Proštenje Gospe Karmelske u Brezovici
Svetkovina Gospe Karmelske zadobila je svoj vrhunac u nedjelju, 17. srpnja 2022. godine na proštenju u Stepinčevom Karmelu. Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu preč. Matija Pavlaković predslavio je središnju misu – poldanjicu. Suslavili su duhovnik bogoslova Ivan Grbešić i domaći župnik Zvonko Vuković koji je pozdravio voditelja slavlja i sve prisutne vjernike.
U uvodnim mislima preč. Pavlaković čestitao je sestrama njihovu svetkovinu. Tako je između ostalog rekao da je kršćanska svetost odraz Božjeg otajstva u životu čovjeka, a taj odraz ima u Blaženoj Djevici Mariji čudesnu snagu, kao i u svima koji su se odazvali na zov te svetkovine.
U homiliji, propovjednik je govorio o škapularu, čudesnom Marijinom daru za karmelski red, a potom i za sve vjernike koji ga budu nosili i stavili se pod Marijinu zaštitu. Škapular je prema predaji primio sv. Šimun Stock, general Karmelskog reda, u noći između 15. i 16. srpnja 1251. godine kada je red bio u velikoj opasnosti da bude ukinut. No, Marija ga je spasila i stavila pod svoju zaštitu dajući mu svoj škapular riječima: „Uzmi, predragi sine, ovaj škapular tvoga Reda; on je znak da ste moja braća, povlastica koju dajem tebi i svim karmelićanima. Tko god pobožno umre odjeven u ovo odijelo bit će očuvan od vječnog ognja. Evo znaka spasenja, obrane u pogibeljima, jamstva mira vječnoga saveza sa mnom.“
Nadalje, propovjednik je istaknuo da Blažena Djevica Marija i sveci uče moliti, a moliti znači neprestano biti s Bogom. Na tom putu, koji nije lagan, primjer dosljedne vjernosti je nebeska Majka. Uz Marijinu pomoć i zagovor može se ostvariti osobni poziv i poput proroka Ilije biti prorok svoga vremena.
„A biti prorok znači prije svega osluškivati svakodnevno Božji glas, razaznati ga u buci današnjice, čuti ga i provesti konkretnim svjedočanstvom života. Kako bismo dosegli uspone na duhovne vrhunce kojima stremimo potrebna je žrtva, potrebna je dobra volja, ali, iznad svega, potrebno je poučljivo srce i ustrajnost u osluškivanju Božje riječi koja poput svjetla obasjava naš put“, rekao je preč. Pavlaković.
Potom je, oslanjajući se na poslanicu Galaćanima, govorio o Mariji kao ženi koja je rodila Sina Božjega, te o Mariji kao prvoj Gospodinovoj učenici jer ga je začela i rodila, jer se s ljubavlju za Njega brinula i jer je s ljubavlju s Njime zajedno trpjela, nadala se i radovala. Potom je zaključio da nas Marija tome danas uči.
U nastavku propovijedi, rektor Pavlaković prisjetio se svojih studenskih dana kada je dolazio u Stepinčev Karmel nadahnjivati se na sestrinskom življenju Božjeg poziva koji mu je ostao uvijek otajstvo, shvativši da svaki Božji poziv nosi sa sobom odgovornost u kojoj je potrebno vlastito udioništvo.
Isto tako, primijetio je da je bl. Alojzije Stepinac dao posebnu važnost molitvi, žrtvi, služenju sestara karmelićanki, zato im je osnovao Karmel, a sam je živio u skučenom prostoru u Lepoglavi i Krašiću, ali u nutarnjoj širini Božje prisutnosti. Njemu su Lepoglava i Krašić na neki način postali Karmel. Rektor je ustvrdio da je Karmel u Brezovici dio Alojzijeva kompasa u kojemu se nalazi lik Majke Božje, Kraljice Karmela.
Na kraju propovjedi, preč. Pavlaković pozvao je prisutne da usklade kompase s Marijom i blaženim Alojzijem moleći sa sv. papom Pavlom VI.: „Majko i Kraljice Karmela, najsvetija Djevice, ojačaj nas u našem karmelskom pozivu; ponudi nam užitak duhovnih vrjednota; izmoli nam darove svetih i teških uspona, kako bismo došli do božanskih spoznaja, do neiscrpiva iskustva tamnih noći i svjetlom obasjanih dana; ulij nam čežnju za Kraljevstvom nebeskim; učini nas primjerima i braćom u Crkvi Božjoj; i napokon kada dođe čas uvedi nas u posjed Krista i njegove slave, za čime naš posvećeni život sada cjelovito žudi.“
Prije završenog blagoslova, domaći župnik Vuković zahvalio je predslavitelju preč. Pavlakoviću, duhovniku bogoslova vlč. Grbešiću, te župnom zboru „Sv. Cecilija“ iz Vukovine i svim prisutnima za euharistijsko i duhovno zajedništvo. Svečano misno slavlje završilo je Domjanićevom pjesmom „K suncu prosi“.
Prvo čitanje pročitala je Dora Skender, drugo Tomislav Skender, a Evanđelje je otpjevao vlč. Grbešić. Zborom „Sv. Cecilija“ ravnao je mo. Brankao Puceković.
Toga dana u Karmelu su slavljene još tri mise. Proštenje je otvoreno jutarnjom misom koju je predslavio don Stjepan Bolkovac, SDB. U homiliji, don Bolkovac je govorio o Marijinoj majčinskoj ljubavi koja je slična Božjoj ljubavi, s posebnim naglaskom na strpljivost i poučljivost na koju Majka Marija poziva. Također, govorio je o duhovnom posinstvu vjernika jer su djeca nebeskog Oca, a ne slučajni prolaznici. Isto tako je pozvao vjernike da zahvale dragom Bogu na daru njegove Majke i da poput sv. Ivana apostola uzmu Mariju u svoj život i svoju svakidašnjicu. Liturgijsko pjevanje predvodile su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.
Dekan Velikogoričko-odranskog dekanata i župnik Župe Pohoda Blažene Djevice Marije preč. Đuro Sabolek predslavio je hodočasničku zavjetnu misu župe Vukovina. Razmišljajući o navještenoj riječi Božjoj, propovjednik je rekao da se punina Božje slave očitovala u stvorenju, a svu božansku moć svetosti Bog daje ovom svijetu u osobnosti Blažene Djevice Marije. Isto tako, govorio je o Ilijinoj zadaći koju mu je dragi Bog povjerio, na čiju molitvu je nebo dalo kišu. Potom je ustvrdio da je Bog svemoguć u svojoj ljubavi i da Bog čini slično i po molitvama i zagovoru karmelićana i karmelićanki koji svoj život i svoju žrtvu prikazuju za svećenike, hrvatski narod i Domovinu. Pjevanje su predvodili Vokalna skupina KUD-a „Dučec“ i zbor kapele svetog Vida iz Mraclina pod ravnanjem prof. Antuna Kotteka. Slavlju je nazočio i Turopoljski povijesni banderij.
Večernju misu predslavio je župnik u Botincu vlč. Matej Petrić, a suslavio je župnik u Dugoj Resi vlč. Željko Nestić. U homiliji ispunjenoj simbolima, vlč. Petrić je između ostalog protumačio kako živjeti Karmel u svakidašnjici, oslonivši se na misna čitanja svetkovine. Tako je među simbolima na osobit način istaknuo tri žene pod križem; Mariju, Mariju Kleofinu i Mariju Magdalenu kao tri vida službe duhovnog majčinstva na koje smo svi pozvani. To su: služba zagovaranja, služba služenja i služba slobode za Boga. U liku Marije promatrao je savršenost i svetost jedne majke, majke zagovornice za svoju djecu kakva god ona bila. Drugi vid je služenje drugima. Riječ služenje dolazi od riječi sluh, to znači; imati sluha za nekoga, imati sućuti i razumijevanje. Zatim je spomenuo da je treći vid sloboda za Boga što se očituje u oslobađanju ljudi od posesivnosti, odgajati sebe i drugog za slobodu i prihvaćanju Boga koji je slobodan. Isto tako, rekao je da je to život Karmela koji se može živjeti u svakom staležu i na svakom mjestu. Pjevanje su predvodile čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.
U danima Karmelske Gospe, hodočasnici u Karmela Brezovica primali su Gospin škapular, pristupali sakramentu ispovijedi, molili zajednički krunice između svetih misa i sestrama preporučivali svoje nakane i potrebe. Ljubav prema Majci Božjoj, Kraljici Karmela posvjedočili su i ove godine njezini štovatelji i hodočasnici, kao i prijatelji i dobročinitelji Karmela u Brezovici, te sestre karmelićanke i braća karmelićani.