Proštenje Gospe Karmelske u Brezovici
Svetkovina Gospe Karmelske zadobila je svoj vrhunac u nedjelju, 17. srpnja 2022. godine na proštenju u Stepinčevom Karmelu. Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković predslavio je središnju misu – poldanjicu. Suslavili su duhovnik bogoslova Ivan Grbešić i domaći župnik Zvonko Vuković koji je pozdravio voditelja slavlja i sve prisutne vjernike.
U uvodnim mislima preč. Pavlaković čestitao je sestrama njihovu svetkovinu. Tako je između ostalog rekao da je kršćanska svetost odraz Božjeg otajstva u životu čovjeka, a taj odraz ima u Blaženoj Djevici Mariji čudesnu snagu, kao i u svima koji su se odazvali na zov te svetkovine.
U homiliji, propovjednik je govorio o škapularu, čudesnom Marijinom daru za karmelski red, a potom i za sve vjernike koji ga budu nosili i stavili se pod Marijinu zaštitu. Škapular je prema predaji primio sv. Šimun Stock, general Karmelskog reda, u noći između 15. i 16. srpnja 1251. godine kada je red bio u velikoj opasnosti da bude ukinut. No, Marija ga je spasila i stavila pod svoju zaštitu dajući mu svoj škapular riječima: „Uzmi, predragi sine, ovaj škapular tvoga Reda; on je znak da ste moja braća, povlastica koju dajem tebi i svim karmelićanima. Tko god pobožno umre odjeven u ovo odijelo bit će očuvan od vječnog ognja. Evo znaka spasenja, obrane u pogibeljima, jamstva mira vječnoga saveza sa mnom.“
Nadalje, propovjednik je istaknuo da Blažena Djevica Marija i sveci uče moliti, a moliti znači neprestano biti s Bogom. Na tom putu, koji nije lagan, primjer dosljedne vjernosti je nebeska Majka. Uz Marijinu pomoć i zagovor može se ostvariti osobni poziv i poput proroka Ilije biti prorok svoga vremena.
„A biti prorok znači prije svega osluškivati svakodnevno Božji glas, razaznati ga u buci današnjice, čuti ga i provesti konkretnim svjedočanstvom života. Kako bismo dosegli uspone na duhovne vrhunce kojima stremimo potrebna je žrtva, potrebna je dobra volja, ali, iznad svega, potrebno je poučljivo srce i ustrajnost u osluškivanju Božje riječi koja poput svjetla obasjava naš put“, rekao je preč. Pavlaković.
Potom je, oslanjajući se na poslanicu Galaćanima, govorio o Mariji kao ženi koja je rodila Sina Božjega, te o Mariji kao prvoj Gospodinovoj učenici jer ga je začela i rodila, jer se s ljubavlju za Njega brinula i jer je s ljubavlju s Njime zajedno trpjela, nadala se i radovala. Potom je zaključio da nas Marija tome danas uči.
U nastavku propovijedi, rektor Pavlaković prisjetio se svojih studenskih dana kada je dolazio u Stepinčev Karmel nadahnjivati se na sestrinskom življenju Božjeg poziva koji mu je ostao uvijek otajstvo, shvativši da svaki Božji poziv nosi sa sobom odgovornost u kojoj je potrebno vlastito udioništvo.
Isto tako, primijetio je da je bl. Alojzije Stepinac dao posebnu važnost molitvi, žrtvi, služenju sestara karmelićanki, zato im je osnovao Karmel, a sam je živio u skučenom prostoru u Lepoglavi i Krašiću, ali u nutarnjoj širini Božje prisutnosti. Njemu su Lepoglava i Krašić na neki način postali Karmel. Rektor je ustvrdio da je Karmel u Brezovici dio Alojzijeva kompasa u kojemu se nalazi lik Majke Božje, Kraljice Karmela.
Na kraju propovjedi, preč. Pavlaković pozvao je prisutne da usklade kompase s Marijom i blaženim Alojzijem moleći sa sv. papom Pavlom VI.: „Majko i Kraljice Karmela, najsvetija Djevice, ojačaj nas u našem karmelskom pozivu; ponudi nam užitak duhovnih vrjednota; izmoli nam darove svetih i teških uspona, kako bismo došli do božanskih spoznaja, do neiscrpiva iskustva tamnih noći i svjetlom obasjanih dana; ulij nam čežnju za Kraljevstvom nebeskim; učini nas primjerima i braćom u Crkvi Božjoj; i napokon kada dođe čas uvedi nas u posjed Krista i njegove slave, za čime naš posvećeni život sada cjelovito žudi.“
Prije završenog blagoslova, domaći župnik Vuković zahvalio je predslavitelju preč. Pavlakoviću, duhovniku bogoslova vlč. Grbešiću, te župnom zboru „Sv. Cecilija“ iz Vukovine i svim prisutnima za euharistijsko i duhovno zajedništvo. Svečano misno slavlje završilo je Domjanićevom pjesmom „K suncu prosi“.
Prvo čitanje pročitala je Dora Skender, drugo Tomislav Skender, a Evanđelje je otpjevao vlč. Grbešić. Zborom „Sv. Cecilija“ ravnao je mo. Brankao Puceković.
Toga dana u Karmelu su slavljene još tri mise. Proštenje je otvoreno jutarnjom misom koju je predslavio don Stjepan Bolkovac, SDB. U homiliji, don Bolkovac je govorio o Marijinoj majčinskoj ljubavi koja je slična Božjoj ljubavi, s posebnim naglaskom na strpljivost i poučljivost na koju Majka Marija poziva. Također, govorio je o duhovnom posinstvu vjernika jer su djeca nebeskog Oca, a ne slučajni prolaznici. Isto tako je pozvao vjernike da zahvale dragom Bogu na daru njegove Majke i da poput sv. Ivana apostola uzmu Mariju u svoj život i svoju svakidašnjicu. Liturgijsko pjevanje predvodile su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.
Dekan Velikogoričko-odranskog dekanata i župnik Župe Pohoda Blažene Djevice Marije preč. Đuro Sabolek predslavio je hodočasničku zavjetnu misu župe Vukovina. Razmišljajući o navještenoj riječi Božjoj, propovjednik je rekao da se punina Božje slave očitovala u stvorenju, a svu božansku moć svetosti Bog daje ovom svijetu u osobnosti Blažene Djevice Marije. Isto tako, govorio je o Ilijinoj zadaći koju mu je dragi Bog povjerio, na čiju molitvu je nebo dalo kišu. Potom je ustvrdio da je Bog svemoguć u svojoj ljubavi i da Bog čini slično i po molitvama i zagovoru karmelićana i karmelićanki koji svoj život i svoju žrtvu prikazuju za svećenike, hrvatski narod i Domovinu. Pjevanje su predvodili Vokalna skupina KUD-a „Dučec“ i zbor kapele svetog Vida iz Mraclina pod ravnanjem prof. Antuna Kotteka. Slavlju je nazočio i Turopoljski povijesni banderij.
Večernju misu predslavio je župnik u Botincu vlč. Matej Petrić, a suslavio je župnik u Dugoj Resi vlč. Željko Nestić. U homiliji ispunjenoj simbolima, vlč. Petrić je između ostalog protumačio kako živjeti Karmel u svakidašnjici, oslonivši se na misna čitanja svetkovine. Tako je među simbolima na osobit način istaknuo tri žene pod križem; Mariju, Mariju Kleofinu i Mariju Magdalenu kao tri vida službe duhovnog majčinstva na koje smo svi pozvani. To su: služba zagovaranja, služba služenja i služba slobode za Boga. U liku Marije promatrao je savršenost i svetost jedne majke, majke zagovornice za svoju djecu kakva god ona bila. Drugi vid je služenje drugima. Riječ služenje dolazi od riječi sluh, to znači; imati sluha za nekoga, imati sućuti i razumijevanje. Zatim je spomenuo da je treći vid sloboda za Boga što se očituje u oslobađanju ljudi od posesivnosti, odgajati sebe i drugog za slobodu i prihvaćanju Boga koji je slobodan. Isto tako, rekao je da je to život Karmela koji se može živjeti u svakom staležu i na svakom mjestu. Pjevanje su predvodile čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.
U danima Karmelske Gospe, hodočasnici u Karmela Brezovica primali su Gospin škapular, pristupali sakramentu ispovijedi, molili zajednički krunice između svetih misa i sestrama preporučivali svoje nakane i potrebe. Ljubav prema Majci Božjoj, Kraljici Karmela posvjedočili su i ove godine njezini štovatelji i hodočasnici, kao i prijatelji i dobročinitelji Karmela u Brezovici, te sestre karmelićanke i braća karmelićani.
Središnje misno slavlje na svetkovinu Gospe Karmelske, 16. srpnja, predvodio je u Stepinčevu Karmelu u Brezovici kanonik prvostolnog Kaptola zagrebačkog mons. Zvonimir Sekelj. Uz njega su suslavili: mons. Stjepan Bradica, mons. Ivan Miklenić, p. Stjepan Fridl, DI, p. Mijo Nikić, DI, vlč. Ivan Vragović, vlč. Josip Vragović, vlč. Vjekoslav Meštrić, vlč. Rafael Mlinarić, te domaći župnik vlč. Zvonko Vuković koji je na početku misnoga slavlje pozdravio mons. Sekelja i sve prisutne svećenike i hodočasnike, osobito hodočasnike iz župe Pohoda BDM u Sisku koje je predvodio kapelan vlč. Rafael Mlinarić. Tu su bili čitači i ministranti: Tomislav Skender, Luka i Lea Balaško, te Šimun Šušak.
Prvo čitanje pročitao je Šimun Šušak, drugo Lea Balaško, a Evanđelje je navijestio vlč. Vjekoslav Meštrić, dok je Molitvu vjernika pročitao župnik Vuković.
U uvodnim mislima mons. Sekelj je uprisutnio nebesku Majku i rekao da je Kraljica nebeska drugačija od naših predodžbi. Da to shvatimo potrebna nam je vjera koja nam daje drugačije poglede na stvarnost. Isto tako je rekao da se pravi kršćani ne izoliraju od svijeta jer oni znaju da u konačnici Božjeg djelovanja nije kazna, već blagoslov. Također je naglasio da nas Majka jako podupire u tome, jer Gospodin nas poznaje i vidi nas kakvi jesmo i vidi naše slabosti, naše nesavršenosti. Stoga je pozvao vjernike da s pouzdanjem predaju svaki teret grijeha Gospodinu, oslanjajući se na njegovu strpljivost i blagost.
„Što reći? Ja bih rekao ovo: osjećam se sigurnim. Ovdje je oaza Božje prisutnosti. Slušali smo Božju Riječ. Da li smo dopustili da ona provre u nama?… Bolji svijet počinje po Mariji, neprijateljstvo ja zamećem između tebe i Žene. (Post 3,15). Žena je bitna, da se dogodi taj koji će doći i uzeti nas i prožeti našu ljudsku stvarnost. Treba reći ‘DA’. Marija je otkrila da se radi o Bogu i Božjem pozivu i da treba vjerovati. Iako ne razumijemo sve poput Marije, bitna je suradnja. Onaj kome smo se predali nas voli i tu je Majka koja ima srce za nas, kao što je imala u Kani Galilejskoj za mladence kojima je nestalo vina“, ustvrdio je voditelj slavlja.
U nastavku propovijedi spomenuo je događaj o nastanku škapulara. Naime, Marija se molitelju sv. Šimunu Stocku, ukazala kad je Karmelski red bio u teškoj situaciji i obećala mu da tko bude nosio škapular, da će zadobiti radost vječnu, neće propasti.
Zatim je kroz pjesmu „Pismo majci“, Sergeja Jesenjina oslikao naš odnos prema Mariji i njezin odnos prema nama. „Jesi li živa, staričice moja? / Sin tvoj živi i pozdrav ti šalje. / Nek uvečer nad kolibom tvojom / Ona čudna svjetlost sja i dalje. / Pišu mi da viđaju te često / Zbog mene veoma zabrinutu / I da ideš svaki čas na cestu / U svom trošnom starinskom kaputu…“
Marija izlazi na ceste, vrtove i zove nas. Ide na vrhove brda, traži nas na svim raskrižjima. Uporna i neumorna čeka svu djecu diljem svijeta. Njezine oči motre sva lutanja njezinih sinova i kćeri. Marijina majčinska briga i danas je prisutna u Crkvi. Ona uvijek bdije nad svojom djecom.
Jednako tako spomenuo je i to da časteći Mariju, kršćani slijede vlastitu, vječnu zvijezdu najčišćijeg sjaja. Naša obnova odgovor je Mariji. „Marijo, bit ćemo ti vjerni. Imat ćemo tebe pred očima… Bit ćeš vez, što zemlje dno i neba vrh u jedno spaja. I bit ćeš most, od molitava tkan, od suza mit, i u luk svit, nad jazima i crnim vodama, što čovjeka će dijeliti od Boga (Vladimir Nazor). To si ti Marijo i u to ne sumnjamo“, zaključio je homiliju mons. Sekelj.
Domaći župnik zahvalio je mons. Sekelju i svima prisutnima na bratsko-euharistijskom zajedništvu, a potom se mons. Sekelj obratio hodočasnicima te je spomenuo da smo mi svi Božja njiva i da na toj njivi raste žito i kukolj. Razlika između žita i kukolja je ta da je oko žita potreban trud i napor da bi raslo, dok kukolj raste sam od sebe. Tako i mi: da bismo bili zreli vjernici potreban je trud i napor, te dobro oblikovana savjest, kao i sigurnost da se Marija brine za nas.
Župnik Župe sv. Jurja i Imena Marijina u zagrebačkoj Odri Vladimir Cvetnić predvodio je večernje misno slavlje na čast Gospe Karmelske. Uz njega su bili vlč. Željko Nestić i o. Stjepan Ivan Horvat, CPPS. U uvodnim mislima vlč. Cvetnić je sve pozvao na radost zbog velikog slavlja svetkovine Kraljice Karmela i potaknuo prisutne da se stave pod Marijinu zaštitu, pod njezin plašt i okrilje.
„Blagoslovljeni svi vi koji dolazite u Ime Gospodnje. Ovdje ste se sabrali u ovo svetište Majke Božje Karmelske. Došli ste iz domaće župe, iz susjednih naselja, iz našega grada,… Većinom se mi ovdje fizički ne poznajemo, ali kad vas promatram, vidim da se osjećamo blizu, kao jedno srce i jedna duša. Povezuje nas duhovni vez, sveta vjera, krštenje i naša ljubav prema Majci Božjoj. Kad smo slušali kako Isus pod križem govori svojoj Majci: ‘Ženo, evo ti sina’, a Ivanu ‘Evo ti majke’, ja i ti osjećali smo se kao Ivan kojemu Isus daje Majku. Divan osjećaj vjere da smo Marijina djeca. Zato joj dolazimo s pouzdanjem, sa svojim srcem, s tugama, s teškoćama i stojimo pred njom govoreći: ‘Ti znadeš najbolje sve naše nevolje,’ započeo je homiliju predvoditelj misnog slavlja.
Zatim je rekao da smo se i mi uputili na brdo Karmel da budemo u ozračju i blizini naše nebeske Majke. Jednako tako, zahvalio je dragom Bogu na daru Karmela koji stoji i uzdignutih ruku upravlja Bogu molitve za hrvatski narod i domovinu.
Također je naglasio da je naš katolički kalendar okićen mnogim marijanskim blagdanima. No, svaki blagdan ima poseban miomiris. Ovaj blagdan zvuči tako lirski, biblijski, kao što je ljepota gore Karmela, a Blažena Djevica Marija je ta ljepota i ures Karmela, Crkve i svijeta. Nju slavimo, njoj kličemo, njoj se izručamo. Marija je pravi primjer, uzor kako se volja Božja sluša, kako se živi, kako se ostvaruje Kraljevstvo Božje koje je u nama. Potom je spomenuo sv. Ivana od Križa i njegovo djelo Uspon na goru Karmel i istaknuo kako nas on uči naći put do Boga, a time naći put do sebe, do svoga srca i duše, biti pri sebi. Kada smo pri sebi, onda smo u Bogu.
Pri kraju homilije poručio je da se nastojimo trsiti i živjeti po Božjoj volji, kako nas uči Marija koja širi svoj plašt i stavlja svu svoju djecu pod svoju zaštitu.
Središnje i večernje misno slavlje animirale su pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD i uz orguljsku pratnju s. M. Kristine Jadanić, OCD. Večernjem misnom slavlju prethodila je Večernja Časoslova. Tijekom cijelog dana hodočasnike su ispovijedala i do šestorica svećenika, a o. Danijel Čolo, OCD, primao je vjernike u Škapularsku bratovštinu.
Štovatelji Karmelske Gospe su s karmelićankama u Brezovici proslavili uočnicu Gospe Karmelske na spomendan sv. Bonaventure, biskupa i crkvenog naučitelja, u petak 15. srpnja misnim slavljem koje je predvodio vlč. Vatroslav Siketić, župni vikar u Zaprešiću.
U metaforičnoj homiliji vlč. Siketić je naglasio da Karmel stoji poput križa Gospodnjega, dok se svijet vrti. Stoga se uputio u „slastičarsko razmatranje“, u školu simbola, kako bi došao do nekoliko poticaja za svetkovinu Gospe Karmelske. Tako je između ostalog rekao: „Karmel, ovaj Karmel, životno djelo našeg blaženog nadbiskupa Alojzija Stepinca, sličan je karamelu bojom, okusom i mirisom. Bojom jer je smećkast, smeđ, ponekad, ako je gorak, gotovo crn, a ako je spravljen s mlijekom, gotovo bijel. Okusom, dakako, sladak poput meda. I mirisom jer se u njemu ćuti lagana vatra na kojoj je spravljen. Karamel se dobiva polaganim zagrijavanjem šećera, ne naglim, ishitrenim, naprasnim, već pažljivim, ustrajnim i pozornim. Tako se i naše sestre oblikuju u ovim blagoslovljenim prostorima. Nadalje, dodaje se i maslac u smjesu. A njega je nemoguće dobiti od sirutke, mlaćenice ili bijele vode koja se običava nazivati obranim mlijekom s 0,9 % mliječne masti. Potrebno je svježe mlijeko zagrijati, pokupiti skorup i u stapu postojanim, ritmičnim udarcima započeti formirati maslac. I naše sestre sabrane su rukom Zaručnikovom i u ritmu bogoslužja časova polako oblikovane u maslac, dragocjeni zlatni plod mlijeka“.
U nastavku homilije spomenuo je kako se karamel oblikuje i kako su poslastice međusobno slične, identične, no istina je drugačija; svaka je čudo ljubavi Božje koje se daruje drugima. Istaknuo je također kako je u postupku priprave karamele potrebno dosta vremena, dragocjenih sastojaka (šećer, maslac, mlijeko) i ustrajnosti u oblikovanju, a koliko je više vremena, dragocjenih sastojaka iz vrta milosti Božjih i ustrajnosti potrebno da bi se oblikovalo jedno srce u Karmelu. Ovaj Karmel darovao je nove karmele u kojima se spravljaju delicije za život vječni. To valja čuvati i za to moliti, rekao je između ostalog na kraju homilije vlč. Siketić.
Na misi su pjevale karmelićanke, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD i uz orguljsku pratnju s. M. Kristine Jadanić, OCD.
Trodnevnom pripravom i devetnicom molitava, razmatranja i pjesama pripremale su se karmelićanke, koje slave svoju zaštitnicu samostana i svetišta, kao i štovatelji Gospe Karmelske za njezinu svetkovinu 16. srpnja koju s ljubavlju i radošću očekuju.
Ususret svetkovini Gospe Karmelske u četvrtak 14. srpnja sestre karmelićanke iz Brezovice i štovatelji Gospe Karmelske proslavili su drugi dan trodnevne priprave za njezinu svetkovinu. Misno slavlje predslavio je odgojitelj bogoslova vlč. Mario Dukić.
Uz njega je bio bogoslov Luka Zezelj, te ministranti i čitači: Luka i Lea Balaško, Šimun Šušak, Dora i Tomislav Skender. Oslanjajući se na čitanja liturgije dana, osobito na Evanđelje po Mateju (Mt 11, 28-30), vlč. Dukić je govorio o duhovnom spokoju za kojim čovjek čezne i često ga traži na krivim mjestima i u krivim sadržajima. Tako je rekao da mnogi odustaju od traženja duhovnog spokoja jer su im dovoljni kratkotrajni ovozemaljski užici, zadovoljavaju se materijalnim ponudama i žive od danas do sutra. Drugi pak nastoje koristiti razne oblike duhovnosti i uzimaju ono što im se sviđa. Na taj način lutaju, tražeći svoj mir kojeg ne nalaze, istaknuo je.
„Isus u današnjem Evanđelju kaže: ‘Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca’ (Mt 11, 29). Govori da uzmemo jaram na sebe, ali isto tako da je on tu i da ima netko tko će nositi s nama ono što nas pritišće. Križ ti nitko neće uzeti. On ostaje tvoj. Isus želi da ga uzmemo i nosimo s njime. To nije lako, ali Isus govori da će biti s nama u tim trenutcima. Najlakše je pobjeći… No, život, takav kakav je, treba prihvatiti. Put koji je Isus utro je najsavršeniji put“, naglasio je, između ostalog, propovjednik.
U nastavku homilije spomenuo je da mnogi ne razumiju i odbacuju put križa. Idu na razna hodočašća misleći da će dobiti ono što žele, tražeći instant rješenja. Isus nam je pokazao da je jedini pravi put onaj kojim je on išao, a to je put križa, naglasio je propovjednik. Isto tako, predslavitelj je naglasio da svaki put križa vodi u nebo, u vječni život. Taj život nas čeka ako sada, u ovom životu, nosimo križ s Isusom, rekao je. „Neka nam Gospa Karmelska na tom putu pomogne. Ona je ta koja nas vodi do svoga sina Isusa Krista, po kojemu ćemo zadobiti vječno spasenje“, zaključio je propovjednik.
Vlč. Dukić preporučio je, pri završetku misnog slavlja, bogoslove u molitve sestara, posebno prisutnog bogoslova Luku, te zahvalio svećenicima koji su tom prigodom ispovijedali hodočasnike. Uslijedio je i svečani blagoslov, kao i primanje u Karmelsku bratovštinu. Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta pod vodstvom s. M. Bonite Kovačić, OCD.
Na blagdan Majke Božje Bistričke, u srijedu 13. srpnja, sestre karmelićanke i štovatelji Gospe Karmelske započeli su trodnevnu pripravu za njezinu svetkovinu u Stepinčevu Karmelu u Brezovici.
Misno slavlje predvodio je o. Zdravko Barić, monfortanac. U uvodnim mislima između ostalog je istaknuo da je vjera poslušnost na što nas uvijek usmjerava Majka Božja i odgaja nas da slušamo njezina sina Isusa Krista. U homiliji osvrnuo se na tri velika povijesna događaja hrvatskog naroda koja su se dogodila u Mariji Bistrici.
Prvi se dogodio 1971. godine kada je održan prvi Marijanski kongres i tom prilikom, te godine, 15. kolovoza, hrvatski su biskupi proglasili svetište Majke Božje Bistričke za Hrvatsko nacionalno svetište. Tadašnji urednik Glasa Koncila don Živko Kustić ovako je zapisao u tom broju Glasa Koncila: „Nikada ni u koje vrijeme, ni na kojem mjestu nije vjera okupila toliko vjernih Hrvata iz svih krajeva domovine i nikad se hrvatski narod nije ovako masovno i u isto vrijeme međunarodnom manifestacijom predstavio svijetu.“ Ondašnji zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić je tom prigodom rekao da je hrvatska povijest bila obilježena mukom i teškoćama i da je narod mnogo patio, ali u toj patnji se posebno utekao Majci Božjoj. Patnja naime traži Majku, traži materinstvo i Majka je najprisutnija u patnji svoje djece.
Drugi veliki događaj u Mariji Bistrici dogodio se 1984. godine. Slavio se Nacionalni euharistijski kongres Crkve u Hrvata. Obilježavalo se 13 stoljeća kršćanstva u Hrvata. Na završnom slavlju 9. svibnja okupilo se 400.000 ljudi, 35 biskupa, više stotina svećenika i više od 1000 redovnica.
Treći veliki događaj zbio se 3. listopada 1998., kada je sveti Ivan Pavao II. proglasio našeg kardinala Alojzija Stepinca blaženim. Tom je prilikom rekao u propovijedi: „Odavno sam želio poći u svetište Majke Božje Bistričke. Providnost je htjela da se ta želja ostvari prigodom proglašenja blaženim Alojzija kardinala Stepinca koji je najsvijetliji lik u Hrvata.“
Sv. Ivan Pavao II. posebno je ljubio Majku Božju. Uvijek je sa sobom nosio knjižicu „Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici“, sv. Ljudevita Monforta, čije je čitanje za njega bilo preokret u životu. Tako si je uzeo za svoje papinsko geslo „Totus Tuus, sav Tvoj“. „Marijina je najveća težnja da nas sjedini s Isusom, a Isusova je najveća težnja da mu dođemo po njegovoj Majci.“
Na kraju homilije o. Zdravko pozvao je vjernike da zajedno obnove svoju posvetu Majci Božjoj: „Blažena Djevice Marijo, zahvaljujem Gospodinu Isusu jer mi je tebe darovao za Majku. Ti si moja prava Majka i učiteljica. Budi svjetlo mojoj duši. Kraljice srca moga, oživi u meni Sina svoga. Danas te izabirem za gospodaricu svoga života. Predajem ti čitavo svoje biće. Sve što jesam i sve što imam polažem na tvoje majčinsko srce. Primi me kao svoje voljeno dijete… Prikazujem ti svoju domovinu Hrvatsku i svoj hrvatski narod. Majko Marijo, umnoži mi vjeru i podari mi ustrajnost u kušnjama života. Izmoli mi dobro zdravlje, potrebnu snagu, i radost za svaki novi dan. Neka me prati tvoj zagovor i tvoja pomoć. Predajem ti svaki trenutak svojega života. Budi uz mene u časku moje smrti. O blaga, o mila, o slatka djevice Marijo. Amen.“
Prvo čitanje pročitala je Lea Balaško, psalam Luka Balaško, a molitvu vjernika Šimun Šušak, dok je Evanđelje navijestio trajni đakon Željko Kovačević. Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i pjesmom „Majko Božja Bistrička“ koju su pjevali svi prisutni. Sestre karmelićanke čuvarice svetišta animirale su liturgiju, kojoj je prethodila Večernja blagdana, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a za orguljama je bila s. M. Kristina Jadanić, OCD.
Na blagdan svetog Ćirila i Metoda, slavenskih apostola, u utorak 5. srpnja 2022., ovogodišnji dijecezanski mladomisnici, njih desetorica, pod vodstvom svoga duhovnika vlč. Ante Pavlovića, posjetili su sestre karmelićanke u Stepinčevom Karmelu u Brezovici.
Susret je započeo misnim slavljem koje je predslavio mladomisnik vlč. Domagoj Koružnjak iz župe sv. Nikole Tavelića iz zagrebačke Kustošije. Uz njega su bili suslavitelji mladomisnici: Petar Belina, Krešimir Babić, Antonio Kovačić, Ivan Vujević, Filip Šešek, Mate Cikoja, Patrik Paulić, Krunoslav Sajko, te duhovnik vlč. Anto Pavlović koji je na početku misnoga slavlja zahvalio sestrama na molitvenoj pratnji naših mladomisnika te naglasio da su oni plod njihovih molitava u koje ih dalje preporučuje.
Prvo čitanje pročitao je vlč. Patrik Pavlović, Evanđelje je navjestio vlč. Antonio Kovačić, a molitvu vjernika pročitao je vlč. Ivan Vujević.
Vlč. Kovačić razlomio je Riječ Božju nadahnjujući se na misnim čitanjima blagdana. Na početku homilije rekao je da je temeljna istina kršćanstva da je Bog postao čovjekom, koju Židovi nisu mogli prepoznati i prihvatiti. Oni nisu prepoznali Svetoga među njima. Ta Božja ljubav darovana je danas prezbiterima koji trebaju donositi Krista drugima i svojim životom biti „provokatori“ svetoga. „Svetost je mogućnost da nas Isus Krist posvećuje svojom mukom, smrću i uskrsnućem,“ istaknuo je propovjednik. Nadalje je govorio o proročkoj dimenziji koja je u službi drugoga i potaknuo prisutne da mole za nova svećenička zvanja.
„Poslani smo umrijeti za druge živeći našu svakodnevnicu. Ako je to molitva, umrijeti moleći. Ako je to župa, umrijeti za one kojima smo poslani… Temeljno pitanje je: ‘Je li Isus Krist kralj u mom životu?’ Jedino u njemu možemo tražiti snagu, biti radikalan prorok donoseći novost života, „ rekao je vlč. Kovačić.
Na kraju misnog slavlja vlč. Pavlović zahvalio se predslavitelju vlč. Domagoju Koružnjaku, propovjedniku vlč. Antoniu Kovačiću za izvrsno vođenje misnog slavlja i propovijedanje. Mladomisnički blagoslov nije izostao, kao i preporuka Majci Božjoj uz pjesmu: „Svi u glas“.
Druženje se nastavilo u sestarskog govornici gdje su se mladomisnici predstavili i podijelili sa sestrama svoja duhovna iskustva. Susret je završio Isusovom molitvom „Oče naš“ i preporukom sestrama u daljnju molitvenu pratnju.