Svećenici, ovogodišnji jubilarci i prijatelji Stepinčevog Karmela: don Robert Tonsati, koji je predvodio sv. misu, i vlč. Tomislav Kralj, koji je bio u koncelebraciji, zahvalili su, na oltaru Gospe Kamelske, dragom Bogu i Majci Božjoj, na blagdan sv. Tome apostola, u utorak, 03. srpnja 2018. godine, za 10 godina svećeničke službe.
Osvrnuvši se na misna čitanja, don Tonsati je naglasio jednu posebnu krepost sv. Tome apostola. To je bila njegova upornost da vidi, dotakne i susretne uskrslog Učitelja. Toma nije mirovao dok se to nije dogodilo. On je nastojao otkriti prisutnost Božju u svom životu. Na takvo otkriće i na život u vjeri i u Božjoj prisutnosti pozvao je propovjednik sve prisutne.
Misno slavlje animirale su pjevanjem sestre karmelićanke, a svećenici jubilarci, koji su zahvalili dragom Bogu, Majci Božjoj i sestrama karmelićankam za prijeđeni put, i vjernici, su im se pridružili. Antifonom Blaženoj Djevici Mariji: „Zdravo budi Kraljice“ završili su misno slavlje i nastavili put svećeničkog služenja: don Robert Tonsati u Boki Kotorskoj, na Mulu, a vlč. Tomislav Kralj, u Hrvatskom Zagorju, u Donjoj Bistri.
U samostansku Knjigu dojmova zapisali su i ovo: „Na blagdan sv. Tome apostola, imali smo milost slaviti sv. misu u uvijek nam dragoj oazi molitve i pobožnosti, te zahvaliti dragom Bogu na 10 godina svećeničke službe. Hvala dragim sestrama na molitvama kojima su nas pratile na putu do svećeništva još od prvih bogoslovskih dana, kada smo po prvi puta posjetili Karmel. Preporučujemo se Mariji Kraljici Karmela i karmelićankama u Brezovici, za zagovor i molitvenu potporu.“
Zlatomisnik p. Marko Matić, DI, zahvalio je misnim slavljem, u nedjelju, 1. srpnja, zajedno sa sestrama karmelićankama i vjernicima, dragom Bogu i Majci Božjoj, za 50. obljetnicu svećeništva i 62. obljetnicu redovništva, u samostanskom svetištu Gospe Karmelske u Brezovici. Uz njega su bili ministranti: Lea i Luka Balaško, a sestre su skladnim pjevanjem animirale slavlje.
Nadahnujujći se na liturgijskim čitanjima trinaeste nedjelje kroz godinu, osobito evanđeljem po Marku, (usp. Mk 5, 21-43), p. Matić je protumačio i pojasnio Božji stav prema životu, bolesti i smrti. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Naš život je neuništiv. Potrebno je samo sačuvati vjeru da je Bog jači od bolesti i smrti… U evanđelju nam evanđelist Marko donosi dva prizora: dvije žene: jedna boluje 12 godina, što predstavlja kod Židova punoljetnost, od krvarenja, a druga, kći Jairova, umire u dvanaestoj godini. Na putu do Jairove kuće, žena koja je bolovala od krvarenja i kao takva smatrana je po židovskom Zakonu moralno nečista, dotaknula je odostraga skute njegovih haljina da ga ne onečisti, ali s vjerom da će je Isus ozdraviti. I čudo se dogodilo… Sila je izišla iz Isusa, žena je odmah ozdravila jer se dotaknula Isusovih haljina srcem i vjerom,“ rekao je između ostalog propovjednik.
A onda je ustvrdio da je vjera bila odlučujuća i za povratak u život Jairove kćeri koju je Isus probudio oda sna smrti i poručio je prisutnima da imaju pozitivni stav prema bolesti i smrti, jer Bog nije stvorio smrt. Jednako tako ohrabrio je vjernike i rekao im da se ne boje bolesti ni smrti, jer je Isus je pobjedio svaku bolest i smrt svojom smrću na križu.
Na kraju misnoga slavlja zlatomisnik je sestrama i vjernicima podijelio svoj zlatomisnički blagoslov i pozdravio Isusovu i našu Majku Blaženu Djevicu Mariju, te se susreo u srdačnom i spontanom razgovoru sa sestrama u govornici. Upoznao se s mladima, odgovarao na njihova pitanja, posebno na ona o svom duhovnom pozivu, i darovao sestrama svoju najnoviju knjigu: „Oče naš“ u sklopu biblijsko-teoloških ogleda.
Sestre su se sa zahvalnošću prisjetile patrovih zanimljivih biblijskih predavanja koja im je godinam držao u Karmelu i preporučile su se u nastavak istih u zimskom semestru. I još nešto: na zlatomisničkim spomen sličicama koje je p. Matić podijelio sestrama, pretočen je u deset riječi sav zlatomisnikov svećenički i redovnički život. One glase: „Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.“ (Iv 21, 17).
Na Ivanje, u nedjelju, 24. lipnja posjetio je Stepinčev Karmel u Brezovici i predvodio je misno slavlje dugogodišnji prijatelj sestara karmelićanki, prof. dr. sc. emeritus Ivan Golub, akademik, uz vlč. mr. Andriju Miličevića, asistenta duhovnika bogoslova. Tu su bili i čitači i ministranti: Tomislav Skender, Dora Nestić, Lea i Luka Balaško.
„Sv. Ivan Krstitelj svetac je današnjeg dana. Sam Isus proglasio ga je svetim: ‘Nije se rodio veći od žene od Ivana Krstitelja…’ (usp. Lk 7, 28). U čemu je Ivanova veličina? U njegovoj malenosti. Ljudi su ga gledali kao Spasitelja, a on to nije bio. U čemu je Ivanova posebnost? U tome što je bio preteča Isusov. Sve je uložio za Isusa: trud, napor, znoj, žrtvu i kad su mu ljudi htjeli zapljeskati, stao je na stranu i pokazao na Isusa,“ rekao je između ostalog na početku prigodne homilije prof. Golub. Isto tako je ustvrdio da nam je Ivan Krstitelj na taj način pokazao put kako biti Isusovi preteče u obitelji, na radnom mjestu, u domu, na putu.
Druga osebina Krstiteljeva bila je ta što je on bio Isusov prijatelj, rekao je propovjednik i podsjetio prisutne da je prijateljstvo isto htjeti i isto ne htjeti. „A prijatelj zaručnikov, koji stoji uza nj i sluša ga, klikče od radosti na glas zaručnikov. Ta se moja radost upravo ispunila.“ (Iv 3, 29). „Svoj 88. imendan želio sam proslaviti u Stepinčevom Karmelu i zahvaliti Bogu zato što sam mogao biti preteča i prijatelj Isusov. Stoga želim vama i sebi: preteča ću biti Isusov gdje god jesam i prijatelj Isusov; isto htjeti i isto ne htjeti. Amen,“ poručio je prof. Golub i ohrabrio prisutne na njihovom putu vjere i svjedočenja.
Budući da je predvoditelj slavlja još u godini dijamantne sv. mise, podijelio je vjernicima svečani dijamantni blagoslov, a zbor sestara karmelićanki, zajedno s prisutnima, uzveličao je misno slavlje pjesmom: „Do nebesa nek se ori.“
Prijateljsko druženje nastavilo se u karmelskoj govornici, gdje su sestre pjesmom i plemenitim željama čestitale, više od sedamdeset godišnjem prijatelju, akademiku Ivanu Golubu, cijenjeni imendan, a on ih je obogatio živim uspomenama, tamo od svoje četvrte godine, na utemeljitelja Karmela bl. Alojzija Stepinca, kao i na svoju duhovnu sestru, jednu od prvih karmelićanki u Brezovici, Ivanu Gregić.
Prvu godinu svećeništva obilježili su prošlogodišnji zagrebački mladomisnici sv. misom zahvalnicom u utorak, 19. lipnja, u svetištu Gospe Karmelske u Brezovici. Misno slavlje predvodio je vlč. Danijel Hačko, župni vikar u župi sv. Anastazije, u Samoboru, a uz njega su koncelebrirali: vlč. Mario Dukić, župni vikar župe sv. Pavla apostola u zagrebačkom Retkovcu, vlč. Tomislav Šagud, župni vikar župe Svih Svetih u Sesvetama, vlč. Krunoslav Kolar, župni vikar župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima i vlč. Željko Nestić, župni vikar u župi sv. Ivana Krstitelja u Ivanjoj Reki i sv. Ivana Pavla II. u zagrebačkom Jelkovcu.
Čitačice, studentice: Dora Nestić i Maja Marić čitale su prvo čitanje i molitvu vjernika, a zbor sestara karmelićanki, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, animirao je skladnim pjevanjem misno slavlje.
Na početku sv. mise vlč. Hačko je uveo prisutne u slavlje, zahvaljujući dragom Bogu, Majci Božjoj i sestrama, u ime svojih prisutnih kolega svećenika, za prvu godinu svećeništva. Čitavo misno slavllje, euharistija, bila je iskrena zahvala prošlogodišnjih mladomisnika na prvoj godini svećeništva. To je potvrdio i voditelj slavlja, koji se osvrnuo na minulu godinu, te između ostalog rekao i to da se zahvaljuje Gospodinu za prvu godinu služenja, a sestrama, njihovim duhovnim majkama za molitve, osobito s. M. Vjekoslavi koja je svoj križ bolesti ugradila u njihovo svećeništvo. Isto tako je primijetio da se toliko toga izdogađalo u ovoj godini dana da imaju dojam kao da su već puno godina svećenici.
Misno slavlje završilo je pjesmom Majci Božjoj: „O, mila Majko nebeska,“ koju su svećenici zahvalno pjevali zajedno sa sestrama i vjernicima. Srdačni susret u govornici, uz preporuke u molitve za nastavak puta, nije izostao, kao i završna misao evanđelja toga dana i uzajamna želja da budemo savršeni kao što je savršen Otac naš nebeski!“ (usp. Mt 5, 48).
Naša braća karmelićani, mladomisnici: o. Tiho od Kraljice Mira, Radan, OCD, i o. Ivan od Presvetog Trojstva, Pleše, OCD, slavili su u nedjelju, 17. lipnja, mladu misu u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Uz njih su bili ministranti: Marija Marić, Luka i Lea Balaško i Karmela Matijević, ministrantica i čitačica.
Na početku misnoga slavlja o. Pleše je pozdravio sve prisutne, te ih uveo u nedjeljno otajstvo s naglaskom na proslavu Božje ljubavi. U prigodnoj homiliji, nadahnjujući se na misnim čitanjima 11. nedjelje kroz godinu, propovijedao je jasno i konkretno o Kraljevstvu Božjemu. Tako je između ostalog rekao i ovo. „Kraljevstvo Božje je prije svega stvarnost gdje se žive vrjednote Evanđelja. Ono je već sada prisutno tamo gdje ljudi nisu jedni drugima stranci, gdje čovjek čovjeku nije vuk, već brat i sestra. Kraljevstvo je Božje, dakle, stvarnost koja je prisutna gdje se živi ono što nam je Isus došao objaviti: da je Bog Otac svakoga čovjeka i da smo zato svi braća i sestre, i da je svaki od Boga ljubljen beskrajno. Toliko, da nam je poslao svoga jedinoga Sina da nas spasi od grijeha i smrti.“ Zatim je spomenuo da je Kraljevstvo Božje odsutnost grijeha i smrti, život po Duhu i u Duhu Svetomu, gdje svatko donosi plodove Duha: ljubav, radost, mir, povjerenje, požrtvovnost, malenost i poniznost.
Isto tako naglasio je da je Isus Krist onaj koji nam je donio, objavio i živio Kraljevstvo Božje, da je zapravo On to Kraljevstvo, koje dolazi postupno, pomalo, ali i silovito i nezaustavljivo. Propovjednik je uočio da se Isus služio prispodobama da bi svojim suvremenicima predočio stvarnost Božjega Kraljevstva koje je poput sitnog gorušičinog zrna, te raste i donosi bogate plodove, ako mu čovjek otvori srce. Potom je upitao što Kraljevstvo Božje znači za nas i što mi možemo učiniti za njegov dolazak? Odgovor je bio da, budući da je Kraljevstvo Božje život potpuno ispunjen ljubavlju i Božjom prisutnošću, bez grijeha, da molimo Gospodina za čistoću i peobrazbu srca, kako bi u njemu raslo i živjelo Kraljevstvo Božje, čiji bismo bili gorljivi apostoli i preobražavali svijet u Božji svijet.
Na kraju homilije o. Pleše je zaželio prisutnima da im Gospodin udijeli novo srce koje će biti spremno prihvatiti njegovu Riječ i živjeti ju i koje će rađati plodove Kraljevstva Božjega. „Marija, početak novoga i boljega svijeta, štiti nas i prati svojom majčinskom ljubavlju. Uprimo u nju oči i dajmo da nas ona pouči što znači živjeti za Božju stvar i biti poslušan njegovoj volji,“ ustvrdio je propovjednik.
Misno slavlje animirale su pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a slavlje je završilo zajedničkim i osobnim mladomisničkim blagoslovom. Tu su bile i zahvale mladomisnika sestrama karmelićankama na molitvenoj i duhovnoj pratnji, kao i bratsko-sestrinsko druženje u govornici.