Uočnica Stepinčeva u njegovu Karmelu
Ravnatelj Nadbiskupijskog pastoralnog instituta i voditelj Đakonske pastoralne godine, te koordinator Trajne formacije, preč. mr. Ivan Lukić, predvodio je u ponedjeljak 9. veljače 2026. godine, uočnicu Stepinčeva u brezovičkom Karmelu. Uz njega je asistirao bogoslov Fabijan Križanović.
Na početku misnog slavlja, preč. Lukić je pozvao prisutne da zajedno razmišljaju o herojima vjere. Tako je između ostalog rekao da ne može čovjek biti heroj ako nije dobar u boju, ako nije izašao kao pobjednik iz tog boja; te ako se nije darovao u žrtvi i ljubavi za bližnjega. Uzor takvog heroja vjere imamo u bl. Alojziju Stepincu.
U poticajnoj homiliji se osvrnuo na čitanja dana koja opisuju život prožet vjerom i nadom; život obilježen Isusom Kristom, našim vječnim životom.
„Isus je centar našega života, smisao našega postojanja, jedini cilj našega puta i služenja. Svi ljudi traže Istinu, a rijetki je pronalaze. Mnogi danas u svijetu pokušavaju stvoriti neku svoju istinu. Zašto se sve to događa? Ljudi su izgubili vjeru i nadu! Svjedočanstvo današnjega evanđeoskog odlomka govori nam upravo o tome kako mnogi traže istinu, žude i čeznu da je pronađu i sve će učiniti da dođu do nje. Isus svakome nudi ruku spasenja. Čini mnoge korake samo kako bi nas privukao sebi. U ovom odlomku čujemo kraj šestoga poglavlja. Važno je spomenuti ono što se događalo prije toga: mučeništvo Ivana Krstitelja, Isusovo propovijedanje, umnažanje kruha, sitost mnogih ljudi, Isus hoda po vodi, utišava oluju i približava se učenicima. Ova scena u kojoj mu donose bolesne ispunjena je vjerom i nadom – o kojima se direktno ne govori.
Kako je došlo do vjere i nade? Jer se Isus nikada ne mijenja, jer mu uvijek možeš vjerovati, jer te neće negativno iznenaditi, neće te prevariti; sve što je rekao i obećao – bit će!, „ istaknuo je.
Isto tako je spomenuo da treba vjerovati i nadati se da ćemo Božjom milošću uspjeti živjeti ljubav, te je potaknuo vjernike da svaki dan učine svoje predanje Bogu u svom pozivu gdje ih je Bog stavio.
Osvrćući se na bl. Alojzija Stepinca, heroja vjere i nade, istaknuo je kako se u suzama i znoju borio za ljubav prema Bogu, Crkvi i čovjeku. Nije stajao pred sudom da bi sebe branio, već je sve činio za nas, Crkvu i hrvatski narod. Spomenuo se njegove poznate rečenice: „Moja je savjest čista,“ ističući njegovu istinsku ljubav i vjernost Bogu i čovjeku.
Potom je rekao da smo pozvani biti klanjaoci koji se Bogu ne klanjaju samo u Hramu, nego imaju priliku to činiti u Duhu i istini na svakome mjestu jer je Isus nastanjen u svakome srcu. Tako je između ostalog spomenuo da ga slika Šatora, Svetinje nad svetinjama, podsjeća na Karmel jer tu dolaze oni koji čitav život predaju Bogu za spasenje svijeta.
Spomenuo je i da danas ima milost blagosloviti odijela koje će buduće novakinje obući, te im je uputio Stepinčeve riječi koje je izgovorio u prigodi primanja redovničkog odijela s. M. Alojzije od Presvete Euharistije 1940. godine: „Neka dakle ova, koja danas oblači sveto redovničko odijelo, obuče s njime i novoga čovjeka, koji je po Bogu stvoren u pravdi i svetosti istinitoj,“ te je potaknuo prisutne da žive onu Pavlovu: „Ne živim više ja nego Krist živi u meni!“
Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta, uz orguljašku pratnju s. M. Benedikte Pernar, OCD.
