Na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak 16. lipnja 2023., svećenici zagrebačke nadbiskupije zahvalili su dobrome Bogu i Majci Božjoj Karmelskoj, svečanim misnim slavljem na šestoj obljetnici svećeničkog života i rada. Misno slavlje predslavio je u ime svojih kolega, vlč. Tomislav Šagud, župnik župe Presvetoga Trojstva u Prečkom. Uz njega su suslavili vlč. Željko Nestić, župnik župe Bl. Alojzija Stepinca u Dugoj Resi, vlč. Krunoslav Kolar, župnik župe Rođenja Isusova, u zagrebačkoj Kajzerici, te vlč. Mario Dukić koji je na poslijediplomskom studiju kanonskoga prava na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, a u duhu im se pridružio vlč. Danijel Hačko, upravitelj župe sv. Vida mučenika u Brdovcu.
U uvodnim mislima, vlč. Šagud je između ostaloga istaknuo da nas Isus poziva na krotkost i poniznost srca, a to označuje ne nečiju ljepotu osobnosti nego životni program koji je nužan za ulazak u Božje Kraljevstvo. Isto tako je spomenuo da su se danas okupili u Karmelu jer imaju običaj da se o spomenu svoje obljetnice svećeničkog ređenja zahvale dragome Bogu i Majci Božjoj Karmelskoj na daru svećeništva, te je stavio svim prisutnima na srce molitvu za nova duhovna zvanja, kao i za postojeća, da ustraju na Božjem putu.
U nadahnutoj homiliji govoreći o nasljedovanju Presvetog Srca Isusova, propovjednik je istaknuo da u biblijskom govoru srce predstavlja središte osobe. „Stoga kad govorimo o Isusovom srcu, govorimo o samom središtu Boga, a to je ljubav… Osim samog Isusova srca, umjetnička djela često prikazuju i Isusa kako rukom pokazuje na svoje srce. To je poziv na nasljedovanje koje se može iščitati i iz današnjeg evanđeoskog ulomka, u kojemu nam Isus upućuje riječi: ‘Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti’ (Mt 11,28).“
U nastavku homilije, vlč. Šagud je pojasnio da riječ ‘dođite’ u Matejevom evanđelju Isus upotrebljava još samo tri puta, ali svaki puta poziva ljude da uđu u njegovo Kraljevstvo. Dakle, riječ ‘dođite’ nije samo poziv na zajedništvo nego i na nasljedovanje, što potvrđuje i poruka iduće rečenice iz današnjega čitanja: „učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca“ (Mt 11,29).
Govoreći o današnjem čovjeku koji se osjeća izmorenim i opterećenim, propovjednik je spomenuo da Isus poziva takve k sebi kako bi shvatili ljepotu Božjega zakona koji se u Bibliji često uspoređuje s jarmom.
U tom jarmu čovjek može naći svoju radost, sreću, ispunjene, zato Isus i kaže da je njegov jaram sladak, a breme lako (usp. Mt 11,30). Drugim riječima, mada nam Božje zapovijedi izgledaju teške, kao da će dokinuti našu slobodu i radost, no one ipak donose spokoj našim dušama.
Ako skinemo sa sebe „jaram“ Božjega zakona i Božje riječi, čovjek će na sebe staviti drugi jaram koji sigurno vodi u propast. „Postoje dva puta: ili ćemo slijediti Božje zakone, koji vode u život, ili zakone nekakve ideologije, koji vode u smrt. Već smo spominjali da ovca bez pastira nije slobodna, nego lak plijen divljih zvijeri. Kada Isus kaže: ‘dođite’, on nas poziva da odbacimo jaram zemaljskih ideologija, da uzmemo njegov i da naučimo biti poput njega: krotka i ponizna srca,“ istaknuo je vlč. Šagud.
Zatim je protumačio Isusov program o poniznosti i o podložnosti Božjoj volji, a u čijem korijenu je riječ nisko. Ponizan je onaj koji se uvijek drži manjim od Boga, za razliku od oholica i graditelja Babilonske kule. Isto tako, govoreći biblijskim rječnikom, krotak je onaj koji na ljudsko nasilje ne odgovara novim nasiljem, nego se uzdaje u Boga, misli su propovjednikove.
„Biti ponizan u susretu s drugim čovjekom znači smatrati da njegov život vrijedi više od mojega. Da Isus nije imao takvo srce, ne bi nikada dao svoj život za nas. Najlakše je drugu osobu odbaciti, maknuti iz svoga vidokruga, jer onda je problem riješen: ne moram više moliti i postiti za nju, ne moram joj naviještati evanđelje, ne moram ništa… Takvo srce nije Isusovo srce,“ naglasio je.
Na kraju homilije zaključio je da kao kršćani imamo dužnost pobrinuti se da čovjek u nama ne vidi neprijatelja, nego da može prepoznati Isusov lik – lik onoga kojega je cijelo vrijeme strpljivo čekao, trpeći sve udarce i nasilje, iščekujući trenutak kada će kroz njegovu gluhoću napokon podrijeti riječi: „Dođi k meni! – Ja ću te odmoriti!“ , poručio je predslavitelj.
Misno slavlje koje su pratile svojim lijepim pjevanjem čuvarice svetišta, završilo je svečanim blagoslovom, kao i pjesmom Presvetom Srcu Isusovu „Do nebesa“ Petra Perice.