
U utorak 27. svibnja Karmel u Brezovici posjetili su proprefekt Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kardinal Ángel Fernández Artime i podtajnica s. Carmen Ros Nortes u pratnji mons. Giorgia Lingue, apostolskog nuncija u RH, te splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Zdenka Križića, predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, kao i đakona Frana Bešlića, SDB, koji je bio u službi prevoditelja.
Na početku susreta mons. Križić je pojasnio razlog dolaska proprefekta i podtajnice u Hrvatsku. Naime, u jubilarnoj 2025. godini Hrvatska redovnička konferencija odlučila je pozvati predstavnike Dikasterija da se susretnu s osobama posvećenog života u Hrvatskoj i da im progovore o stanju i izazovima posvećenog života u Crkvi i svijetu danas. Budući da će se susret održati 28. svibnja u dvorani Vijenac u Zagrebu na razini cijele Hrvatske redovničke konferencije, proprefekt i podtajnica su odlučili posjetiti neke klauzurne zajednice s obzirom da one neće moći prisustvovati tom susretu.
Č. Majka Marija Regina od Presvete Euharistije pozdravila je sve prisutne, te ih je ukratko upoznala s poviješću brezovičkog Karmela.
Riječ je potom preuzeo kardinal Artime koji se zahvalio na srdačnoj dobrodošlici i predstavljanju zajednice. Istaknuo je da kao Španjolac poprilično dobro poznaje život Karmela i da je s nekim Karmelima osobito blizak. Stoga mu je drago vidjeti životnost naše zajednice. Zatim je rekao: „Crkva ima veliku potrebu za vašim molitvama. Vaša molitva, što karmelićana, što karmelićanki, jest stup Crkve. Duh Sveti nam je dao dar novog pape Lava XIV. Mogu vam jamčiti da on kao istinski sin sv. Augustina jako dobro razumije nutarnju dinamiku srca i narav posvećenog života.“
Zatim se sestrama obratila s. Carmen koja je prije svega izrazila radost zbog osobnog susreta sa zajednicom te je rekla da zahvaljuje Gospodinu na sestrama jer su one poseban dar cijeloj Crkvi. Ukratko je progovorila o izazovima posvećenog života u Crkvi koji su, kako je rekla, isti za sve: „Jedan od velikih izazova s kojima se posvećeni život susreće jest individualizam. Sve ono što se živi na takav način utječe na život zajednice. Drugi izazov je ispravno razumjeti vlastiti identitet zahtjeva da svijetu progovorimo o onome što jesmo i da pokažemo kako živimo. Treći izazov je život u kršćanskoj radosti. Ta radost je nutarnji stav srca koji se izražava i na izvanjski način.“
O izazovima s kojima se susreće posvećeni život progovorio je i kardinal Artime naglasivši da je glavni izazov pitanje središta našeg života, a to je osoba Isusa Krista. Mnogi danas u redovništvu ne mogu dalje kada izgube to središte: „Mi smo svi izabrali život radosti, ali život radosti s Kristom. Posvećeni život daje danas jako puno nade u životu Crkve.“
Na kraju susreta kardinal Artime pozvao je sestre na žarku molitvu za Svetog Oca kako bi mogao vjerno i hrabro voditi Crkvu u ovim teškim vremenima.
Susret je završio molitvom i blagoslovom, uz srdačne pozdrave i izrazima nade u ponovni susret.




U četvrtak 8. svibnja u svetoj 2025. godini, na spomendan Marije Posrednice svih milosti, s. Božica Alojzija od Svetog Lica (Božica Britvec) zahvalila je svečanim misnim slavljem dragom Bogu i Majci Božjoj na daru 25. obljetnice svetih zavjeta.
Misno slavlje predslavio je i zdušno propovijedao domaći sin vlč. Željko Nestić, dugoreški župnik i dekan, koji je ujedno otpjevao Evanđelje.
Nakon Evanđelja s. Božica Alojzija je po vlastitoj želji obnovila svoje zavjete i svoju vjernost Bogu u krugu svoje karmelske obitelji.
Nadahnjujući se misnim čitanjima dana, vlč. Nestić je istaknuo da današnja otajstva Euharistije, 127. rođendana bl. Alojzija Stepinca i 25. obljetnice zavjeta s. Božice Alojzije tvore jedan čudesni mozaik vjernosti Bogu. Ta vjernost očituje se i u prvom čitanju iz Djela apostolskih (Dj 8, 26-40) gdje susrećemo Filipa koji na anđelov poticaj tumači etiopskom dvoraninu odlomak iz proroka Izaije i na taj način ga upoznaje s Kristom. Nakon toga dvoranin radosno odlazi preobražen u susretu s Riječju.
Slično se događa, rekao je propovjednik, i u životu sestara karmelićanki i životu bl. Alojzija Stepinca. Oni su vođeni Duhom Svetim u službi Riječi i tako druge dovode do susreta s Kristom. Sestre kroz kontemplaciju, žrtvu, rad i molitvu, a bl. Alojzije kroz hrabro svjedočanstvo vjere u najmračnijim vremenima.
Vlč. Željko je potom naglasio da Isus u evanđelju govori da nitko ne može doći k njemu ako ga ne povuče Otac koji ga je poslao. To je tajna poziva, tajna redovništva i tajna svetosti. Bog povlači, Bog zove, Bog privlači srce. Ali i dalje je potrebna naša slobodna odluka da se odazovemo:
„Bl. Stepinac se odazvao i platio cijenu. Sestra se odazvala, i svakodnevno polaže život u tišini svoga poziva. I svaki od nas je pozvan – ne nužno na monaški život, ali svakako na svetost. Isus danas kaže: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. U ovom samostanu, po uzoru na Stepinca, živi se upravo od tog Kruha. Kruh Riječi, kruh Euharistije, kruh šutnje, kruh predanja. Tu se ne živi za ovozemaljski uspjeh, nego za vječnost. I to je poruka i nama – pozvani smo hraniti se tim Kruhom koji ne prolazi“, istaknuo je propovjednik.
U nastavku homilije spomenuo je riječi bl. Alojzija Stepinca da je naše jedino oružje molitva, i naša jedina sigurnost križ Kristov, te je ustvrdio da je Karmel plod Stepinčeve vjere i da i danas živi od te logike Evanđelja.
S. Božici Alojziji vlč. Nestić je poručio: „Draga sestro, tvoj ‘da’ u zavjetima je tih, ali neizmjerno moćan. To je proroštvo. To je odgovor na poziv Oca koji privlači, Sina koji nudi kruh, i Duha koji je prisutan i daje snagu. Danas s tobom zahvaljujemo za dar tvoje vjernosti.“
Na kraju homilije propovjednik je pozvao vjernike da se ne boje Kristova križa, da se ne boje biti drugačiji, da dopuste Ocu da ih privuče, te da poput Filipa svjedoče Radosnu vijest.
Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Nakon svečanog blagoslova i pjesme Kraljici svibnja, sestre su u tišini svoje klauzure nastavile zahvaljivati dragome Bogu na daru srebrnog jubileja zavjeta s. Božice Alojzije.
S. Božica Alojzija od Svetog Lica (Božica Britvec) rođena je u Zagrebu 1977. godine od tate Mije i majke Marice kao najstarije od troje djece, u dobroj katoličkoj obitelji gdje je primila sve sakramente i dobar kršćanski odgoj. Živjela je u Lasinji. U Karmel u Brezovici ušla je za vanjsku sestru 1997. godine. Prve zavjete položila je 8. svibnja jubilarne 2000. godine, a doživotne 2005.

O. Karlo Mario Petrović, CPPS predslavio je misu uoči Stepinčeva, u nedjelju, 9. veljače u Karmelu u Brezovici.
Na početku misnog slavlja o. Petrović rekao je da je ovo i treći dan priprave za blagdan bl. Alojzija Stepinca koji je utemeljio brezovički Karmel odakle je krenula karmelska karizma u našoj Domovini.
U homiliji osvrnuo se na nedjeljna misna čitanja, osobito na Evanđelje (Lk 5,1-11), te ustvrdio da Božja Riječ govori o pozivu, o susretu s Kristom. Svaki nas susret s Isusom mijenja, tako i ovaj današnji, rekao je. Istaknuo je da se oko Isusa gurao silan narod da bi čuo Riječ Božju. Međutim, od silnog mnoštva, samo je do nekih doprla ta Riječ i promijenila ih. Oni su postali Isusovi učenici i odazvali se na Njegov poziv.
Među njima bio je i Šimun Petar koji nije razumio Božju logiku, ali je ipak bacio mreže na Isusovu riječ i ulov je bio bogat. Puno puta kada Bog nešto traži od nas i kad ga poslušamo, imamo bogat ulov. No, događa se da često ne slušamo Božji glas i da zbog toga imamo prazne mreže, primijetio je.
Istaknuo je kako je bitno biti spreman odgovoriti na Božji poziv. Da se bl. Alojzije Stepinac nije odazvao pozivu, mi danas ne bismo bili u ovom samostanu i crkvi. Poziv je tamo gdje nas Bog želi. On traži našu suradnju, rekao je.
Ponekad nije jednostavno odlučiti se i slijediti Isusa. No, Isus kaže: „Ne boj se!“ Kada Bog dotakne srce, daje snagu i milost da se odgovori na njegov poziv, tada je čovjek sposoban ostaviti sve i poći za Gospodinom, pojasnio je.
Poručio je da smo svi pozvani biti kraljevi, proroci i svećenici. Biti kralj znači vladati nad sobom, imati samokontrolu nad svojim mislima, riječima i djelima. Biti prorok znači naviještati Božju riječ. Da bismo ju mogli naviještati, moramo je prije toga prihvatiti i poznavati. Biti svećenik znači prinositi Bogu žrtvu hvale. To će reći da smo pozvani u svemu biti zahvalni Gospodinu; zahvalni za sve ono s čime se susrećemo u svakidašnjici našeg života, zaključio je.



U brezovičkom Karmelu je drugi dan trodnevne priprave za Stepinčevo subotu, 8. veljače misu predslavio don Anto Stojić, SDB.
U uvodnim mislima potaknuo je okupljene da otvore svoja srca da spoznaju kako slijediti primjer velikih ljudi „koji su nam zasvjedočili snagu ove iste euharistije koju mi danas slavimo“.
Misao vodilja homilije bila je vjera i postojanost bl. Alojzija Stepinca. Rekao je da je vjera jako važna u ljudskom životu; najvažnija. Bl. Alojzije Stepinac može nam biti u mnogočemu primjer i uzor, poručio je.
„Vjerujem kad bismo ga zapitali u čemu bi htio da nam bude primjer; u čemu da ga nasljedujemo, odgovor bi bio – u vjeri. U onoj vjeri s kojoj je 1946. na montiranome procesu izjavio: ‘Kad vam oduzmu sve, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači’. To je istina. On je našao tu snagu u molitvi i svojom vjerom je zadivio hrvatsku i svjetsku javnost. On je trpio i u trpljenju nalazio snagu uzdajući se jedino u Gospodina, što i njegovo geslo kaže: ‘U Tebe se, Gospodine, uzdam’ i nije se postidio. Njegov mukotrpni put do oltara potvrđuje da je uzvišeno biti svet, živjeti po vjeri i u vjeri i kada to svijet teško prepoznaje“, istaknuo je don Anto.
U nastavku homilije rekao je i to da je vjera slična kralježnici. Čovjek koji ima bolesnu kralježnicu ne može stajati, ne može hodati. Tako je i s vjerom; ako nam je vjera slaba, ne možemo stajati, ne možemo uspravno hodati kroz život. Ostajemo nesigurni, ustvrdio je.
Nadalje spomenuo je da je najvažnije u životu učiti vjerovati. Sve što nas uče u školi je kako da se u svijetu snađemo, a vjera nas uči kako pronaći put u život vječni.
Istaknuo je, između ostalog, da ćemo jednoga dana sve ostaviti i da će nas duša pitati: „Kamo sada?“ Mi duši moramo zajamčiti život spasenja, a to nam daje vjera. Vjera je svjetlo života, protumačio je.
„Evo čuli smo u Evanđelju kako su apostoli išli propovijedati, činili su čuda i izvijestili o tome Isusa, a on njima kaže na to: ‘Hajdemo sada u osamu, na molitvu.’ Čovjek mora raditi. U radu je spas i to je istina, ali vječno spasenje nije u ničemu što mi činimo, već u onome što Bog čini za nas“, zaključio je.
Na kraju homilije zajedno s karmelićankama i vjernicima izmolio je molitvu za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca.
Misno slavlje završilo je blagoslovom i pjesmom Majci Božjoj. Liturgijsko pjevanje predvodile su karmelićanke, a za orguljama je bila s. M. Kristina Jadanić, OCD.



Dugoreški župnik i dekan vlč. Željko Nestić otvorio je misnim slavljem, u petak 7. veljače, trodnevnu pripremu za Stepinčevo.
Na početku misnoga slavlja zaželio je prisutnima da i njihova srca postanu poput Isusova Srca.
U poticajnoj homiliji, nadahnutoj na misnim čitanjima dana (Heb 13, 1-8; Mk 6, 14-29), usporedio je lik i poslanje Ivana Krstitelja s likom i poslanjem bl. Alojzija Stepinca. Tako je između ostalog rekao da je Ivan Krstitelj čovjek koji nije uzmicao pred raznim prijetnjama, ljudskim obzirima, koji nije pregovarao sa zlom, već je jasno i glasno navještao dolazak Gospodnji, ravnao staze i pripravljao put. Konačno zbog te Istine prolio je vlastitu krv, kao i mučenici koje ovih dana spominjemo; Pavao Miki, sv. Agata, sv. Blaž, pa tako i bl. Alojzije Stepinac, misli su propovjednikove.
„Onaj princip koji promatramo kod Ivana Krstitelja nastavlja se ponavljati kroz povijest pa skroz do današnjeg dana. Kad god se pojavi netko tko uzdrma ustaljene strukture, tko poziva na obraćenje, tko ne dopušta da se istina prilagođava ljudskim željama – dolazi progonstvo. Konačno, tako nam i Isus obećava u Evanđelju na više mjesta. Tako je bilo s Ivanom Krstiteljom, tako je bilo s Alojzijem Stepincem, tako je i danas. Bog i danas poziva ljude koji uznemiruju tuđe savjesti. Svijet tada stoji pred dvjema mogućnostima: obratiti se i krenuti novim putem ili pokušati ušutkati glasnika, misleći da će tako utišati i samu Istinu“, naglasio je vlč. Nestić.
Također, istaknuo je da Gospodin traži i dalje svoje glasnike, one koji će učiniti da se Riječ čuje. Bl. Alojzije Stepinac bio je neumorni i neustrašivi svjedok Božje Riječi. Kod Stepinca ostaje neupitno da je ostao glas Božji i zbog toga je bio progonjen. I kao takav, morao je proći putem svih pravednika kroz povijest; putem progona i patnje. Ivan Krstitelj je upozorio Heroda da ne smije imati ženu svoga brata i zato je izgubio glavu, dok je bl. Alojzije svjedočio da je Isus Krist Bog i da je za njega spreman umrijeti i bio je osuđen na montiranom procesu. I sv. Ivan i bl. Alojzije prolili su krv za Istinu i glas je možda utihnuo, ali Riječ je ostala živa.
To nam danas postavlja pitanje: Jesmo li revni glasnici Božje Riječi koji svojim životom uznemirujemo tuđe savjesti, ili se samo smatramo deklarativnim vjernicima, a u praksi radimo po svome?, upitao je.
Vlč. Nestić završio je svoju nadahnutu homiliju sa željom da dopustimo da nas Glas Božji dotakne, da se u nama nastani i postane Riječ koja mijenja naš život. „Neka nam ovo slavlje, koje je ujedno slavlje Neba, donese nutarnju preobrazbu. Neka u nama Bog učini božanskim sve ono što još uvijek nije posve Njegovo. Tako nećemo biti samo oni koji se dive bl. Alojziju Stepincu, nego ćemo biti oni koji njegov primjer i žive“, poručio je.
Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a vjernici su im se pridružili.

ove godine posvjedočili su svoju ljubav prema Gospodinu i prema našem Karmelu župljani župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Vukovine. Naime, u subotu, 26. listopada 2024., obradovali su nas svojim velikodušnim darivanjem plodova svojih polja, vrtova i vinograda, kao i drugim kućnim potrepštinama. Dugogodišnju plemenitu tradiciju koju je marno i revno vodio dosadašnji župnik preč. Đuro Sabolek, nastavio je i njegov nasljednik, novoimenovani župnik župe Vukovina, vlč. Siniša Hegedušić, kao i župni vikar vlč. Hrvoje Bušić. Dobrota je uvijek zarazna i privlačna tako da su se dosadašnje snage obnovile pojačanim mladim silama, bogatima dobrote i poleta, na radost sviju nas.
Među njima bili su: Zlatko Galeković, zvani Kiki, Mladen Štuban, Zorica Cvetnić, Gabriel Cvetnić, Željko, Ana, Damjan i Marta Ježovit, Stjepan, Igor, Maja i Lucija Britvec, Mario i Janko Cvetnić, Anđelko Kasunić, Mirko Vincek, Matija Kos, Vedran Hižar, Marko Vinetić, Noa Posavec i Dizma Božić.
Tom prilikom, sjetili su se svojih dosadašnjih kolega i prijatelja koji su zdušno svake godine donosili zimnicu u Karmel i darivali svoje snage i svoje vrijeme Karmelu. Ove godine darovali su Karmelu svoje strpljivo prihvaćanje križa bolesti i svoje molitve, a to su Zlatko Galeković, zvani Šeri i Goran Vincek, dok nas neki već prate iz sretne vječnosti.
Kao i svake godine, tako je i ove, posebno sudjelovala u prijevozu zimnice tvrtka PPS Galeković iz Mraclina, darujući svoja vozila za transport darova.
Sve njih, kao i sve župljane župe Vukovina, Karmel prati svojom dnevnom molitvom i zagovara pred Licem Svevišnjega.
Dao Gospodin da se dobrota, plemenitost i darežljivost umnažaju na svim područjima života i da čineći dobro jedni drugima, duhovno rastemo pred Gospodinom, kako bi i po nama svijet postane bolji, radosniji i svetiji, a dragi Bog više prisutan u njemu.

Svečanim prijepodnevnim i večernjim misnim slavljem u utorak, 15. listopada 2024., proslavile su sestre karmelićanke u Brezovici svetkovinu sv. Terezije Avilske, svoje duhovne majke, obnoviteljice karmelskog reda, naučiteljice Crkve, spisateljice i mističarke. Prečasni Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji predslavio je poldanju svetu misu, a mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, predvodio je večernju svetu misu.
Uz preč. Pavlakovića koncelebrirali su preč. Mijo Matošević, vlč. Damir Ceković, vlč. Ivica Zlodi i vlč. Krunoslav Kolar. Tu je bio i sjemeništarac Gabriel Mrkonjić koji je pročitao misna čitanja, dok je vlč. Damir Ceković navijestio Evanđelje, a vjernicima su na raspolaganju za sakrament pomirenja i primanje Gospina škapulara bili o. Jakov Milić, OCD i vlč. Željko Nestić.
U nadahnutoj homiliji preč. Pavlaković prisjetio se riječi sv. pape Pavla VI. koje je izgovorio u prigodi proglašenja sv. Terezije Avilske naučiteljicom Crkve: „Književni genij nevjerojatne plodnosti, učiteljica duhovnog života, kontemplativna kao nitko drugi i neumorno aktivna. Velika osobnost, jedinstvena, a ipak toliko ljudska i privlačna.“ Potom je naglasio da je puno ime sv. Terezije Avilske bilo Terezija od Isusa. To će reći da je ona bila Isusova, a da je On bio njezin zaručnik i prijatelj. Na takvo duhovno prijateljstvo upućivala je i druge. Za življenje takvog prijateljstva potrebne su joj bile godine i godine da bi od osrednjosti u redovničkom i molitvenom životu postigla savršenost i potpunu sjedinjenost s Gospodinom, te da bi njezina duša postala plodno tlo za Božju milost.
Propovjednik je rekao da je najznačajnije Terezijino djelo Zamak duše, u kojemu Terezija opisuje svoj nutarnji život, nutarnju čežnju kao putovanje koje ide od vrata do središta dvorca: „Biti izvan dvorca simbolizira otuđenje, a biti unutra, u sredini, simbolizira čistoću i intenzitet života. Otići prema središtu znači ponovno otkriti sebe, otkriti sve intenzivnije Božju nazočnost, koja živi u središnjoj sobi. U posljednjoj je sobi duša ispunjena savršenstvom, težnjom i konačnim ciljem kršćanskog života. To je mjesto punine koja se ostvaruje u zajedništvu s Kristom.“ Vrata za ulazak u dvorac po sv. Tereziji jesu molitva i meditacija, koja nas usmjerava na Boga i omogućuje nam da istinito vidimo brata čovjeka i njegove potrebe, kao i potrebe svijeta i našega vremena.
„Sveta Terezija je pronašla ‘put savršenstva’ u svom životu i nastojala ga je prenijeti i drugima. Svako vrijeme i svaki svetac imaju svoje vlastite putove, ali uvijek vrijedi poticaj da tim putovima treba hrabro koračati i svjedočiti Božju prisutnost. I ovi putovi, naši, kojima mi danas hodamo u ovom našem vremenu, trebali bi biti za nas svjedočanstvo nade: svjedočanstvo nade za Crkvu u svijetu i u našoj Domovini; svjedočanstvo nade za sve one koji pate, koji su pritisnuti nevoljama; svjedočanstvo nade u bolje sutra, u pravednije sutra, u poštenije sutra“, poručio je preč. Pavlaković, pozvavši na kraju homilije prisutne vjernike da nadu koju nose u sebi kao kršćani pruže ovome svijetu, te da im u tom nastojanju bude primjer i nadahnuće sv. Terezija Avilska.
Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. Bonite Kovačić. Nakon svečanog blagoslova vjernici su imali priliku iskazati štovanje relikviji sv. Terezije Avilske te preporučiti sestrama u molitve svoje potrebe i nakane.
Na početku večernjeg misnog slavlja mons. Sente pozdravio je prisutne hodočasnike i sestre te rekao da je ova svečana euharistija zahvala dragom Bogu i sv. Tereziji Avilskoj Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca za primljene brojne milosti. Na poseban način to je zahvala za značajne ovogodišnje obljetnice: 50. obljetnicu posvete Nacionalnog svetišta sv. Josipa, 10. obljetnicu smrti graditelja svetišta mons. Marijana Radanovića, 40. obljetnicu obnovljenog izdavanja Glasnika sv. Josipa i 60. obljetnicu objavljivanja župnog lista, te 6. obljetnicu nacionalnog susreta članova Molitvenih vjenčića Prečistog Srca Josipova. Te obljetnice svetište je proslavilo 12. listopada ove godine svečanim misnim slavljem koje je predvodio mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup. Stavljajući sve te događaje u molitve sestara, predslavitelj je podsjetio vjernike da je sv. Terezija Velika prva skrenula pogled na sv. Josipa i da se od tada sv. Josip zdušnije slavi u svetoj Crkvi.
Polazeći u homiliji od Evanđelja svetkovine o susretu na zdencu između Isusa i Samarijanke, mons. Sente je primijetio da, iako je Isus Izvor žive vode, ipak traži od žene piti. Tu žeđ će ponoviti još jednom na križu riječima: „Žedan sam“. Propovjednik se zapitao: „Kako to da Isus, koji je Izvor, traži od stvorenja da mu daje piti?“ Zaključio je da Isus traži suradnju čovjeka. Neprestano zapošljava čovjeka, daje mu poslanje. Bog daje, ali i traži našu suradnju s kojom će utažiti glad i žeđ svakog čovjeka.
U nastavku homilije mons. Sente je usporedio Samarijanku sa sv. Terezijom Avilskom. Naime, obje su živjele običnim životom, no dragi Bog svakoj od njih pristupa, ulazi u redovitost njihovog života. Kod Samarijanke traži da mu da piti, a kod sv. Terezije traži da bude sveta redovnica. Traži da ga napojimo s onim što imamo i što jesmo. Obje iz istinskog susreta s Gospodinom shvaćaju da je On pravi Bog. I mi smo, kao i one, pozvani napajati se na tom izvoru Božje ljubavi, Izvoru žive vode, zaključio je propovjednik.
Zbor svetišta sv. Josipa pod ravnanjem s. Blandine Rakarić i uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića animirao je misno slavlje svojim oduševljenim pjevanjem.
Svetim misama prethodila je molitva svete krunice i Večernja Časoslova. Nakon večernje svete mise hodočasnici su iskazali štovanje relikviji sv. Terezije Avilske, a druženje se nastavilo u sestarskoj govornici.

Ovogodišnje tradicionalno hodočašće urednika, djelatnika i prijatelja Glasa Koncila i Malog Koncila u Karmel u Brezovici odvijalo se u znaku 85. obljetnice osnutka brezovičkog Karmela i kraja proslave 60. obljetnice djelovanja Glasa Koncila.Misno slavlje u četvrtak 10. listopada 2024. predslavio je mons. Ivan Miklenić, kanonik i arhiđakon zagorski, najdugovječniji glavni urednik i višegodišnji ravnatelj Glasa Koncila.
Na početku misnoga slavlja, Branimir Stanić, glavni urednik i v.d. direktora Glasa Koncila, pozdravio je sve prisutne, a osobito predvoditelja misnog slavlja te sestre karmelićanke kojima je čestitao 85. obljetnicu njihovog dolaska na tlo Hrvatske zahvaljujući pozivu bl. Alojzija Stepinca. Naglasio je da dolaze u Karmel na kraju proslave 60. obljetnice dopuštenja tiskanja Glasa Koncila, upravo na blagdan sv. Male Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica.
U zahvalnom hodočašću sv. Maloj Tereziji djelatnici Glasa Koncila prisjetili su se svih onih koji su služili i služe u Glasu Koncila, a na poseban način don Živka Kustića koji se preselio Gospodinu prije deset godina i djelatnice i novinarke Smiljane Rendić uz njezinu tridesetu obljetnicu preminuća.
„Ovdje nismo došli sami. Donosimo naš Glas Koncila, ali u srcima i sve naše obitelji i sve naše bližnje, bilo da smo došli kao suradnici, umirovljeni djelatnici, prijatelji ili kao djelatnici Glasa Koncila. Za nas ovo nije poslovni put nego duhovno putovanje“, rekao je glavni urednik Stanić.
U nadahnutoj homiliji, mons. Miklenić je istaknuo kako je ovaj pohod i susret izraz zajedničkog štovanja i zahvalnosti sv. Maloj Tereziji koja sve nas vodi k svojoj jedinoj i najvećoj ljubavi – Isusu Kristu, s kojim je jedino moguće prebroditi sve krize, strahove i tjeskobe te ne samo opstati, nego i ostvariti napredak.
Dok je sestrama čestitao značajnu obljetnicu, prisjetio se riječi koje im je nadbiskup Kutleša uputio na dan same proslave jubileja, na Karmelsku Gospu. Nadbiskup im je tada rekao: „U ovih 85 godina vašeg samostana, vi ste bile stup molitve i duhovnog života. Vaša ustrajnost i predanost molitvi donijele su mnoge plodove za ovu mjesnu Crkvu. Vaše molitve nas sve jačaju i nadahnjuju. One su izvor milosti i blagoslova za mnoge duše. Toga trebate biti svjesne i, nastojeći oko svojih Pravila, dostojanstveno se uzdignuti iznad mogućih uspoređivanja ili osporavanja načina na koji netko drugi živi karmelsku baštinu i duhovnost.“
U molitve sestara posebno su uključeni urednici, djelatnici i suradnici Glasa Koncila, rekao je mons. Miklenić.
Osvrnuvši se na njihovu nebesku zaštitnicu, sv. Tereziju od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, spomenuo je crticu iz Terezijinog života koja govori o tome kako je u njezinom samostanu živjela sestra koja je imala dar da joj bude u svemu neugodna, a Terezija se prema njoj ponašala s puno pažnje, poštovanja i ljubavi. Sestra je to primijetila i upitala ju je što ju to tako privlači k njoj kad joj se uvijek smiješka. Zna se, Tereziju je privlačio Isus koji je bio skriven u dnu njezine duše.
Mons. Miklenić pozvao je prisutne da i oni tako gledaju na ljude koji su im neugodni jer to je pravi blagoslov za njih i za ljude koji su im teški: u njihovim dušama prepoznati skrivenog Isusa.
„Ovaj današnji pohod i susret u Karmelu još je jedna prilika djelatnicima Glasa Koncila, kao i nama ostalima, za zahvalu Gospodinu i svetoj zaštitnici Maloj Tereziji za sva dobra koja je Glas Koncila kroz minulih 60 godina pridonio našoj Crkvi i našem narodu. Posebno danas treba zahvaliti Gospodinu i nebeskoj Zaštitnici što Glas Koncila već petu godinu bez ijednog svećenika u radnoj zajednici uspješno ustraje u časnom, sve boljem i uspješnom služenju našoj Crkvi i našem narodu. Čestitam svim sadašnjim djelatnicima na tome i pozivam ih da sav svoj trud i rad u radnoj zajednici Glasa Koncila prepoznaju kao izvršavanje poziva na služenje Gospodinu, na svjedočenje svoje osobne ljubavi prema Bogu, Crkvi i svome hrvatskome narodu“, poručio je.
Osvrnuo se potom na mnogostruke tjeskobne trenutke u kojima živi današnji svijet, te krize kroz koje prolazi i Katolička Crkva, a jednako tako i na bujanje suvremenih sve agresivnijih ideologija, kao i na potpuni kaos informiranja i dezinformiranja, u kojemu kao da svatko misli da sve dobro zna, a zapravo većina ne zna gotovo ništa. U takvim trenutcima važno je sjetiti se da je Crkva Božja ustanova, da ima božansku snagu, da je u povijesti bila sposobna oživjeti razrušene civilizacije i uskrisiti propadajuća društva. Ta božanska snaga dolazi Crkvi kao milost Isusa Krista koji nikad ne napušta svojih. Što je tjeskoba veća, to bismo mi trebali biti otvoreniji i bliži Kristu Gospodinu jer jedino s njim možemo nadvladati sve kušnje, probleme i izazove, poručio je mons. Miklenić.
„Neka nam sv. Mala Terezija svojim zagovorom izmoli milost da svi trajno rastemo u pouzdanju u Gospodina i tako se, surađujući s Božjom milošću, othrvamo svim strahovima i tjeskobama i ustrajemo u izgradnji Božjega Kraljevstva, novoga svijeta istine, pravde, slobode, ljubavi i mira.“
Tradicionalni blagoslov Terezijinih ruža nije izostao, kao ni pjesma Kraljici Svete Krunice te prijateljski susret u govornici Karmela, uz preporuku u molitve i daljnju duhovno-prijateljsku suradnju.