Draga naša s. Marija!
Danas zahvaljujemo Gospodinu na daru života koji ti je podario po tvojim dragim roditeljima, i koji si utkala u život našeg Karmela i u živote mnogih. Prošli tjedan, kad smo se okupljali oko tvoga bolesničkog kreveta, molili za tebe, opraštali se od tebe i pomagali ti nositi križ bolesti, upitali smo te i ovo: „S. Marija, hoćeš li se u Nebu moliti za nas?“ oćeš li se „“““““Ti si aktivirala sve svoje sile i odgovorila si čvrstim glasom: „Daaa!“
I tvoj karmelski poziv, tvoj život vjere, molitve i služenja bio je jedno veliko i neopozivo: „DA“ Gospodinu, Crkvi, Karmelu. U svojoj jednostavnosti i dobroti srca prihvaćala si život molitve i njegovu zahtjevnost do zadnjih dana svoje bolesti. Časoslov i krunicu nisi ispuštala iz ruke, osim kod posla, i miomirisni blagoslov tvoje molitve širio se daleko izvan zidina Karmela. Molitvene nakane našeg utemeljitelja bl. Alojzija Stepinca bile su i tvoje, a prva među njima su svećenici, pa dobra duhovna zvanja i naš hrvatski narod. Kad su nadošle na tom području teškoće, kušnje, kad je zaškripilo, bilo u Crkvi, bilo u Domovini ili u nama, znala si nam reći: „Molite, molite, samo molite i budite strpljive i radosne, sve će biti dobro…“
Tvoja vjera bila je snažna, tvoja ljubav prema Gospodinu i sestrama konkretna i tvoja nada neuništiva. Voljela si dragog Boga, svoje sestre, ljude, čovjeka. Svoje patnje i bolesti prikazivala si za sve njih i nikada se nisi jadala. Bila si strpljiva, šutljiva i hrabra. Tvoja trpljenja bila su poznata samo Gospodinu i On ih je ugradio u svoje otkupiteljsko djelo. Za tvoj život, osobito za tvoj redovnički život, možemo reći ono što je sv. Pavao poručio Korinćanima: „A ja ću se najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše.“ (2 Kor 12, 15 a).
I ti si se trošila i istrošila, tamo od roditeljskog doma, do zadnjih dana svoga života u Karmelu, za mnoge duše. Bila si vrijedna i radišna u službi vanjske sestre, naša produžena ruka i naša snaga u težim fizičkim poslovima. Otključala si mnogima vrata Karmela. Duboko vjerujemo da je i tebi sv. Petar otključao vrata nebeskog Karmela.
Hvala ti od srca, draga naša s. Marija, za svu ljubav i za sve žrtve, za sve dobro, plemenito i lijepo što si ugradila u život našega Karmela!
Nakon primanja bolesničkog pomazanja, odrješenja i blagoslova, posvjedočio je svećenik-redovnik i ovo: „Sestra Marija je zrela za Nebo, kad god Gospodin dođe po nju. Ona je izgorjela za njega.“ (Don Stjepan Bolkovac, SDB).
A jedan drugi redovnik, naš karmelićanin, u izrazima sućuti piše između ostalog i ovo:
„Da! S. Marija Filipović ostala mi je u sjećanju upravo zbog svoje blage i zdravo vedre naravi i jednostavnosti. PRAVO DIJETE VJERNOG HRVATSKOG PUKA KAKVOG NAŠA KRŠĆANSKA BOSNA RAĐA I DARIVA! Velika hvala njezinim pokojnim roditeljima na tom daru Karmelu. Vjerujem da vam je svima bila izazov i poticaj na putu ostvarivanja Evanđelja. Nju će dragi Bog znat nagraditi zbog truda da njegovo lice bude prepoznatljivo među vama i nama.“ (o. Jakov Mamić, OCD).
S. Marija započela je svoj život 23. prosinca 1939, godine, u Oštroj Luki-Bok, a krštena je na Badnjak, kad je kanonski utemeljen Stepinčev i naš Karmel. Vjerski odgoj i sakramente primila je u svojoj obitelji i u svojoj župi Imena Marijina, a na Božji poziv, spremno je odgovorila, i nakon prvih godina formacije, započela je novicijat na Malu Gospu 1969. godine, u našem Karmelu. Tu je položila i svoje prve zavjete isto na Malu Gospu, 8. rujna 1971. godine, kao i doživotne zavjete, 4. rujna 1977. godine.
Draga naša s. Marija, hvala ti što si bila hrabra i vjerna na Božjem putu, na putu Karmela, što si bila tiha Božja prisutnost među nama, šutljiva Božja ljubav i strpljiva radost naših dana.
Hvala svima koji ste je pratili kroz život i bili joj blizu, koji ste joj pomogli nositi križ bolesti, a napose hvala svima Vama, osobito Ocu biskupu mons. Miji Gorskom, koji ste je došli ispratiti na vječni počinak. Neka se dobri Bog po njoj i po nama slavi i hvali!
s. Ilijana T. Cvetnić, OCD
Karmel u Brezovici, 7. 7. 2020.