji od tebe očekujemo pomoć. Neka tvoje majčinsko srce bdije nad našim životima. Budi naša Majka, budi naša Kraljica, budi ona koja rađa svoga Sina u našim grešnim dušama.“
Misno slavlje pratili su zvuci orgulja i glasovi sestara karmelićanki, uz završnu Glasnovićevu „Ave Mariju“, koja je uzdigla Gospodinu srca prisutnih štovatelja i hodočasnika Gospi Karmelskoj.
Večernjom Časoslova, litanijama Lauretanskim, molitvom karmelskim svecima, devetnicom, te prigodnim misnim slavljem, započela je trodnevna duhovna priprava za svetkovinu Gospe Karmelske u Stepinčevom Karmelu. Euharistiju je predvodio vlč. Tomislav Kralj, župnik u Dugom Selu, a uz njega je bio suslavitelj mr. sc. don Robert Tonsati, kancelar Kotorske biskupije i župnik u Mulu.
Na početku misnoga slavlja, vlč. Kralj, obratio se prisutnim štovateljima Karmelske Gospe i naglasio između ostalog, da ih je Gospa Karmelska okupila na prvi dan duhovne priprave za njezinu svetkovinu i da se žele s njom moliti, staviti se pod njezin zagovor i kročiti s njom kroz život.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima, koja su pročitali Lea Balaško i Ivona Kubalo, te na evanđelju kojeg je pročitao vlč. župnik Kralj, don Tonsati je protumačio Marijinu ulogu u životu hrvatskog naroda, kao i u našem životu, njezin zagovor i zaštitu onih koji joj se utječu.
Između ostalog rekao je i ovo: „Danas, na prvi dan trodnevnice za Gospu Karmelsku, Crkva u Hrvata s posebnom radošću slavi blagdan Majke Božje Bistričke. Svećenik Jeronim Korner, koji je bio povezan s ovim Karmelom, a koji je i moj zemljak, sugrađanin, napisao je pjesmu Majci Božjoj Bistričkoj, čiji početni stihovi glase: ‘Dušo duše Hrvatske, Isusova Mati, Sunce naših stradanja, ne prestani sjati!’“
Nadalje, tumačeći evanđelje o prvom Isusovom čudu na svadbi u Kani Galilejskoj, rekao je da je to važan odlomak za razumijevanje našeg odnosa prema Mariji i Marijinog odnosa prema nama. Tim više što su ondašnje svadbe bile slavlje cijele zajednice, na kojima su svi sudjelovali i slavili su ljubav između mladenaca. Domaćin je želio da Isus bude prisutan na tom slavlju, sudionik slavlja. To je pouka za nas danas, da Isusa i njegovu Majku zovemo da budu s nama u našim radostima i žalostima.
Kada je vina nestalo, Marija je od svih prisutnih imala osjećaj i potrebu reći Sinu da nemaju vina, jer je smatrala da on tu treba i može pomoći. Iako Isus naizgled nije bio blag prema Majci, još je svoje djelovanje pomno pripremao, On svoje poslanje otkriva postepeno, kao i otajstvo Kraljevstva Božjega, iako je njegova Majka sve to ubrzala.
Potaknuta majčinskom ljubavlju i brigom, Marija ostaje ponizna, vjeruje i ustraje, i čudo se dogodilo. Majka djeluje i poručuje nam da činimo ono što nam Isus kaže. Dobro je shvatiti taj odnos između nje kao posrednice između Isusa i nas: „Vino je stvoreno iz vode samom voljom Stvoritelja.
To je prvo čudo, a Isusova zadnja zapovijed, zadnje čudo, povezano je s ovim, čudo prije uskrsnuća; vino se pretvara u Isusovu Krv na Posljednjoj večeri. Ovo prvo čudo je uvod u ovo najveće čudo. Kao što je tada Isus bio prisutan na svadbi, najveće čudo je da je on prisutan dan danas, nakon toliko stoljeća, po kruhu i vinu, u svojoj Riječi i Tijelu na oltaru. Jesmo li mi svjesni da nam je za radost potrebna jedino njegova prisutnost i ništa drugo?,“ upitao je propovjednik vjernike i završio sa željom da otvore vrata svojih domova i dopuste da ih Isusova prisutnost hrabri, jača, da im pomogne, jer ako želimo biti radosni, slušajmo Gospodina i nasljedujmo Mariju. Ona nas uvijek upućuje na Krista, u čijoj prisutnosti su prave radosti, misli su don Tonsatia.
Na kraju misnog slavlja, vlč. Kralj, zahvalio je sestrama na iskazanom povjerenju i pozivu, te don Robertu na zapaženoj homiliji i istaknuo njegovo djelovanje u Boki Kotorskoj, u Zaljevu svetaca, a jednako tako zahvalio je i prisutnim vjernicima, želeći svima da nauče slušati što im Gospodin govori i činiti ono na što nas on poziva slijedeći Mariju.
Misno slavlje uzveličale su čuvarice svetišta svojom pjesmom i molitvom, a pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, dok je za orguljama bila s. M. Kristina Jadanić, OCD.
Ovogodišnji mladomisnik karmelićanin, jedan od dvojice, o. Marko od Duha Svetoga, Maglić, posjetio je, u pratnji svoga subrata Ivana Pavla od Kraljice sv. Krunice, Paro, u nedjelju 11. srpnja, svoje sestre bosonoge karmelićanke u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Jednako tako slavio je s njima i s prisutnim vjernicima Euharistiju i zahvalio dragom Bogu i sestrama na daru svećeništva i na svom karmelskom pozivu.
Misna čitanja pročitali su: br. Ivan Pavao, OCD, te s. Mirjam od Isusa, OCD, a molitvu vjernika Ana Purković, dok je Luka Balaško ministrirao. Nadahnjujući se na nedjeljnim misnim čitanjima, mladomisnik je govorio o poslanju učenika, o navještanju Evanđelja, o poniznosti onih koji su poslani i o svjedočenju za Krista životom.
Tako je između ostalog rekao i ovo: „Ovdje je glavna poruka da na našem putu i na našem poslanju, tamo gdje nas Gospodin šalje, On treba biti jedini oslonac i da je jedino što je potrebno u ovome svijetu jest ispuniti njegovu svetu volju. Tražiti najprije Njegovo Kraljevstvo, onda sve ostalo će nam biti nadodano.
Često puta vi laici stavljate sebe u drugi plan, kao da su svećenici samo oni koji trebaju naviještati evanđelje, propovijedati drugima, a laici su, eto, njihova moralna potpora i nije to toliko njima dano. A ne! Isus, kada šalje dvanaestoricu, šalje sve nas. Naravno da ćemo mi svećenici na jedan drugačiji način moći doprijeti do ljudi nego vi laici koji radite na svome radnome mjestu i imate svoje obitelji.
Ali Isus ne šalje samo nas s ove strane oltara, nego šalje i vas naviještati evanđelje, živjeti po evanđelju i donositi Isusa drugima. Ne možemo se zatvoriti u svoju ugodnost i lagodnost ili bojeći se da se ne zamjerimo, misliti da je bolje nikome ništa ne govoriti… Tu je zapravo važno da evanđelje propovijedamo i da donosimo Isusa drugima više svojim djelima nego svojim riječima i da svjedočimo koliko je Bog u naše srce ulio radosti, ljubavi i milosti, da svjedočimo koliko je zapravo Bog u našem životu učinio puno toga i koliko smo Mu neizmjerno zahvalni. I to je zapravo naše propovijedanje evanđelja. “
U nastavku propovijedi o. Maglić, govorio je o proroku Amosu koji je išao propovijedati kralju Jeroboamu i njegovu kraljevstvu o onome što Bog traži od njih. Amos je bio neshvaćen u svoje vrijeme jer je tražio od kralja Jeroboama da živi po Božju i da se ostavi razvratnog života. Sličnu sudbinu prošli su mnogi proroci, jednako i proroci našega vremena.
Koliko imamo Duha Božjega u sebi, toliko možemo prihvatiti kritiku od drugih, biti ponizni i mijenjati svoj život u svjetlu evanđelja, te živjeti autentičnim kršćanskim životom. Tu nam je lijepi primjer sv. Mala Terezija, koja je koristila svaku priliku da se ne opravdava, već da ubire plodove poniznosti i ljubavi. Na jednome mjestu je rekla: „Osjećam kao da spasenje tisuća duša ovisi o meni.“ Neka nam to bude poticaj da budemo ponizni, maleni i da iz svih onih teških situacija, križeva, opaski od strane drugih, znamo prihvaćati to i prinositi Gospodinu jer je žrtva zbilja velika stvar, misli su o. Maglića.
Na kraju misnoga slavlja zahvalio je sestrama i vjernicima na molitvenoj pratnji i preporučio se i dalje. Isto tako, udijelio je prisutnima svečani mladomisnički blagoslov, a sestre su radosna srca otpjevale himan Kraljici Karmela: „Karmela Cvijete, lozo procvjetala,“ čiju je glazbu napisala s. M. Bonita Kovačić, OCD, koja je i animirala pjevanjem misno slavlje.
Druženje u govornici nije izostalo, kao niti izmjena dragocjenih iskustava na duhovnom putu, a susret mladomisnika i sestara završio je opet pjesmom Majci Božjoj „Salve Regina.“