Svećenik Splitsko-makarske nadbiskupije don Šimun Doljanin predslavio je u subotu 10. veljače 2024. godine svečano misno slavlje u prigodi blagdana bl. Alojzija Stepinca, duhovnog oca i utemeljitelja samostana bosonogih sestara karmelićanki u Brezovici. Uz predslavitelja bili su asistenti Tomislav Skender i Luka Balaško, koji su pročitali misna čitanja i molitvu vjernika.
Na početku euharistije don Šimun je uveo Stepinčeve štovatelje u današnje liturgijsko slavlje pozvavši ih da otvore svoja srca za susret s Gospodinom po primjeru Blaženika.
U zapaženoj homiliji propovjednik je istaknuo da se bl. Alojzije Stepinac nadahnjivao na karmelskoj duhovnosti, osobito na sv. Ivanu od Križa čiju je sliku Uspona na goru Karmel imao u svojoj sobi. Sv. Ivan od Križa piše u svojim djelima da je zaljubljena duša ponizna, hrabra, nježna, strpljiva i blaga. Ta izreka u potpunosti opisuje lik kardinala Stepinca, koji je bio duša zaljubljena u Krista Gospodina. Tko god je ikad bio zaljubljen, zna da se u čovjeku nešto promijeni i on postaje drugačiji. Postoji naravna i nadnaravna zaljubljenost: „Stepinca je zahvatila nadnaravna milosna zaljubljenost u Krista. Ta zaljubljenost je potpuno stvarna, realna. Zbog svog odnosa s Kristom, Stepinac je bio sposoban podnositi teško trpljenje. U njegovoj se duši može vidjeti zaljubljenost koja je spremna podnositi sve nevolje, neljudskosti, mržnju, i ostati prema svojim neprijateljima blag, strpljiv i normalan. Kako je to moguće? Maltretiraju ga, a on nježno promatra, prihvaća i strpljivo podnosi. To je sve plod milosne zaljubljenosti. Krist je to izazvao u njegovoj duši i on to može izazvati u svakoj duši koja mu se otvori,“ naglasio je don Šimun dodavši da je zaljubljenost u Krista povišeno stanje u svijesti pri kojemu Duh Sveti nadahnjuje dušu i ispunja je sobom: „Dragi Brezovčani, Stepinac vas posebno voli i posebno zagovara za vas. Molimo Stepinca da imamo to isto iskustvo koje je on imao. Zamislite sve one nevolje koje sada živimo i Bog ih sve poništava u milosti Duha Svetoga, daje nam snagu da ih nosimo i svjedočimo za Krista Gospodina poput Blaženika, “ poručio je propovjednik.
Liturgijsko pjevanje predvodio je zbor čuvarica svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Prigodnim blagoslovom i pjesmom Gospi Lurdskoj koju je Blaženik posebno štovao završilo je euharistijsko slavlje.
Tradicionalno druženje s hodočasnicima iz Splita, koje se odvija već godinama, nastavilo se kod rešetaka sestarskog kora. Hodočasnici su povjerili Blaženiku i sestrama svoje nakane: svoje obitelji, djecu i mlade, svoje bolesnike, svoje starije i nemoćne, a jednako tako i svoju Domovinu i svoj narod, svoje želje i planove, te su se ojačane vjere i nade zaputili nazad u svoj lijepi Split.
Sestre karmelićanke u zagrebačkoj Brezovici proslavile su u petak 9. veljače 2024., uočnicu blagdana utemeljitelja njihovog Karmela, bl. Alojzija Stepinca. Misu je predslavio župnik Župe Rođenja Isusova na zagrebačkoj Kajzerici vlč. Krunoslav Kolar.
U uvodnim mislima se osvrnuo na život sv. Skolastike koja je bila primjer vjere i molitve, kao što je to i blaženi Alojzije. On je ostavio primjer čiste savjesti i pouzdanja u Gospodina. Bl. Alojziju Stepincu bila je sveta Crkva i Domovina Hrvatska za koje je položio svoj život vjere i svjedočenja, rekao je.
U homiliji, vlč. Kolar se osvrnuo na Evanđelje. Rekao je da se odnosi s drugima mogu uspostaviti na različite načine, ali je najzastupljeniji način – govor. Da bi se ta komunikacija mogla do kraja ostvariti nije dovoljno samo moći govoriti, nego i imati dar slušanja.
Ako se ne možemo niti pravilno izraziti i izreći što nam je na srcu, to još pogoršava stanje. Takav čovjek zapravo bi bio izvan zajednice i odnosa jer teško može uspostaviti komunikaciju s drugim. Upravo se jedan takav našao pred Isusom, a donijeli su ga njegovi bližnji da bi Isus učinio čudo, tj. da mu podari dar sluha i razgovijetnog govora. To bi čovjeku omogućilo odnos i uključenost u redoviti život. Isus je svojim dodirom i riječju učinio traženo čudo, zbog čega su ga slavili kao čudotvorca, pa zbog toga brani da se o tom čudu išta govori, jer Isusovo poslanje nije činiti čuda nego spasiti čovjeka od vječne propasti, kazao je propovjednik.
Nadalje je rekao da je pomoć čovjeku u nevolji znak dobrote koja dolazi samo od Boga. „Tom dobrotom bilo je ispunjeno srce našeg blaženika Alojzija Stepinca koji je bio spreman pomoći svakom čovjeku. Ponekad se iz krugova koji osporavaju njegovu svetost ističe da je mogao učinit više. Ali, kada se u obzir uzmu pisani dokazi, može se reći da je dao sve od sebe da pomogne onima koji su bili u nevolji. Nije gledao tko je tko jer je pomagao svima, bez obzira na nacionalnost i vjeru, i tu je pokazao svoju veličinu i ljubav. Nije djelovao politički, proračunato, nego vjernički jer je nastojao ljubiti i čuvati ono što je Bog stvorio, a to je svaki čovjek. U tome je njegova veličina i tu nam je poseban uzor u ovim našim vremenima gdje je čovjek okrenut samome sebi. Stepinac je često izlagao svoj život u oba za domovinu nam nesretna totalitarna režima, jer se protivio rasnoj politici ustaštva i bezboštvu komunizma. Bio je čovjek koji ne kalkulira već koji riskira, a sve u ljubavi, imajući na umu spašavanje ljudskog života koji je neponovljivi Božji dar“, istaknuo je.
Zatim je pojasnio da današnja diktatura relativizma želi čovjeka svesti na broj, izbrisati mu identitet po pitanju narodnosti, vjere, pa i samog spola.
„Kada se čovjeku izbriše ono što jest, može se s njime činiti što se hoće. Zato nam danas treba novih ‚Stepinaca‘ koji se neće bojati govoriti i djelovati, koji neće popuštati pred zlom koje se sručilo na Crkvu i ovaj svijet. Nedostaje hrabrih pastira Božjeg naroda koji će zlo nazvati imenom i neće ga podupirati ni na koji način, koji će svjedočiti evanđelje pa i pod cijenu života. Nedostaje nam roditelja koji će odgajati djecu u vjeri i moralnim načelima, a ne da dopuštaju da im djeca svakako žive, pravdajući to duhom vremena. Pa zar Božja riječ i njegov zakon nisu svevremeni?“, upitao je.
„Zlo se nikada ne smije nazivati dobrim. Nedostaje nam mladih koji bi odvažno slijedili Krista, kao što su to bili oni koji su prije 100 godina bili dionici Hrvatskog orlovskog saveza, a kojima bi kao i mladom Ivanu Merzu i svoj ondašnjoj mladeži geslo bilo: Žrtva–Euharistija–Apostolat. Nitko se više nije spreman žrtvovati, ali je spreman žrtvovati drugoga za sebe“, naglasio je.
Pri kraju homilije ustvrdio je da danas manjka svetačkog žara da bi se bilo spreman riskirati sve na ovome svijetu da se stekne nebo. Istaknuo je da je Alojzije Stepinac jasan primjer toga što znači biti katolik Hrvat: ljubiti Boga, Crkvu i domovinu, ljubiti svakog čovjeka kojega je Bog s razlogom stavio na nečiji životni put.
Na kraju mise, vlč. Kolar potaknuo je vjernike da ostvare svoj prvotni poziv na svetost, kao što su to učinili bl. Alojzije Stepinac, sv. Skolastika i mnogi drugi. Misno slavlje završilo je blagoslovom i pjesmom blaženiku.
Rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu mons. Antun Sente predslavio je u četvrtak 8. veljače 2024. drugi dan trodnevnice uoči Stepinčeva u Karmelu u Brezovici.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana, mons. Sente objasnio je vjernicima tko je bio Salomon. On je vrlo mlad postao kraljem cijelog Izraela i u svojoj je mladosti bio bogobojazan. Tražio je od Boga mudro srce jer se osjećao nedostojan svoje službe. Gospodinu se to svidjelo i ispunio mu je želju.
I Salomonov otac David bio je bogobojazan u svojoj mladosti. Postao je jedan od Šaulovih dvorjana, te je nizao mnoge vojne pobjede i uspjehe, što je izazvalo ljubomoru kod Šaula. Iako je imao priliku ubiti Šaula, David je u njemu prepoznao Božjeg pomazanika i nije to učinio. Salomon je nažalost počeo popuštati različitim vjerskim utjecajima. Podlegao je pomodarstvu, ugađajući svima i svakome, za razliku od njegova oca Davida. Bog je poštedio Salomona zbog Davida.
„Nalazimo se u trodnevnoj pripravi za nebeski rođendan blaženog Alojzija Stepinca, začetnika ovog samostana. Zbog njegova stava u zgodno i nezgodno vrijeme svi mi Hrvati možemo hodati uzdignute glave. On je vođa u svakom pogledu. Uvijek je branio Istinu i možemo reći da je zavrijedio Božju simpatiju. Siguran sam da je blagostanje koje danas živimo plod Božjih blagoslova kojima je zalog žrtva Alojzija Stepinca, kao i svih onih koji su nosili teret naše Domovine. Stepinac je onaj koji je glava u svemu tome. Jesmo li mi poput Davida i Stepinca, ili poput Salomona? Zamislite da čujete riječi dragog Boga: ‘Zbog Stepinca ću vas poštedjeti’“, istaknuo je mons. Sente.
Dodao je da ne možemo zatvoriti oči i ne vidjeti utjecaj pomodarstva koji se očituje i u tome da nam je teško podnijeti određenu žrtvu za Boga: „Jesmo li i mi spremni uvijek se obraćati Bogu, ili ćemo poput Salomona ostaviti Boga sa strane? Što će biti s onima koji dolaze nakon nas?“, zapitao se. David je bio vjeran Bogu, te se uvijek njemu vraćao. I mi danas baštinimo vjeru bl. Alojzija Stepinca i dragi Bog određuje naše živote zalogom Stepinčeve vjere, poručio je mons. Sente.
Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.
U zahvalnosti i radosti srca štovatelji bl. Alojzija Stepinca i sestre karmelićanke u Brezovici pripremaju se za njegov blagdan trodnevnom duhovnom pripravom. Monfortanac p. Mihovil Filipović predslavio je misno slavlje prvog dana trodnevnice, u srijedu 7. veljače 2024. godine.
Misao vodilja prigodne homilije bila je geslo koje je Blaženik uzeo: „U Tebe se Gospodine uzdam“ (Ps 31,15). Geslo je izraz dubinskog iskustva tko je Isus Krist: „Ljubav je glavni atribut Boga koji je iz ljubavi za nas postao sluga, koji je na križ otišao radi nas… Isus je Gospodin jer ljubi. To je glavna karakteristika i bl. Alojzija Stepinca. ‘U tebe se Gospodine uzdam’ je izraz osobnog odnosa s Bogom prožetog ne samo ljubavlju, već spremnošću na sve. Blaženik je rekao da je njegova politika spasiti duše, uzdao se u Boga do kraja, u svakoj prilici i neprilici i nije gubio srčanosti. Njegovo uzdanje je bilo u svjesnosti Kristove pobjede na križu. Ljubio je do kraja i praštao. Nije se trebao braniti, njegova obrana je bila čista savjest.“
U nastavku homilije p. Mihovil je rekao da je pouzdanje u Gospodina Blaženiku davalo hrabrost, snagu, ustrajnost i slobodu da svoj život istroši na slavu Božju. Ta sloboda došla je do izražaja u borbi protiv fašizma i crvenog zmaja. Dakle, Blaženik se nije bojao ljudi jer je imao slobodu po kojoj je pokazao svoje dostojanstvo i veličinu. Temelj njegove slobode bila je vjera. U središtu njegove vjere bila je Euharistija, štovanje Blažene Djevice Marije i molitva. Sloboda ga je u duhu činila neporočnim da brani jedinstvo Crkve, da živi jedinstvo sa svećenicima.
Bl. Alojzije Stepinac bio je čovjek obnove Crkve i društva. U tome nam je uzor, pa njegovo geslo „U tebe se Gospodine uzdam“ postaje i naše geslo.
Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem sestre karmelićanke, a za orguljama je bila s. M. Kristina Jadanić.