Don Danko Litrić, SDB, misionar iz Ruande, posjetio je u subotu 27. kolovoza, na spomendan sv. Monike, sestre karmelićanke u Brezovici. Posjet je započeo misnim slavljem koje je don Danko predslavio uz asistenciju don Stjepana Bolkovca, SDB, ravnatelja na zagrebačkoj Knežiji. On je pozdravio svoga subrata don Danka i napomenuo kako je misionareva želja bila posjetiti Karmel prije povratka u Ruandu.
Don Litrić osvrnuo se u homiliji na svoj misionarski rad i obrazložio razlog dolaska; susret hrvatskih misionara u Rijeci, te kratki godišnji odmor tijekom kojega je posjetio svoje prijatelje kako bi ih upoznao sa životom i radom u Ruandi. Osvrnuvši se na svoj misionarski rad, rekao je da je već 41 godinu misionar u Ruandi, a kroz te godine bilo je i radosti i tuge. Njegove misionarske aktivnosti uključuju po tri sv. mise nedjeljom i blagdanima, ispovijedanje vjernika, pomoć djeci u obrazovanju, te pomoć starijima i bolesnima. U Ruandi još uvijek ima dosta gladnih koji nemaju ni zemlje, ni kuće, ni posla. Čini za njih što je moguće, a ostalo prepušta Bogu.
„Kako činimo? Danas nam je Isus rekao: ‘svaki prema svojim talentima’, prema daru koji smo dobili – svećenik, časna sestra, brat, djed, roditelji… Svaki može učiniti puno dobra u svome staležu. Puno, puno dobra! Zahvaljujem se časnim sestrama koje se mole za nas i molim ih da i dalje nastave moliti da bi mogli do kraja života služiti darovima koji su nam dani. Do kraja! Da ne posustanemo u slabostima. Čovjek ne smije stati i reći: ‘Ja ne mogu’. Obećajem da ću se i dalje moliti za vas sa svojima u Ruandi, kao i za svoju Domovinu, da u bogatstvu ne zaboravimo Boga, jer to je gore od siromaštva, pa da se svi zajedno nađemo sretni ovdje na zemlji i u vječnosti“, zaželio je don Danko.
Nakon misnoga slavlja vjernici su s radošću pozdravili misionara don Danka, obećali mu molitvu, duhovnu blizinu, kao i pomoć gladnima, a sestre će nastaviti svojom molitvenom pratnjom podržavati ga na njegovom misionarskom putu u Ruandi.
Na spomendan sv. Klare, u četvrtak 11. kolovoza 2022. godine, i na uočnicu trodnevnice Velikoj Gospi, župljani župe Uznesenja Blažene Djevice Marije iz Tuhlja, pod vodstvom svoga župnika vlč. Bože Belinića, hodočastili su Gospi Karmelskoj i sestrama karmelićankama u Brezovicu. Misno slavlje predvodio je vlč. Belinić, a uz njega su bili ministranti.
U uvodnim mislima, predvoditelj slavlja osvrnuo se na značenje kontemplativnog života u Crkvi, osobito na značenje molitve kojoj se sestre posvećuju za život Crkve i cijelog svijeta. Isto tako naglasio je da se po molitvi svijet spašava i da na zemlju padaju sve milosti iz Očeva, Isusova i Majčina srca. Potom je spomenuo da se Crkva danas spominje sv. Klare, djevice, koja je veliko svjetlo za Crkvu jer se svega odrekla kako bi potpuno pripadala Isusu.
Nadahnjujući se na Evanđelju dana, vlč. Božo je ustvrdio da je nemoguće biti Marijino dijete i nositi škapular, a ne praštati svima svim srcem. Isto tako je naglasio da je nemoguće biti Marijino dijete i imati bilo kakvu mržnju prema bilo kome. „Gledajmo Isusa na križu kada je bio popljuvan, ismijan, prezren, bičevan… Gledajte to Lice! Ni najmanje mržnje nema na njegovom Licu, niti u njegovom Srcu. Za one koji ga pljuju kaže: ‘Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine’ (LK 23,34). Njegova narav je ljubiti. Njegova narav je Ljubav. On ne može nego da ljubi. Isus to hoće od svih nas, da budemo ljubav kao i on. Nošenje škapulara nas potiče da budemo što sličniji Isusu. Kad nas netko povrijedi, ne možemo prestati voljeti jer je Isusovo Srce i Marijino Srce u našem srcu,“ riječi su predvoditelja slavlja.
Zatim je usporedio naš život sa lijepim mirisavim cvijetom. Ako ga otkinemo jer nam se sviđa, mi ga ubijamo. Potom se propovjednik zapitao: „Je li taj cvijet kaže da više neće mirisati za tebe jer si mu uskratio život? Ne, cvijet i dalje miriše.“ Tako smo i mi pozvani da poput cvijeta i dalje mirišemo za druge i kad nas povrijede.
Na kraju homilije, vlč. Belinić je poručio da treba bezuvjetno ljubiti poput Marije i da primajući Isusa u hostiji zamolimo da nam po Majci Mariji dadne tu savršenu ljubav jer na kraju našeg života bit ćemo pitani samo kako smo ljubili, o čemu nas uči i sv. Ivan od Križa.
Misno slavlje animirale su lijepim pjevanjem sestre karmelićanke, a hodočasnici su im se zdušno pridružili. Domjanićevom pjesmom „K suncu prosi“ pozdravili su Gospu Karmelsku i gotovo svi primili Gospin haljetak – škapular o kojemu je progovorila s. Ilijana T. Cvetnić, OCD.
Druženje kod korske rešetke nije izostalo, kao i uzajamno ohrabrenje i preporuke u molitve.