Klauzurne sestre karmelićanke u Brezovici proslavile su u utorak, 16. srpnja, svetkovinu Gospe Karmelske i 85. godišnjicu utemeljenja svog Karmela svečanom misom u samostanskoj crkvi koju je predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
Karmel u Brezovici je utemeljio – podsjećamo – bl. Alojzije Stepinac, a na blagdanskoj je euharistiji, uz nadbiskupa Dražena Kutlešu, suslavilo 15-tak svećenika, među njima generalni tajnik HBK-a Krunoslav Novak i domaći župnik Zvonko Vuković koji je uoči mise uputio prigodnu riječ.
Same sestre su iz klauzurnog dijela samostana liturgiju pratile pjesmom, a nadbiskup Kutleša im je, čestitajući obljetnicu, rekao da su one u 85 godina svog djelovanja bile stup molitve i duhovnog života, te da je njihova ustrajnost i predanost molitvi donijela mnoge plodove za zagrebačku Crkvu.
„Drage sestre, neka vam ova godišnjica bude podsjetnik na važnost i snagu vaše molitve. Molitva je najveća snaga svijeta. Vaša posvećenost molitvi nadahnjuje i nas da vjerujemo u snagu molitve i Božjeg djelovanja u našem suvremenom svijetu. Molitveni vapaj vašeg srca k Bogu neka bude satkan od vapaja braće i sestara koji ne znaju kako moliti, neka im posreduje milost Duha Svetoga koji preobražava lice ove zemlje.“
Poručio im je da – postavljene kao grad na gori ili svjetiljka na svijećnjaku – „vidljivo predstavljaju cilj kojemu putuje cijela Crkva“, kao i da su plodovi karmelske pobožnosti „postali darom cijeloj Crkvi“. Svoje je promišljanje nadbiskup usmjerio nadalje na tri stvarnosti koje smatra važnima u poslanju sestara. Prva je primjer Blažene Djevice Marije, zaštitnice Karmela. Utoliko je rekao kako „nije slučajno da su prvi pustinjaci okupljeni na gori Karmel Mariju izabrali za zaštitnicu“.
Iskusili su da njezin naslov ‘Majke’ nije slika, već zbilja. Život kontemplacije Božjih otajstava i traženja njegova lica oponašanje je Marije koja je, iako majka Spasiteljeva, uvijek ostajala njegova ponizna učenica koja revno razmatra riječi i čine svoga Sina, poručio je uz ostalo zagrebački nadbiskup .
Druga pak stvarnost koju propovjednik smatra važnom u poslanju karmelićanki je njihova uloge u srcu opće Crkve – te kako je rekao – ‘i za Crkvu’ o čemu je naglasio:
„Čistoća srca kojoj težite, točnost u vršenju pravila, zagovorna molitva i suosjećanje s ranama svijeta ono je što Crkva od vas očekuje. Kontemplativna molitva je pogled usmjeren na Isusa čije nam svjetlo pomaže da se vidimo u svjetlu njegove istine i njegova suosjećanja za sve ljude. Čistima srcem je obećao Boga gledati. Crkva stoga, prepoznajući blago i zasluge kontemplativna života, na vas gleda s puno nade i očekivanja“, rekao je.
U Karmelu su sestre po životu molitve – rekao im je i to – neprestano izložene Božjem pogledu koji čisti njihova srca i poglede, kao i da je boravak u Karmelu privilegij koji nije moguć onima koji žive užurbanost i različite im brige ne dopuštaju mir kontemplacije.
Mnogo je takvih i u Crkvi, među radnicima na njivi Gospodnjoj, tako da je prisutnost klauzurnih sestara potrebna kao pomoć u razabiranju znakova vremena.
Treća točka koju je nadbiskup Kutleša naglasio je da su one zapravo ‘Stepinčev’ Karmel.
Bl. Alojzije Stepinac ga je i kanonski utemeljio i s velikom gorljivošću brinuo oko materijalnog i duhovnog rasta.
Istaknuo je njegov nasljednik u službi zagrebačkog nadbiskupa da je uoči osnutka Karmela u Brezovici Stepinac rekao da želi ‘uzoran ili nikakav’ „i kako same svjedočite, svojim je molitvama i blagoslovima natapao prostore ove klauzure“.
„Žarka želja i svijest o potrebi vaše prisutnosti u ovoj zagrebačkoj Crkvi ni danas nije ništa manja. Vrijeme u kojemu živimo i promjene s kojima se Crkva suočava iznutra i izvana zahtijevaju oči stalno uprte u Gospodina i ruke bez prestanka uzdignute na molitvu“, rekao je dodajući i da je ono što je opća Crkva, Majka i Učiteljica, prepoznala i potvrdila u pravilima sestara karmelićanki „pozvane ste posredovati ovoj mjesnoj Crkvi suosjećajući s njome u njezinim potrebama“.
Preuzeto sa www.ika.hr
Cijelu propovijed možete pogledati OVDJE
Nakon središnjeg misnog slavlja koje je predslavio nadbiskup zagrebački mons. Dražen Kutleša, vjernici i sestre sudjelovali su na večernjoj svetoj Misi koju je predslavio vlč. Danijel Hačko, župnik u Brdovcu. Uz njega su suslavili o. Ivan Podgorelec, OCD i vlč. Mario Brezak. Bili su tu ministranti i čitači.
U uvodnim mislima vlč. Hačko je pozdravio sve prisutne vjernike i podsjetio ih da danas slavimo Gospu Karmelsku, onu kojoj se utječemo, koja nas zagovara pred Sinom i da po Njoj dolazimo u nebo. Također je rekao da ovim misnim slavljem zahvaljujemo Gospodinu za 85. godina što su klauzurne sestre karmelićanke prisutne na tlu Lijepe naše.
Nakon pročitanih misnih čitanja, vlč. Hačko je uputio vjernicima prigodnu homiliju u kojoj se osvrnuo na netom pročitana čitanja. Istaknuo je da gora Karmel i sv. Ilija pokazuju prostor na kojem se Bog na zemlji očitovao velikim. U Evanđelju čitamo o događaju Isusove smrti koja se zbila na križu na Golgoti. Vidimo da je gora mjesto susreta s Bogom, mjesto gdje prebiva. Ono što je Božje to je teže i napornije, zato današnji čovjek ostaje u nizini, ne želi se popeti, već ostaje živjeti u okrenutosti prema sebi zaboravljajući drugoga, rekao je.
Isto tako je kazao da riječ „Karmel“ na hebrejskom znači cvatući vrt ili vinograd. U Izraelu vinograd je bio ograđen zidom, pazilo se na njega, bio je vrijedniji više od pšenice i žita. Vinova loza, odnosno vino, smatralo se pićem bogova. Bog Izrael naziva svojim vinogradom jer se jednako skrbi za svoj narod kao vinogradar za svoj vinograd i stalo mu je da donese mnogo ploda. Bog skrbi za svoj narod, što će reći za svoju Crkvu. Naš Bog ne djeluje u sili, on je tihi Bog koji je jedna tiha prisutnost kao što su bili svi oni koji su bili Božje sluge, nenametljivi i tihi, poput Blažene Djevice Marije.
„Kada je davno, prije 85. godina bl. Alojzije Stepinac osnovao ovaj Karmel, htio je da to mjesto bude oaza molitvene prisutnosti za zagrebačku nadbiskupiju. Dvije sestre koje su bile hrvatskoga podrijetla došle su u Brezovicu i osnovale Karmel. To je bio najsretniji dan ondašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Naš Blaženik učinio je mnoge velike stvari, ali jedna od najvećih upravo je ovaj Karmel. To nije bila samo njegova osobna želja, već je prepoznao duhovnu potrebu za svoj narod i nadbiskupiju. Ako gledamo Božjim očima, možemo vidjeti da Bog po sestrama čini čuda,“ ustvrdio je.
U nastavku homilije je pojasnio da je Karmel rasadište vjere, molitve i žrtve. Sestre nose pred Boga sve nas da budemo više Božji. Nadalje je istaknuo da nam je jedino Blažena Djevica Marija uzor i primjer vjere koju bi mi trebali živjeti. Ona je u svojoj slobodnoj volji prihvatila ono što Bog od nje traži.
Bog nam je dao Blaženu Djevicu Mariju koja nam je primjer da u teškoćama života ustrajemo, da ne gledamo ljudskim očima, već da otvorena srca vjerujemo i potpuno se predamo u Božje ruke. Veličina čovjeka je u tome da čitavog sebe preda za Boga i brata čovjeka, zaključio je.
Prije kraju misnoga slavlja vlč. Hačko je čestitao sestrama njihovu svetkovinu i 85. godina njihovog djelovanja u Hrvatskoj, a jednako tako zahvalio im se za njihovo služenje, predanje Bogu, zagovornu molitvu za nadbiskupa, biskupe, svećenike, nadbiskupiju, za potrebe Crkve i svijeta, te im zahvalio što svjedoče da se isplati darovati čitav život dragome Bogu za druge.
Misno slavlje pjesmom su animirale čuvarice svetišta, a Canjugovom skladbom „Ljiljane bijeli“ odale su čast i zahvalu Majci Božjoj. Nakon sv. Mise susret se nastavio u sestarskoj govornici.
Sestre karmelićanke i štovatelji Škapularske Gospe u zagrebačkoj Brezovici proslavili su u ponedjeljak, 15. srpnja 2024., uočnicu svetkovine Gospe Karmelske.
Misno slavlje predvodio je vlč. Vatroslav Siketić.
U homiliji se vlč. Vatroslav osvrnuo na čitanja dana. Spomenuo je sv. Bonaventuru u kontekstu netom pročitanog evanđelja. Između ostalog, rekao je da se ulazi u samu uočnicu slavlja svetkovine Gospe Karmelske sa svecem koji je uspio spojiti franjevačku jednostavnost i učenost, sa sv. Bonaventurom, naglasivši da jedna starica može više ljubiti Boga nego doktor teologije.
Stariji i djeca ne mogu bez pomoći drugih. Stariji svoju sigurnost stavljaju u Gospodina, a djeca znaju da će im On pomoći preko roditelja, misli su propovjednika.
Nadalje je rekao da sretan život nije ništa drugo doli krepostan život obnovljen Kristovom snagom. Istaknuo je kako je sv. Bonaventura prije govorio o Božjem djelovanju, preko kojeg se čovjek čisti i na taj način dolazi do čovjeka koji sliči na Krista, negoli Michelangelo Buonarroti koji je ustvrdio da umjetnici oslobađaju sveca iz kamena.
Zatim je potaknuo vjernike da grade svoje pouzdanje u Gospodina koji je uvijek vjeran i koji će dovesti u zemlju kojom teče med i mlijeko (Ez 20,6), pozivajući ih da se sjete da ne navještaju sebe; već evanđelje, Krista. Odnosno, kazao im je da se sjete, da tko primi evanđelje, prima Isusa, a tko prima Isusa, prima Oca Nebeskoga. Sin odgovara Ocu u poslušnosti do smrti na križu; križu koji je točka orijentacije i poziva na predanje i poslušnost Nebeskom Ocu, istaknuo je.
Potom je pozvao prisutne da budu Božje remek djelo pouzdavajući se u Božju pomoć. Podsjetio ih je da Bog nije nasilan, već čeka da ga se pusti u život. On otvara oči za stvarnosti koje se nazivaju vidljivim i nevidljivim. Kazao im je da nastave hodati zemljom zaogrnuti škapularom, zagledani u Kristovo Lice. Kristovo lice sućuti gleda i želi darovati život. Stoga je potaknuo vjernike da se krijepe misom, mirnom savješću i pričešću.
Na kraju homilije poručio je da Gospodin iz dana u dan, iz godine u godinu, skida sve što je suvišno i suobličuje sebi. „Ustrajno i radosno se utječimo svecima, ali ne samo njima, već i Gospi, da znamo biti dobri, plemeniti i dični ljudi tako uzorne Majke“, zaključio je.
Nakon blagoslova, sestre su zapjevale pjesmu Gospi Karmelskoj povjeravajući joj potrebe i nakane Crkve, karmelskog reda, prisutnih hodočasnika i onih koji su ih pratili putem valova Radija Marije, izvijestio je Karmel u Brezovici.