U utorak 27. svibnja Karmel u Brezovici posjetili su proprefekt Dikasterija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života kardinal Ángel Fernández Artime i podtajnica s. Carmen Ros Nortes u pratnji mons. Giorgia Lingue, apostolskog nuncija u RH, te splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita mons. Zdenka Križića, predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, kao i đakona Frana Bešlića, SDB, koji je bio u službi prevoditelja.
Na početku susreta mons. Križić je pojasnio razlog dolaska proprefekta i podtajnice u Hrvatsku. Naime, u jubilarnoj 2025. godini Hrvatska redovnička konferencija odlučila je pozvati predstavnike Dikasterija da se susretnu s osobama posvećenog života u Hrvatskoj i da im progovore o stanju i izazovima posvećenog života u Crkvi i svijetu danas. Budući da će se susret održati 28. svibnja u dvorani Vijenac u Zagrebu na razini cijele Hrvatske redovničke konferencije, proprefekt i podtajnica su odlučili posjetiti neke klauzurne zajednice s obzirom da one neće moći prisustvovati tom susretu.
Č. Majka Marija Regina od Presvete Euharistije pozdravila je sve prisutne, te ih je ukratko upoznala s poviješću brezovičkog Karmela.
Riječ je potom preuzeo kardinal Artime koji se zahvalio na srdačnoj dobrodošlici i predstavljanju zajednice. Istaknuo je da kao Španjolac poprilično dobro poznaje život Karmela i da je s nekim Karmelima osobito blizak. Stoga mu je drago vidjeti životnost naše zajednice. Zatim je rekao: „Crkva ima veliku potrebu za vašim molitvama. Vaša molitva, što karmelićana, što karmelićanki, jest stup Crkve. Duh Sveti nam je dao dar novog pape Lava XIV. Mogu vam jamčiti da on kao istinski sin sv. Augustina jako dobro razumije nutarnju dinamiku srca i narav posvećenog života.“
Zatim se sestrama obratila s. Carmen koja je prije svega izrazila radost zbog osobnog susreta sa zajednicom te je rekla da zahvaljuje Gospodinu na sestrama jer su one poseban dar cijeloj Crkvi. Ukratko je progovorila o izazovima posvećenog života u Crkvi koji su, kako je rekla, isti za sve: „Jedan od velikih izazova s kojima se posvećeni život susreće jest individualizam. Sve ono što se živi na takav način utječe na život zajednice. Drugi izazov je ispravno razumjeti vlastiti identitet zahtjeva da svijetu progovorimo o onome što jesmo i da pokažemo kako živimo. Treći izazov je život u kršćanskoj radosti. Ta radost je nutarnji stav srca koji se izražava i na izvanjski način.“
O izazovima s kojima se susreće posvećeni život progovorio je i kardinal Artime naglasivši da je glavni izazov pitanje središta našeg života, a to je osoba Isusa Krista. Mnogi danas u redovništvu ne mogu dalje kada izgube to središte: „Mi smo svi izabrali život radosti, ali život radosti s Kristom. Posvećeni život daje danas jako puno nade u životu Crkve.“
Na kraju susreta kardinal Artime pozvao je sestre na žarku molitvu za Svetog Oca kako bi mogao vjerno i hrabro voditi Crkvu u ovim teškim vremenima.
Susret je završio molitvom i blagoslovom, uz srdačne pozdrave i izrazima nade u ponovni susret.
U četvrtak 8. svibnja u svetoj 2025. godini, na spomendan Marije Posrednice svih milosti, s. Božica Alojzija od Svetog Lica (Božica Britvec) zahvalila je svečanim misnim slavljem dragom Bogu i Majci Božjoj na daru 25. obljetnice svetih zavjeta.
Misno slavlje predslavio je i zdušno propovijedao domaći sin vlč. Željko Nestić, dugoreški župnik i dekan, koji je ujedno otpjevao Evanđelje.
Nakon Evanđelja s. Božica Alojzija je po vlastitoj želji obnovila svoje zavjete i svoju vjernost Bogu u krugu svoje karmelske obitelji.
Nadahnjujući se misnim čitanjima dana, vlč. Nestić je istaknuo da današnja otajstva Euharistije, 127. rođendana bl. Alojzija Stepinca i 25. obljetnice zavjeta s. Božice Alojzije tvore jedan čudesni mozaik vjernosti Bogu. Ta vjernost očituje se i u prvom čitanju iz Djela apostolskih (Dj 8, 26-40) gdje susrećemo Filipa koji na anđelov poticaj tumači etiopskom dvoraninu odlomak iz proroka Izaije i na taj način ga upoznaje s Kristom. Nakon toga dvoranin radosno odlazi preobražen u susretu s Riječju.
Slično se događa, rekao je propovjednik, i u životu sestara karmelićanki i životu bl. Alojzija Stepinca. Oni su vođeni Duhom Svetim u službi Riječi i tako druge dovode do susreta s Kristom. Sestre kroz kontemplaciju, žrtvu, rad i molitvu, a bl. Alojzije kroz hrabro svjedočanstvo vjere u najmračnijim vremenima.
Vlč. Željko je potom naglasio da Isus u evanđelju govori da nitko ne može doći k njemu ako ga ne povuče Otac koji ga je poslao. To je tajna poziva, tajna redovništva i tajna svetosti. Bog povlači, Bog zove, Bog privlači srce. Ali i dalje je potrebna naša slobodna odluka da se odazovemo:
„Bl. Stepinac se odazvao i platio cijenu. Sestra se odazvala, i svakodnevno polaže život u tišini svoga poziva. I svaki od nas je pozvan – ne nužno na monaški život, ali svakako na svetost. Isus danas kaže: Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. U ovom samostanu, po uzoru na Stepinca, živi se upravo od tog Kruha. Kruh Riječi, kruh Euharistije, kruh šutnje, kruh predanja. Tu se ne živi za ovozemaljski uspjeh, nego za vječnost. I to je poruka i nama – pozvani smo hraniti se tim Kruhom koji ne prolazi“, istaknuo je propovjednik.
U nastavku homilije spomenuo je riječi bl. Alojzija Stepinca da je naše jedino oružje molitva, i naša jedina sigurnost križ Kristov, te je ustvrdio da je Karmel plod Stepinčeve vjere i da i danas živi od te logike Evanđelja.
S. Božici Alojziji vlč. Nestić je poručio: „Draga sestro, tvoj ‘da’ u zavjetima je tih, ali neizmjerno moćan. To je proroštvo. To je odgovor na poziv Oca koji privlači, Sina koji nudi kruh, i Duha koji je prisutan i daje snagu. Danas s tobom zahvaljujemo za dar tvoje vjernosti.“
Na kraju homilije propovjednik je pozvao vjernike da se ne boje Kristova križa, da se ne boje biti drugačiji, da dopuste Ocu da ih privuče, te da poput Filipa svjedoče Radosnu vijest.
Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić. Nakon svečanog blagoslova i pjesme Kraljici svibnja, sestre su u tišini svoje klauzure nastavile zahvaljivati dragome Bogu na daru srebrnog jubileja zavjeta s. Božice Alojzije.
S. Božica Alojzija od Svetog Lica (Božica Britvec) rođena je u Zagrebu 1977. godine od tate Mije i majke Marice kao najstarije od troje djece, u dobroj katoličkoj obitelji gdje je primila sve sakramente i dobar kršćanski odgoj. Živjela je u Lasinji. U Karmel u Brezovici ušla je za vanjsku sestru 1997. godine. Prve zavjete položila je 8. svibnja jubilarne 2000. godine, a doživotne 2005.
U brezovičkom Karmelu je drugi dan trodnevne priprave za Stepinčevo subotu, 8. veljače misu predslavio don Anto Stojić, SDB.
U uvodnim mislima potaknuo je okupljene da otvore svoja srca da spoznaju kako slijediti primjer velikih ljudi „koji su nam zasvjedočili snagu ove iste euharistije koju mi danas slavimo“.
Misao vodilja homilije bila je vjera i postojanost bl. Alojzija Stepinca. Rekao je da je vjera jako važna u ljudskom životu; najvažnija. Bl. Alojzije Stepinac može nam biti u mnogočemu primjer i uzor, poručio je.
„Vjerujem kad bismo ga zapitali u čemu bi htio da nam bude primjer; u čemu da ga nasljedujemo, odgovor bi bio – u vjeri. U onoj vjeri s kojoj je 1946. na montiranome procesu izjavio: ‘Kad vam oduzmu sve, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači’. To je istina. On je našao tu snagu u molitvi i svojom vjerom je zadivio hrvatsku i svjetsku javnost. On je trpio i u trpljenju nalazio snagu uzdajući se jedino u Gospodina, što i njegovo geslo kaže: ‘U Tebe se, Gospodine, uzdam’ i nije se postidio. Njegov mukotrpni put do oltara potvrđuje da je uzvišeno biti svet, živjeti po vjeri i u vjeri i kada to svijet teško prepoznaje“, istaknuo je don Anto.
U nastavku homilije rekao je i to da je vjera slična kralježnici. Čovjek koji ima bolesnu kralježnicu ne može stajati, ne može hodati. Tako je i s vjerom; ako nam je vjera slaba, ne možemo stajati, ne možemo uspravno hodati kroz život. Ostajemo nesigurni, ustvrdio je.
Nadalje spomenuo je da je najvažnije u životu učiti vjerovati. Sve što nas uče u školi je kako da se u svijetu snađemo, a vjera nas uči kako pronaći put u život vječni.
Istaknuo je, između ostalog, da ćemo jednoga dana sve ostaviti i da će nas duša pitati: „Kamo sada?“ Mi duši moramo zajamčiti život spasenja, a to nam daje vjera. Vjera je svjetlo života, protumačio je.
„Evo čuli smo u Evanđelju kako su apostoli išli propovijedati, činili su čuda i izvijestili o tome Isusa, a on njima kaže na to: ‘Hajdemo sada u osamu, na molitvu.’ Čovjek mora raditi. U radu je spas i to je istina, ali vječno spasenje nije u ničemu što mi činimo, već u onome što Bog čini za nas“, zaključio je.
Na kraju homilije zajedno s karmelićankama i vjernicima izmolio je molitvu za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca.
Misno slavlje završilo je blagoslovom i pjesmom Majci Božjoj. Liturgijsko pjevanje predvodile su karmelićanke, a za orguljama je bila s. M. Kristina Jadanić, OCD.
Dugoreški župnik i dekan vlč. Željko Nestić otvorio je misnim slavljem, u petak 7. veljače, trodnevnu pripremu za Stepinčevo.
Na početku misnoga slavlja zaželio je prisutnima da i njihova srca postanu poput Isusova Srca.
U poticajnoj homiliji, nadahnutoj na misnim čitanjima dana (Heb 13, 1-8; Mk 6, 14-29), usporedio je lik i poslanje Ivana Krstitelja s likom i poslanjem bl. Alojzija Stepinca. Tako je između ostalog rekao da je Ivan Krstitelj čovjek koji nije uzmicao pred raznim prijetnjama, ljudskim obzirima, koji nije pregovarao sa zlom, već je jasno i glasno navještao dolazak Gospodnji, ravnao staze i pripravljao put. Konačno zbog te Istine prolio je vlastitu krv, kao i mučenici koje ovih dana spominjemo; Pavao Miki, sv. Agata, sv. Blaž, pa tako i bl. Alojzije Stepinac, misli su propovjednikove.
„Onaj princip koji promatramo kod Ivana Krstitelja nastavlja se ponavljati kroz povijest pa skroz do današnjeg dana. Kad god se pojavi netko tko uzdrma ustaljene strukture, tko poziva na obraćenje, tko ne dopušta da se istina prilagođava ljudskim željama – dolazi progonstvo. Konačno, tako nam i Isus obećava u Evanđelju na više mjesta. Tako je bilo s Ivanom Krstiteljom, tako je bilo s Alojzijem Stepincem, tako je i danas. Bog i danas poziva ljude koji uznemiruju tuđe savjesti. Svijet tada stoji pred dvjema mogućnostima: obratiti se i krenuti novim putem ili pokušati ušutkati glasnika, misleći da će tako utišati i samu Istinu“, naglasio je vlč. Nestić.
Također, istaknuo je da Gospodin traži i dalje svoje glasnike, one koji će učiniti da se Riječ čuje. Bl. Alojzije Stepinac bio je neumorni i neustrašivi svjedok Božje Riječi. Kod Stepinca ostaje neupitno da je ostao glas Božji i zbog toga je bio progonjen. I kao takav, morao je proći putem svih pravednika kroz povijest; putem progona i patnje. Ivan Krstitelj je upozorio Heroda da ne smije imati ženu svoga brata i zato je izgubio glavu, dok je bl. Alojzije svjedočio da je Isus Krist Bog i da je za njega spreman umrijeti i bio je osuđen na montiranom procesu. I sv. Ivan i bl. Alojzije prolili su krv za Istinu i glas je možda utihnuo, ali Riječ je ostala živa.
To nam danas postavlja pitanje: Jesmo li revni glasnici Božje Riječi koji svojim životom uznemirujemo tuđe savjesti, ili se samo smatramo deklarativnim vjernicima, a u praksi radimo po svome?, upitao je.
Vlč. Nestić završio je svoju nadahnutu homiliju sa željom da dopustimo da nas Glas Božji dotakne, da se u nama nastani i postane Riječ koja mijenja naš život. „Neka nam ovo slavlje, koje je ujedno slavlje Neba, donese nutarnju preobrazbu. Neka u nama Bog učini božanskim sve ono što još uvijek nije posve Njegovo. Tako nećemo biti samo oni koji se dive bl. Alojziju Stepincu, nego ćemo biti oni koji njegov primjer i žive“, poručio je.
Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a vjernici su im se pridružili.
Na Badnjak 24. prosinca 1939. godine ondašnji zagrebački nadbiskup Alojzije Stepinac kanonski je utemeljio Samostan Karmela u Brezovici, prvi Karmel u Hrvatskoj. Ovoga Badnjaka prisjetile smo se tog događaja i obilježile ga svečanom Euharistijom. Misno slavlje predslavio je vlč. Toni Potrebić, odgojitelj u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu i katedralni ceremonijar.
U prigodnoj homiliji, vlč. Potrebić je istaknuo da ćemo večeras proslaviti rođenje Isusovo, vidljivi znak Božje blizine, te da nam je danas na poseban način pogled uprt prema kanonskom utemeljenju brezovičkog Karmela. Providnost je htjela da današnja čitanja na svoj način govore o utemeljenju Božjega hrama: „Hram je bio mjesto hvale, pomirenja s Bogom, mjesto povezivanja Boga i čovjeka. Kralj David došao je proroku Natanu sa željom da izgradi hram. U tome možemo vidjeti i bl. Alojzija Stepinca koji je htio dati hvalu Bogu i izgraditi ovaj samostan. Svaki put kad mi ljudi mislimo da je hvaljenje Boga naše ljudsko djelo, tada nam Bog upućuje te riječi: ‘Ja ću biti onaj koji će te spasiti, izgraditi mjesto susreta.’ Nama danas Bog daje riječi upućene kralju Davidu. Nije važna fizička građevina ovog samostana, već Božjeg djela u njoj. Važno je prepoznavanje Božjeg spasenjskog djelovanja.“
Osvrnuvši se na ulomak iz Lukina evanđelja, vlč. Potrebić je primijetio da je hvalospjev „Blagoslovljen“, kojega svećenici, redovnici i redovnice svakog dana mole u jutarnjoj molitvi Časoslova, u ovih 85 godina izgovoren više od 30 000 puta: „Preko 30 000 puta, drage sestre, izvršavale ste svoju proročku službu koja prepoznaje i upućuje na Boga. Svećenik Zaharija nakon nekoliko mjeseci šutnje izriče hvalu Bogu. U trenucima kada su ljudi obnavljali svoj savez s Bogom, sjetili su se da je Bog onaj koji prvi čini savez. Ovaj hvalospjev sažima čitavi Stari Zavjet, ali zadržat ćemo se na dvije riječi: blagoslov i pohođenje. On hvali Boga. Možemo se pitati kakve su naše molitve? Jesu li to bili vapaji, molbe ili…? Danas nam evanđelje želi reći da je najuzvišenija molitva, molitva blagoslova. Zaharija hvali Boga jer je on Bog vjeran. Kada molimo molitvu pohvale, tada živimo ono za što smo stvoreni. Zašto Zaharija hvali i slavi Boga? Zato što je Bog pohodio svoj narod.“
Na kraju homilije, vlč. Potrebić zaželio je da sveti dani koji su pred nama budu zahvala za sve primljene milosti kroz 85 godina. Jednako tako zaželio je da nam Gospodin dade više svoga Duha u kojemu ćemo prepoznati da nas on nikad ne ostavlja, kako bismo i mi ljubavlju odgovorili na njegovu ljubav.
Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. Bonite Kovačić. Sestre su na kraju misnoga slavlja otpjevale svečani „Tebe Boga hvalimo“ i nastavile u klauzuri Karmela obnavljati uspomene na minule godine i zahvaljivati Gospodinu na daru prvog hrvatskog Karmela.
Sjemenišna zajednica sa zagrebačke Šalate pojačana šestoricom dječaka pristiglih na posljednji ovogodišnji „Vikend u sjemeništu“ u subotu, 14. prosinca 2024. godine hodočastila je na završetku redovite mjesečne duhovne obnove u Karmel u zagrebačkoj Brezovici kako bi sa sestrama proslavila svetkovinu sv. Ivana od Križa, crkvenog naučitelja, obnovitelja i duhovnog Oca Karmela, mistika i pjesnika.
Svečano misno slavlje predvodio je vlč. Luka Premelč, duhovnik Međubiskupijskog sjemeništa, a uz njega su slavili preč. Matija Pavlaković, rektor sjemeništa i đakon Ivan Čus, odgojitelj sjemeništa. Misno slavlje započelo je svečanom procesijom.
U uvodnim mislima predvoditelj slavlja vlč. Premelč spomenuo je da je danas „veliki dan jer slavimo velikana Crkve, sv. Ivana od Križa, koji je bio veliki svetac, reformator i koji je Crkvi ostavio neprocjenjivu duhovnu ostavštinu.“
Misao vodilja nadahnute homilije bila je duhovnost u Katoličkoj Crkvi. Propovjednik đakon Ivan Čus osvrnuo se na sličnosti naučavanja sv. Ivana od Križa i sv. Ignacija Loyolskog. Istaknuo je da u Katoličkoj Crkvi postoje više duhovnosti, više putova koji vode prema istome cilju: „Unatoč duhovnoj pluralnosti unutar Katoličke Crkve, ipak postoji jedna duhovnost koja je zajednička svima, to je duhovnost prema kojoj vode svi ostali duhovni putevi. Ta duhovnost nije nasljeđe nekog sveca ili svetice nego je dar Uskrsloga Krista. Ta duhovnost naziva se euharistija. Euharistija je sakrament koji uzdiže dušu Bogu, gdje dolazi do sjedinjenja s Bogom, sakrament koji pruža iskustvo Krista. Sveta misa je prva i najvažnija duhovnost unutar naše katoličke Crkve. Dokument Drugog Vatikanskog Koncila koji govori o svetoj liturgiji kaže da je liturgija ‘vrhunac kojem teži djelovanje Crkve i ujedno je vrelo iz kojeg struji sva njezina snaga’. Sveta misa je izvor i odredište našeg duhovnog života unutar putujuće Crkve ovdje na zemlji.“
Đakon Čus rekao je da se danas u svijetu pojavljuju razne duhovnosti koje čovjeka ne mogu ispuniti i darovati mu radost. Mnogi prakticiraju neke sebične, nazoviduhovne prakse koje nisu u skladu s Kristovim evanđeljem jer istinska i prava duhovnost vodi vjernika u zajedništvo s Crkvom. Zajedništvo se postiže odnosom u ljubavi i istini. To su dvije komponente bez kojih nijedna zajednica ne može biti jedno, pa je stoga najveća prijetnja zajedništvu jest odnosno mržnja ili prijezir, koji ne izgrađuju zajedništvo, već ga razaraju.
Đavao ne podnosi zajedništvo, kako crkveno, tako niti obiteljsko niti redovničko. Kada ga uspije razoriti, tada mu pojedinci postaju laki plijen. Zajednica Crkve koju ustanovljuje sam Isus Krist utočište je i sigurnost Božjeg stada.
Na kraju homilije, želeći naglasiti snagu zajedništva u Crkvi koja rađa svece iz kojih crpimo primjer za naš osobni duhovni rast i sazrijevanje, propovjednik je citirao riječi kardinala Stepinca izrečene u trenutku osnutka samostana bosonogih karmelićanki u Brezovici, a koje govore o osnovnoj nakani tog osnutka: „Ako vas tko upita zašto sam osnovao ovaj samostan, kažite mu da sam ga osnovao zato da, kad ja ne budem više na ovoj zemlji mogao moliti za svoje svećenike, ovaj Karmel produži moju molitvu za njih.“
Pri kraju svete mise rektor Pavlaković zahvalio je predslavitelju vlč. Premelču i propovjedniku đakonu Čusu na njihovoj raspoloživosti da svojim talentima oplemene proslavu sestara u brezovičkom Karmelu. Zatim je preporučio sjemeništarce, buduće svećenike, u molitve sestara i vjernika i potaknuo nazočne da žarče mole za nova sveta svećenička zvanja.
Nakon misnog slavlja vjernici su imali priliku iskazati štovanje relikvijama sv. Ivana od Križa i primiti škapular te, u razgovoru sa sestrama, preporučiti se u njihove molitve.Ljepoti slavlja pridonijeli su sjemeništarci svojim ministriranjem, a svečano liturgijsko pjevanje predvodio je sjemenišni zbor pod vodstvom vanjskog suradnika sjemeništa prof. Božidara Ljubenka.
Nakon misnog slavlja uslijedila je večera i prijateljsko druženje karmelićanki sa sjemeništarcima i odgojiteljima u samostanskoj govornici. Sjemeništarci su sestre iznenadili prigodnim govorom generalnog duktora i kratkim koncertom na gitari.
U subotu 30. studenoga 2024. godine, na blagdan sv. Andrije prvopozvanoga apostola u prijepodnevnim satima posjetili su nas ministranti i mladi iz zagrebačkog Botinca predvođeni župnikom vlč. Krešimirom Babićem. Ministranti i mladi su se predstavili, te su se zanimali za život u Karmelu jer im je to bio prvi susret s jednom kontemplativnom zajednicom. Među inim, posebno ih je zanimala povijest Karmela u Hrvatskoj, kao i dnevni red sestara, te molitveni i radni život u samostanu. Razbili su svoju sliku o kontemplativnom samostanu, prema kojoj su smatrali da je sestrama dosadno. Naprotiv, uočili su da je sestrama život vrlo dinamičan, raznolik i zanimljiv, te da nema mjesta za dosadu.
Razlog njihovog dolaska, kako nam ga je protumačio vlč. Babić, bio je taj što su u sklopu župnog vjeronauka započeli obrađivati temu Crkve i karizmi koje Crkva baštini, čuva i njeguje. Uz to, željeli su saznati što je to kontemplativna molitva i kako se može raditi i služiti u skrovitosti jednog samostana. Želja im je upoznati i druge karizme u Crkvi i načine na koje je moguće služiti Gospodinu i braći ljudima kako bi izrasli u dobre, vjerne i plemenite Isusove učenike poput sv. Andrije. Radosti i brige svojih školskih dana povjerili su molitvama sestara.
Istoga dana u poslijepodnevnim satima, na povratku iz kartuzije u slovenskom Pleterju hodočastili su Gospi Karmelskoj hodočasnici iz Istre i Osijeka pod vodstvom fra Ante Barišića, OFM iz Pazina. Susret je započeo molitvom svete krunice koju je predvodio fra Anto. Nakon toga slijedio je susret sa sestrama i zajedničko klanjanje pred Presvetim.
Hodočasnici su preporučili svoje osobne i obiteljske nakane Majci Božjoj i sestrama u molitve. Raznih pitanja nije manjkalo, u čemu su sudjelovali i mali i veliki, a sestre su im s radošću odgovarale. One najmlađe je zanimalo zašto se sestre zovu časne sestre i jesu li sretne, dok su stariji pitali o dnevnom životu sestara, od čega žive i kako se Providnost Božja očituje, kako su roditelji reagirali kada su sestre spoznale da ih Bog zove u Karmel, je li rastresenost u molitvi normalna pojava i tome slično.
Nakon zajedničkog susreta, blagoslova s Presvetim i preporuka, sestre su nastavile svoj život molitve, a hodočasnici su se, ispunjeni Božjom prisutnošću i blizinom, zaputili svojim kućama.
ove godine posvjedočili su svoju ljubav prema Gospodinu i prema našem Karmelu župljani župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Vukovine. Naime, u subotu, 26. listopada 2024., obradovali su nas svojim velikodušnim darivanjem plodova svojih polja, vrtova i vinograda, kao i drugim kućnim potrepštinama. Dugogodišnju plemenitu tradiciju koju je marno i revno vodio dosadašnji župnik preč. Đuro Sabolek, nastavio je i njegov nasljednik, novoimenovani župnik župe Vukovina, vlč. Siniša Hegedušić, kao i župni vikar vlč. Hrvoje Bušić. Dobrota je uvijek zarazna i privlačna tako da su se dosadašnje snage obnovile pojačanim mladim silama, bogatima dobrote i poleta, na radost sviju nas.
Među njima bili su: Zlatko Galeković, zvani Kiki, Mladen Štuban, Zorica Cvetnić, Gabriel Cvetnić, Željko, Ana, Damjan i Marta Ježovit, Stjepan, Igor, Maja i Lucija Britvec, Mario i Janko Cvetnić, Anđelko Kasunić, Mirko Vincek, Matija Kos, Vedran Hižar, Marko Vinetić, Noa Posavec i Dizma Božić.
Tom prilikom, sjetili su se svojih dosadašnjih kolega i prijatelja koji su zdušno svake godine donosili zimnicu u Karmel i darivali svoje snage i svoje vrijeme Karmelu. Ove godine darovali su Karmelu svoje strpljivo prihvaćanje križa bolesti i svoje molitve, a to su Zlatko Galeković, zvani Šeri i Goran Vincek, dok nas neki već prate iz sretne vječnosti.
Kao i svake godine, tako je i ove, posebno sudjelovala u prijevozu zimnice tvrtka PPS Galeković iz Mraclina, darujući svoja vozila za transport darova.
Sve njih, kao i sve župljane župe Vukovina, Karmel prati svojom dnevnom molitvom i zagovara pred Licem Svevišnjega.
Dao Gospodin da se dobrota, plemenitost i darežljivost umnažaju na svim područjima života i da čineći dobro jedni drugima, duhovno rastemo pred Gospodinom, kako bi i po nama svijet postane bolji, radosniji i svetiji, a dragi Bog više prisutan u njemu.