Gospićko-senjski biskup mons. Marko Medo predslavio je središnje misno slavlje na proštenju Gospe Karmelske u nedjelju 20. srpnja 2025. u Karmelu u Brezovici. S njim su slavili preč. Mišel Grgurić, tajnik i kancelar Gospićko-senjske biskupije, o. Ivan Pleše, OCD, i trajni đakon Željko Kovačević, dok su u asistenciji bili bogoslovi gospićko-senjske biskupije Marko Butković i Petar Huseinović te dvojica sjemeništaraca sa zagrebačke Šalate, Gabrijel i Ivan Mrkonjić.
Biskup Medo se u nadahnutoj homiliji osvrnuo na tri sveta lika koje nam današnje slavlje stavlja pred oči, a to su prorok Ilija, Blažena Djevica Marija od gore Karmela i sv. Šimun Stock.
Istaknuo je i značenje brda Karmel odakle su potekli karmelićani i karmelićanke, a gdje je sagrađen i prvi hram posvećen Blaženoj Djevici Mariji, koja je zbog toga i nazvana Gospa Karmelska. To je sveto brdo svojom prirodnom ljepotom oduvijek privlačilo iskrene Bogotražitelje, među kojima se ističe prorok Ilija. On se na tom brdu borio protiv lažnih božanstava i branio vjeru u pravoga Boga koji je providnosan i milosrdan, suprotstavljajući se poganskim religioznim praznovjerjima i štovanju boga Baala. Propovjednik je naglasio da postoji opasnost da si stvaramo „bogove po mjeri“ i da je radi toga potrebno pročišćavanje naše slike o Bogu, odnosno naše vjere:
„I Ilija i sv. Terezija Velika bili su proroci svoga vremena, temperamentni, odlučni, jasni i neposredni u obrani onoga u što vjeruju i što su iskustvom i Božjom milošću stekli… Zato si i mi često moramo postavljati pitanje: U kojeg Boga vjerujemo? Vjerujemo li u Boga Oca Isusa Krista? Zašto vjerujemo? Kada molimo Boga i Gospu? Kada smo u potrebi ili i kada nam ide dobro? Jako je važno svakodnevno u svome srcu ostaviti prostor i mogućnost za pročišćenje slike o Bogu. Bog u kojega vjerujemo i kojemu se molimo ne smije biti urar svemira, sudac koji samo kažnjava, svemoćni gospodar koji po svom hiru uređuje svijet. Ne! Naš je Bog Otac Isusa Krista, spor na srdžbu i bogat milosrđem, Bog koji oprašta, koji daje život, koji ulijeva nadu. Pravu narav Boga definirao je evanđelist sveti Ivan: Bog je ljubav! Kratko i jasno. Da je više rečeno bilo bi suvišno i nedostatno, a manje ljudskim riječima nije moguće.“
U nastavku homilije govorio je o prvim kršćanskim pustinjacima na gori Karmelu koji su Mariju prepoznali kao majku, ali i kao sestru koja oko sebe okuplja braću, kako nam donosi karmelska tradicija. Prvi su karmelski redovnici po svemu sudeći znali da put do Isusa, do iskustva Boga živoga, možemo prijeći i i prečicom, po Mariji. Kao da su samom Bogu pronašli slabu točku te je, u pozitivnom smislu, iskoristili kako bi mu se sigurnije približili, misli su gospićko-senjskog biskupa.
„Mnogobrojni naslovi pod kojima se štuje Blažena Djevica Marija odgovaraju mnogostrukim načinima na koje ona djeluje u povijesti našega spasenja. Ona djeluje donoseći nam duhovnu utjehu, zdravlje duše i tijela, mir u obitelji, uspjeh u radu. Po njezinu zagovoru, Bog zahvaća u sve trenutke našega života – u rođenju i u smrti, u trenucima boli i u trenucima radosti, u trenucima nade i u trenucima pustoši i tjeskobe“, naglasio je.
„Razlog zbog kojeg se utječemo Gospi jest nada u milost spasenja. Škapular koji danas mnogi vjernici stavljaju na sebe, a naše ga sestre nose cijeli redovnički život, nije neka vrsta propusnice koja nas oslobađa od životnih napora, kušnji i zla. On je znak odgovornosti i hrabrosti, štit i snaga da svakodnevno hodimo u svjetlu vjere. On zaklanja taj sveti prostor nutarnje borbe, ali i susreta s Gospodinom. On je poput skrovite sobe iz Matejeva evanđelja u koju se često trebamo povući kako bismo susreli Gospodina (Mt 6,6). Pakao od kojega molimo da budemo oslobođeni jest mržnja, razdor, zavist, ravnodušnost – sve ono što truje naše međusobne odnose i ne dopušta nam da živimo i kročimo u miru. Od pakla se oslobađamo kada radimo na većem jedinstvu, na većoj osjetljivosti za potrebe siromašnih, na većem zalaganju za svjedočenje evanđeoske poruke i blaženstava“, poručio je biskup Medo.
Na kraju homilije potaknuo je sve prisutne hodočasnike da iznova svakog dana otkrivaju radost u davanju više nego u primanju, da uče zahvaljivati Gospodinu za dar života, zdravlja, obitelji, vjere, te da budu zahvalni onima koji im čine dobro, a velikodušni prema onima koji ih povrijede, da pokušaju biti i hoditi zajedno:
„Nikada nećemo biti sami. Tome nas uče ovi blagdani i svetkovine tako važne i znakovite karmelskom Redu, ali i Crkvi. Prorok Ilija neka nam bude uzor u borbi za čistu sliku i iskustvo Boga, a Blažena Djevica Marija neka nas okuplja oko sebe kao prvu braću karmelskog Reda i kao naše sestre ovdje u Brezovici“, zaključio je.
Na kraju misnog slavlja otac biskup je zahvalio sestrama na njihovoj duhovno-molitvenoj prisutnosti u Crkvi i njegovoj biskupiji. Rekao je da su mu sestre veliki poticaj jer svojom prisutnošću svjedoče vječni život, život koji se daje za druge.
Misno slavlje animirao je Mješoviti župni zbor „sv. Cecilija“ iz župe Vukovina.
Nakon svete mise nije izostalo druženje i susret sestara s biskupom Medom u sestarskoj govornici, uz bliže upoznavanje s aktualnostima iz gospićko-senjske biskupije.
Središnjem misnom slavlju prethodile su dvije prijepodnevne sv. Mise. Karmelićanin o. Dario Tokić predvodio je jutarnju svetu misu u 7 sati. Misao vodilja nadahnute homilije bila je Blažena Djevica Marija u životu svakog čovjeka. Isus nam je s križa dao svoju Majku koja se brine ne samo za naš zemaljski život, već i za vječno spasenje. Po škapularu ona nas štiti sprijeda i straga. Marija je dar Božje milosti. „Tko ima Majku, ima sve“, rekao je o. Tokić. Potom je napomenuo kako su važni za naš život vjera i ustrajnost kojima je prorok Ilija od Boga izmolio spasonosnu kišu. Poručio je vjernicima da se ne trebaju bojati poteškoća i neizvjesnosti, već vjerovati, uzdati se i ustrajati.
Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. Bonite Kovačić.
Zavjetnu svetu misu Župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Vukovine predslavio je u 9 sati vlč. Hrvoje Bušić, župni vikar spomenute župe, a sv. Misu je animirao ženski župni zbor iz Mraclina pod ravnanjem mo. Antuna Kotteka. Tu su bile i povijesne postrojbe Turopoljski banderij.
U prigodnoj homiliji vlč. Bušić potaknuo je vjernike da iskoriste ovaj trenutak i mjesto susreta s Gospodinom, tražeći poput proroka Ilije njegovo Sveto Lice. Po zagovoru Blažene Djevice Marije i sv. Ilije možemo moliti dragog Boga: Gospodine, ako sam našao milost u tvojim očima, nemoj me mimoići. Nemoj proći, a da se ne zaustaviš (usp. Post 18,3).
Proštenje Gospe Karmelske završilo je večernjom svetom misom koju je predvodio preč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću, koji je u homiliji potaknuo vjernike da promisle kako provode svoje vrijeme, kako komuniciraju međusobno, a kako s dragim Bogom: „Nismo li mi danas došli do nogu Gospodinovih? Gospodin govori da nije dovoljno samo slušati, već Riječ koju smo čuli valja pretvoriti u djelo, konkretizirati. Ima određena faza života kada možemo sjediti do nogu Gospodinovih, ali onda Gospodin kaže: Idi i ti čini tako.“ Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Kristine Jadanić.
Tijekom cijelog dana vjernici su pristupali sakramentu pomirenja, a nakon svetih misa imali su mogućnost obući Gospin škapular.
Domjanićevom pjesmom „K suncu prosi vsaka roža“ završilo je ovogodišnje proštenje Gospe Karmelske.