Vjerni štovatelj Karmelske Gospe vlč. Vatroslav Siketić predslavio je u Karmelu u Brezovici sv. misu na uočnicu Gospe Karmelske u utorak, 15. srpnja 2025. S njim je slavio Željko Kovačević, trajni đakon.
Misao vodilja nadahnute homilije bila je nada u svjetlu Jubilejske godine. Nada, uz vjeru i ljubav, jest bogoslovna krepost koju smo primili kao dar na krštenju. Ona nam pomaže živjeti dostojanstvo djece Božje. Nada je čeznuće našeg bića za nebeskim kraljevstvom, za vječnim životom i susretom s Gospodinom. Ona je odgovor na našu najdublju želju da Bog ispuni svoja obećanja, tj. nada hrani pouzdanje u Gospodina. Čuva nas od sebičnosti, egoizma i egocentrizma te otvara i priprema put ljubavi. Nada je čvrsto sidro duše. Ona nas drži orijentirane na blaženo gledanje Boga, misli su vlč. Siketića.
„Nadu hranimo i izražavamo molitvom. Najljepši sažetak kršćanske nade svakako je Očenaš koji Crkva Kristova – svećenički, kraljevski i proročki narod – moli okupljena oko žrtvenika Gospodinova. Od dolaska kraljevstva do očuvanja od zla, Crkva u svoju nadu uključuje sve ljude i sav svijet. Nada je čeznuće Crkve Zaručnice da se u nebeskoj proslavi sjedini sa svojim Zaručnikom, Kristom Gospodinom“, istaknuo je.
Crkva Zaručnica je mlada, te nam se nameće pitanje kako ostati mlad, čilog lica i jedrog osmjeha. Odgovor je jednostavan: družeći se s vječno mladim Kristom Gospodinom.
Povezujući svoju homiliju sa svecem dana, citirao je sv. Bonaventuru koji je jednom rekao da se kontemplacija najprije uči na majčinim grudima, jer upravo tamo primamo majčinu ljubav koja nam daje sigurnost da izađemo iz sebe da bismo prvi put pogledali ljepotu, istinu i dobrotu – i tako susreli Božju ljubav u njegovu stvorenju. Divljenje Bogu i njegovom stvaralačkom djelu poseban je oblik mističnog iskustva: „Osjetiti Božju blizinu, sjaj njegova svjetla koji prodire kroz njegova stvorenja, blisko je svakomu tko se usudi iskreno diviti. A za divljenje je potrebno i čišćenje; ono je nužan korak na putu ispunjenja Božjih obećanja u našem životu“, zaključio je propovjednik.
Misno slavlje završilo je pjesmom Gospi Škapularskoj, te primanjem u Škapularsku bratovštinu i preporukom hodočasnika u molitve sestara.
Rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu, preč. Matija Pavlaković, predslavio je u ponedjeljak 14. srpnja drugi dan trodnevne priprave za svetkovinu Gospe Karmelske u Karmelu u Brezovici. Asistirali su mu sjemeništarci Gabrijel i Ivan Mrkonjić.
U poticajnoj homiliji, preč. Pavlaković osvrnuo se na Isusove riječi iz Ivanovog evanđelja Evo ti majke!: „Budući da je riječ o Božjoj riječi, ona ima snagu u hipu vratiti nas tisućama godina natrag na Golgotu, pred križ; pred križ s kojega je živi Bog izgovorio te riječi. I čim se nađemo pred križem, mi opažamo da na Golgoti ne stoji jedan križ. Navikli smo u našim crkvama, navikli smo u našim domovima, na sebi samima nositi jedan križ jer jedan se križ razlikuje od svih drugih.“
Raspeti Isus se daje besplatno, nizašto, dok vojnici kockaju. Daje samoga sebe. Bog je prisutan tamo gdje postoji otvoreno srce koje daruje, za razliku od kocke koja hoće ugrabiti sebi više nego što drugi imaju, istaknuo je propovjednik.
Isus s križa kaže Majci Mariji: Evo ti sina!, a učeniku: Evo ti majke! Crkva od početka zna da ime učenika namjerno nije napisano kako bi se u lik ispod križa mogao uvući svatko od nas. Svatko se smije osjećati pod križem prihvaćenim od onoga koji je raspet. Sve nam je dao, dao nam je Majku. Križ je mjesto na kojem odzvanja ista riječ svakome tko mu se približava: Evo ti majke! misli su preč. Pavlakovića. „I za nas je ovo poziv da se sami, ukoliko hoćemo, odvažimo primiti istu Majku, ući u isti odnos i živjeti iz blizine Slave Božje pokazane na križu“, rekao je.
Na kraju homilije preč. Pavlaković citirao je pjesmu „Gospi od Karmela“, koju je uglazbio mo. Šime Marović, a čije je stihove napisala Ana Kukoč.
Misno slavlje završilo je rektorovom zahvalom sestrama i vjernicima te pozivom na ustrajnu molitvu za nova svećenička i redovnička zvanja. Slavlje su pjesmom animirale sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a hodočasnici su im se zdušno pridružili.
U nedjelju 13. srpnja 2025., na blagdan Majke Božje Bistričke, štovatelji Gospe Karmelske započeli su sa sestrama karmelićankama trodnevnu pripravu za svetkovinu Zaštitnice karmelskog reda i brezovičkog Karmela. Misno slavlje predvodio je p. Zdravko Barić, SMM.
U uvodnim mislima p. Barić je napomenuo da smo ovoga trenutka duhovno povezani s hodočasnicima u Mariji Bistrici koji tamo zdušno pjevaju: „Mi ti ruke pružamo, srcem te pozdravljamo: zdravo, zdravo, zdravo Marijo. Umnoži našu vjeru, učvrsti ufanje, obrati mila Majčice, sve izgubljene.“
U nadahnutoj homiliji posebno se osvrnuo na riječi iz prvog čitanja: „Poslušaj glas Gospodina, Boga svoga“ (Pnz 30,10), te je upitao sve prisutne: „Slušaš li Boga ili si samo došao na sv. Misu? Imaš li osjećaj da ti Gospodin govori kroz Riječ Božju, kroz propovijed, u srcu, u savjesti? Što trebamo činiti kako bismo baštinili život vječni? Razmišljaš li što će biti s tobom nakon smrti? Kako upravljaš životom i svime što ti je povjereno?“
Propovjednik se zatim osvrnuo na netom pročitano evanđelje o milosrdnom Samarijancu te je rekao da nas samo dobro djelo čini dobrim čovjekom. Grijeh je propusta moći učiniti dobro, a ne htjeti. U takvim situacijama se gubi ili stječe vječni život. Potaknuo je vjernike da se preispitaju kako postupaju s bližnjima, jer ljude možemo zavarati, ali Boga ne. Ostaje ona Pavlova: „Što tko sije, to će i žeti“ (Gal 6,7).
Isus uzima za primjer Samarijanca koji za razliku od svećenika i levita vidi čovjeka u nevolji, sažali se nad njim, pristupi mu i povije mu rane. Na to smo i mi danas pozvani jer Isus veli: „Idi pa i ti čini tako“ – kao da želi reći da učinimo neko konkretno djelo njemu za ljubav.
„Nemoj zaobići, zaustavi se, učini. Bog vidi, vrednuje, ne zaboravlja i nagrađuje. Oči su Božji dar kojim mi upravljamo. Gledamo kada hoćemo i koga hoćemo. Neka naše oči budu oči dobrog Samarijanca“, poručio je p. Zdravko.
Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Kristine Jadanić. Sv. misi prethodila je Večernja Časoslova, a vjernici su imali priliku obući škapular Gospe Karmelske i preporučiti se sestrama u molitve.
Ovogodišnji zagrebački mladomisnici Dominik Čaušić, Ivan Čus, Matko Filipović, Krešimir Haramij, Ivan Iviček, Kristijan Kolonić, Pavao Prusin i Luka Žeželj posjetili su u utorak 8. srpnja 2025. sestre karmelićanke u Karmelu u Brezovici.
Na početku misnoga slavlja prisutnima se obratio duhovnik bogoslova vlč. Anto Pavlović, rekavši da im je velika radost što su i ove godine tradicionalno sa sestrama, te da su mladomisnici došli zahvaliti Bogu, Majci Božjoj i sestrama na njihovoj molitvenoj podršci kroz vrijeme formacije i da su oni plod molitava i žrtava sestara i vjernika.
Misno slavlje predslavio je vlč. Luka Žeželj, a propovijedao je Kristijan Kolonić, koji je rekao da ovih dana promatramo kako nas Božja ljubav grije: „Pravi smisao nečijeg duhovnog poziva jest gorjeti i istopiti se za Gospodina. Božja providnost dovodi nas k vama u dan kada nas Božja Riječ poziva da se preispitamo i da preispitamo poslanje koje primamo: Žetva je velika, ali radnika je malo.“ Dodao je da Isus prolazi svim krajevima i svima bez razlike želi činiti dobro, sve ozdravlja, bez iznimke. Bog zahvaća čitavog čovjeka i mijenja ga cjelovito.
Za poslanje je važno da su Isusovi učenici uvijek bili uz Isusa i za Isusa, da su išli zajedno: „Kuda god idemo poslani smo ići zajedno, djelatnom snagom Duha Svetoga. Jedino onaj koji ima snagu Duha Svetoga u sebi može i drugima pomoći. Isusova želja je da se žetva trajno u nama nastavlja. Svaki ima tu snagu Duha u sebi i zahvaljujući milosti Duha može sebe i svijet dovesti do Boga“, zaključio je propovjednik.
Misno slavlje animirale su skladnom pjesmom čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a mladomisnici su svima prisutnima podijelili svoj mladomisnički blagoslov.
Druženje se nastavilo u sestarskoj govornici gdje su se sestre izbliza upoznale s mladomisnicima i njihovim dosadašnjim iskustvom na Božjem putu i obećale im daljnju molitvenu podršku i pratnju.
U utorak 27. svibnja Karmel u Brezovici posjetili su proprefekt Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kardinal Ángel Fernández Artime i podtajnica s. Carmen Ros Nortes u pratnji mons. Giorgia Lingue, apostolskog nuncija u RH, te splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Zdenka Križića, predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, kao i đakona Frana Bešlića, SDB, koji je bio u službi prevoditelja.
Na početku susreta mons. Križić je pojasnio razlog dolaska proprefekta i podtajnice u Hrvatsku. Naime, u jubilarnoj 2025. godini Hrvatska redovnička konferencija odlučila je pozvati predstavnike Dikasterija da se susretnu s osobama posvećenog života u Hrvatskoj i da im progovore o stanju i izazovima posvećenog života u Crkvi i svijetu danas. Budući da će se susret održati 28. svibnja u dvorani Vijenac u Zagrebu na razini cijele Hrvatske redovničke konferencije, proprefekt i podtajnica su odlučili posjetiti neke klauzurne zajednice s obzirom da one neće moći prisustvovati tom susretu.
Č. Majka Marija Regina od Presvete Euharistije pozdravila je sve prisutne, te ih je ukratko upoznala s poviješću brezovičkog Karmela.
Riječ je potom preuzeo kardinal Artime koji se zahvalio na srdačnoj dobrodošlici i predstavljanju zajednice. Istaknuo je da kao Španjolac poprilično dobro poznaje život Karmela i da je s nekim Karmelima osobito blizak. Stoga mu je drago vidjeti životnost naše zajednice. Zatim je rekao: „Crkva ima veliku potrebu za vašim molitvama. Vaša molitva, što karmelićana, što karmelićanki, jest stup Crkve. Duh Sveti nam je dao dar novog pape Lava XIV. Mogu vam jamčiti da on kao istinski sin sv. Augustina jako dobro razumije nutarnju dinamiku srca i narav posvećenog života.“
Zatim se sestrama obratila s. Carmen koja je prije svega izrazila radost zbog osobnog susreta sa zajednicom te je rekla da zahvaljuje Gospodinu na sestrama jer su one poseban dar cijeloj Crkvi. Ukratko je progovorila o izazovima posvećenog života u Crkvi koji su, kako je rekla, isti za sve: „Jedan od velikih izazova s kojima se posvećeni život susreće jest individualizam. Sve ono što se živi na takav način utječe na život zajednice. Drugi izazov je ispravno razumjeti vlastiti identitet zahtjeva da svijetu progovorimo o onome što jesmo i da pokažemo kako živimo. Treći izazov je život u kršćanskoj radosti. Ta radost je nutarnji stav srca koji se izražava i na izvanjski način.“
O izazovima s kojima se susreće posvećeni život progovorio je i kardinal Artime naglasivši da je glavni izazov pitanje središta našeg života, a to je osoba Isusa Krista. Mnogi danas u redovništvu ne mogu dalje kada izgube to središte: „Mi smo svi izabrali život radosti, ali život radosti s Kristom. Posvećeni život daje danas jako puno nade u životu Crkve.“
Na kraju susreta kardinal Artime pozvao je sestre na žarku molitvu za Svetog Oca kako bi mogao vjerno i hrabro voditi Crkvu u ovim teškim vremenima.
Susret je završio molitvom i blagoslovom, uz srdačne pozdrave i izrazima nade u ponovni susret.
U četvrtak 8. svibnja u svetoj 2025. godini, na spomendan Marije Posrednice svih milosti, s. Božica Alojzija od Svetog Lica (Božica Britvec) zahvalila je svečanim misnim slavljem dragom Bogu i Majci Božjoj na daru 25. obljetnice svetih zavjeta.
Misno slavlje predslavio je i zdušno propovijedao domaći sin vlč. Željko Nestić, dugoreški župnik i dekan, koji je ujedno otpjevao Evanđelje.
Nakon Evanđelja s. Božica Alojzija je po vlastitoj želji obnovila svoje zavjete i svoju vjernost Bogu u krugu svoje karmelske obitelji.
Nadahnjujući se misnim čitanjima dana, vlč. Nestić je istaknuo da današnja otajstva Euharistije, 127. rođendana bl. Alojzija Stepinca i 25. obljetnice zavjeta s. Božice Alojzije tvore jedan čudesni mozaik vjernosti Bogu. Ta vjernost očituje se i u prvom čitanju iz Djela apostolskih (Dj 8, 26-40) gdje susrećemo Filipa koji na anđelov poticaj tumači etiopskom dvoraninu odlomak iz proroka Izaije i na taj način ga upoznaje s Kristom. Nakon toga dvoranin radosno odlazi preobražen u susretu s Riječju.
Slično se događa, rekao je propovjednik, i u životu sestara karmelićanki i životu bl. Alojzija Stepinca. Oni su vođeni Duhom Svetim u službi Riječi i tako druge dovode do susreta s Kristom. Sestre kroz kontemplaciju, žrtvu, rad i molitvu, a bl. Alojzije kroz hrabro svjedočanstvo vjere u najmračnijim vremenima.
Vlč. Željko je potom naglasio da Isus u evanđelju govori da nitko ne može doći k njemu ako ga ne povuče Otac koji ga je poslao. To je tajna poziva, tajna redovništva i tajna svetosti. Bog povlači, Bog zove, Bog privlači srce. Ali i dalje je potrebna naša slobodna odluka da se odazovemo:
„Bl. Stepinac se odazvao i platio cijenu. Sestra se odazvala, i svakodnevno polaže život u tišini svoga poziva. I svaki od nas je pozvan – ne nužno na monaški život, ali svakako na svetost. Isus danas kaže: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. U ovom samostanu, po uzoru na Stepinca, živi se upravo od tog Kruha. Kruh Riječi, kruh Euharistije, kruh šutnje, kruh predanja. Tu se ne živi za ovozemaljski uspjeh, nego za vječnost. I to je poruka i nama – pozvani smo hraniti se tim Kruhom koji ne prolazi“, istaknuo je propovjednik.
U nastavku homilije spomenuo je riječi bl. Alojzija Stepinca da je naše jedino oružje molitva, i naša jedina sigurnost križ Kristov, te je ustvrdio da je Karmel plod Stepinčeve vjere i da i danas živi od te logike Evanđelja.
S. Božici Alojziji vlč. Nestić je poručio: „Draga sestro, tvoj ‘da’ u zavjetima je tih, ali neizmjerno moćan. To je proroštvo. To je odgovor na poziv Oca koji privlači, Sina koji nudi kruh, i Duha koji je prisutan i daje snagu. Danas s tobom zahvaljujemo za dar tvoje vjernosti.“
Na kraju homilije propovjednik je pozvao vjernike da se ne boje Kristova križa, da se ne boje biti drugačiji, da dopuste Ocu da ih privuče, te da poput Filipa svjedoče Radosnu vijest.
Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Nakon svečanog blagoslova i pjesme Kraljici svibnja, sestre su u tišini svoje klauzure nastavile zahvaljivati dragome Bogu na daru srebrnog jubileja zavjeta s. Božice Alojzije.
S. Božica Alojzija od Svetog Lica (Božica Britvec) rođena je u Zagrebu 1977. godine od tate Mije i majke Marice kao najstarije od troje djece, u dobroj katoličkoj obitelji gdje je primila sve sakramente i dobar kršćanski odgoj. Živjela je u Lasinji. U Karmel u Brezovici ušla je za vanjsku sestru 1997. godine. Prve zavjete položila je 8. svibnja jubilarne 2000. godine, a doživotne 2005.
O. Karlo Mario Petrović, CPPS predslavio je misu uoči Stepinčeva, u nedjelju, 9. veljače u Karmelu u Brezovici.
Na početku misnog slavlja o. Petrović rekao je da je ovo i treći dan priprave za blagdan bl. Alojzija Stepinca koji je utemeljio brezovički Karmel odakle je krenula karmelska karizma u našoj Domovini.
U homiliji osvrnuo se na nedjeljna misna čitanja, osobito na Evanđelje (Lk 5,1-11), te ustvrdio da Božja Riječ govori o pozivu, o susretu s Kristom. Svaki nas susret s Isusom mijenja, tako i ovaj današnji, rekao je. Istaknuo je da se oko Isusa gurao silan narod da bi čuo Riječ Božju. Međutim, od silnog mnoštva, samo je do nekih doprla ta Riječ i promijenila ih. Oni su postali Isusovi učenici i odazvali se na Njegov poziv.
Među njima bio je i Šimun Petar koji nije razumio Božju logiku, ali je ipak bacio mreže na Isusovu riječ i ulov je bio bogat. Puno puta kada Bog nešto traži od nas i kad ga poslušamo, imamo bogat ulov. No, događa se da često ne slušamo Božji glas i da zbog toga imamo prazne mreže, primijetio je.
Istaknuo je kako je bitno biti spreman odgovoriti na Božji poziv. Da se bl. Alojzije Stepinac nije odazvao pozivu, mi danas ne bismo bili u ovom samostanu i crkvi. Poziv je tamo gdje nas Bog želi. On traži našu suradnju, rekao je.
Ponekad nije jednostavno odlučiti se i slijediti Isusa. No, Isus kaže: „Ne boj se!“ Kada Bog dotakne srce, daje snagu i milost da se odgovori na njegov poziv, tada je čovjek sposoban ostaviti sve i poći za Gospodinom, pojasnio je.
Poručio je da smo svi pozvani biti kraljevi, proroci i svećenici. Biti kralj znači vladati nad sobom, imati samokontrolu nad svojim mislima, riječima i djelima. Biti prorok znači naviještati Božju riječ. Da bismo ju mogli naviještati, moramo je prije toga prihvatiti i poznavati. Biti svećenik znači prinositi Bogu žrtvu hvale. To će reći da smo pozvani u svemu biti zahvalni Gospodinu; zahvalni za sve ono s čime se susrećemo u svakidašnjici našeg života, zaključio je.
U brezovičkom Karmelu je drugi dan trodnevne priprave za Stepinčevo subotu, 8. veljače misu predslavio don Anto Stojić, SDB.
U uvodnim mislima potaknuo je okupljene da otvore svoja srca da spoznaju kako slijediti primjer velikih ljudi „koji su nam zasvjedočili snagu ove iste euharistije koju mi danas slavimo“.
Misao vodilja homilije bila je vjera i postojanost bl. Alojzija Stepinca. Rekao je da je vjera jako važna u ljudskom životu; najvažnija. Bl. Alojzije Stepinac može nam biti u mnogočemu primjer i uzor, poručio je.
„Vjerujem kad bismo ga zapitali u čemu bi htio da nam bude primjer; u čemu da ga nasljedujemo, odgovor bi bio – u vjeri. U onoj vjeri s kojoj je 1946. na montiranome procesu izjavio: ‘Kad vam oduzmu sve, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači’. To je istina. On je našao tu snagu u molitvi i svojom vjerom je zadivio hrvatsku i svjetsku javnost. On je trpio i u trpljenju nalazio snagu uzdajući se jedino u Gospodina, što i njegovo geslo kaže: ‘U Tebe se, Gospodine, uzdam’ i nije se postidio. Njegov mukotrpni put do oltara potvrđuje da je uzvišeno biti svet, živjeti po vjeri i u vjeri i kada to svijet teško prepoznaje“, istaknuo je don Anto.
U nastavku homilije rekao je i to da je vjera slična kralježnici. Čovjek koji ima bolesnu kralježnicu ne može stajati, ne može hodati. Tako je i s vjerom; ako nam je vjera slaba, ne možemo stajati, ne možemo uspravno hodati kroz život. Ostajemo nesigurni, ustvrdio je.
Nadalje spomenuo je da je najvažnije u životu učiti vjerovati. Sve što nas uče u školi je kako da se u svijetu snađemo, a vjera nas uči kako pronaći put u život vječni.
Istaknuo je, između ostalog, da ćemo jednoga dana sve ostaviti i da će nas duša pitati: „Kamo sada?“ Mi duši moramo zajamčiti život spasenja, a to nam daje vjera. Vjera je svjetlo života, protumačio je.
„Evo čuli smo u Evanđelju kako su apostoli išli propovijedati, činili su čuda i izvijestili o tome Isusa, a on njima kaže na to: ‘Hajdemo sada u osamu, na molitvu.’ Čovjek mora raditi. U radu je spas i to je istina, ali vječno spasenje nije u ničemu što mi činimo, već u onome što Bog čini za nas“, zaključio je.
Na kraju homilije zajedno s karmelićankama i vjernicima izmolio je molitvu za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca.
Misno slavlje završilo je blagoslovom i pjesmom Majci Božjoj. Liturgijsko pjevanje predvodile su karmelićanke, a za orguljama je bila s. M. Kristina Jadanić, OCD.
Dugoreški župnik i dekan vlč. Željko Nestić otvorio je misnim slavljem, u petak 7. veljače, trodnevnu pripremu za Stepinčevo.
Na početku misnoga slavlja zaželio je prisutnima da i njihova srca postanu poput Isusova Srca.
U poticajnoj homiliji, nadahnutoj na misnim čitanjima dana (Heb 13, 1-8; Mk 6, 14-29), usporedio je lik i poslanje Ivana Krstitelja s likom i poslanjem bl. Alojzija Stepinca. Tako je između ostalog rekao da je Ivan Krstitelj čovjek koji nije uzmicao pred raznim prijetnjama, ljudskim obzirima, koji nije pregovarao sa zlom, već je jasno i glasno navještao dolazak Gospodnji, ravnao staze i pripravljao put. Konačno zbog te Istine prolio je vlastitu krv, kao i mučenici koje ovih dana spominjemo; Pavao Miki, sv. Agata, sv. Blaž, pa tako i bl. Alojzije Stepinac, misli su propovjednikove.
„Onaj princip koji promatramo kod Ivana Krstitelja nastavlja se ponavljati kroz povijest pa skroz do današnjeg dana. Kad god se pojavi netko tko uzdrma ustaljene strukture, tko poziva na obraćenje, tko ne dopušta da se istina prilagođava ljudskim željama – dolazi progonstvo. Konačno, tako nam i Isus obećava u Evanđelju na više mjesta. Tako je bilo s Ivanom Krstiteljom, tako je bilo s Alojzijem Stepincem, tako je i danas. Bog i danas poziva ljude koji uznemiruju tuđe savjesti. Svijet tada stoji pred dvjema mogućnostima: obratiti se i krenuti novim putem ili pokušati ušutkati glasnika, misleći da će tako utišati i samu Istinu“, naglasio je vlč. Nestić.
Također, istaknuo je da Gospodin traži i dalje svoje glasnike, one koji će učiniti da se Riječ čuje. Bl. Alojzije Stepinac bio je neumorni i neustrašivi svjedok Božje Riječi. Kod Stepinca ostaje neupitno da je ostao glas Božji i zbog toga je bio progonjen. I kao takav, morao je proći putem svih pravednika kroz povijest; putem progona i patnje. Ivan Krstitelj je upozorio Heroda da ne smije imati ženu svoga brata i zato je izgubio glavu, dok je bl. Alojzije svjedočio da je Isus Krist Bog i da je za njega spreman umrijeti i bio je osuđen na montiranom procesu. I sv. Ivan i bl. Alojzije prolili su krv za Istinu i glas je možda utihnuo, ali Riječ je ostala živa.
To nam danas postavlja pitanje: Jesmo li revni glasnici Božje Riječi koji svojim životom uznemirujemo tuđe savjesti, ili se samo smatramo deklarativnim vjernicima, a u praksi radimo po svome?, upitao je.
Vlč. Nestić završio je svoju nadahnutu homiliju sa željom da dopustimo da nas Glas Božji dotakne, da se u nama nastani i postane Riječ koja mijenja naš život. „Neka nam ovo slavlje, koje je ujedno slavlje Neba, donese nutarnju preobrazbu. Neka u nama Bog učini božanskim sve ono što još uvijek nije posve Njegovo. Tako nećemo biti samo oni koji se dive bl. Alojziju Stepincu, nego ćemo biti oni koji njegov primjer i žive“, poručio je.
Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a vjernici su im se pridružili.