Vjerni štovatelj Karmelske Gospe vlč. Vatroslav Siketić predslavio je u Karmelu u Brezovici sv. misu na uočnicu Gospe Karmelske u utorak, 15. srpnja 2025. S njim je slavio Željko Kovačević, trajni đakon.
Misao vodilja nadahnute homilije bila je nada u svjetlu Jubilejske godine. Nada, uz vjeru i ljubav, jest bogoslovna krepost koju smo primili kao dar na krštenju. Ona nam pomaže živjeti dostojanstvo djece Božje. Nada je čeznuće našeg bića za nebeskim kraljevstvom, za vječnim životom i susretom s Gospodinom. Ona je odgovor na našu najdublju želju da Bog ispuni svoja obećanja, tj. nada hrani pouzdanje u Gospodina. Čuva nas od sebičnosti, egoizma i egocentrizma te otvara i priprema put ljubavi. Nada je čvrsto sidro duše. Ona nas drži orijentirane na blaženo gledanje Boga, misli su vlč. Siketića.
„Nadu hranimo i izražavamo molitvom. Najljepši sažetak kršćanske nade svakako je Očenaš koji Crkva Kristova – svećenički, kraljevski i proročki narod – moli okupljena oko žrtvenika Gospodinova. Od dolaska kraljevstva do očuvanja od zla, Crkva u svoju nadu uključuje sve ljude i sav svijet. Nada je čeznuće Crkve Zaručnice da se u nebeskoj proslavi sjedini sa svojim Zaručnikom, Kristom Gospodinom“, istaknuo je.
Crkva Zaručnica je mlada, te nam se nameće pitanje kako ostati mlad, čilog lica i jedrog osmjeha. Odgovor je jednostavan: družeći se s vječno mladim Kristom Gospodinom.
Povezujući svoju homiliju sa svecem dana, citirao je sv. Bonaventuru koji je jednom rekao da se kontemplacija najprije uči na majčinim grudima, jer upravo tamo primamo majčinu ljubav koja nam daje sigurnost da izađemo iz sebe da bismo prvi put pogledali ljepotu, istinu i dobrotu – i tako susreli Božju ljubav u njegovu stvorenju. Divljenje Bogu i njegovom stvaralačkom djelu poseban je oblik mističnog iskustva: „Osjetiti Božju blizinu, sjaj njegova svjetla koji prodire kroz njegova stvorenja, blisko je svakomu tko se usudi iskreno diviti. A za divljenje je potrebno i čišćenje; ono je nužan korak na putu ispunjenja Božjih obećanja u našem životu“, zaključio je propovjednik.
Misno slavlje završilo je pjesmom Gospi Škapularskoj, te primanjem u Škapularsku bratovštinu i preporukom hodočasnika u molitve sestara.
Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, preč. Matija Pavlaković, predslavio je u ponedjeljak 14. srpnja drugi dan trodnevne priprave za svetkovinu Gospe Karmelske u Karmelu u Brezovici. Asistirali su mu sjemeništarci Gabrijel i Ivan Mrkonjić.
U poticajnoj homiliji, preč. Pavlaković osvrnuo se na Isusove riječi iz Ivanovog evanđelja Evo ti majke!: „Budući da je riječ o Božjoj riječi, ona ima snagu u hipu vratiti nas tisućama godina natrag na Golgotu, pred križ; pred križ s kojega je živi Bog izgovorio te riječi. I čim se nađemo pred križem, mi opažamo da na Golgoti ne stoji jedan križ. Navikli smo u našim crkvama, navikli smo u našim domovima, na sebi samima nositi jedan križ jer jedan se križ razlikuje od svih drugih.“
Raspeti Isus se daje besplatno, nizašto, dok vojnici kockaju. Daje samoga sebe. Bog je prisutan tamo gdje postoji otvoreno srce koje daruje, za razliku od kocke koja hoće ugrabiti sebi više nego što drugi imaju, istaknuo je propovjednik.
Isus s križa kaže Majci Mariji: Evo ti sina!, a učeniku: Evo ti majke! Crkva od početka zna da ime učenika namjerno nije napisano kako bi se u lik ispod križa mogao uvući svatko od nas. Svatko se smije osjećati pod križem prihvaćenim od onoga koji je raspet. Sve nam je dao, dao nam je Majku. Križ je mjesto na kojem odzvanja ista riječ svakome tko mu se približava: Evo ti majke! misli su preč. Pavlakovića. „I za nas je ovo poziv da se sami, ukoliko hoćemo, odvažimo primiti istu Majku, ući u isti odnos i živjeti iz blizine Slave Božje pokazane na križu“, rekao je.
Na kraju homilije preč. Pavlaković citirao je pjesmu „Gospi od Karmela“, koju je uglazbio mo. Šime Marović, a čije je stihove napisala Ana Kukoč.
Misno slavlje završilo je rektorovom zahvalom sestrama i vjernicima te pozivom na ustrajnu molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja. Slavlje su pjesmom animirale sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a hodočasnici su im se zdušno pridružili.
