Na blagdan Svete Obitelji, u nedjelju 28. prosinca 2025., ispunila se davna želja utemeljitelja Karmela u Brezovici bl. Alojzija Stepinca, a ta je: da opet posjeti svoje sestre. Naime, za vrijeme svog zatočeništva u Krašiću, prigodom posjeta jedne vanjske sestre iz Karmela u Brezovici, izjavio je: „Kad bih mogao, došao bih pješice iz Krašića u Karmel.“ Upravo tu želju, samo na drugi način, ispunio je Gospodin, kao i sestrama, te se Blaženikova relikvija zaustavila u njegovom Karmelu u Brezovici, na povratku iz Krašića u Zagrebačku katedralu.
Svečani doček priredio je upravitelj župe u Brezovici preč. Dubravko Škrlin Hren, zajedno sa sestrama karmelićankama, a puna crkva vjernika i Blaženikovih štovatelja dočekali su ga s molitvom, ljubavlju, radošću i pjesmom: „Pastiru dobri Alojzije“ čiji je tekst napisao vlč. Josip Balog, a skladao je mo. Dražen Car.
Misno slavlje predvodio je preč. Ivan Vučak, krašićki župnik i dekan Jastrebarskog dekanata. Uz njega su suslavili dekan Svetonedeljskog dekanata i upravitelj župe u Brezovici preč. Dubravko Škrlin Hren te vicepostulator za kauze beatifikacije i kanonizacije Zagrebačke nadbiskupije vlč. Tomislav Hačko. Također tu su bili čitači i ministranti, a među njima i braća sjemeništarci; Ivan i Gabrijel Mrkonjić koji su pročitali prvo i drugo čitanje, dok je Evanđelje navijestio preč. Hačko.
U uvodnim mislima, preč. Vučak je istaknuo da smo u velikoj božićnoj radosti i zato možemo zajedno sa sv. Ivanom apostolom reći: „Doista, od punine njegove svi mi primismo, i to milost na milost.“ (Iv 1.16). Potom je rekao da se Utemeljitelj ovoga Karmela kojeg je kanonski utemeljio na sam Badnjak 1939. godine, nakon 79 godina opet svratio u svoj Karmel i ovdje je s nama. Sam Njegov dolazak ovdje, u Karmel, živa je propovijed, istaknuo je.
U nadahnutoj homiliji oslanjajući se na Evanđelje blagdana, (Mt 2,13-15.19-23), preč. Vučak usporedio je bijeg Svete Obitelji u Egipat sa sužanjstvom bl. Alojzija Stepinca u Lepoglavi i Krašiću. Kako je Sveta Obitelj morala bježati, tako je i kardinal Stepinac morao ostaviti svoju Nadbiskupiju i otići u zatočeništvo u Lepoglavu. Dok se spremao služiti sv. Misu u ranim jutarnjim satima na Nadbiskupskom dvoru, uhićen je od strane komunističkih vlasti, 18. rujna 1946. godine, rekao je.
Zatim je istaknuo da svaki kršćanin mora biti spreman na progonstvo i mučeništvo za Krista Gospodina. Ne postoji ni jedan mučenik koji nije prolazio patnju. Tako je došlo vrijeme kad je kardinal Stepinac morao proći kroz kušnju i patnju, osobito onu od pet godina u zatočeništvu u Lepoglavi od 19. listopada 1946. do 5. prosinca 1951. godine.
Nadalje, nadahnjujući se na Evanđelju blagdana, rekao je da su se i kod Blaženika ostvarile ove riječi Evanđelja:
„Ustani“, reče, „uzmi dijete i njegovu majku te pođi u zemlju izraelsku jer su umrli oni koji su djetetu o glavi radili.“ (Mt 2, 21).
Kao da mu je sam anđeo rekao: „Ustani, Alojzije i vrati se u svoj rodni kraj.“ Poput Josipa i Marije i naš Blaženik se vratio u svoj rodni kraj, u Krašić, naglasio je preč. Vučak.
Potom je istaknuo da se danas ispunila Blaženikova želja; da je iz svoga rodnog kraja Krašića došao u Karmel, ali ne kao zatočenik, niti zločinac, već kao svetac, naš blaženik.
Isto tako je spomenuo kako je Stepinac jako volio svetog Josipa i gotovo svi važni događaji događali su mu se u srijedu. Uz ostalo, napomenuo je da je danas i zatvaranje Svete jubilarne godine i pozvao je vjernike da se u toj prigodi sjete svih onih milosti koje su primili kroz ovu Svetu godinu, te ih potaknuo da budu ljudi vjere, nade i da se zaodjenu u milosrdno srce poput bl. Alojzija Stepinca.
Prije svečanog blagoslova svi prisutni izmolili su molitvu za proglašenjem svetim bl. Alojzija Stepinca, a nakon svečanog blagoslova, svećenici, vjernici i sestre karmelićanke s pjesmom su ispratile svoga Blaženika u njegovu Zagrebačku katedralu.
