Rim, 16. srpnja 2025.
Draga braćo i sestre velike karmelske obitelji,
bosonoge karmelićanke, braćo, laici OCDS-a,
obitelji, prijatelji i pridružene ustanove!
Na svetkovinu naše Majke i Sestre, Svete Marije od Gore Karmela, vrlo mi je drago obratiti se svima vama da vam čestitam i zahvalim Bogu za dar našeg poziva.
Na ovaj svečani dan, pod Marijinim plaštem, posebno se pridružujemo svima vama koji živite u ratnim okolnostima, u pomanjkanju slobode, u opasnosti, krizi, bolesti ili samoći. Pridružujemo se i vama koji ste, iz različitih razloga, napustili Red kao instituciju. Marija se nastavlja brinuti za svakoga od vas gdje god se nalazili, uvijek paleći u vama novi „da“.
U srcu i nutrini Marije, Zvijezde Mora, darovana nam je zora povjerenja i nepredvidive budućnosti. Koristim ovu prigodu da zahvalim svima na entuzijazmu i izvrsnom odazivu na poticaj marijanske revitalizacije kojom smo pozvali cijeli Red da obnovi svoju nadu s Marijom u Isusu. Na cijelom ovom putu duboko smo uvjereni da će Marija roditi Karmel kakav njezin Sin očekuje od nas. Ne Karmel kojeg mi sanjamo, želimo ili bismo htjeli.
Pišem vam ovo pismo iz Lisieuxa, iz kapele svete Terezije, praćen žuborom potoka koji teče uz zid njezina samostana. U ovoj kapelici gostinjca L’Ermitage nalazi se prekrasno i znakovito svetohranište smješteno unutar lika Gospe od Osmijeha, upravo u visini njezine utrobe. Karmel je u utrobi Marijinoj, kao ovo svetohranište, kao što je bio Isus. Ona će i nas iznijeti na svjetlo i dat će nam svjetlo. Imam veliko povjerenje u ovu molitvu s Marijom i sa svetim Josipom, u čijem se snu i Karmel suočava s nemogućim, ponizna i odvažna srca. Ovih dana molio sam ovdje za cijeli Karmel.
Dijelim s vama litanije koje mi spontano izviru iz srca. Pozivam vas da ih dopunite pobožnošću i iskustvom kojim Marija otkucava u vama:
* Sveta Marijo od Dobre Nade!
Marija, s Nadom u utrobi, kreće na put, hodočasnica vjere. Možda je to najbolja ikona kontemplacije. Marija nosi u sebi otajstvo utjelovljenog Boga koji sebe čini slabim i ranjivim. Žurno, s budnim i zaljubljenim srcem u malog i beskrajnog Boga kojeg nosi u sebi, kreće služiti rođakinji Elizabeti. Od samog početka, prvi pustinjaci protjerani iz Svete zemlje morali su otići, lutati i otkriti pravu Goru Karmel u sebi i na svakom mjestu, u svakom trenutku sadašnjice u povijesti. Pozivam vas da napravite korak naprijed i da ne ostanete u pepelu prošlosti, nego da oživite vatru sadašnjosti.
* Sveta Marijo od Mira razoružanog i razoružavajućeg!
Naš papa Lav pozvao nas je da njegujemo mir razoružan i razoružavajući. Želimo biti „bosonogi”, odvojeni, ponizni i ustrajni, i boriti se razoružani od samih sebe, sa strašću, graditi mir, počevši od naše zajednice i od braće i sestara s kojima živimo. Bez ovog predanja i ovog „biti bosonogima”, dijalog i bratstvo su nemogući. Marija opravdava i ukorjenjuje ovaj Mir u svakome od nas, liječeći unutarnje rane ratova i prošlih bitaka. Samo razoružani i puni povjerenja suočit ćemo se s onim što je pred nama.
* Sveta Marijo od suza!
Marija budi u nama suze i plač zbog nepravde i rata, zbog okrutnih sukoba našeg vremena, pretvarajući pravedan gnjev i nemoć u borbu za preobrazbu našeg svijeta. Nije majka koja nas ostavlja u spokoju ravnodušnosti i apatične udobnosti. Potiče vatru i strast braće koja slušaju vapaj onih koji pate. Marijo, učini da se naše srce probudi od plača ožalošćenih i da se u nama zapali strast za mirom, pa makar ugrozili i naš život.
* Sveta Marijo od mostova!
Svojom majčinskom prisutnošću Marija uvijek gradi most između braće, između naroda, između karizmi, između ideja i kultura. U raznim prigodama Papa nas je pozvao da gradimo mostove. Mostove koji će prevladavati sučeljavanja, i koji su prvi korak prema pomirenju i prihvaćanju drugoga. Sagrađen most je metafora susreta koji prekida rastuću polarizaciju u našem svijetu. U Karmelu, od vremena Terezije i Ivana od Križa, prijeti nam opasnost da se držimo kao na pravoj strani, da smo u pravu, da sudimo drugima, da vjerujemo kako posjedujemo ispravno tumačenje karizme… Sveta Marija od mostova sprječava nas da potonemo u vode naše ohole samodostatnosti.
* Sveta Marijo od svakodnevnog života!
Marija, Majka i Sestra karmelićana, poučava nas kontemplativnom životu u redovitosti i svagdašnjosti svakoga dana. Mistika onoga što ne sjaji i što ne zasljepljuje. Duhovnost običnih stvari, učinjenih bez želje da budu viđene ili prepoznate. „Činiti ono što se ne računa, niti će biti cijenjeno“ (Julián Marías). Njegovati toplinu detalja i besplatnih gesta, bez očekivanja nagrade. Voditi brigu o našem zajedničkom domu, kako bi ga svi doživljavali kao svoj dom.
* Sveta Marijo od dijaloga i slušanja!
Marija, žena slušanja koja osluškuje život što otkucava iznutra, žena šutnje i pitanja, riječi koje izviru iz iskrenog i zahvalnog srca, oživljava u nama dijalog koji nas otvara učenju i razumijevanju istine drugoga. Nauči nas dijalogu kao otvorenosti i otkrivanju, prijemljivosti i pareziji (slobodi govora), poučljivosti i prinosu.
* Sveta Marijo od daha i odmora!
Marija nas uči odmarati se, brinuti se o sebi da bismo se brinuli za druge, disati i dopustiti da dišemo, ritmom koji nije žurba ili ubrzanost, već kvaliteta života i prisutnosti. Marija nadahnjuje u nama dah Duha koji prati naš svakodnevni ritam i pomaže nam da uživamo u životu. Samo odmarajući se možemo raditi. Marija nas podsjeća na otkucaj prisutnosti koja prebiva u nama, da ne padnemo u stresnu rastepenost. Ti nam pomozi da preispitamo i reorganiziramo, osobno i zajednički, inerciju koja nam ne dopušta da pijemo i kušamo sadašnjost.
* Sveta Marijo od putovanja „bespućima“!
„Čak i u pustinjama srca izvire svježina izvora“ (Roger iz Taizéa). Marija je majka nade u onom što se čini kao kraj priče, i na Veliku Subotu očekuje iznenađujuće uskrsnuće. Na mnogim „bespućima“ života, Marija nas uzima za ruku i vodi nas, kao djecu, trasirajući staze koje nisu bile ucrtane na kartama najmudrijih istraživača. Ona iznosi na svjetlo put u Noći života, stazu među slijepim ulicama i zdenac u neuspjesima. Zvijezda Mora. Naučit će nas, čak i u mnogim situacijama gdje su Karmeli skrajnje slabi i gdje se zatvaraju, biti sjeme koje se zakapa kako bi, u svoje vrijeme, donijelo plod kako to Bog hoće.
* Sveta Marijo od poniznosti i odvažnosti!
Sveta Marija od Gore Karmela podsjeća nas da su samo ponizni uistinu hrabri u pustolovini davanja života. Poniznost i hrabrost. Jednostavnost i odvažnost.
* Sveta Marijo od nevidljivih izdanaka!
U suočenju s prijetnjom negativne vizije sadašnjosti, Marija nam posuđuje svoj pozitivan pogled, ona koja poznaje onostrano i ono poslije što pulsira u Njezinom Sinu, Gospodinu povijesti i budućnosti. Marija na starom deblu Karmela ukazuje na izdanke milosti i početka. Liječi našu negativnu viziju i stavlja nas pred stvarnost, bez idealiziranja i negiranja, pokazujući nam, u svakom trenutku, prisutnost Boga koji se želi roditi. Marijina vjera je uvijek plodnost i vrata nade onome što Bog želi. Poziva nas da blagoslovimo izdanke koji već niču u svakoj osobi i u svakoj zajednici.
Pozivam vas da dodate svoje litanije i zazivate zajedno Mariju.
Predstavljamo vam i rezultate ankete koju smo proveli u cijelom Redu, koji su poput radiografije našeg marijanskog osjećaja. Od srca zahvaljujem braći iz fatimske ekipe na svom njihovom dragocjenom radu koji su obavili s toliko entuzijazma i revnosti.
Na kraju, najavljujem otvaranje marijanskog bloga u koji će se sliti sav dinamizam koji se vrti oko Djevice Marije i Karmela, a koji će biti dostupan na adresi https://maristellacarmel.com/. Na početku će donositi objave na pet jezika, ali je predviđena mogućnost dodavanja drugih ako bude dobrovoljaca koji su spremni prevesti i brinuti se o relevantnim sadržajima.
Želim vam sretnu svetkovinu, draga braćo i sestre. Sve vas grlim i blagoslivljam.
o. Miguel Márquez Calle, OCD
Generalni predstojnik
Zagrebački pomoćni biskup Mijo Gorski predvodio je u utorak, 22. srpnja 2025., u Karmelu u Brezovici misu zadušnicu i sprovodne obrede za dušu preminule naše s. Marije Irene od Presvete Euharistije, Matijević, OCD.
U koncelebraciji su sudjelovali vlč. Željko Nestić, vlč. Zvonko Vuković, vlč. Krunoslav Kolar te karmelićani o. Tadej Perica, o. Dario Tokić, o. Ivan Pleše, o. Krešimir Bahmec i o. Juraj Marinković. Poslužitelji kod oltara bili su ministranti Tomislav Skender i Luka Balaško.
Na početku misnoga slavlja biskup Gorski uputio je riječi utjehe okupljenim vjernicima, osobito članovima obitelji pokojne redovnice – njezinoj majci, bratu i sestri – kao i sestrama karmelićankama. Izrazio je osobnu sućut, ali i sućut zagrebačkog nadbiskupa, te podsjetio da kršćani tuguju s nadom u Kristovo uskrsnuće.
„Kad netko napusti ovaj svijet u 44. godini života, kao s. Irena, često se kaže da je prerano otišao. No, kao što je Marta rekla Isusu: ‘Da si bio ovdje, brat moj ne bi umro’, tako i mi znamo da je Krist izvor života i temelj naše vjere“, poručio je biskup Gorski, naglasivši kako je s. Irena dosegla puninu vječnosti u koju vjeruju svi kršćani.
Podsjetio je i na riječi proroka Izaije: „Smrt će biti uništena zasvagda“, ističući kako ljudska čežnja za Bogom ne prestaje. „Ako Krist nije uskrsnuo, uzalud je vaša vjera“, citirao je svetog Pavla, napomenuvši kako uskrsnuće daje smisao životu, žrtvi i ljubavi.
Govoreći o životnom putu s. Irene, istaknuo je da je njezina vjera bila duboka i autentična. „Kao medicinska sestra brinula se za bolesnike, a ulaskom u Karmel odlučila se potpuno posvetiti Kristu. Shvatila je da je duh ono što vrijedi i što živi. U tom predanju može se prepoznati i misao Majke Regine Terezije Trbljanić: ‘Duhovni život je najdublji izvor sreće’“, rekao je biskup.
Dodao je kako se s. Irena odvojila od svijeta, ali ne i od ljudi – u tišini klauzure živjela je molitvenu blizinu s ljudima i njihovim potrebama. „Za života bila joj je potrebna vjera. Sada, kada je vjera prestala, ostaje ljubav“, kazao je biskup Gorski.
Na kraju propovijedi zahvalio je s. Ireni i svim sestrama karmelićankama na njihovoj duhovnoj službi za Crkvu. „Uvjeren sam da ako sestre ušute, nestat će duhovne snage. Plodove molitve ne vidimo, ali Bog zna koliko je dobra učinjeno, koliko je duša spašeno. Poziv s. Irene na ovakav život bio je njezin najveći dar Crkvi. Hvala i njezinoj obitelji. Znajte, s. Irena vas nije ostavila – ono što je činila ovdje, nastavlja činiti u Nebu“, poručio je okupljenima.
Na kraju misnoga slavlja od pokojne sestre oprostila se č. majka Marija Regina Popić, OCD, zahvalivši Gospodinu na njezinu životu i službi u brezovičkom Karmelu. Ukratko je izložila njezin put vjere i predanja.
Nakon mise, biskup Gorski predvodio je sprovodne obrede, a okupljeni vjernici, rodbina, svećenici i redovnice ispratili su s. M. Irenu na posljednje počivalište. Obred je zaključen pjesmom „Salve Regina“, a biskup je uputio riječi ohrabrenja: „Kad se dijete rodi, donosi radost na zemlji. Tako i kada netko umre u Gospodinu, rađa se za Nebo – i tamo nastaje radost.“
S. Marija Irena rođena je 14. studenoga 1980. u Dortmundu, u obitelji Franje i Jele Gulan. Krštena je 1. ožujka 1981. u Hrvatskoj katoličkoj misiji u Dortmundu, a prvu pričest primila je 17. lipnja 1990. u Posavskim Podgajcima.
Prije ulaska u samostan, radila je kao medicinska sestra na neonatologiji u KBC-u Rebro u Zagrebu, gdje je provela pet godina. U Karmel je ušla 4. lipnja 2004., privremene zavjete položila 5. kolovoza 2007., a doživotne 1. kolovoza 2010.
S. Irena je živjela jednostavno, skrovito i predano, ispunjavajući svoje dužnosti odgovorno i savjesno. Tešku bolest podnosila je hrabro, s molitvom i predanjem. Preminula je u samostanu u ponedjeljak, 21. srpnja, u prisutnosti svojih susestara.
