Članci objavljeni od Karmel Brezovica

Provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Josipa, o. Srećko Rimac, OCD, predslavio je u nedjelju 19. srpnja središnje misno slavlje, na proštenje Gospe Karmelske, u Stepinčevu  Karmelu u Brezovici. Uz njega je suslavio preč. Dubravko Škrlin Hren, domaći župnik i dekan.

Na početku sv. Mise, o. Rimac je uveo vjernike u blagdansko slavlje, te je između ostalog rekao i to da je Uskrs blagdan nad svim blagdanima, a tako je i Gospe Karmelska središnji blagdan karmelskog Reda.

Prvo čitanje pročitao je Luka Balaško, drugo Ivan Mrkonjić, a Evanđelje je navijestio preč. Dubravko Škrlin Hren.

U prigodnoj homiliji, o. Rimac se osvrnuo na Majku Spasiteljevu koja je najtješnje povezana s Kristom Gospodinom i uključena u djelo spasenja ljudskoga roda. Krist se utjelovio ne samo da otkupi ljude od posljedica grijeha, nego da spasenje posreduje svakome čovjeku. Zato je On naš Otkupitelj i Spasitelj. Upravo zato da bi nas otkupio i spasio Isus je uzeo naše ljudsko tijelo. Sve što Isus jest kao čovjek, sve to ima od Marije. Marija je najuže povezana sa djelom spasenja svoga Sina i s njime je nerazdjeljiva. To se može vidjeti tijekom cijele povijesti Crkve, misli su propovjednikove.

U nastavku homilje, Otac Provincijal je spomenuo primjer kojega imamo u daru Škapulara kojeg je Marija dala Generalu karmelskog Reda Šimunu Stocku kada je postojala opasnost da karmelski Red bude dokinut. Šimun Stock je šest godina činio tešku pokoru i usrdno se molio Isusovoj Majci. Godine 1251. Marija mu se ukazala držeći u rukama škapular kojega je stavila na njega kao poseban znak Njezine zaštite Reda i kao zalog da Red neće propasti.

Potom je istaknuo kako su sveti škapular nosili crkveni i državni dostojanstvenici i milijuni vjernika, kao i mnogi pape. Jedan od njih bio je i sv. Ivan Pavao II. koji je bolesnicima za koje je organizirao prijem u Škapularsku bratovštinu, još dok je bio u Krakowu, uputio ove riječi: „Nosite uvijek škapular. I ja ga uvijek nosim. Moja pobožnost prema svetom škapularu donijela mi je mnoge milosti.“

Jednako tako spomenuo je da je sv. papa Pio X. rekao: „Tko god nosi škapular, po njemu je povezan s karmelskim Redom.“ Veliki svetac i veliki štovatelj Marijin, sv. Alfonz Marija de Liguori, koji je umro u 18 st., umro je obučen u škapular. Za vrijeme procesa za proglašenje blaženim, otvorili su njegov grob i našli su da se njegovo tijelo pretvorilo u prah, samo je njegov škapular ostao potpuno netaknut. Ova dragocjena relikvija danas je izložena u samostanu „sv. Alfonz“ u Rimu. Isto tako spomenuo je još nekoliko primjera. Isto čudo prilikom otvaranja groba dogodilo se i sa sv. Ivanom don Boscom, sa roditeljima sv. Male Terezije Ljudevitom i Zelijom Martin.

Po škapularu su se događala mnoga čudesa. Poznato je i to da je brat sv. Ivana od Križa, Francisco de Yepes, bio član karmelskog trećeg Reda, često je viđao demone koji su ga pokušavali napastovati. Jednoga dana dok je sa štovanjem ljubio škapular prije nego će ga staviti na sebe, đavao mu se približio noseći zlatni lanac i rekao mu je: „Uzmi i nosi ovaj zlatni lanac i baci daleko od nas taj objekt koji ne služi ničemu drugome nego da nas muči. I prestani toliko uvjeravati ljude da ga nose i da ga poštuju.“ Đavli su priznali Franciscu da ih najviše muči ime Isus, Marija i škapular.

Nadalje, Otac Provincijal naglasio je da je Karmelu najbitnije da se suobliči Mariji i da je najvažnije unutarnje štovanje Marije. Važna je potpuna posveta Mariji, koja prožima posve duhovni život. Ovaj blagdan Gospe Karmelske karmelićani su duboko proživljavali, ne samo kao vanjsku proslavu, nego još više u svome unutarnjem odnosu prema Mariji.

Zaustavio se na mislima karmelićanina Arnolda Bostiusa koji je između ostalog rekao i ovo: „Ljubiti je, to je najveća krepost; biti ljubljen od Nje je najveća sreća. Trči brzo i teži krepostima kako bi nadoknadio izgubljeno vrijeme i dobit ćeš mnogostruku radost plodnog djelovanja. Postojano je prizivaj i približi se s povjerenjem prijestolju milosti; često pozdravi Onu koja je dostojna svake pohvale i koja puno više od tebe, tebi želi pomoći. Ona, kada je ljubljena, uvijek ljubi; no, također i onda kada nije ljubljena, ljubi još ustrajnije. Neka ti ne prođe dan, noć, putovanje, traženje, radost, napor, odmor, bez srdačnog spomena na Nju. Neka ti Ona uvijek stoji na pragu tvoga sjećanja… Ne udaljavaj se od tako dobre Majke i Sestre.“

Homiliju je završio mislima spomenutog karmelićanina sa željom da nas Marija preoblikuje u sebe, da preoblikuje naš život u svoj život, da budemo vođeni njezinom rukom, pomagani njezinom pomoću, prosvijetljeni njezinom svjetlošću i da utažujemo naša srca na njezinim izvorima.

Na kraju misnog slavlja, preč. Škrlin Hren zahvalio se Ocu Provincijalu na predvođenju euharistijskog slavlja i lomljenju Riječi Božje. Isto tako, zahvalio se i svim prisutnim vjernicima, te zboru „Sv. Cecilija“ iz Vukovine, kao i akademskom kiparu gosp. Tomislavu Kršnjaviju, autoru kipa bl. Alojzija Stepinca na ulazu u Karmel.

Proštenje Gospe Karmelske otvorio je jutarnjom sv. Misom vlč. Andrija Miličević, župnik u zagrebačkoj Novoj Vesi. Uz njega je suslavio o. Ivan Pleše, OCD. Misao vodilja zapažene homilije je bila oaza života. Između ostalog spomenuo je da je oaza i pustinja slika našeg duhovnog života koji nije lagan. Upravo zato, Gospodin nam daje te male trenutke u našem životu gdje nas podsjeća da se brine o nama. Isto tako spomenuo je da od Blažene Djevice Marije možemo učiti kako biti Isusov učenik, kako živjeti izazovne trenutke našega života i ostati u službi Crkve.

Zavjetnu  sv. Misu župe Vukovina u 9 sati predslavio je župni vikar iz spomenute župe, vlč. Marko Šimundić.  U prigodnoj homiliji, oslanjajući se na čitanja XVI. nedjelje kroz godinu, vlč. Šimundić dotaknuo je temu postojanja zla u svijetu, postojanje kukolja i pšenice. Radi čovjekove slobode, najvećega dara što ga je od Boga primio, postoji zlo u svijetu. Bog daje da raste i pšenica i kukolj. Posebno je potaknuo vjernike da gledaju na svoje srce i kukolj u njemu, te da iskorijene kukolj iz svoga srca. Misno slavlje uzveličale su svojim oduševljenim pjevanjem ženski župni zbor iz Mraclina, pod ravnanjem mo. Antuna Kotteka, a svetoj misi je nazočio i Turopoljski banderij, povijesna vojna postrojba plemenite opčine turupoljske koja baštini tradiciju turopoljskih plemića.

Večernju sv. Misu predslavio je vlč. Mario Dukić,a uz njega su suslavili: vlč. Krunoslav Kolar, preč. Željko Nestić i vlč. Andrija Miličević. Misao vodilja nadahnute homilije bila je sveto poslanje temeljeno na duhovnosti Karmela, te je između ostalog rekao i to da nas Karmel uči da se svetost ne rađa iz osjećaja. Spomenuo je i to da prava svetost raste u tišini, predanosti i vjernosti, te je potaknuo vjernike da svojim životom budu snažan navještaj da je jedino Bog dovoljan.

Za svetkovinu i proštenje Gospe Karmelske pripremale su se sestre karmelićanke i štovatelji Majke Božje Karmelske devetnicom i trodnevnicom molitava i sv. Misa, kao i sakramentom pomirenja koji su mnogi hodočasnici tih dana primili, te oblačenjem u Gospin škapular.

Zagrebački pomoćni biskup, msgr. Vlado Razum, predslavio je u četvrtak, 16. srpnja 2026., središnje misno slavlje na svetkovinu Gospe Karmelske u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Uz njega su suslavili oko dvadeset svećenika. Između ostalog tu su bili: Mr. Mijo Matošević, vlč. Vjekoslav Pavlović, msgr. Zvonimir Sekelj, preč. Dubravko Škrlin Hren, vlč. Krunoslav Kolar, preč. Željko Nestić, vlč. Andrija Miličević, preč. Josip Horvat, vlč. Ivan Vragović, vlč. Josip Vragović, vlč. Vjekoslav Meštrić, vlč. Ivica Zlodi, don Stjepan Bolkovac, vlč. Josip Đurin, vlč. Tomislav Šagud, vlč. Marijo Brezak i vlč. Domagoj Koružnjak.

Na početku misnog slavlja Oca Biskupa i sve prisutne pozdravio je preč. Dubravko Škrlin Hren, domaći župnik i dekan. Na poseban način pozdravio je sve hodočasnike iz Siska i iz sv. Martina pod Okićem, te dvojicu ovogodišnjih zlatomisnika mr. Miju Matoševića i vlč. Vjekoslava Pavlovića. Zatim je potaknuo sve prisutne vjernike i hodočasnike da svi zajedno u molitvi budu jedno srce i jedna duša oko nebeske Majke i pozvao Oca Biskupa da nas povede u misno slavlje.

Msgr. Razum se u uvodnim mislima osvrnuo na značenje brda Karmel kao plodne vrtne zemlje, ali i kao brda koje označuje Djevicu Mariju koja je posvema pripadala Bogu. Marija, osjenjena Duhom Svetim, postala je živi i vidljivi znak Božje prisutnosti koja snažno djeluje po njoj koja je do kraja povjerovala. Svojom majčinskom brižljivošću posebno brine o onima koji gladuju i žeđaju za pravednošću.

Također spomenuo je da Gospu Karmelsku rado zovemo i Gospom od Škapulara. Taj sveti znak koji nam je darovala postaje znakom njezine blizine i zaštite prema onima koji ga nose i rado joj se utječu. Isto je tako naglasio da Gospa Karmelska usmjerava naše živote prema Kristu, da je svako Marijino svetište duboko kristocentrično.

Prvo čitanje pročitao je Luka Balaško, drugo čitanje sjemeništarac Ivan Mrkonjić, molitvu vjernika Gabrijel Mrkonjić, dok je Evanđelje svečano otpjevao preč. Željko Nestić.

Misao vodilja nadahnute homilije bila je Uspon na goru Karmel sv. Ivana od Križa, mistika i crkvenog naučitelja. Tako je između ostalog spomenuo da je prije svega potrebno odlučno napuštanje života širokog puta koji je vođen udovoljavanju tjelesnim nagnućima požudnog i poročnog života koji vodi u smrt. Usponom na goru Karmel prihvaćamo izazov uskog i strmog puta koji vodi u život. Prihvaćajući izazove „tijesnog puta“ otvaramo se asketskom životu koji prihvaća izazove unutarnjeg pročišćenja i napuštanja požudnog i poročnog života. Odlučno se otvaramo milosnom gibanju koji prosvjetljuje i vodi putem duhovnog rasta, misli su Oca Biskupa.

Potom je istaknuo da bi do toga došlo da je potrebno stvarati ozračje mira i tišine. Isto tako spomenuo je da brda označuju sveta mjesta susreta sa živim Bogom. Želimo li istinski rast u duhovnosti, potrebni su nam uzori, susresti se s osobama duhovnog autoriteta. Među njima je i prorok Ilija. Za njega je ovo brdo vezano uz odlučni boj s krivoboštvom i pozivom narodu da obnovi svoju vjernost savezu i živi po Božjim zapovijedima, misli su propovjednika.

Također, spomenuo se i Šimuna Stocka i drugova koji su krenuli putem Ilije u srednjem vijeku i otvorili se milosnom rastu i iskustvu sa živim Bogom te su se tako počeli rađati obrisi karmelske duhovnosti koja je iznjedrila mnoge svetačke likove poput: Terezije Avilske, Ivana od Križa, Male Terezije, a po njima nam je darovana divna škola karmelske duhovnosti koja potiče put istinskog pročišćenja od svjetovnog i požudnog života.

„Ići putem savršenstva, putem svetosti života, znači Krista staviti u središte svoga života,“ posvjedočio je Otac Biskup.

Potom je spomenuo da duhovni rast nije plod samo naših ljudskih napora, već je to život koji se živi u otvorenosti djelovanju Duha Svetoga. „Mi ne možemo osvojiti nebo, ali možemo biti osvojeni nebom koje silazi na zemlju. Na tom putu potrebni su nam uzori duhovnosti koji nas prate i pomažu u rastu vlastite duhovnosti i svjedočenja vjere. Uz mnoštvo svetaca, Marija, naša nebeska Majka, darovana nam je za Majku od samoga Gospodina. Ona je naša vjerna pratiteljica i suputnica. Prati nas u svim trenutcima naše vjere. Zato danas ovu svetkovinu slavimo kao marijansku svetkovinu – slavimo je kao Gospu od brda Karmela. Oni koji su prihvatili izazov uspona i spremnosti da se posvema posvete i pripadaju Kristu, svjedoče da je bez Marije ovaj podhvat nemoguća misija. Marija koja se posvema posvetila i predala, najveći je uzor i nadahnuće, ali i pomoć na putu duhovnog rasta,“ rekao je.

Isto tako osvrnuo se i na poticaj koji primamo od Marije, a taj je poziv na uključenost u život Crkve. Karmelska duhovnost u svojoj je biti duboko kontemplativna, ali i eklezijalna i univerzalna.

„Ova divna oaza Karmela u Brezovici nama je znak. Ovo je naša gora Karmel koja poziva na živi susret s Bogom i na istinski rast u vjeri. Oblačak koji se pojavljuje na obzorju ima svoju duboku znakovitost. Naznačuje put duhovskog gibanja i rasta. Od malog oblačka razvija se oblak koji stvara vihor koji rađa kišom koja natapa zemlju i budi život. Pokazuje postupnost duhovnog rasta pojedinca i zajednica koje svojom životnošću obogaćuju život Crkve i doprinose obnavljanju lica zemlje. Koja se snaga krije u nama i koje se dobro može razvijati po nama pokazuje se u Mariji i mnoštvu svetih koji su se uspinjali prožeti Kristom. Molimo danas našu nebesku Majku da nas svojom blizinom prati kako bismo uvijek ostali vjerni Kristovi učenici i njegovi vjerni svjedoci u svijetu,“ zaključio je.

Misno slavlje animirale su čuvarice svetišta svojim lijepim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD,  a uz orguljsku pratnju s. M. Kristine Jadanić, OCD. Misno slavlje završilo je svečanim biskupskim blagoslovom i Gospinom pjesmom.

Popodnevnu sv. Misu predvodio je preč. Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, a uz njega su suslavili: trajni đakon Željko Kovačević, te sjemeništarac Ivan Mrkonjić i brat mu Gabrijel, zatim Luka Balaško i ministranti.

U uvodnim mislima predslavitelj se obratio prisutnima i čestitao im je svetkovinu Gospe Karmelske. Tako je između ostalog rekao i to da je kršćanska svetost odraz Božjega otajstva u životu čovjeka i da taj odraz ima u Blaženoj Djevici Mariji čudesnu snagu. A jednako tako i u riječima na koje su se vjernici odazvali da bi ispunili čežnju svoga srca na ovome mjestu gdje se spaja nebo i zemlja.

U zapaženoj homiliji rektor se osvrnuo na predaju Reda koja govori o sv. Šimunu Stocku, tadašnjem generalu Karmelskog reda, koji se obratio za pomoć i zaštitu Blaženoj Djevici Mariji, za svoje redovnike, koji su bili napadani i uznemirivani. Štoviše, on ju je zamolio da mu dade neki znak svoje zaštite i pomoći. Marija je uslišala njegovu molitvu i dala mu je škapular, znak spasenja, obrane u nevoljama, jamstvo mira i vječnoga saveza s Majkom Božjom.

Govoreći o ljepoti brda Karmela na kojem boravi prorok Ilija, a o čemu govori prvo čitanje iz prve Knjige o Kraljevima, mnogi tumači Svetog pisma prepoznaju u tom malenom oblačku proročki navještaj Blažene Djevice Marije koja donosi svijetu Spasitelja. Marija je tako prepoznata kao ona koja donosi dažd Krista koji pobjeđuje sušu u svijetu prouzrokovanu grijehom.

U nastavku homilije propovjednik je spomenuo Blaženu Djevicu Mariju koja nas uči moliti, a to znači neprestalno biti s Bogom.

Taj put molitve nije lagan, a Majka nam je primjer vjernosti Bogu. Podržani primjerom naše nebeske Majke moći ćemo ostvariti misiju na koju smo pozvani, poput proroka Ilije, biti proroci svoga vremena. „A biti prorok znači prije svega osluškivati svakodnevno Božji glas, raznati ga u buci današnjice, čuti ga i provesti u konkretno svjedočanstvo života. Kako bismo dosegli uspone na duhovne vrhunce kojima stremimo potrebna je žrtva, potrebna je dobra volja, ali iznad svega potrebno je poučljivo srce i ustrajnost u osluškivanju Božje riječi koja poput svjetla obasjava naš put,“ naglasio je.

Govoreći o ulomku iz poslanice Galaćanima istaknuo je da sv. Pavao progovara o Mariji kao ženi, a tumači Svetog pisma vide Pavlovu želju kao autora Poslanice da istakne kako je Isus i pravi čovjek, a ne samo Bog, daleki i nepristupačana, nego se po svojoj ljudskosti izjednačio s nama.

Osvrnuvši se na Evanđelje svetkovine, prečasni Pavlaković je između ostalog posvjedočio da je Isus ljubljenom učeniku povjerio svoju Majku, a po njemu i svima nama. Pozvao je prisutne da na trenutak promeditiraju taj događaj na Golgoti gdje Isus trpi i umire, a ljudi oko njega kako se ponašaju i tko mari za Isusa.

Na kraju misnog slavlja zahvalio se sestrama karmelićankama na njihovom udjelu u njegovom svećeničkom pozivu, te spomenuo da je na svoj način i bl. Alojzije Stepinac živio karmelsku klauzuru u zatvoru u Lepoglavi i u sužanjstvu u Krašiću. Bl. Alojzija Stepinca nazvao je kompasom za Crkvu sv. Ivan Pavao II., osobito za naš hrvatski narod, te je u tom kontekstu naglasio da je igla njegova kompasa ugođena prema Kristu koji privlači, a u toj je privlačnosti Blažena Djevica Marija. Potaknuo je sve prisutne da usklade svoje kompase s Majkom Božjom, Kraljicom Karmela i bl. Alojzijem Stepincem, te završio propovijed molitvom sv. pape Pavla VI. Majci i Kraljici Karmela.

Velečasni Andrija Miličević zahvalio je dragome Bogu na današnjem lijepom i bogatom danu, kao i preč. Pavlakoviću koji je predvodio misno slavlje i razlomio Riječ Božju štovateljima i hodočasnicima Karmelske Gospe, te izrazio želju za ponovnim susretom u svetištu Majke Božje Karmelske.

Sestre karmelićanke animirale su pjevanjem misno slavlje pod ravnanjem i orguljskom pratnjom s. M. Bonite Kovačič, OCD, a hodočasnici su tijekom cijeloga dana imali priliku za sv. Ispovijed i primanje Gospina škapulara.

Proštenje Gospe Karmelske bit će u Stepinčevom Karmelu u nedjelju 19. srpnja kada će se slaviti sv. Mise u 7, 9, 11 i 17 sati.

Prečasni Ivan Vučak, dekan Jastebarskog dekanata i župnik u Krašiću, predvodio je u srijedu, 15. srpnja 2026., misno slavlje na uočnicu svetkovine Gospe Karmelske u Stepinčevom Karmelu, u Brezovici. Uz njega je suslavio trajni đakon Željko Kovačević.

U uvodnim mislima, preč. Vučak je sve prisutne pozdravio i potaknuo ih da se ugledaju u lik i djelo sv. Bonaventure, biskupa, čiji spomendan danas slavimo, na uočnicu Gospe Karmelske. Isto tako pozvao je vjernike da ga nasljeduju u slušanju Božje Riječi i življenju te Riječi.

Misao vodilja nadahnute homilije bila je Evanđelje dana koje govori o malenima koji slave nebeskog Oca. Istaknuo je Isusove riječi s kojima se obraća svome Ocu: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima (Mt 11, 25),“ rekavši kako je to predivna kratka strelovita molitva s kojom se može započeti svaki dan. Ovo je prvi put da se Isus direktno obraća Ocu. Ne samo da ga hvali, već govori da ga slavi, napomenuo je.

Potom je upitao vjernike kakav je njihov odnos s nebeskim Ocem? Znaju li datum kada su u životu postali Božje ljubljeno dijete? Zatim se osvrnuo na ta pitanja govoreći da od trenutka krštenja postajemo posinjeni, a to znači da od tog dana možemo svoga Boga zvati svojim Ocem. Svi smo Božja stvorenja, ali po krštenju postajemo i Božja djeca, istaknuo je.

Jednako tako, rekao je da su maleni oni koji bez pitanja prihvaćaju Božju Riječ. Maleni su oni koji vjeruju Isusu Kristu, te da vjeru treba konkretizirati u svagdanjem životu.

Ista tako, naglasio je kako je oholost ona koja razdire Kristovu haljinu, koja stvara razdor u Crkvi i u obiteljima. Sotoni je najveći cilj unijeti razdor među ljudima, odvojiti čovjeka od čovjeka. Nema zajedništva, zato što ne znamo biti maleni i ponizni, misli su preč. Vučaka.

U nastavku homilije, kao primjer vjernosti i poniznosti, naveo je bl. Alojzija Stepinca koji je umro zbog obrane Katoličke Crkve i za jedinstvo Crkve. Zbog toga ga je sv. Ivan Pavao II. nazvao kompasom Katoličke Crkve, najsvjetlijim likom Crkve u Hrvata. Također, istaknuo je i primjer Blažene Djevice Marije, Gospe Karmelske koju je Gospodin zbog njezine poniznosti i poslušnosti odabrao da bude Majka Božja i Majka naša.

„Kad god donosimo neku odluku, pitajmo se je li to proizlazi iz moje oholosti, sebičnosti, ugode i samodostatnosti ili iz moje darovanosti da se darujem za zajednicu, za bližnje oko sebe. Nemojmo dozvoliti da nam zli oduzima Riječ, već čvrsto čuvajmo sjeme koje je Bog posijao u nas, poput našeg Blaženika i poput naše drage Gospe Karmelske,“ zaključio je.

Svečanim blagoslovom i pjesmom Gospi Karmelskoj završio je treći dan pripreme za svetkovinu Gospe Karmelske.

Velečasni Vatroslav Siketić iz Zagreba, predvodio je u utorak 14. srpnja 2026., u Karmelu u Brezovici, drugi dan trodnevnice u čast Gospi Karmelskoj. Uz njega je suslavio trajni đakon Željko Kovačević iz Pisarovinske Jamnice, te sjemeništarac Ivan Mrkonjić.

Prigodna misna čitanja u čast Majci Božjoj pročitao je Ivan Mrkonjić, dok je Evanđelje navijestio trajni đakon Kovačević.

Nadahnjujući se na prvom čitanju iz knjige proroka Izaije (Iz 61, 9-11), vlč. Siketić spomenuo je između ostalog i to da je Gospodin onaj koji daje da sjeme raste, da klija i da donosi plod. On je onaj koji daje životnu silu. Mi ne možemo ma koliko se god trudili iz jalovog sjemena dobiti klicu. Samo sjeme treba biti zdravo, samo sjeme treba imati moć života da bismo u određenim uvjetima omogućili da klija, misli su propovjednikove.

Isto tako, potaknuo je vjernike da ove godine imaju na umu da se trude i oko života bližnjih i svih onih koji su im povjereni. 

Potom je spomenuo da se, dok čitamo knjigu proroka Izaije, možemo izgubiti u mnoštvu slika i zaboraviti da on smjera na samo jedno, a to je, zajedništvo na Gozbi Gospodnjoj. Zajedništvo kojemu je sam Gospodin jamac, gozba kojoj je sam Gospodin pokretač.

Jednako tako ohrabrio je vjernike da se okrenu sami sebi i promotre uvjete vlastitog srca, dopuštajući sjemenu koje je položeno u njihovim srcima da raste.

„Na nama je da tu klicu čuvamo, pazimo i podržavamo i to svakoga dana da bismo onda drugima mogli davati iz vlastitoga srca Božju Riječ koja se u nama nastanila i koja onda donosi plod,“ istaknuo je.

Jednako tako je spomenuo da je Marija darovala svoje biće da u njoj raste Gospodin, da mu je darovala sav svoj prostor. Po uzoru na nju i mi smo pozvani dati svoje biće Gospodinu, njegovoj ljubavi, njegovoj milosti u našoj svakidašnjici, zaključio je.

Misno slavlje animirale su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, uz orguljsku pratnju s. M. Kristine Jadanić, OCD.

Svečanim blagoslovom i pjesmom Majci Božjoj Karmelskoj proslavljen je drugi dan pripreme za svetkovinu Gospe Karmelske.

U ponedjeljak, 13. srpnja 2026. godine, na blagdan Majke Božje Bistričke, započela je u Karmelu u Brezovici trodnevna priprava za svetkovinu Gospe Karmelske. Misno slavlje predslavio je p. Zdravko Barić, monfortanac iz Zagreba, a uz njega je bio sjemeništarac Ivan Mrkonjić koji je pročitao misno čitanje i molitvu vjernika.

U uvodnim mislima, p. Barić se osvrnuo na duhovnu povezanost s mnoštvom hodočasnika koji danas hodočaste u naše Hrvatsko nacionalno svetište u Mariju Bistricu i koji zdušno pjevaju prelijepe stihove Majci Božjoj Bistričkoj: „Mi ti ruke pružamo, srcem te pozdravljamo: Zdravo, zdravo, zdravo Marijo. Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, obrati mila Majčice, sve izgubljene,“ te je potaknuo vjernike da se povjere Mariji, ako su duhovno zalutali, jer će ih ona dopratiti do Isusa.

U poticajnoj homiliji osvrnuo se na Evanđelje blagdana koje govori o svadbi u Kani Galilejskoj, te je istaknuo da je Isus započeo svoj javni nastup u jednom radosnom ozračju. Za vrijeme te svadbe, Majka Marija primjećuje jednu izuzetno nezgodnu situaciju, a ta je, da je ponestalo vina. Zbog te situacije mladenci su se mogli jako osramotiti.

„Tko je zapravo Marija iz Nazareta, Blažena Djevica Marija? Ona je Majka koja vidi potrebe ljudi u nevolji, vidi potrebe svoje djece. Ona je tvoja Majka koja te ljubi i zainteresirana je za tvoj svakodnevni život! Ona se voli zauzeti za nas, za tebe i mene – jer je Majka!…To je lijepo opisao sv. Ljudevit Montfortski u Raspravi o pravoj pobožnost: ‘Ona ljubi svoju djecu,  ne samo osjećajno, nego i djelotvorno. Vreba zgodnu priliku da im čini dobro’,“ poručio je.

Potom je rekao kako je Marija upravo to i učinila. Ona dolazi onako diskretno i potiho do Isusa, i daje mu do znanja da učini svoje prvo čudo, jer Ona dobro zna tko je Isus, te mu poručuje: „Sine, vina nemaju!“

Isto tako, istaknuo je da je vino u Svetom Pismu simbol ljudskog blagostanja, Božjeg blagoslova, kao i duhovne radosti.

Zatim je napomenuo da se Marija obraća poslužiteljima riječima: „Što god vam rekne, učinite,“ te kao da ostavlja svoj duhovni testament; oporuku, jer su to zapravo i zadnje riječi Blažene Djevice Marije koje su zapisane u Svetom Pismu. Gledajući na taj događaj objasnio je koja je uloga Marije u našem duhovnom životu. Marija nas usmjerava ne prema sebi, nego prema Isusu. Ona svojom molitvom, tiho i nenametljivo natapa zemlju našega srca kako bi niknulo sjeme Božje Riječi.

Jednako tako naglasio je kako Isus nije iz ničega napravio čudo. On traži našu suradnju. Traži da učinimo ono što možemo, a ostalo prepustimo Njemu. Bog pomaže onima koji se trude.

„Nalijevanje vode je zapravo naša ljudska aktivnost, i tek pošto si učinio ono što je u tvojoj mogućnosti, tek onda dolazi Isusovo čudo! Dakle, voda predstavlja naš ljudski napor, a vino Božji blagoslov! Neka po zagovoru BDM Gospe Karmelske, Isus učini čudo svoje ljubavi i u našem životu, a to će se dogoditi ako činimo ono što nam On govori! Što god vam rekne, učinite!(Lk 2,5),“ riječi su p. Barića s kojima je zaključio homiliju.

Misno slavlje animirale su svojim lijepim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a vjernici su im se zdušno pridružili, te su ih nakon misnog slavlja pozdravili na rešetki i preporučili im svoje nakane i potrebe.

Drugi dan trodnevnice predslavit će vlč. Vatroslav Siketić, a uočnicu preč. Ivan Vučak iz Krašića, dok će biskup msgr. Vlado Razum predslaviti središnje misno slavlje na samu svetkovinu Gospe Karmelske, 16. srpnja u 11 sati, a večernju sv. Misu toga dana, u 17 sati, predslavit će rektor Međubiskupijskog sjemeništa na Šalati preč. Matija Pavlaković.

I ove godine, već tradicionalno, posjetili su ovogodišnji mladomisnici, u srijedu 8. srpnja 2026., sestre karmelićanke u Stepinčevom Karmelu u Brezovici.

 Misno slavlje predslavio je mladomisnik vlč. Jurica Klanfar iz župe Bezgrešno začeće Blažene Djevice Marije, zagrebačka Malešnica. Uz njega su suslavili: vlč. Mato Zirdum iz župe Svi Sveti u Sesvetama i vlč. Martin Radić iz župe sv. Kvirina u Sisku. Također tu su bili i vlč. Ivan Grbešić, duhovnik bogoslova, te preč. Dubravko Škrlin Hren, župnik župe Stupnik-Lučko i upravitelj Župe Brezovica i dekan svetonedeljskoga dekanata.

Na početku misnog slavlje sve prisutne pozdravio je vlč. Grbešić. Između ostalog rekao je i to da i ove godine dolazi s mladomisnicima kako bi se zahvalili Bogu, Majci Božjoj i sestrama na daru novih svećeničkih zvanja. Isto tako istaknuo je da su pozvani navješćivati Kraljevstvo nebesko, a to znači da onaj koji govori o Bogu i sam treba živjeti u Bogu.

Evanđelje je navijestio vlč. Radić, dok je vlč. Zirdum izrekao prigodnu homiliju.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana, vlč. Zirdum se osvrnuo na poslanje dvanaestorice apostola koji postaju dvanaest stupova na kojima ima stajati čitava zemlja i čovječanstvo.  Svakog apostola Isus oslovljava imenom, ali samo uz dvojicu piše i njihova „sramota“. Prvi od njih je Matej koji sam sebe oslovljava carinikom, odnosno skupljačem poreza, a drugi Juda Iškariotski uz čije ime piše: „koji ga izda.“  Judino prezime znači lažac, licemjer, a u nastavku se objašnjava zašto je dobio takvo prezime: jer je Boga izdao.

Potom je rekao da su i jedni i drugi dobili od Boga poslanje. Isus im je svima iskazao povjerenje, a jednako tako i onoliku težinu službe koju su tada mogli nositi. Snagom Isusovog dekreta apostoli su činili čudesa.

Jednako tako osvrnuo se na Dom Izraelov koji je bio određen za slavu i zadužen za čudesa da donosi svjetlo istine ovome svijetu i da pokaže smjer prema nebu. No i Dom Izraelov postaje prazan. Isus ne dopušta da zadnju riječ ima sramota, laž, neistina, te učvršćuje Dom Izraelov sa dvanaest novih stupova i to živih stupova.

Ti stupovi, apostoli, imali su milost stajati najbliže Isusu da bi na kraju njegovu riječ odaslali do nakraj zemlje. Na takav način Dom Izraelov je izvršio svoje poslanje donoseći istinu svakom čovjeku i svakom narodu, misli su propovjednikove.

„U našim životima ima nešto Matejeve sramote i to je pohvalno: biti iskreni prema sebi i drugima i prikazati se u svjetlu kakvi zaista jesmo, ne skrivati ni prošlost, ni sadašnjost, poniziti sama sebe. Nažalost, u našim životima ima i nešto i Judine sramote kada izdamo Boga, povjerenje koje nam je dao, službu koju nam je povjerio…“ istaknuo je.

Na kraju homilije preporučio je prisutnima da imaju sinovsko povjerenje u Boga i da siju pravednost i istinu u strpljivosti jer da će tako žeti ljubav u Kraljevstvu nebeskom.

Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a mladomisnici su prisutnima podijelili svoj mladomisnički blagoslov.

Druženje u sestarskoj govornici nije izostalo gdje su se sestre izbližega upoznale s mladomisnicima i obećale im svoju daljnju molitvenu i duhovnu pratnju.

U ponedjeljak 22. lipnja ove godine, u ranim popodnevnim satima, zakucali su na vrata našeg Karmela šestorica postulanata u pratnji provincijala o. Srećka Rimca, njihovog dosadašnjeg magistra. Sestre su ih srdačno dočekale s pjesmom „Krist jednom stade na žalu“ i zaželjele im dobrodošlicu.

Postulanti su se predstavili sestrama i ukratko opisali svoj put do Karmela. Među njima bili su: Ivan Volarić iz Župe Krista Kralja u Čitluku, Dominik Palić iz Zagreba, Luka Vukoja iz Župe sv. Male Terezije u Ledincu kod Gruda, Ivan Emir Salihović iz Župe sv. Petra u Beogradu, a rodom iz Sarajeva, Ivan Ilčić iz Župe sv. Fabijana i Sebastijana u Varaždinu, te Petar Madunić iz Župe sv. Mihovila Arkanđela u Tomislavgradu.

Nakon što su se postulanti predstavili sestrama, to isto su učinile i sestre, a zatim su progovorile o svojoj utemeljiteljici č. Majci Regini Tereziji Trbljanić i utemeljitelju bl. Alojziju Stepincu, te o njegovoj želji da dovede jedan kontemplativni red u svoju dijecezu kako bi molitvom i žrtvom pratio život svećenika, redovnika, obitelji, djece i mladih. Gospodin je blagoslovio tu želju i u proljeće 24. svibnja 1939. godine, na blagdan Marije Pomoćnice, došle su dvije sestre karmelićanke Hrvatice, s. Regina Terezija Trbljanić i s. Marija Josipa Laufer, u Brezovicu na osnutak prvog Karmela u Hrvatskoj.

Potom se o. Srećko prisjetio kako je veliku ulogu imala č. Majka Regina Terezija prilikom dolaska braće karmelićana u Hrvatsku. Naime, ona se zauzela da bl. Alojzije Stepinac povjeri župu i samostan Uznesenja Blažene Djevice Marije u Remetama karmelićanima, što se na kraju i dogodilo: braća karmelićani došli su 1959. godine iz Sombora u Zagreb i preuzeli župu i samostan u Remetama gdje i danas žive, mole i rade.

Sestre i braća porazgovarali su i o sadašnjem stanju pojedinih provincija u našem Redu koje su nam bliske, a oskudijevaju s duhovnim zvanjima. Molitvena i praktična pomoć im je dragocjena.

Prigodnom pjesmom, zahvalom i preporukom u molitve, te željom za ponovnim susretom, završio je duhovno-rekreativni susret braće i sestara.

Nakon pohoda relikvija bl. Alojzija Stepinca, našeg Utemeljitelja, u nedjelju 28. prosinca 2025. godine, Gospodin nam je podario još jedan značajni pohod, a to je pohod relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih Roditelja. U četvrtak, 7. svibnja 2026. godine u 12 i 15 sati zazvonilo je naše zvono na crkvi, zasvirale su naše orgulje te uz pjesmu Vrhu gore Karmela svečano su ušle relikvije obitelji Martin u našu samostansku crkvu u Brezovici, a potom su sestre otpjevale Srednji čas, nakon čega su uslijedili trenutci osobnog čašćenja relikvija obitelji Martin.

U 16 sati o. Dario Tokić, OCD, održao je svim prisutnima prigodno predavanje na temu: „Kako danas živjeti svetost?“ Između ostalog, u predavanju se osvrnuo na život roditelja Ljudevita i Zelije, te je istaknuo kako su svojim životom pokazali kako se može biti uspješan u poslu i ostati vjeran kršćanskim načelima. Zelija je vodila posao čipkarstva i Ljudevit je prodao svoju urarsku radnju kako bi se potpuno posvetio vođenju obrta čipkarstva. Bili su poznati po kvaliteti čipke, kao i po poštenim cijenama.

Unatoč vanjskim pritiscima, nedjeljom nisu nikada radili već su je čuvali za obiteljsko zajedništvo. Isto tako istaknuo je da je posebnost njihove duhovnosti bila vjera u Boga koja je prožimala čitav njihov život. Gotovo svakog dana su rano ujutro išli na sv. Misu, a navečer bi dan završavali zajedničkom molitvom. Jednako tako, Sveto Pismo se zajednički čitalo za stolom. Zatim se osvrnuo na odgoj njihove djece koji se temeljio na bezuvjetnoj ljubavi. Potom je istaknuo da Ljudevit nakon Zelijine smrti nije vezivao svoju djecu za sebe već je poštivao njihovu slobodu i želju da idu u samostan.

Svoju su svetost živjeli u svakodnevnim obvezama. Ljudevit i Zelija primjer su supružnika koji je jedan drugog vodio prema Nebu. Mali put bio je duhovnost cijele obitelji. Na jednom mjestu Ljudevit je sam zapisao ove riječi: „Neka Bog bude prvi poslužen.“

Nakon prigodnog predavanja, sestre karmelićanke u zajedništvu s vjernicima izmolile su Večernju Časoslova, nakon čega su uslijedile Litanije sv. Maloj Terezije.

Svečanu sv. Misu predvodio je o. Dario Tokić, OCD, a uz njega su suslavili: vlč. Andrija Miličević, vlč. Božo Belinić, don Danijel Vidović, SDB, vlč. Tomislav Kralj koji je ujedno i navijestio Evanđelje,  te br. Ante Slavić, OCD, čitači i drugi.

U nadahnutoj homiliji osvrnuo se na Isusove riječi iz netom pročitanog Evanđelja: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima,“ (Mt 11,25) te je istaknuo da se tajna radosti sastoji u tome da slušamo i poslušamo Isusa, da Njemu služimo. Maleni su oni koji jednostavno nastoje živjeti ono što su spoznali u svojoj jednostavnosti i prostodušnosti.

Potom se zapitao: „Tko su ti maleni za sv. Malu Tereziju?“ I u nastavku homilije odgovorio da su maleni za Malu Tereziju oni koji priznaju svoju ništavnost, koji si ne pripisuju kreposti, koji očekuju sve od dobroga Boga i ne uznemiruju se ni za što i ne stječu bogatstvo. Malenost znači priznati da dobri Bog stavlja blago, odnosno kreposti u ruke malog djeteta. Napokon, malen znači ne obeshrabriti se zbog svojih pogrešaka.

Nadalje se osvrnuo na životne poraze s kojima su se suočili i Ljudevit i Zelija, kao i sv. Mala Terezija, a iz kojih su izašli kao pobjednici jer su sve primali iz Božje ruke. Znali su da Bog traži, ali da Bog i daje. Isto tako, spomenuo je da u tim trenutcima nastupa vjera, da nas primjeri Ljudevita, Zelije i sv. Male Terezije uče da sa svoje strane trebamo učiniti sve što možemo, ali ishod situacije povjeriti Bogu. On zna što je najbolje za nas.

Istaknuo je kako brige koje nas muče zbog raznih životni poraza treba pretvoriti u molitvu i rad, vjerovati Bogu i u svemu tražiti Božje Kraljevstvo. Isus daruje kao Bog ali hoće poniznost srca jer ispred svake naše zasluge stoji Božja milost.

Homiliju je završio riječima sv. Male Terezije: „Molim te, Isuse, da baciš svoj pogled na more malih duša vrijednih tvoje ljubavi,“ te je ustvrdio da molitva nije prestala i dokaz te molitve je i ovo hodočašće njezinih relikvija ovdje u Brezovicu i na druga mjesta. Sama Terezija je rekla da svoje Nebo želi provesti tako da čini dobro na zemlji, a što može biti bolje nego da svrne kišu ruža, kišu milosti, kišu Božje ljubavi na svakog od nas koji se osjećamo manjima od nje. Na nama je hoćemo li se otvoriti Bogu s potpunim pouzdanjem u njegovo milosrđe. Bog želi da svaki od nas iskusi koliko nas ljubi, te je zaželio da nam Ljudevit, Zelija i Mala Terezija budu zagovornici na tom putu.

Misno slavlje animirao je svojim umjetničkim pjevanjem Collegium pro musica sacra, pod ravnanjem prof. Katarine Rončević, a za orguljama je bio mo. Tihomir Prša. Na kraju misnog slavlja uslijedio je blagoslov ruža.

Posebnu pažnju privukla je Meditativna večer sa sv. Malom Terezijom gdje je prof. Ivana Sesar Babić čitala izabrane tekstove iz Terezijine autobiografije Povijest jedne duše, dok ju je na harfi pratila prof. Mirta Lončarević. U toj prigodi svoj obol dali su i vrsni pjevači i glazbenici, od Domagoja Dorotića, prvaka tenora HNK-a sa skadbama Ave Marija (J.S.Bacha), Bliže o Bože moj (Lowell Mason), Panis Angelicus (Cesar Franck), preko Marte Bradić, sopranistice u pratnji prof. Mirte Lončarević na harfi sa pjesmama Upravi korake moje Anđelka Igreca i Pjesmom Maloj Tereziji o. Zlatana Plenkovića, OP.

Tu je bila i skladba fra Ivana Lukačića Domine, quinque talenta tradidisti mihi i pjesma O zmnožna Kraljice iz 18. stoljeća koju je izveo Collegium pro musica sacra. Nastupio je i dječji zbor Zvjezdice pod ravnanjem mo. Zdravka Šljivca s dvije vrhunske skladbe Regina coeli od Pere Gotovca i Miserere mei, Deus od G. Allegria, do Salve Mater, gregorijanskog napjeva i psalma Bog mi je svjetlost i spasenje Anđelka Igreca koji su umjetnički otpjevali supružnici Amalija i Marko Štuban.

Koncert je završio zajedničkom pjesmom Marijo, svibnja Kraljice, nakon čega su svi imali priliku u tišini i sabranosti počastiti relikvije sv. Male Terezije i njezinih svetih Roditelja. Tijekom cijeloga dana i duboko u noć grupe hodočasnika slijevale su se u naše svetište da počaste relikvije omiljene Svetice i njezinih Roditelja, dok su sestre cijelonoćno bdjele u prisutnosti Relikvija i preporučivale im nakane i potrebe Crkve, naroda i svijeta.

U ranim jutarnjim satima, u petak, 8. svibnja 2026. godine, vjernici i štovatelji obitelji Martin zajedno sa sestrama izmolili su Jutarnju Časoslova, nakon čega je uslijedila sv. Misa koju je predslavio vlč. Krunoslav Kolar. Uz njega su bili: preč. Željko Nestić, vlč. Mario Brezak, vlč. Martin Krizmanić, te bogoslovi: Fabijan Križanović, Amadej Anić i Luka Tkalec i ministranti Tomislav Skender i Luka Balaško.

Misno slavlje animirali su čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

U uvodnim mislima, vlč. Kolar je rekao da smo se okupili kako bismo proslavili Gospodina koji je divan u svetima svojim. Te je između ostalog spomenuo kako se na poseban način susrećemo s proslavljenom Crkvom, tako se 8. svibnja spominjemo prvog ukazanja sv. Mihaela arkanđela na brdu Gargano, zatim rođendana bl. Alojzija Stepinca, sv. Ivana Vianneya i sv. Šarbela Makhlufa i još mnogih drugih likova. Također je istaknuo da se danas spominjemo i onog događaja kada se iz Sikstinske kapele digao bijeli dim prošle godine i kada smo dobili novog papu Lava XIV.

„Prožima nas ovo otajstvo koje nam govori da je svatko od nas, bez obzira na stalež, pozvan na svetost. Pozvani smo svidjeti se Bogu ljubeći Boga i čovjeka,“ istaknuo je.

Misao vodilja nadahnute homiliji bila je poziv na ljubav. Tako je između ostaloga rekao da je molitva pred relikvijama svetaca posebna milost. Kada se nalazimo pred zemnim ostatcima određenog sveca, zahvalni smo za dar primjera poticajnog i nadahnjujućeg života, te se utječemo zagovoru svetaca koje je Bog čudesima potvrdio da se nalaze kod njega.

„Crkva časti nemali broj svetaca koji su povezani krvnom vezom, kao npr. sv. Bazilije čiji su baka, braća i sestra sveci, zatim sv. Monika i njezin sin Augustin, potom brat i sestra Benedikt i Skolastika. Tu su sveci iz dinastije Arpadović: sv. Stjepan, sv. Emerik, te utemeljitelj zagrebačke nadbiskupije sv. Ladislav. Nemoguće je zaboraviti obitelj Zaharije, Elizabete i Ivana Krstitelja, apostolsku braću Andriju i Šimuna Petra, te Jakova i Ivana. Dakako, uzor svima je nazaretska obitelj Isusa, Marije i Josipa. U tu skupinu svetih obitelji pridružujemo i obitelj Martin, pred čijim se relikvijama nalazimo. Doista, možemo reći da nas je pohodila sveta obitelj plodna ljubavlju. Upravo u tome i jest svetost, kako nas poučava sam Gospodin, koji na Posljednjoj večeri oporučno ostavlja – ljubav. Ona je posebno očitovana u Isusovom predanju pod prilikama kruha i vina, ali i u pozivu na ljubav koji je izrečen kroz gestu pranja nogu, kao i kod konkretne riječi: Ljubite jedni druge,“ istaknuo je.

U nastavku propovijedi protumačio je da ljubiti svakog čovjeka pa i neprijatelja znači željeti mu spasenje njegove duše. Ljubiti čovjeka znači privući ga Kristu, pomoći mu na putu vjere, ali i pokazati tu ljubav u konkretnim djelima. Ljubiti znači predati se, bez da se traži išta za sebe. Biti ljubav u srcu Crkve poziv je koji je na sebe preuzela sv. Mala Terezija shvativši da je to najizvrsniji i najsigurniji put kojim se dolazi Bogu.

Potom je spomenuo da su srca Ljudevita i Zelije bila potpuna otvorena Božjoj ljubavi iz koje se rodilo devetero djece, osvrnuvši se na današnje obitelji i njihove probleme i poglede na brak, vjeru i sakramente. Isto tako je istaknuo da je obitelj Martin primjer koji treba nasljedovati. Prvo što treba naučiti jest da je vezivno tkivo supružnika sam Bog koji posvećuje ljubav supružnika. Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno. Obitelj koja zapostavlja zajedničku molitvu, nedjeljnu misu ne može očekivati zajedništvo. Obitelj koja si ne pomaže međusobno, ne može očekivati blagoslov za budućnost. Tamo gdje je ljubav, tamo je i otvorenost životu, neka su od promišljanja vlč. Kolara.

Potom je potaknuo sve prisutne da si kao najvažniju molitvenu nakanu koja proizlazi iz pohoda ove svete obitelji Martin našem narodu uzmu molitvu za dobra duhovna, osobito svećenička zvanja, da hrvatske obitelji budu otvorene Božjem životu i da šire svoju ljubav kroz nove živote koji će nadalje Kristovu ljubav širiti kroz svećenička, redovnička i obiteljska zvanja.

Poticajnu homiliju završio je molitvom sv. Maloj Tereziji i njezinim Roditeljima sa željom da svi budemo ljubav koja živi svoju vjeru s pogledom nade prema vječnosti.

Nakon sv. Mise, vjernici su mogli provesti još koji trenutak u tišini i u prisutnosti svete obitelji Martin, a potom su je ispratili pjesmom Moj mir i radost, o. Kamila Kolbea i pjesmom Marijo, svibnja Kraljice. Relikvije su nastavile svoj put do crkve sv. Male Terezije u Miramarskoj, a Karmel je prebirao u svojim molitvama milosne trenutke koji su mu bili darovani.