Štovatelji Gospe Karmelske i sestre karmelićanke proslavile su zaštitnicu svoga Reda, samostana i crkve, Majku Božju Karmelsku, proštenjem u nedjelju, 21. srpnja. Središnje misno slavlje predslavio je p. Sebastian Šujević, DI, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.
U uvodnim mislima uveo je vjernike u slavlje Gospe Karmelske te je između ostalog rekao i to da karmel označuje plodnu vrtnu zemlju koja je natopljena Božjom milošću i neprestano donosi plodove. Isto tako je rekao da je to mjesto prisutnosti živoga Boga, Božje miline, ljupkosti i Božjeg djelovanja.
U homiliji, p. Šujević je istaknuo da toga dana Karmel stavlja pred njih, kroz Riječ Božju, najprije Iliju proroka koji se povlači u samoću i moli Gospodina. Prorok je osoba koja ostvaruje duboku poveznicu s Gospodinom, prenoseći ljudima od Boga riječ utjehe, ohrabrenja, ukora, ozdravljenja, smjernica i savjeta, te poziva na obraćenje. Prorok čini djela koja mijenjaju srca ljudi. Plod njegova djelovanja je jaka kiša milosti koja je donijela utjehu i nadu Izraelu, milost nakon suše, radost nakon žalosti, utjehu nakon udaraca…
Nadalje je rekao da „smo svi mi po krštenju proroci“; jedan otac u obitelji na jedan način, jedna majka u obitelji na jedan način, jedan doktor na poslu na jedan način, jedan svećenik u službi na jedan način i tako redom. Mi smo ti donositelji Boga koji nam daje nadahnuća da molimo i činimo dobra djela, poručio je.
„Drugo čitanje i Evanđelje nam prizivaju u svijest Božju snagu da shvatimo da nismo sami. Mi smo hodajući hramovi Božji. Nosimo Boga u svijet doprinoseći Kraljevstvu nebeskom. Vani može bijesniti rat, oluja, ali u srcu to bogatstvo je nepromjenjivo“, rekao je.
U nastavku homilije je istaknuo da su uz Isusov križ stajale žene velikoga srca. Tako i u Karmelu ima mnoštvo žena koje stoje uz Isusa i donose radost, utjehu i mir na ovaj svijet.
„Isus nam daje dar; daje nam svoju Majku, savršenu, bez grijeha začetu, punu Duha Svetoga, koja se brine za nas, štiti i brani nas. Koliko smo privilegirani, blagoslovljeni! Daje nam sestre u Karmelu da se mole za nas i Majku Božju da se zauzima za nas kod Gospodina. Zahvalimo Gospodinu za taj dar“, zaključio je.
Na kraju misnog slavlja o. Danijel Čolo, OCD, zahvalio je ocu provincijalu na predvođenju euharistijskog slavlja i na prigodnoj homiliji, kao i mješovitom župnom zboru „Sv. Cecilija“ iz Vukovine koji je svojim pjevanjem uzveličao misno slavlje pod ravnanjem orguljaša dr. sc. Branka Pucekovića.
Kroz čitav dan bilo je prigode za sakrament ispovijedi, kao i za primanje Gospinog škapulara.
Proštenje Gospe Karmelske otvorio je jutarnjom misom vlč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću. Uz njega je asistrirao vlč. Andrija Miličević. Misno slavlje su pjesmom animirale čuvarice svetišta uz pratnju s. M. Kristine Jadanić, OCD.
Vlč. Vučak se u svojoj homiliji osvrnuo na Evanđelje istaknuvši da biti uz Isusov križ ne znači prihvatiti samo one tri godine Isusova djelovanja kada je ozdravljao, hranio, činio čudesa,… Biti uz križ Isusov znači uzeti svakog dana svoj križ, zagrliti ga i ići za Isusom po primjeru Gospe Karmelske koja je pokazala kako ljubiti i slijediti Isusa. Poručio je nadalje kako je na nama da idemo i djelujemo, da činimo dobro i da uvijek imamo uprt pogled u Isusa Krista koji nam pokazuje svojim životom kako misli na nas, a ne na sebe. Na kraju homilije je potaknuo vjernike neka njihova molitva bude Marijina molitva, neka podignu oči prema nebu i da po zagovoru Gospe Karmelske dođu na vrh brda Karmel u Vječnost.
Župni vikar župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini, vlč. Domagoj Topić, predvodio je hodočasničku zavjetnu misu spomenute župe. U homiliji se vlč. Topić osvrnuo na blagdanska čitanja, osobito na prvo čitanje i na Ilijinu vjeru i pouzdanje po kojemu Bog uslišava njegovu molitvu. Zatim je istaknuo kako je Bog uvijek s nama, ne samo kad ga trebamo, već u svim situacijama života. Isto tako je rekao da se s malo vjere ne boje obratiti dragom Bogu i da ne zaborave da su došli u Karmel svjedočiti živu vjeru. Podsjetio je okupljene da je Crkva obitelj koju treba živjeti. Misu je svojim pjevanjem uzveličao ženski zbor iz Mraclina pod ravnanjem prof. Antuna Kotteka.
Proštenje Gospe Karmelske završilo je s večernjom misom koju je predslavio p. Marko Kornelije Glogović, OSPPE, iz Svetica kraj Ozlja, a koju su animirale svojim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. Uz njega je suslavio Željko Kovačević, trajni đakon iz Pisarovine.
U svojoj homiliji p. Glogović posebno se osvrnuo na škapular i njegovo značenje. Tako je rekao između ostalog i to da je škapular neizrecivo skriveno bogatstvo, vanjski znak pripadnosti i zajedništva s Blaženom Djevicom Marijom, „zato smo pozvani da dopustimo da Majka Božja djeluje u našem životu“. Odjeća ne čini čovjeka, ali puno govori o čovjeku. Isto tako je rekao da nam je Gospa toliko potrebna da živimo život koji se isplati živjeti. Jednako tako je naglasio da riječ Mirjam znači i mali oblak prema spisima sv. Jeronima koji je opisao četrdeset i dva značenja imena Mirjam. Također je istaknuo kako su svi pozvani, a ne samo sestre, živjeti ono karmelsko, a to je slušanje, osluškivanje što vodi do poslušnosti. Svi su pozvani na život svetosti, a svetost je sretnost, naglasio je.
Večernjoj misi prethodila je molitva Večernje Časoslova, a nakon svake mise hodočasnici su mogli preporučiti svoje nakane i molitve sestrama karmelićankama te ih pozdraviti kod njihove rešetke.
Klauzurne sestre karmelićanke u Brezovici proslavile su u utorak, 16. srpnja, svetkovinu Gospe Karmelske i 85. godišnjicu utemeljenja svog Karmela svečanom misom u samostanskoj crkvi koju je predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
Karmel u Brezovici je utemeljio – podsjećamo – bl. Alojzije Stepinac, a na blagdanskoj je euharistiji, uz nadbiskupa Dražena Kutlešu, suslavilo 15-tak svećenika, među njima generalni tajnik HBK-a Krunoslav Novak i domaći župnik Zvonko Vuković koji je uoči mise uputio prigodnu riječ.
Same sestre su iz klauzurnog dijela samostana liturgiju pratile pjesmom, a nadbiskup Kutleša im je, čestitajući obljetnicu, rekao da su one u 85 godina svog djelovanja bile stup molitve i duhovnog života, te da je njihova ustrajnost i predanost molitvi donijela mnoge plodove za zagrebačku Crkvu.
„Drage sestre, neka vam ova godišnjica bude podsjetnik na važnost i snagu vaše molitve. Molitva je najveća snaga svijeta. Vaša posvećenost molitvi nadahnjuje i nas da vjerujemo u snagu molitve i Božjeg djelovanja u našem suvremenom svijetu. Molitveni vapaj vašeg srca k Bogu neka bude satkan od vapaja braće i sestara koji ne znaju kako moliti, neka im posreduje milost Duha Svetoga koji preobražava lice ove zemlje.“
Poručio im je da – postavljene kao grad na gori ili svjetiljka na svijećnjaku – „vidljivo predstavljaju cilj kojemu putuje cijela Crkva“, kao i da su plodovi karmelske pobožnosti „postali darom cijeloj Crkvi“. Svoje je promišljanje nadbiskup usmjerio nadalje na tri stvarnosti koje smatra važnima u poslanju sestara. Prva je primjer Blažene Djevice Marije, zaštitnice Karmela. Utoliko je rekao kako „nije slučajno da su prvi pustinjaci okupljeni na gori Karmel Mariju izabrali za zaštitnicu“.
Iskusili su da njezin naslov ‘Majke’ nije slika, već zbilja. Život kontemplacije Božjih otajstava i traženja njegova lica oponašanje je Marije koja je, iako majka Spasiteljeva, uvijek ostajala njegova ponizna učenica koja revno razmatra riječi i čine svoga Sina, poručio je uz ostalo zagrebački nadbiskup .
Druga pak stvarnost koju propovjednik smatra važnom u poslanju karmelićanki je njihova uloge u srcu opće Crkve – te kako je rekao – ‘i za Crkvu’ o čemu je naglasio:
„Čistoća srca kojoj težite, točnost u vršenju pravila, zagovorna molitva i suosjećanje s ranama svijeta ono je što Crkva od vas očekuje. Kontemplativna molitva je pogled usmjeren na Isusa čije nam svjetlo pomaže da se vidimo u svjetlu njegove istine i njegova suosjećanja za sve ljude. Čistima srcem je obećao Boga gledati. Crkva stoga, prepoznajući blago i zasluge kontemplativna života, na vas gleda s puno nade i očekivanja“, rekao je.
U Karmelu su sestre po životu molitve – rekao im je i to – neprestano izložene Božjem pogledu koji čisti njihova srca i poglede, kao i da je boravak u Karmelu privilegij koji nije moguć onima koji žive užurbanost i različite im brige ne dopuštaju mir kontemplacije.
Mnogo je takvih i u Crkvi, među radnicima na njivi Gospodnjoj, tako da je prisutnost klauzurnih sestara potrebna kao pomoć u razabiranju znakova vremena.
Treća točka koju je nadbiskup Kutleša naglasio je da su one zapravo ‘Stepinčev’ Karmel.
Bl. Alojzije Stepinac ga je i kanonski utemeljio i s velikom gorljivošću brinuo oko materijalnog i duhovnog rasta.
Istaknuo je njegov nasljednik u službi zagrebačkog nadbiskupa da je uoči osnutka Karmela u Brezovici Stepinac rekao da želi ‘uzoran ili nikakav’ „i kako same svjedočite, svojim je molitvama i blagoslovima natapao prostore ove klauzure“.
„Žarka želja i svijest o potrebi vaše prisutnosti u ovoj zagrebačkoj Crkvi ni danas nije ništa manja. Vrijeme u kojemu živimo i promjene s kojima se Crkva suočava iznutra i izvana zahtijevaju oči stalno uprte u Gospodina i ruke bez prestanka uzdignute na molitvu“, rekao je dodajući i da je ono što je opća Crkva, Majka i Učiteljica, prepoznala i potvrdila u pravilima sestara karmelićanki „pozvane ste posredovati ovoj mjesnoj Crkvi suosjećajući s njome u njezinim potrebama“.
Preuzeto sa www.ika.hr
Cijelu propovijed možete pogledati OVDJE
Nakon središnjeg misnog slavlja koje je predslavio nadbiskup zagrebački mons. Dražen Kutleša, vjernici i sestre sudjelovali su na večernjoj svetoj Misi koju je predslavio vlč. Danijel Hačko, župnik u Brdovcu. Uz njega su suslavili o. Ivan Podgorelec, OCD i vlč. Mario Brezak. Bili su tu ministranti i čitači.
U uvodnim mislima vlč. Hačko je pozdravio sve prisutne vjernike i podsjetio ih da danas slavimo Gospu Karmelsku, onu kojoj se utječemo, koja nas zagovara pred Sinom i da po Njoj dolazimo u nebo. Također je rekao da ovim misnim slavljem zahvaljujemo Gospodinu za 85. godina što su klauzurne sestre karmelićanke prisutne na tlu Lijepe naše.
Nakon pročitanih misnih čitanja, vlč. Hačko je uputio vjernicima prigodnu homiliju u kojoj se osvrnuo na netom pročitana čitanja. Istaknuo je da gora Karmel i sv. Ilija pokazuju prostor na kojem se Bog na zemlji očitovao velikim. U Evanđelju čitamo o događaju Isusove smrti koja se zbila na križu na Golgoti. Vidimo da je gora mjesto susreta s Bogom, mjesto gdje prebiva. Ono što je Božje to je teže i napornije, zato današnji čovjek ostaje u nizini, ne želi se popeti, već ostaje živjeti u okrenutosti prema sebi zaboravljajući drugoga, rekao je.
Isto tako je kazao da riječ „Karmel“ na hebrejskom znači cvatući vrt ili vinograd. U Izraelu vinograd je bio ograđen zidom, pazilo se na njega, bio je vrijedniji više od pšenice i žita. Vinova loza, odnosno vino, smatralo se pićem bogova. Bog Izrael naziva svojim vinogradom jer se jednako skrbi za svoj narod kao vinogradar za svoj vinograd i stalo mu je da donese mnogo ploda. Bog skrbi za svoj narod, što će reći za svoju Crkvu. Naš Bog ne djeluje u sili, on je tihi Bog koji je jedna tiha prisutnost kao što su bili svi oni koji su bili Božje sluge, nenametljivi i tihi, poput Blažene Djevice Marije.
„Kada je davno, prije 85. godina bl. Alojzije Stepinac osnovao ovaj Karmel, htio je da to mjesto bude oaza molitvene prisutnosti za zagrebačku nadbiskupiju. Dvije sestre koje su bile hrvatskoga podrijetla došle su u Brezovicu i osnovale Karmel. To je bio najsretniji dan ondašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Naš Blaženik učinio je mnoge velike stvari, ali jedna od najvećih upravo je ovaj Karmel. To nije bila samo njegova osobna želja, već je prepoznao duhovnu potrebu za svoj narod i nadbiskupiju. Ako gledamo Božjim očima, možemo vidjeti da Bog po sestrama čini čuda,“ ustvrdio je.
U nastavku homilije je pojasnio da je Karmel rasadište vjere, molitve i žrtve. Sestre nose pred Boga sve nas da budemo više Božji. Nadalje je istaknuo da nam je jedino Blažena Djevica Marija uzor i primjer vjere koju bi mi trebali živjeti. Ona je u svojoj slobodnoj volji prihvatila ono što Bog od nje traži.
Bog nam je dao Blaženu Djevicu Mariju koja nam je primjer da u teškoćama života ustrajemo, da ne gledamo ljudskim očima, već da otvorena srca vjerujemo i potpuno se predamo u Božje ruke. Veličina čovjeka je u tome da čitavog sebe preda za Boga i brata čovjeka, zaključio je.
Prije kraju misnoga slavlja vlč. Hačko je čestitao sestrama njihovu svetkovinu i 85. godina njihovog djelovanja u Hrvatskoj, a jednako tako zahvalio im se za njihovo služenje, predanje Bogu, zagovornu molitvu za nadbiskupa, biskupe, svećenike, nadbiskupiju, za potrebe Crkve i svijeta, te im zahvalio što svjedoče da se isplati darovati čitav život dragome Bogu za druge.
Misno slavlje pjesmom su animirale čuvarice svetišta, a Canjugovom skladbom „Ljiljane bijeli“ odale su čast i zahvalu Majci Božjoj. Nakon sv. Mise susret se nastavio u sestarskoj govornici.
Sestre karmelićanke i štovatelji Škapularske Gospe u zagrebačkoj Brezovici proslavili su u ponedjeljak, 15. srpnja 2024., uočnicu svetkovine Gospe Karmelske.
Misno slavlje predvodio je vlč. Vatroslav Siketić.
U homiliji se vlč. Vatroslav osvrnuo na čitanja dana. Spomenuo je sv. Bonaventuru u kontekstu netom pročitanog evanđelja. Između ostalog, rekao je da se ulazi u samu uočnicu slavlja svetkovine Gospe Karmelske sa svecem koji je uspio spojiti franjevačku jednostavnost i učenost, sa sv. Bonaventurom, naglasivši da jedna starica može više ljubiti Boga nego doktor teologije.
Stariji i djeca ne mogu bez pomoći drugih. Stariji svoju sigurnost stavljaju u Gospodina, a djeca znaju da će im On pomoći preko roditelja, misli su propovjednika.
Nadalje je rekao da sretan život nije ništa drugo doli krepostan život obnovljen Kristovom snagom. Istaknuo je kako je sv. Bonaventura prije govorio o Božjem djelovanju, preko kojeg se čovjek čisti i na taj način dolazi do čovjeka koji sliči na Krista, negoli Michelangelo Buonarroti koji je ustvrdio da umjetnici oslobađaju sveca iz kamena.
Zatim je potaknuo vjernike da grade svoje pouzdanje u Gospodina koji je uvijek vjeran i koji će dovesti u zemlju kojom teče med i mlijeko (Ez 20,6), pozivajući ih da se sjete da ne navještaju sebe; već evanđelje, Krista. Odnosno, kazao im je da se sjete, da tko primi evanđelje, prima Isusa, a tko prima Isusa, prima Oca Nebeskoga. Sin odgovara Ocu u poslušnosti do smrti na križu; križu koji je točka orijentacije i poziva na predanje i poslušnost Nebeskom Ocu, istaknuo je.
Potom je pozvao prisutne da budu Božje remek djelo pouzdavajući se u Božju pomoć. Podsjetio ih je da Bog nije nasilan, već čeka da ga se pusti u život. On otvara oči za stvarnosti koje se nazivaju vidljivim i nevidljivim. Kazao im je da nastave hodati zemljom zaogrnuti škapularom, zagledani u Kristovo Lice. Kristovo lice sućuti gleda i želi darovati život. Stoga je potaknuo vjernike da se krijepe misom, mirnom savješću i pričešću.
Na kraju homilije poručio je da Gospodin iz dana u dan, iz godine u godinu, skida sve što je suvišno i suobličuje sebi. „Ustrajno i radosno se utječimo svecima, ali ne samo njima, već i Gospi, da znamo biti dobri, plemeniti i dični ljudi tako uzorne Majke“, zaključio je.
Nakon blagoslova, sestre su zapjevale pjesmu Gospi Karmelskoj povjeravajući joj potrebe i nakane Crkve, karmelskog reda, prisutnih hodočasnika i onih koji su ih pratili putem valova Radija Marije, izvijestio je Karmel u Brezovici.
Sestre karmelićanke i štovatelji Gospe Karmelske proslavili su misnim slavljem u nedjelju, 14. srpnja, drugi dan trodnevne priprave ususret proslavi Gospe Karmelske u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Misno slavlje predvodio je p. Karlo Mario Petrović, CPPS.
U homiliji p. Petrović osvrnuo se na tekst Evanđelja, istaknuvši važnost i značenje duhovnog i obiteljskog poziva. Između ostalog rekao je da je poziv nasljedovanje Isusa Krista. Isus od nas traži silno povjerenje kad nas šalje tamo gdje je veća potreba, a ne gdje mi želimo. Oni koji su pozvani moraju ući u duhovnu borbu s kraljevstvom tame. Također je naglasio da oni koji su pozvani ništa ne uzmu sa sobom, da se ne opterećuju nepotrebnim stvarima, već da uzmu samo štap, a štap u Svetom Pismu označava Božji autoritet.
Zatim je naglasio kako poziv nema vremenski rok trajanja, već da je vrijeme neograničeno, uvijek trebamo biti spremni odgovoriti na njega i živjeti ga u potpunosti. Poziv treba biti ispred svega, ako nam na srcu nije spasenje duša, onda smo promašili cilj, rekao je.
Istaknuo je nadalje kako ne smijemo dopustiti da nas stvari ovog svijeta odvuku od izvršavanja redovničkog i obiteljskog poziva, kao što Internet odnosi našu sabranost i vrijeme. Potaknuo je vjernike da se više brinu za svoju nutrinu, negoli za zbivanja oko sebe. Kruna svakog poziva je biti razapet na križ. Poziv nije lak, ali je samo uski put; put koji vodi u nebo. Bog nas je izabrao da budemo svjetlo za druge. Kada živimo poziv, Bog nam daje svoje milosti da mu ostanemo vjerni. Božja je volja da se svi ljudi spase i da po obraćenju postanu sveti, misli su p. Petrovića.
Liturgijsko slavlje pjesmom su animirale čuvarice svetišta, a štovatelji Gospe Karmelske imali su priliku primiti Gospin škapular i preporučiti svoje nakane i želje sestrama u molitve.
Misnim slavljem, koje je u subotu 13. srpnja na blagdan Majke Božje Bistričke predvodio župnik Župe Uzvišenja sv. Križa u Lukarišću u Dugom Selu vlč. Tomislav Kralj, počela je trodnevna priprava za svetkovinu Gospe Karmelske i za 85. obljetnicu Karmela u Brezovici.
U homiliji se vlč. Kralj osvrnuo na čitanjima blagdana, osobito na tekst evanđelja, istaknuvši važnost Marijine prisutnosti u životu svakog vjernika. Rekao je da pročitano evanđelje vraća u početke Isusovog javnog djelovanja. To je njegovo prvo čudo u njegovom javnom djelovanju s kojim je očitavao svrhu poziva koji mu je povjerio Bog, naglasio je.
Nadalje, propovjednik je protumačio smisao trodnevnice za velike svetkovine, rekavši da je trodnevna priprava trenutak u kojemu Bog na osobit način šalje svoje milosti. Zatim je istaknuo da često vjernik nešto očekuje, traži nešto izvanredno. Ovo što Isus čini nije ništa izvanredno, već je pravi znak Božje ljubavi, trenutak u kojem Isus želi apostolima pokazati svrhu poziva, pojasnio je vlč. Kralj.
„Zašto nas Isus poziva za svoj stol, za stol Gozbe ljubavi? Svaka euharistija je svadbena gozba. Neki teolozi kažu da je svadba u Kani svojevrsna naznaka što će se dogoditi kasnije na Veliki četvrtak. Euharistija je zajedništvo gdje trebamo doći otvorena srca, spremni čuti, razmišljati o Riječi Božjoj kao Blažena Djevica Marija. Primiti Boga onako kako ga je u srcu primila Blažena Djevica Marija. Ona je jedna od glavnih aktera; uviđa da zaručnici imaju problem, poteškoću jer nemaju vina, i pritječe im u pomoć“, naglasio je.
Jednako tako, rekao je da je euharistija zajedništvo koje su vjernici pozvani živjeti kako ne bi izgubili ono što je najvažnije, a to je Krist, te da stvarnost oko sebe treba promatrati okom Marije. To će reći, biti ne nametljivi, a primijetiti potrebe drugoga, dodao je te napomenuo da u se u euharistiji zajedno s Marijom može doći bliže Kristu. Također je naglasio važnost izgradnje odnosa s Gospodinom i Blaženom Djevicom Marijom.
„Mi smo poput ovih posuda koje su često prazne, prljave, potrebne promjene. Isus od vode čini vino i učvršćuje vjeru apostolima. To Isus čini s nama svaki put na Euharistiji. Znamo da smo prljavi, ali snagom Duha Svetoga Isus nas čisti, sjedinjuje sa samim sobom; da ispunjeni Bogom možemo činiti korake koji su ispred nas“, istaknuo je.
Na kraju homilije preporučio je vjernicima da, nadahnjujući se na primjeru Majke Marije, slušaju Isusa, ne ponekad, nekad, već uvijek i svugdje, kao što je ona to činila. Tako ćemo biti živo kamenje u Kristovoj Crkvi poput Djevice Marije koja nas vodi u nebo, zaključio je vlč. Kralj.
Na završetku liturgijskog slavlja, vlč. Kralj je poželio blagoslovljenu trodnevnu pripravu za svetkovinu Gospe Karmelske, te je župu i sebe preporučio u molitve sestara. Misno slavlje pjesmom je animirao župni zbor mladih „El Hannora“, kao i ministranti iz iste župe. Prvo čitanje pročitao je Mateo Vurbić, drugo Franjo Subašić, a molitvu vjernika pročitao je Mario Marjanović, župni animator i fotograf. Nakon mise, susret se nastavio u sestarskoj govornici.
Devetorica zagrebačkih i sisačkih mladomisnika – Krešimir Cervelin, Vedran Jakić, Filip Pranjić, Ivan Pugar, Mario Šarić, Marko Šimundić, Antonio Štengl, Frano Bijelić i Ivan Sandrin – posjetili su u ponedjeljak 8. srpnja 2024. sestre karmelićanke u Brezovici.
Susret je započeo misnim slavljem koje je predslavio vlč. Antonio Štengl. Na početku mise sve prisutne pozdravio je vlč. Filip Pranjić potaknuvši vjernike i sestre da i dalje mole za svetost svećenika kako bi bili svećenici po Srcu Isusovu.
Prvo čitanje i psalam pročitao je vlč. Ivan Sandrin, Evanđelje je navijestio vlč. Vedran Jakić, a molitvu vjernika pročitao je vlč. Marko Šimundić, dok je propovijedao vlč. Krešimir Cervelin.
U prigodnoj homiliji vlč. Krešimir se osvrnuo na Evanđelje dana (Mt 9, 18-26), te je govorio o vjeri po kojoj Isus čini čudesa. Naime, žena koja se dotakla Isusovih skuta biva izliječena od svoje bolesti od koje je bolovala dvanaest godina. U Bibliji svi brojevi imaju svoje značenje – za Židove broj dvanaest označuje puninu, cjelovitost. Evanđelist Matej između ostalog želi naglasiti da se punina ženinog života svela na bolest krvarenja, da je to jedino što ju je okupiralo i što je doživljavala. No, imala je vjeru i njezina vjera ju je spasila. I mi to isto na različite načine proživljavamo kroz naše bolesti, kušnje i probleme. I kad nam se čini da je dragi Bog od nas okrenuo glavu, Bog nam je tada još bliži i On nas liječi od svih naših bolesti i poteškoća.
Slične primjere nalazimo i u životima svetaca. Tako nam je poznato da je sv. Ivan od Križa gotovo cijeli život proživljavao tamnu noć duha i ostavio nam mnoge spise iz kojih možemo vidjeti da, unatoč tami, njegova vjera nije nestala, već je još više sjala, misli su vlč. Krešimira.
„U svim trenucima, teškoćama, problemima, imajmo vjeru u Isusa jer je On doista svaki dan s nama. Ako se samo malo dotaknemo njegovih haljina i vjerujemo njegovoj riječi, sama ta vjera nas može ozdraviti od svih naših bolesti i teškoća“, poručio je propovjednik.
Na kraju misnog slavlja vlč. Filip zahvalio se još jednom sestrama i vjernicima na svakoj upravljenoj molitvi Gospodinu za njih i zamolio ih da ih i dalje ne zaborave u svojim molitvama.
Misno slavlje, koje su pjesmom animirale čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, završilo je svečanim mladomisničkim blagoslovom te pjesmom Gospi Karmelskoj „Ave Maria“ mo. Vinka Glasnovića.
Susret se nastavio u sestarskoj govornici, gdje su se sestre upoznale s mladomisnicima i njihovim duhovnim putem, a mladomisnici sa sestrama i njihovim molitveno-duhovnim životom.
U nedjelju 30. lipnja 2024. godine mladomisnik karmelićanin o. Juraj od sv. Terezije od Djeteta Isusa proslavio je mladu misu u Karmelu u Brezovici u zajedništvu sestara karmelićanki i prisutnih vjernika. Uz njega su bili ministranti i čitači.
Misao vodilja mladomisnikove propovijedi bila je dodir vjere koji stvara čuda: „U našem životu od pet osjetila kojima raspolažemo, dodir se prvi razvija, i to već u majčinoj utrobi. On je izvor svih ostalih. Dodir ne posjeduje bogatstvo drugih osjetila – vida, sluha, njuha i opipa. Dodir je najbitniji za život i komunikaciju. On ima ono što nemaju druga osjetila: uzajamnost. Ne možemo dodirnuti neki predmet, a da on u istom trenutku ne dodirne nas, dok možemo gledati i ne biti viđeni, ili slušati, a da nas nitko ne čuje. Dodir stvara kontakt. Bitno je to za čovjekovu vjeru koja je obilježena siromaštvom. Jer, vjerovati ne znači vidjeti ni razumjeti, ni osjetiti, no po vjeri možemo na otajstveni način dodirnuti Boga i dopustiti njemu da dodirne nas. To je dodir vjere koji stvara čuda.“
O. Marinković je naglasio kako u susretu i dodiru gesta ima jednaku važnost kao i sama riječ. Zato sv. Marko, kada piše o Isusu, stavlja naglasak na Isusova čudesa da bi u ljudima pobudio i ojačao vjeru. To vidimo, kako nam donosi evanđelje dana, kod uskrišenja Jairove kćeri i ozdravljenja bolesne žene. Isus svoja čudesna djela najčešće čini dodirom, a njegov spasonosni dodir posebno je prisutan u sakramentima.
Isus se često očituje kao čudotvorac u našim životima, u svakidašnjim potrebama, ne iscjeljujući samo naše tijelo, već mijenjajući i poučavajući naše srce. Isus želi da ga upoznamo, želi da to traženje bude poput bolesne žene i nadstojnika Jaira, da tako otvorimo naš život i srce Božjem daru, da se svakodnevno hranimo njegovom Riječju, njegovim Tijelom i njegovom Krvlju. Onda će dodir vjere stvarati čuda te će se djela Božja svakodnevno pokazati na svakome od nas, misli su predvoditelja slavlja.
Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke svojim skladnim pjevanjem, a na kraju svete Mise o. Marinković udijelio je svim prisutnima svoj mladomisnički blagoslov.
Susret se nastavio u sestarskoj govornici gdje su se sestre izbliza mogle upoznati s mladomisnikom o. Jurjem i njegovim karmelskim pozivom, što je bilo na obostranu duhovnu izgradnju.