Svečanim misnim slavljem koje je predvodio p. Zdravko Barić, SMM, uz suslavitelja Željka Kovačevića, trajnog đakona, i ministranticu Leu Balaško, u ponedjeljak, 10. veljače, proslavile su sestre karmelićanke i štovatelji bl. Alojzija Stepinca, u brezovičkom Karmelu, 60. obljetnicu njegova preminuća, pod Blaženikovim motom: „Znajte, Isus Krist je Bog i za njega smo spremni umirati svaki dan i svaki čas!“
Upravo o tim posljednjim danima krašićkog zatočenika, a osobito o Kardinalovoj smrti, govorio je p. Barić. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Danas je veliki dan za Hrvate širom svijeta i za čitavu Crkvu. Danas slavimo 60. obljetnicu smrti bl. Alojzija Stepinca. Umro je u Krašiću, u srijedu, 10. veljače 1960. godine kao pravednik. O smrti je govorio i dočekao ju je s vjerom i nadom… Dvije Kardinalove velike ljubavi bile su: Crkva i hrvatski narod. Zna se, Isus Krist i Majka Božja na prvom mjestu… Na sudu je hrabro izjavio da je Isus Krist Bog, tad je nastao tajac u dvorani, i da je za njega spreman umirati svaki dan i svaki čas. U svojoj Oporuci od 1957. godine, moli za oproštenje ako je ikome učinio zlo, i oprašta svim svojim neprijateljima… Komunisti su ga trovali i trpio je velike bolove u želucu… Znao je izjaviti: ‘Što su veće nevolje, to mora biti veće naše pouzdanje u Boga.’
U nastavku homilije, propovjednik je spomenuo i Kardinalovu radost u Lepoglavi i Krašiću zbog njegove čiste savjesti s kojom može mirno na sud Božji. Isto tako je rekao da mu je zadnja noć bila najteža u životu. Potom je detaljno opisao posljedni Kardinalov dan na zemlji kad je obavio životnu ispovijed kod vlč. Vranekovića koji mu je podijelio i apostolski blagoslov i sakrament bolesničkog pomazanja i svetu pričest, u nazočnosti svojih ukućana i rođene sestre Josipe, te kad je pet puta u razmacima izgovorio: „Deo gratias“, zamolio je blagoslovljenu svijeću od Svijćnice; držao je u ruci, pogledao je Gospinu sliku na zidu i s riječima: „Fiat voluntas tua“ predao svoju mučeničku dušu svome Stvoritelju.
Poznata kiparica Mila Wood otisnula je Kardinalivu posmrtnu masku, tijelo je odveženo na obdukciju i balzamiranje u Zagreb, te dostojanstveno pokopano usprkos velikim zaprekama, u zagrebačkoj Katedrali.
I na kraju, p. Zdravko se zapitao što nam Kardinal danas poručuje? Prisjetio se njegove beatifikacije 3. listopada 1998. na Mariji Bistrici, kad ga je Sv. Ivan Pavao II. proglasio blaženim i prozvao: najsvjetliji lik Crkve u Hrvata, te zaželio da svjetlo Kardinalovo trajno sjaji u našim srcima i u našem narodu, te da poput njega ljubimo Boga i čovjeka i nosimo predano patnje života, te da molimo Gospodina da našeg Blaženika možemo što prije zvati svetim. Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i pjesmom Blaženiku, a u popodnevnim satima i susretom sa hodočasnicima, neokatekumenima, Splićanima koji su, pod vodstvom don Šime Doljanina, u četiri autobusa hodočastili Stepinčevim stopama: u Krašić, Karmel i u Katedralu.
Za Stepinčevo su se sestre i vjernici pripremali devetnicom i trodnevnicom, čiija su misna slavlja predvodili: vlč. Željko Nestić, župnik župe Rođenja Isusova, Zagreb, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanavca na Knežijii i vlč. mr. Andrija Miličević, pomoćnik duhovnika bogoslova.
Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana, petak, 7. veljače, vlč. Nestić je usporedio lik i poslanje Ivana Krstitelja s likom i poslanjem bl. Alojzija Stepinca. Tako je rekao između ostalog i ovo: „Danas je riječ o čovjeku koji je govorio istinu, dapače živio istinu, nije se bojao nekih kukavičkih dobacivanja, nije strančario i dijalogizirao sa Zlom, jasno i glasno je vikao, ravnao je staze i putove kojima je imao doći Isus. Konačno zbog istine koju je zastupao, prolio je krv – nije se ni toga bojao. Moguće vas ovo podsjeća i na blaženog Alojzija Stepinca, ipak riječ je o Ivanu Krstitelju. Nije slučajno da se ove karakteristike i jednog i drugog podudaraju. U liku Ivana Krstitelja možemo pročitati lik Alojzija Stepinca, to su muževi iste kategorije – sveti i za Boga potpuno predani – do mjere krvi!“
Isto tako je naglasio da i danas Bog izabire ljude koji uznemiruju tuđe savjesti. Ljudi koji ih slušaju imaju dva izbora: ili okrenuti se, zauzeti novi smjer kretanja – ili ubiti glasnika, misleći tako ušutkati glas, kao što je to učinila Herodijada, koja se osvetila Ivanu Krstitelju.
„Neka nam ovo slavlje, slavlje Neba, priredi pretvorbu svega onoga u meni što nije Božje – neka se zahvatom Boga učini božanskim – tako ću steći preduvjet – ne samo diviti se i govoriti o primjeru našeg Lojzeka, već tako ću biti sposoban to živjeti,“poručio je vlč. Nestić.
Don Stjepan Bolkvac, govorio je nadahnuto, u subotu, 8. veljače, o Kardinalovoj molitvi koja je nikla iz majčine molitve i darovala mu smirenost, sabranost i mudrost. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Molitva je kad svoje srce, pamet i život predamo Bogu. Onda molitva postaje naše djelovanje. Molitvu je Alojzije naučio od mame Barbare. Gledao je što mama Barbara radi… Evanđelje nam je primjer gdje treba trajno djelovati. Potrebno je skupiti snage, ako se želimo Bogu posve predati. Alojzije Stepinac je bio smiren i sabran jer se u Boga pouzdavao: ‘U tebe se, Gospodine, uzdam!’ Naš Alojzije nosio je u sebi mir jer je radio što Bog hoće,“ posvjedočio je don Bolkovac i zaželio prisutnima da se Bogu predaju poput Blaženika; da žive i rade njemu na slavu i sebi i drugima na dobro.
U popodnevnim satima radost drugog dana trodnevnice podijelili su s nama braća i sestre Svjetovnog karmelskog Reda Zajednice od „Djeteta Isusa,“ pod vodstvom br. Ivana Jurića, OCDS, priora Zajednice.
Nakon pozdrava i srdačne dobrodošlice, te kraćeg razgovora, slijedilo je zanimljivo predavanje s. M. Bonite Kovačić, OCD, na temu: „Kratki prikaz razvoja i uloge liturgijske glazbe.“ Uz teoriju bio je tu i praktični dio učenja korala, a jednako tako i zajednička Večernja i sv. Misa koju je predvodio vlč. Damir Ceković, župnik u Petrinji i član svjetovnog karmelskog Reda. U prigodnoj homiliji osvrnuo se na nedjeljno Evanđelje i govorio je o svjetlu i o soli, te naglasio da je to zapaljeno svjetlo bio bl. Alojzije Stepinac u tami života, kao i sol dobrih djela na koja smo svi pozvani.
Na Vigiliju Stepinčeva, u nedjelju, 9. veljače, misno slavlje predvodio je vlč. mr. Andrija Milićević, uz asistenciju Željka Kovačevića, trajnog đakona i ministranata.
Vlč. Miličević je također u zapaženoj homiliji podsjetio na 60. obljetnicu preminuća bl. Alojzija Stepinca i prikazao ga je na jedan nov način: motreći ga kao čovjeka jednostavna i svjedočka u njegovoj svakidašnjici koja je bila priprema za velika i hrabra djela u njegovoj daljnjoj budućnosti. Tako je između ostalog rekao i to da je Kardinal sve činio iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, na što su i kršćani pozvani, kao i to da žive drugačije od drugih, da se bore protiv grijeha, da budu Božji i da budu svjetlo svijeta i sol zemlje. Čovjek koji se oslanja na Gospodina, čini čudesa, završne su misli propovjednikove.
Liturgijska slavlja na Stepinčevo, kao i u Stepinčevim danima, animirale su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a vjernici su im se pridružili.