"Događanja"

Draga naša  s. Marija!

Danas zahvaljujemo Gospodinu na daru života koji ti je podario po tvojim dragim roditeljima, i koji si utkala u život našeg Karmela i u živote mnogih. Prošli tjedan, kad smo se okupljali oko tvoga bolesničkog kreveta, molili za tebe, opraštali se od tebe i pomagali ti nositi križ bolesti, upitali smo te i ovo: „S. Marija, hoćeš li se u Nebu moliti za nas?“ oćeš li se „“““““Ti si aktivirala sve svoje sile i odgovorila si čvrstim glasom: „Daaa!“

I tvoj karmelski poziv, tvoj život vjere, molitve i služenja bio je jedno veliko i neopozivo: „DA“ Gospodinu, Crkvi, Karmelu. U svojoj jednostavnosti i dobroti srca prihvaćala si život molitve i njegovu zahtjevnost do zadnjih dana svoje bolesti. Časoslov i krunicu nisi ispuštala iz ruke, osim kod posla, i miomirisni blagoslov tvoje molitve širio se daleko izvan zidina Karmela. Molitvene nakane našeg utemeljitelja bl. Alojzija Stepinca bile su i tvoje, a prva među njima su svećenici, pa dobra duhovna zvanja i naš hrvatski narod. Kad su nadošle na tom području teškoće, kušnje, kad je zaškripilo, bilo u Crkvi, bilo u Domovini ili u nama, znala si nam reći: „Molite, molite, samo molite i budite strpljive i radosne, sve će biti dobro…“

Tvoja vjera bila je snažna, tvoja ljubav prema Gospodinu i sestrama konkretna i tvoja nada neuništiva. Voljela si dragog Boga, svoje sestre, ljude, čovjeka. Svoje patnje i bolesti prikazivala si za sve njih i nikada se nisi jadala. Bila si strpljiva, šutljiva i hrabra. Tvoja trpljenja bila su poznata samo Gospodinu i On ih je ugradio u svoje otkupiteljsko djelo. Za tvoj život, osobito za tvoj redovnički život, možemo reći ono što je sv. Pavao poručio Korinćanima: „A ja ću se najradije trošiti i istrošiti se za duše vaše.“ (2 Kor 12, 15 a).

I ti si se trošila i istrošila, tamo od roditeljskog doma, do zadnjih dana svoga života u Karmelu, za mnoge duše. Bila si vrijedna i radišna u službi vanjske sestre, naša produžena ruka i naša snaga u težim fizičkim poslovima. Otključala si mnogima vrata Karmela. Duboko vjerujemo da je i tebi sv. Petar otključao vrata nebeskog Karmela.

Hvala ti od srca, draga naša s. Marija, za svu ljubav i za sve žrtve, za sve dobro, plemenito i lijepo što si ugradila u život našega Karmela!

Nakon primanja bolesničkog pomazanja, odrješenja i blagoslova, posvjedočio je svećenik-redovnik i ovo: „Sestra Marija je zrela za Nebo, kad god Gospodin dođe po nju. Ona je izgorjela za njega.“ (Don Stjepan Bolkovac, SDB).

A jedan drugi redovnik, naš karmelićanin, u izrazima sućuti piše između ostalog i ovo:

„Da! S. Marija Filipović ostala mi je u sjećanju upravo zbog svoje blage i zdravo vedre naravi i jednostavnosti. PRAVO DIJETE VJERNOG HRVATSKOG PUKA KAKVOG NAŠA KRŠĆANSKA BOSNA RAĐA I DARIVA! Velika hvala njezinim pokojnim roditeljima na tom daru Karmelu. Vjerujem da vam je svima bila izazov i poticaj na putu ostvarivanja Evanđelja. Nju će dragi Bog znat nagraditi zbog truda da njegovo lice bude prepoznatljivo među vama i nama.“ (o. Jakov Mamić, OCD).

S. Marija započela je svoj život 23. prosinca 1939, godine, u Oštroj Luki-Bok, a krštena je na Badnjak, kad je kanonski utemeljen Stepinčev i naš Karmel. Vjerski odgoj i sakramente primila je u svojoj obitelji i u svojoj župi Imena Marijina, a na Božji poziv, spremno je odgovorila, i nakon prvih godina formacije, započela je novicijat na Malu Gospu 1969. godine, u našem Karmelu. Tu je položila i svoje prve zavjete isto na Malu Gospu, 8. rujna 1971. godine, kao i doživotne zavjete, 4. rujna 1977. godine.

Draga naša s. Marija, hvala ti što si bila hrabra i vjerna na Božjem putu, na putu Karmela, što si bila tiha Božja prisutnost među nama, šutljiva Božja ljubav i strpljiva radost naših dana.

Hvala svima koji ste je pratili kroz život i bili joj blizu, koji ste joj pomogli nositi križ bolesti, a napose hvala svima Vama, osobito Ocu biskupu mons. Miji Gorskom, koji ste je došli ispratiti na vječni počinak. Neka se dobri Bog po njoj i po nama slavi i hvali!

s. Ilijana T. Cvetnić, OCD

Karmel u Brezovici, 7. 7. 2020.

Zagrebački, varaždinski i bjelovarsko-križevački mladomisnici, u pratnji svojih duhovnika preč. Vlade Razuma i vlč. mr. Andrije Miličevića, hodočastili su, na svoj način, 30. lipnja Gospi Karmelskoj i Bosonogim karmelićankama u Brezovicu. Nastavili su tradiciju prijašnjih generacija mladomisnika koji su redovito nakon svećeničkog ređenja dolazili u Karmel i zahvalili Majci Božjoj na daru svećeništva, a sestrama na molitveno-duhovnoj pratnji.

Tu zahvalu posvjedočili su i euharistijskim slavljem koje je predvodio mladomisnik Marko Dominić iz Župe bl. Alojzije Stepinac, Trnjanska Savica u Zagrebu. Uz njega su suslavili vlč. Marko Nimac iz Župe Blagovijest Naviještenja Gospodinova, Vrbani u Zagrebu, vlč. Tomislav Medić iz Župe Isusova uskrsnuća, Sesvetski Kraljevac, vlč. Branimir Jagodić iz Župe blaženi Alojzije Stepinac, Duga Resa, vlč. Ivan Koretić iz Župe sv. Brcko, Kalnik, Bjelovarsko-križevačka biskupija, vlč. Filip Jakupec iz Župe sv. Vid, Pitomača, Varaždinska biskupija, vlč. Lovro Biškup iz Župe sv. Vid, Varaždin, Varaždinska biskupija, koji je i propovijedao, te duhovnik bogoslova preč. Vlado Razum i asistent duhovnika vlč. mr. Andrija Miličević, uz ministrante i čitače Tomislava Skendera i Leu i Luku Balaško.

Homiliju je mladomisnik Biškup počeo mislima iz ulomka Matejeva evanđelja: „A on je spavao. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: ‘Gospodine, spasi, pogibosmo!’ Kaže im: ‘Što ste plašljivi, malovjerni?’ Tada ustade i zaprijeti vjetrovima i moru te nasta velika utiha’“ (Mt 8, 24-26). Istaknuo je da se onaj koji ima pravog prijatelja ne boji jer ima potpuno povjerenje u njega i zna da mu prijatelj želi samo najbolje i da će mu on pomoći u svim životnim situacijama. Takav prijatelj je Isus. No, apostoli su pali na ispitu, jer su se više plašili oluje i mora, nego što su imali povjerenja u Isusa.

U nastavku homilije mladomisnik je govorio o dvoje božanskih svojstava: Bog je tajanstven i Bog je beskrajan. Obzirom na tajanstvenost, Bog neizmjerno ljubi čovjeka, uvijek je s njim, a objavljuje se samo kad je potrebno, tajanstveno. Sva Božja djela i sva stvorenja govore bez riječi, o beskraju Božje ljubavi. „Svaka travka, svaki cvijet se klanjaju i pokoravaju Gospodinu, zato ne budimo nevjerni, nego vjerni“, poručio je propovjednik.

Pjevanje su predvodile karmelićanke pod ravnanjem s. Bonite Kovačić.  Misno slavlje završilo je zajedničkim i pojedinačnim mladomisničkim blagoslovom,  zahvalom za molitve i preporukom u daljnje vlč. Miličevića, uz pjesmu: „Zdravo Djevo,“ i prijateljskim druženjem u govornici.

Apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Giorgio Lingua, u pratnji tajnika Apostolske nuncijature Janusza Stanislawa Blachowiaka i dviju sestara milosrdnica koje rade u Nuncijaturi: s. M. Laure Tuba i s. Božidare Valjak posjetio je, na uočnicu Petrova, u nedjelju 28. lipnja, po prvi puta, Stepinčev Karmel u Brezovici.

Sestre su nuncija prijateljski dočekale u svojoj klauzuri pjesmom sv. Ivana Pavla II.: „Krist na žalu,“ a tajnik Janusz pjevao ju je s njima na poljski.

Nakon kratke molitve u sestarskom koru, srdačan susret nastavio se u klauzuri samostana, gdje je č. majka Ilijana Terezija Cvetnić predstavila nunciju i prisutnima zajednicu i upoznala ih s njezinom poviješću, posebno s njezinim počecima u koje je svoj pečat duboko utisnuo njezin utemeljitelj, ondašnji zagrebački nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. Nuncij se zanimao za prve sestre, a osobito za bl. Alojzija Stepinca. Pitao je između ostalog i ovo: „Je li živa koja od sestara koje su ga poznavale?“ Osobno mu se predstavila svaka sestra, od kojih nijedna nije blaženika osobno poznavala, a on se srdačno zahvalio sestrama za molitve i rekao im da je u Hrvatskoj osjetio snagu molitve i da je bio iznenađen kako je lijepo prihvaćen u Hrvatskoj.

U vedrom i prijateljskom susretu primijetio je da ga sestre svojom radošću podsjećaju na karmelićanke na Kubi, gdje je bio apostolski vizitator; često ih je posjećivao, a one su bile uvijek radosne. Zaključio je da je radost plod molitve i druženja s Isusom, te života u Božjoj prisutnosti.

Na susretu se nuncij prisjetio svojih najdražih svetaca i svoga puta do svećeništva.

Sv. Franjo Saleški, sv. Augustin i sv. Katarina Sienska najdraži su mu sveci na kojima se nadahnjuje i čijoj se pomoći utječe. Kao predškolsko dijete prvi svetac koji mu je prirastao srcu bio je sv. Tarzicije, pa sv. Dominik Savio, čije je knjige prve čitao, još kao predškolac. Njegov otac se svake večeri molio sv. Maloj Tereziji: „Sv. Terezijo od Djeteta Isusa, o našim potrebama razmišljaj ti.“

Svećenički poziv niknuo je u njegovoj dobroj katoličkoj obitelji. Vidio je da roditelji žive ono što vjeruju. Još prije škole, želio je biti svećenik. Kad je krenuo u školu, učitelj ga je pitao: „Što će biti kad odraste?“ On mu je odgovorio: „Svećenik.“ I tako nekoliko puta, a djeca su mu se rugala… S 11 godina ulazi u sjemenište, godine su mu duge, polako odrasta i pita se: “Što Gospodin od njega želi? Je li njegova želja i Božja želja?“. Duhovnik mu pomaže u tim kriznim godinama i đakon Giorgio Lingua doznaje pred svećeničko ređenje da mu je majka čitav život molila da joj jedan sin bude svećenik, jer je ona željela biti časna sestra. „Bog ima za svakoga od nas svoj plan,“ posvjedočio je nuncij.

Prijateljski susret završio je preporukom u molitve, izmjenom darova, fotografiranjem, Domjanićevom pjesmom: „Fala“, uz nuncijev blagoslov i srdačan pozdrav.

U utorak, 23. lipnja 2020. godine, župnik u zagrebačkoj Odri vlč. Vladimir Cvetnić predvodio je svečano misno slavlje u prigodi 60. obljetnice posvete Svetišta Kraljice Karmela u Brezovici. Asistirao mu je apsolvent Tomislav Skender, a misna čitanja pročitala je studentica Dora Nestić. Zbor sestara karmelićanki uveličao je misno slavlje svojim lijepim pjevanjem.

„Crkva je mjesto milosno. Posebno je to ova crkva koja je posvećena Kraljici Karmela. Po njoj Bog dijeli vjernicima svoje milosti. I po ovome mjestu Bog se u nama ušatorio… Tu je mjesto trajne Božje prisutnosti, i zato: ,Ne ostavi nas nigdar, blagoslovi nas svigdar; budi s nama svaki čas, Isus, Spasitelju naš!’“ rekao je između ostalog vlč. Cvetnić.

Misno slavlje završilo je svečanim koralnim „Idite u miru!“ i taktovima pjesme „Do nebesa nek se ori.“

Budući da su sestre željele da njihov utemeljitelj, ondašnji zagrebački nadbiskup kardinal Alojzije Stepinac, koji je gradio Karmel i svetište Kraljice Karmela, te blagoslovio svaku ciglu na njemu, posveti i Gospino svetište, čekale su da završe dani njegovog zatočeništva u Krašiću. Kako je nadbiskup umro prije isteka tih dana, svetište je posvetio na svetkovinu sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 1960. godine, njegov nasljednik nadbiskup Franjo Šeper.

U svetištu se za karmelske blagdane godinama okupljaju brojni hodočasnici i štovatelji  Gospini i karmelskih svetaca, te svoje molitve i vapaje upućuju Majci Božjoj i zagovoru njezinih kćeri, sestara bosonogih karmelićanki.

Tradicionalni posjet mladomisnika bosonogim karmelićankama u Stepinčev Karmel nastavio se i ove godine. Tako je mladomisnik o. Ivan Živković, OCD, karmelićanin iz zagrebačkih Remeta, u pratnji svog redovničkog subrata br. Marka Maglića, OCD, roditelja, sestre s obitelji i prijatelja, posjetio u nedjelju 21. lipnja 2020. sestre karmelićanke u Karmelu u Brezovici. Ujedno je u svetištu Gospe Karmelske slavio prvu mladu sv. Misu, dan nakon svećeničkog ređenja.

Uz njega su bili: gospodin Željko Kovačević, trajni đakon, koji je navijestio Evanđelje, br. Marko Maglić koji je pročitao misna čitanja, dok su Luka i Lea Balaško ministrirali, a zbor sestara karmelićanki animirao je pjesmom misno slavlje. Nadahnjujući se na nedjeljnim misnim čitanjima, mladomisnik  je u svojoj prigodnoj homiliji govorio o hrabrom svjedočenju za Krista Gospodina i za njegovo Evanđelje. Tako je između ostalog rekao i to da je svaki kršćanin pozvan svjedočiti Evanđelje uz sve teškoće i uz sva trpljenja. Za to je potrebna snaga molitve i ljubavi jer se često ono Božje i ljudsko u nama isprepliće, izmjenjuje se svjetlo i tama.  „Uvijek moramo biti svjedoci na razne načine… Nije lako biti kršćanin. Ali se ne treba bojati jer je Gospodin s nama. Za njega treba biti spreman i umrijeti“, poručio je među inim  o. Živković.

Na kraju misnoga slavlja Mladomisnik je podijelio prisutnim vjernicima i sestrama zajednički i pojedinačni mladomisnički blagoslov, te se ukratko predstavio: rođen je i živio je u Zatonu, prije osam godina došao je u karmelićane, diplomirao je teologiju. Taktovima pjesme „Do nebesa nek’ se ori“ završilo je misno slavlje.

Prijateljsko druženje u govornici nije izostalo uz duhovne i duhovite sadržaje, uz duhovni i klapski melos koji oplemenjuje dušu, uz originalnu skladbu Sluzi Božjem o. Anti Antiću, koju je skladao i tekst napisao Mladomisnikov šogor, i uz saznanje da je mladomisnik o. Ivan Živković, OCD, prvi koji slavi Mladu Misu u Zatonu nakon 1917. godine, kada ju je slavio Sluga Božji o. Ante Antić, OFM.

I ove godine svećenici Zagrebačke nadbiskupije zahvalili su Gospodinu, Majci Božjoj i sestrama karmelićankama u svetištu Gospe Karmelske u Brezovici za tri godine svećeničkog života i rada. Misno slavlje u srijedu 17. lipnja predvodio je, u ime svojih prisutnih kolega svećenika,  vlč. Mario Dukić, župni vikar Župe sv. Pavla apostola u zagrebačkom Retkovcu. Uz njega su bili vlč. Tomislav Šagud, župnik Župe sv. Josipa Radnika u zagrebačkim Gajnicama, vlč. Danijel Hačko, upravitelj Župe Rođenja Isusova u zagrebačkim Vrbanima, i vlč. Željko Nestić, župnik Župe Rođenja Isusova u zagrebačkoj Kajzerici, a u duhu im se pridružio vlč. Krunoslav Kolar, njihov kolega i župni vikar Župe sv. Petra u Zaprešiću, koji zbog pastoralnih razloga nije mogao doći u Karmel.

Misna čitanja čitala je studentica Dora Nestić, a molitvu vjernika apsolvent Tomislav Skender, dok je zbor sestara karmelićanki animirao misno slavlje svojim skladnim pjevanjem.

Voditelj slavlja vlč. Dukić obratio se prisutnim vjernicima i sestrama, te posvjedočio važnost molitve u svećeničkom životu. Između ostalog rekao je: „Mi bez molitve ne bismo mogli. Molite za nas, a mi ćemo za vas…“

To je bila i želja bl. Alojzija Stepinca, utemeljitelja prvog Karmela u Hrvatskoj u Brezovici. Naime, on je presadio Karmel u Hrvatsku s nakanom da sestre svoj život molitve i žrtve ugrade u duhovnu obnovu hrvatskog naroda, a osobito zato da bi molile i žrtvovale se za svetost svećenika, što one rado i čine već više od 80 godina. Svećenici to pamte i često svraćaju u Karmel, ne samo blagdanima, već i svagdanima. Oni predvode sestrama misna slavlja, dijele sakramente, drže im predavanja i izmjenjuju s njima svoja duhovna iskustva. Zahvalnost je obostrana, a duhovna pratnja neumorna.

Misno slavlje završilo je Domjanićevom pjesmom Majci Božjoj „K suncu prosi vsaka roža,“  u koju se slila iskrena zahvalnost svećenika i vinula se u Majčino Srce.

U našem svetištu i samostanu u tijeku je obnova fasade sufinancirana od strane Ministarstva regionalnoga razvoja i fondova Europske unije. Čitav projekt, sve one koji u njemu sudjeluju i nesebično nam pomažu preporučamo zagovoru Karmelske Gospe i bl. Alojzija Stepinca.

Svečanim misnim slavljem koje je predvodio p. Zdravko Barić, SMM, uz suslavitelja Željka Kovačevića, trajnog đakona, i ministranticu Leu Balaško, u ponedjeljak, 10. veljače, proslavile su sestre karmelićanke i štovatelji bl. Alojzija Stepinca, u brezovičkom Karmelu, 60. obljetnicu njegova preminuća, pod Blaženikovim motom: „Znajte, Isus Krist je Bog i za njega smo spremni umirati svaki dan i svaki čas!“

Upravo o tim posljednjim danima krašićkog zatočenika, a osobito o Kardinalovoj smrti, govorio je  p. Barić. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Danas je veliki dan za Hrvate širom svijeta i za čitavu Crkvu. Danas slavimo 60. obljetnicu smrti bl. Alojzija Stepinca. Umro je u Krašiću, u srijedu, 10. veljače 1960. godine kao pravednik. O smrti je govorio i dočekao ju je s vjerom i nadom… Dvije Kardinalove velike ljubavi bile su: Crkva i hrvatski narod. Zna se, Isus Krist i Majka Božja na prvom mjestu… Na sudu je hrabro izjavio da je Isus Krist Bog, tad je nastao tajac u dvorani, i da je za njega spreman umirati svaki dan i svaki čas. U svojoj Oporuci od 1957. godine, moli za oproštenje ako je ikome učinio zlo, i oprašta svim svojim neprijateljima… Komunisti su ga trovali i trpio je velike bolove u želucu… Znao je izjaviti: ‘Što su veće nevolje, to mora biti veće naše pouzdanje u  Boga.’

U nastavku homilije, propovjednik je spomenuo i Kardinalovu radost u Lepoglavi i Krašiću zbog njegove čiste savjesti s kojom može mirno na sud Božji. Isto tako je rekao da mu je zadnja noć bila najteža u životu. Potom je detaljno opisao posljedni Kardinalov dan na zemlji kad je obavio životnu ispovijed kod vlč. Vranekovića koji mu je podijelio i apostolski blagoslov i sakrament bolesničkog pomazanja i svetu pričest, u nazočnosti svojih ukućana i rođene sestre Josipe, te kad je pet puta u razmacima izgovorio: „Deo gratias“, zamolio je blagoslovljenu svijeću od Svijćnice; držao je u ruci, pogledao je Gospinu sliku na zidu i s riječima: „Fiat voluntas tua“ predao svoju mučeničku dušu svome Stvoritelju.

Poznata kiparica Mila Wood otisnula je Kardinalivu posmrtnu masku, tijelo je odveženo na obdukciju i balzamiranje u Zagreb, te dostojanstveno pokopano usprkos velikim zaprekama, u zagrebačkoj Katedrali.

I na kraju, p. Zdravko se zapitao što nam Kardinal danas poručuje? Prisjetio se njegove beatifikacije 3. listopada 1998. na Mariji Bistrici, kad ga je Sv. Ivan Pavao II. proglasio blaženim i prozvao: najsvjetliji lik Crkve u Hrvata, te zaželio da svjetlo Kardinalovo trajno sjaji u našim srcima i u našem narodu, te da poput njega ljubimo Boga i čovjeka i nosimo predano patnje života, te da molimo Gospodina da našeg Blaženika možemo što prije zvati svetim. Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i pjesmom Blaženiku, a u popodnevnim  satima i susretom sa hodočasnicima, neokatekumenima, Splićanima koji su, pod vodstvom don Šime Doljanina, u četiri autobusa hodočastili Stepinčevim stopama: u Krašić, Karmel i u Katedralu.

Za Stepinčevo su se sestre i vjernici pripremali devetnicom i trodnevnicom, čiija su misna slavlja predvodili: vlč. Željko Nestić, župnik župe Rođenja Isusova, Zagreb, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanavca na Knežijii i vlč. mr. Andrija Miličević, pomoćnik duhovnika bogoslova.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima dana, petak, 7. veljače, vlč. Nestić je usporedio lik i poslanje Ivana Krstitelja s likom i poslanjem bl. Alojzija Stepinca. Tako je rekao između ostalog i ovo: „Danas je riječ o čovjeku koji je govorio istinu, dapače živio istinu, nije se bojao nekih kukavičkih  dobacivanja, nije strančario i dijalogizirao sa Zlom, jasno i glasno je vikao, ravnao je staze i putove kojima je imao doći Isus.  Konačno zbog istine koju je zastupao, prolio je krv – nije se ni toga  bojao. Moguće vas ovo podsjeća i na blaženog Alojzija Stepinca, ipak riječ je o Ivanu Krstitelju. Nije slučajno da se ove karakteristike i jednog i drugog podudaraju. U liku Ivana Krstitelja možemo pročitati lik Alojzija Stepinca, to su muževi iste kategorije – sveti i za Boga potpuno predani – do mjere krvi!“

Isto tako je naglasio da i danas Bog izabire ljude koji uznemiruju tuđe savjesti. Ljudi koji ih slušaju imaju dva izbora: ili okrenuti se, zauzeti novi smjer kretanja – ili ubiti glasnika, misleći tako ušutkati glas, kao što je to učinila Herodijada, koja se osvetila Ivanu Krstitelju.

„Neka nam ovo slavlje, slavlje Neba, priredi pretvorbu svega onoga u meni što nije Božje – neka se zahvatom Boga učini božanskim – tako ću steći preduvjet – ne samo diviti se i govoriti o primjeru našeg Lojzeka, već tako ću biti sposoban to živjeti,“poručio je vlč. Nestić.

Don Stjepan Bolkvac, govorio je nadahnuto, u subotu, 8. veljače, o Kardinalovoj molitvi koja je nikla iz majčine molitve i darovala mu smirenost, sabranost i mudrost. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Molitva je kad svoje srce, pamet i život predamo Bogu. Onda molitva postaje naše djelovanje. Molitvu je Alojzije naučio od mame Barbare. Gledao je što mama Barbara radi… Evanđelje nam je primjer gdje treba trajno djelovati. Potrebno je skupiti snage, ako se želimo Bogu posve predati. Alojzije Stepinac je bio smiren i sabran jer se u Boga pouzdavao: ‘U tebe se, Gospodine, uzdam!’ Naš Alojzije nosio je u sebi mir jer je radio što Bog hoće,“ posvjedočio je don Bolkovac i zaželio prisutnima da se Bogu predaju poput Blaženika; da žive i rade njemu na slavu i sebi i drugima na dobro.

U popodnevnim satima radost drugog dana trodnevnice podijelili su s nama braća i sestre Svjetovnog karmelskog Reda Zajednice od „Djeteta Isusa,“ pod vodstvom br. Ivana Jurića, OCDS, priora Zajednice.

Nakon pozdrava i srdačne dobrodošlice, te kraćeg razgovora, slijedilo je zanimljivo predavanje s. M. Bonite Kovačić, OCD, na temu: „Kratki prikaz razvoja i uloge liturgijske glazbe.“ Uz teoriju bio je tu i praktični dio učenja korala, a jednako tako i zajednička Večernja  i sv. Misa koju je predvodio vlč. Damir Ceković, župnik u Petrinji i član svjetovnog karmelskog Reda. U prigodnoj homiliji osvrnuo se na nedjeljno Evanđelje i govorio je o svjetlu i o soli, te naglasio da je to zapaljeno svjetlo bio bl. Alojzije Stepinac u tami života,  kao i sol dobrih djela na koja smo svi pozvani.

Na Vigiliju Stepinčeva, u nedjelju, 9.  veljače, misno slavlje predvodio je vlč. mr. Andrija Milićević, uz asistenciju Željka Kovačevića, trajnog đakona i ministranata.

Vlč. Miličević je također u zapaženoj homiliji podsjetio na 60. obljetnicu preminuća bl. Alojzija Stepinca i prikazao ga je na jedan nov način: motreći ga kao čovjeka jednostavna i svjedočka u njegovoj svakidašnjici koja je bila priprema za velika i hrabra djela u njegovoj daljnjoj budućnosti. Tako je između ostalog rekao i to da je Kardinal sve činio iz ljubavi prema Bogu i čovjeku, na što su i kršćani pozvani, kao i to da žive drugačije od drugih, da se bore protiv grijeha, da budu Božji i da budu svjetlo svijeta i sol zemlje. Čovjek koji se oslanja na Gospodina, čini čudesa, završne su misli propovjednikove.

Liturgijska slavlja na Stepinčevo, kao i u Stepinčevim danima, animirale su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a vjernici su im se pridružili.

„Dok podižemo ovaj samostan, gojimo čvrstu nadu, da će ova kuća biti ono što tako vruće želimo, naime kuća molitve, iz koje će se dizati molitve pred lice Gospodnje kao miomirisni tamjan. A onda će nebesa rositi odzgora i oblaci milosti Božje dažditi Crkvu zagrebačku i cijeli hrvatski narod,“ riječi su nadbiskupa zagrebačkog Alojzija dr. Stepinca, iz Dekreta o kanonskom utemeljenju prvog hrvatskog Karmela u Brezovici, upućene č. Majci Regini Tereziji Trbljanić, OCD, i prvim karmelićankama, u Predvečerje rođenja Gospodnjega, 24. prosinca godine 1939.

Točno osam decenija kasnije, na Badnjak, u utorak, 2019. godine, svečanim misnim slavljem, koje je predvodio prečasni gospodin Ivan Topolnjak, župnik iz Savskog Gaja i novozagrebački dekan, uz koncelebrante: vlč. mr. Andriju Miličevića, pomoćnika duhovnika zagrebačkih bogoslova i vlč. Željka Nestića, župnika na zagrebačkoj Kajzerici, te uz ministrante: Luku i Leu Balaško, sestre su, zajedno s njima i s vjernicima, zahvalile Gospodinu na daru njihove molitveno-duhovne prisutnosti na tlu Hrvatske i povjerile dobrom Bogu i Majci Božjoj Karmelskoj svoju daljnju budućnost.

U prigodnoj homiliji, preč. Topolnjak je, nadahnjujući se na misnim čitanjima i na Dekretu o kanonskom utemeljenju Karmela u Brezovici, rekao i to da Karmel možemo na neki način usporediti s Božićem: „Nitko se ne bi nadao da se tu u Betlehemu nešto takvo dogodilo;      da se Krist tu rodio. Slično je i s Karmelom, kućom molitve. Nitko ne može izbrojiti sve milosti koje je dragi Bog po molitvi sestara, po Karmelu, dao Crkvi i hrvatskom narodu, po kojima se Krist u mnogim srcima rodio. Božić je uvijek kad je Bog s nama, kad se u nama utjelovljuje.“

Isto tako je naglasio da je Katolička Crkva Tijelo Kristovo u koje se Krist trajno utjelovljuje, te da se u Karmelu već prije 80 godina Krist utjelovio i da ta obljetnica sestre obvezuje.  “Bogu zahvalimo za 80 godina života Karmela u Hrvatskoj; sestrama želimo Božji blagoslov, kao i svima koji ovamo dolaze. Ovdje ima mladih sestara koje će doživjeti i 100. obljetnicu Karmela, što im od srca želimo,“ rekao je između ostalog propovjednik.

Čuvarice svetišta animirale su misno slavlje svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, te na kraju dale hvalu Bogu svečanim „Tebe Boga hvalimo“ i pjesmom:  „Raduj se, o Betleme.“ Bila je tu i srdačna jubilarna i božićna čestitka sestrama preč. Topolnjaka, uz veliku rođendansku tortu, kao i iznenađenje: Betlehemsko svjetlo kojim ih je iznenadio vlč. Andrija, sa željom da i Karmel bude malo Betlehemsko svjetlo mnogima.