Svečanim prijepodnevnim i večernjim misnim slavljem u utorak, 15. listopada 2024., proslavile su sestre karmelićanke u Brezovici svetkovinu sv. Terezije Avilske, svoje duhovne majke, obnoviteljice karmelskog reda, naučiteljice Crkve, spisateljice i mističarke. Prečasni Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji predslavio je poldanju svetu misu, a mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, predvodio je večernju svetu misu.
Uz preč. Pavlakovića koncelebrirali su preč. Mijo Matošević, vlč. Damir Ceković, vlč. Ivica Zlodi i vlč. Krunoslav Kolar. Tu je bio i sjemeništarac Gabriel Mrkonjić koji je pročitao misna čitanja, dok je vlč. Damir Ceković navijestio Evanđelje, a vjernicima su na raspolaganju za sakrament pomirenja i primanje Gospina škapulara bili o. Jakov Milić, OCD i vlč. Željko Nestić.
U nadahnutoj homiliji preč. Pavlaković prisjetio se riječi sv. pape Pavla VI. koje je izgovorio u prigodi proglašenja sv. Terezije Avilske naučiteljicom Crkve: „Književni genij nevjerojatne plodnosti, učiteljica duhovnog života, kontemplativna kao nitko drugi i neumorno aktivna. Velika osobnost, jedinstvena, a ipak toliko ljudska i privlačna.“ Potom je naglasio da je puno ime sv. Terezije Avilske bilo Terezija od Isusa. To će reći da je ona bila Isusova, a da je On bio njezin zaručnik i prijatelj. Na takvo duhovno prijateljstvo upućivala je i druge. Za življenje takvog prijateljstva potrebne su joj bile godine i godine da bi od osrednjosti u redovničkom i molitvenom životu postigla savršenost i potpunu sjedinjenost s Gospodinom, te da bi njezina duša postala plodno tlo za Božju milost.
Propovjednik je rekao da je najznačajnije Terezijino djelo Zamak duše, u kojemu Terezija opisuje svoj nutarnji život, nutarnju čežnju kao putovanje koje ide od vrata do središta dvorca: „Biti izvan dvorca simbolizira otuđenje, a biti unutra, u sredini, simbolizira čistoću i intenzitet života. Otići prema središtu znači ponovno otkriti sebe, otkriti sve intenzivnije Božju nazočnost, koja živi u središnjoj sobi. U posljednjoj je sobi duša ispunjena savršenstvom, težnjom i konačnim ciljem kršćanskog života. To je mjesto punine koja se ostvaruje u zajedništvu s Kristom.“ Vrata za ulazak u dvorac po sv. Tereziji jesu molitva i meditacija, koja nas usmjerava na Boga i omogućuje nam da istinito vidimo brata čovjeka i njegove potrebe, kao i potrebe svijeta i našega vremena.
„Sveta Terezija je pronašla ‘put savršenstva’ u svom životu i nastojala ga je prenijeti i drugima. Svako vrijeme i svaki svetac imaju svoje vlastite putove, ali uvijek vrijedi poticaj da tim putovima treba hrabro koračati i svjedočiti Božju prisutnost. I ovi putovi, naši, kojima mi danas hodamo u ovom našem vremenu, trebali bi biti za nas svjedočanstvo nade: svjedočanstvo nade za Crkvu u svijetu i u našoj Domovini; svjedočanstvo nade za sve one koji pate, koji su pritisnuti nevoljama; svjedočanstvo nade u bolje sutra, u pravednije sutra, u poštenije sutra“, poručio je preč. Pavlaković, pozvavši na kraju homilije prisutne vjernike da nadu koju nose u sebi kao kršćani pruže ovome svijetu, te da im u tom nastojanju bude primjer i nadahnuće sv. Terezija Avilska.
Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. Bonite Kovačić. Nakon svečanog blagoslova vjernici su imali priliku iskazati štovanje relikviji sv. Terezije Avilske te preporučiti sestrama u molitve svoje potrebe i nakane.
Na početku večernjeg misnog slavlja mons. Sente pozdravio je prisutne hodočasnike i sestre te rekao da je ova svečana euharistija zahvala dragom Bogu i sv. Tereziji Avilskoj Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca za primljene brojne milosti. Na poseban način to je zahvala za značajne ovogodišnje obljetnice: 50. obljetnicu posvete Nacionalnog svetišta sv. Josipa, 10. obljetnicu smrti graditelja svetišta mons. Marijana Radanovića, 40. obljetnicu obnovljenog izdavanja Glasnika sv. Josipa i 60. obljetnicu objavljivanja župnog lista, te 6. obljetnicu nacionalnog susreta članova Molitvenih vjenčića Prečistog Srca Josipova. Te obljetnice svetište je proslavilo 12. listopada ove godine svečanim misnim slavljem koje je predvodio mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup. Stavljajući sve te događaje u molitve sestara, predslavitelj je podsjetio vjernike da je sv. Terezija Velika prva skrenula pogled na sv. Josipa i da se od tada sv. Josip zdušnije slavi u svetoj Crkvi.
Polazeći u homiliji od Evanđelja svetkovine o susretu na zdencu između Isusa i Samarijanke, mons. Sente je primijetio da, iako je Isus Izvor žive vode, ipak traži od žene piti. Tu žeđ će ponoviti još jednom na križu riječima: „Žedan sam“. Propovjednik se zapitao: „Kako to da Isus, koji je Izvor, traži od stvorenja da mu daje piti?“ Zaključio je da Isus traži suradnju čovjeka. Neprestano zapošljava čovjeka, daje mu poslanje. Bog daje, ali i traži našu suradnju s kojom će utažiti glad i žeđ svakog čovjeka.
U nastavku homilije mons. Sente je usporedio Samarijanku sa sv. Terezijom Avilskom. Naime, obje su živjele običnim životom, no dragi Bog svakoj od njih pristupa, ulazi u redovitost njihovog života. Kod Samarijanke traži da mu da piti, a kod sv. Terezije traži da bude sveta redovnica. Traži da ga napojimo s onim što imamo i što jesmo. Obje iz istinskog susreta s Gospodinom shvaćaju da je On pravi Bog. I mi smo, kao i one, pozvani napajati se na tom izvoru Božje ljubavi, Izvoru žive vode, zaključio je propovjednik.
Zbor svetišta sv. Josipa pod ravnanjem s. Blandine Rakarić i uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića animirao je misno slavlje svojim oduševljenim pjevanjem.
Svetim misama prethodila je molitva svete krunice i Večernja Časoslova. Nakon večernje svete mise hodočasnici su iskazali štovanje relikviji sv. Terezije Avilske, a druženje se nastavilo u sestarskoj govornici.
Ovogodišnje tradicionalno hodočašće urednika, djelatnika i prijatelja Glasa Koncila i Malog Koncila u Karmel u Brezovici odvijalo se u znaku 85. obljetnice osnutka brezovičkog Karmela i kraja proslave 60. obljetnice djelovanja Glasa Koncila.Misno slavlje u četvrtak 10. listopada 2024. predslavio je mons. Ivan Miklenić, kanonik i arhiđakon zagorski, najdugovječniji glavni urednik i višegodišnji ravnatelj Glasa Koncila.
Na početku misnoga slavlja, Branimir Stanić, glavni urednik i v.d. direktora Glasa Koncila, pozdravio je sve prisutne, a osobito predvoditelja misnog slavlja te sestre karmelićanke kojima je čestitao 85. obljetnicu njihovog dolaska na tlo Hrvatske zahvaljujući pozivu bl. Alojzija Stepinca. Naglasio je da dolaze u Karmel na kraju proslave 60. obljetnice dopuštenja tiskanja Glasa Koncila, upravo na blagdan sv. Male Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica.
U zahvalnom hodočašću sv. Maloj Tereziji djelatnici Glasa Koncila prisjetili su se svih onih koji su služili i služe u Glasu Koncila, a na poseban način don Živka Kustića koji se preselio Gospodinu prije deset godina i djelatnice i novinarke Smiljane Rendić uz njezinu tridesetu obljetnicu preminuća.
„Ovdje nismo došli sami. Donosimo naš Glas Koncila, ali u srcima i sve naše obitelji i sve naše bližnje, bilo da smo došli kao suradnici, umirovljeni djelatnici, prijatelji ili kao djelatnici Glasa Koncila. Za nas ovo nije poslovni put nego duhovno putovanje“, rekao je glavni urednik Stanić.
U nadahnutoj homiliji, mons. Miklenić je istaknuo kako je ovaj pohod i susret izraz zajedničkog štovanja i zahvalnosti sv. Maloj Tereziji koja sve nas vodi k svojoj jedinoj i najvećoj ljubavi – Isusu Kristu, s kojim je jedino moguće prebroditi sve krize, strahove i tjeskobe te ne samo opstati, nego i ostvariti napredak.
Dok je sestrama čestitao značajnu obljetnicu, prisjetio se riječi koje im je nadbiskup Kutleša uputio na dan same proslave jubileja, na Karmelsku Gospu. Nadbiskup im je tada rekao: „U ovih 85 godina vašeg samostana, vi ste bile stup molitve i duhovnog života. Vaša ustrajnost i predanost molitvi donijele su mnoge plodove za ovu mjesnu Crkvu. Vaše molitve nas sve jačaju i nadahnjuju. One su izvor milosti i blagoslova za mnoge duše. Toga trebate biti svjesne i, nastojeći oko svojih Pravila, dostojanstveno se uzdignuti iznad mogućih uspoređivanja ili osporavanja načina na koji netko drugi živi karmelsku baštinu i duhovnost.“
U molitve sestara posebno su uključeni urednici, djelatnici i suradnici Glasa Koncila, rekao je mons. Miklenić.
Osvrnuvši se na njihovu nebesku zaštitnicu, sv. Tereziju od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, spomenuo je crticu iz Terezijinog života koja govori o tome kako je u njezinom samostanu živjela sestra koja je imala dar da joj bude u svemu neugodna, a Terezija se prema njoj ponašala s puno pažnje, poštovanja i ljubavi. Sestra je to primijetila i upitala ju je što ju to tako privlači k njoj kad joj se uvijek smiješka. Zna se, Tereziju je privlačio Isus koji je bio skriven u dnu njezine duše.
Mons. Miklenić pozvao je prisutne da i oni tako gledaju na ljude koji su im neugodni jer to je pravi blagoslov za njih i za ljude koji su im teški: u njihovim dušama prepoznati skrivenog Isusa.
„Ovaj današnji pohod i susret u Karmelu još je jedna prilika djelatnicima Glasa Koncila, kao i nama ostalima, za zahvalu Gospodinu i svetoj zaštitnici Maloj Tereziji za sva dobra koja je Glas Koncila kroz minulih 60 godina pridonio našoj Crkvi i našem narodu. Posebno danas treba zahvaliti Gospodinu i nebeskoj Zaštitnici što Glas Koncila već petu godinu bez ijednog svećenika u radnoj zajednici uspješno ustraje u časnom, sve boljem i uspješnom služenju našoj Crkvi i našem narodu. Čestitam svim sadašnjim djelatnicima na tome i pozivam ih da sav svoj trud i rad u radnoj zajednici Glasa Koncila prepoznaju kao izvršavanje poziva na služenje Gospodinu, na svjedočenje svoje osobne ljubavi prema Bogu, Crkvi i svome hrvatskome narodu“, poručio je.
Osvrnuo se potom na mnogostruke tjeskobne trenutke u kojima živi današnji svijet, te krize kroz koje prolazi i Katolička Crkva, a jednako tako i na bujanje suvremenih sve agresivnijih ideologija, kao i na potpuni kaos informiranja i dezinformiranja, u kojemu kao da svatko misli da sve dobro zna, a zapravo većina ne zna gotovo ništa. U takvim trenutcima važno je sjetiti se da je Crkva Božja ustanova, da ima božansku snagu, da je u povijesti bila sposobna oživjeti razrušene civilizacije i uskrisiti propadajuća društva. Ta božanska snaga dolazi Crkvi kao milost Isusa Krista koji nikad ne napušta svojih. Što je tjeskoba veća, to bismo mi trebali biti otvoreniji i bliži Kristu Gospodinu jer jedino s njim možemo nadvladati sve kušnje, probleme i izazove, poručio je mons. Miklenić.
„Neka nam sv. Mala Terezija svojim zagovorom izmoli milost da svi trajno rastemo u pouzdanju u Gospodina i tako se, surađujući s Božjom milošću, othrvamo svim strahovima i tjeskobama i ustrajemo u izgradnji Božjega Kraljevstva, novoga svijeta istine, pravde, slobode, ljubavi i mira.“
Tradicionalni blagoslov Terezijinih ruža nije izostao, kao ni pjesma Kraljici Svete Krunice te prijateljski susret u govornici Karmela, uz preporuku u molitve i daljnju duhovno-prijateljsku suradnju.
U nedjelju 6. listopada 2024. salezijanski kandidati pod vodstvom svog odgojitelja don Mladena Delića, SDB, posjetili su već tradicionalno sestre karmelićanke u Brezovici.
Susret je započeo pjesmom, nakon čega je č. majka Marija Regina srdačno pozdravila buduće salezijance i zaželjela im dobrodošlicu. Don Mladen je uzvratio na pozdravu i zahvalio sestrama na molitvenoj pratnji prošlogodišnjih kandidata koji su uspješno započeli novicijat te im je u molitve preporučio ovogodišnje kandidate čija su imena: Ante Ševo, Ivan Šutalo, Luka Budim, Ivan Mario Manojlović, Mislav Palić, Josip Vidović, Benjamin Pavišić, Marko Bajić, Matej Jurčić i Bartol Kadić. S njima su bili i asistenti odgojitelja Tomislav Šimunović, SDB, i Antonio Kajić, SDB.
U nastavku susreta don Mladen je predstavio sestrama buduće salezijance koje je Bog pozvao iz svih krajeva Lijepe naše, pa i šire. Mladi kandidati su sa zanimanjem postavljali sestrama pitanja iz njihovog molitvenog i duhovnog života.
Jedan od njih posvjedočio je svoju povezanost s karmelskom bratovštinom po nošenju škapulara i po brojnim milostima koje je primio zahvaljujući Škapularskoj Gospi, među kojima je i milost duhovnog poziva.
Susret je završio pjesmom i zajedničkom molitvom nebeskoj Majci Mariji, sa željom da salezijanski kandidati budu i dalje u molitvama sestara.
Blagdan sv. Male Terezije, naučiteljice Crkve, proslavljen je u utorak 1. listopada 2024. u Stepinčevu Karmelu u Brezovici.
Upravitelj Župe sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu vlč. Andrija Miličević predslavio je poldanju misu u zajedništvu s desetak svećenika.
U homiliji se vlč. Miličević osvrnuo na prvu riječ koju je sv. Mala Terezija napisala, a to je „nebo“. Istaknuo je da je sv. Mala Terezija cijelim svojim životom „gledala nebo, išla prema nebu, a hrabro koračala zemljom, što nije jednostavno. Neki gledaju u nebo, a zaboravljaju hodati zemljom; ljubiti svoju braću i sestre, činiti dobro, dok s druge strane, neki često živeći svoju svakidašnjicu zaboravljaju na krajnje usmjerenje, a to je nebo“, poručio je.
Naglasio je da su svi pozvani gledati nebo očima srca, imati oko za ljude u blizini.
Osvrnuvši se na naviješteni evanđeoski ulomak, rekao je da Isusova riječ „i danas poziva na to kakvi trebamo biti i kako trebamo živjeti. Isus nije rekao ‘budite djeca’, već ‘budite kao djeca’“, istaknuo je. „Djeca žive obično, iskreno, otvoreno, s ljubavlju, bez maske na licu. Ne znaju muljati, pretvarati se, a sve upijaju. Ono što nauče od starijih, tako se i ponašaju. Živjeti kao djeca je poziv na jednostavnost života. Djeca se ne brinu za budućnost. Oni žive sadašnjost; iskorištavaju dobrotu, ljubav, toplinu koju im bližnji pružaju. Zbog čega su toliko ljudi razočarani i tužni? Zaboravljaju živjeti sadašnji trenutak, živjeti svakidašnjicu korak po korak. Upravo je u tome naša draga svetica bila majstorica, ogledalo svakome od nas. U najmanjim stvarima je mogla ljubiti i ljubila je Boga“, kazao je vlč. Miličević.
Nadalje je rekao da je Mala Terezija iskazivala bližnjima Božju ljubav čineći male žrtve i vršeći one svakidašnje dužnosti s ljubavlju. „Neka nam Mala Terezija bude poticaj i primjer, kao i dobra zagovornica da u našem životu znamo živjeti male stvari, ne zato da bismo bili važni i prepoznati, već da bismo bili Božji. Za to nam treba velika poniznost, a u tome nam može uvelike pomoći sv. Mala Terezija, da se jednoga dana s njom nađemo u nebu, u radosti cijele Crkve“, zaključio je.
Nakon pričesti, uslijedio je tradicionalni blagoslov ruža, znak Terezijine prisutnosti po milostima koje je obećala sipati na zemlju. Liturgijsko pjevanje predvodile su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.
Večernju misu predvodio je župnik u Dugom Selu vlč. Tomislav Kralj, a suslavili su preč. Ivan Lukić i vlč. Filip Pranjić.
U prigodnoj homiliji, vlč. Kralj se osvrnuo na djetinjstvo Male Terezije, kao i njezine godine odrastanja, osobito na njezin ulazak u Karmel. Zatim je istaknuo tri najvažnije kreposti koje su resile sv. Malu Tereziju, a to su: ljubav, služenje i predanje, što bi trebalo resiti svakog čovjeka.
„Terezija je razmišljala o Crkvi koja je sastavljena od mnogo udova, kako kaže sv. Pavao, a svaki ud ima svoju ulogu. Terezija je donijela odluku da ona želi biti ono što je u centru, a to je srce; srce koje pokreće, koje daje da živi. Sve patnje, žrtve, molitve je prikazivala za Crkvu. Ništa ju nije moglo rastaviti od ljubavi Kristove. Svu ljubav željela je darovati Bogu, ljudima i Crkvi. Na to nas i danas poziva, da se ne štedimo dijeliti tu ljubav“, istaknuo je.
Nadalje je protumačio drugu krepost − krepost služenja, rekavši, između ostaloga, da živjeti znači služiti, da je „sam Isus ostavio kao zadatak na Posljednoj večeri da služimo drugima“. Također je naglasio da primjer svetice pokazuje da dragi Bog ima sa svakim čovjekom svoj plan.
„Danas nas puno toga želi udaljiti od Boga, no ako se stavimo u Božje ruke, ništa nam neće biti teško, a to nas dovodi do potpunog predanja koje je živjela sv. Mala Terezija. Ona je željela biti malena, skrivena, a opet Božje oružje u borbi protiv zla i u borbi za spasenje duša“, poručio je vlč. Kralj.
Potom je potaknuo vjernike da dopuste da im njezin primjer pomogne da više ljube Gospodina, da služe Crkvi i da jedni druge guraju naprijed da dođu do cilja. Spomenuo je da je svetica željela činiti dobro ne samo na zemlji, već i na nebu. „Zato nam je i obećala slati milosne ruže s neba. Nama je danas teško učiniti neko dobro djelo drugima ovdje na zemlji. Pozvani smo da i mi budemo Božji instrument kročeći ovom zemljom i čineći dobro drugima. Neka nam Gospodin pomogne da i mi poput sv. Male Terezije budemo spremni na služenje za spas duša i za život Crkve, kao i za sve kojima je to potrebno“, zaključio je.
Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor mladih „El Hannora“ iz Dugog Sela.
Za blagdan sv. Male Terezije sestre karmelićanke su se pripremale devetnicom, a hodočasnici su imali priliku preporučiti im svoje nakane, potrebe, kao i pristupiti sakramentu pomirenja te primiti Gospin škapular.