"Događanja"

Na spomendan mističnog Probodenja Srca sv. Majke Terezije Avilske, u ponedjeljak, 26. kolovoza 2019. godine, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa, o. Srećko Rimac, OCD, predvodio je, u Stepinčevom Karmelu, misno slavlje u prigodi prve obljetnice preminuća s. Marije Vjekoslave od sv. Josipa (Štefanije Špiljak). Slavlju su nazočili: rodbina, prijatelji i znanci s. M. Vjekoslave i Karmela, a među njima bio je i njezin brat Marijan i šogorica Snježana Špiljak. Misno slavlje animirale su skladnim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

„U ovome Stepinčevom Karmelu kroz 80 godina živjelo je dosta sestara koje su obilježile jedno razdoblje. Kroz skoro 30 godina u ovome Karmelu živjela je s. Marija Vjekoslava koja je, možemo reći, obilježila ovaj period u svome djelovanju kao vanjska sestra. Tolike je posjetitelje Karmela u Brezovici dočekala i primila, te na njih ostavila poseban dojam. Tako da su neki Karmel u Brezovici upamtili upravo po nezaboravnom i ponekad vrlo duhovitom susretu sa s. Vjekoslavom. Prije godinu dana, toliki svećenici i narod, uz biskupa Ivana Šaška, odali su joj poštovanje i izrazili zahvalnost Bogu i njoj.

Kao što  znate s. Vjekoslavu je Bog obdario mnogim darovima. Bila je katehistica i orguljašica, te u Družbi Kćeri Božje Ljubavi poglavarica, zamjenica provincijalke, praktična u svim poslovima i ugledna sestra u Družbi. No, s. Vjekoslava nije težila častima i vlastima ili za prolaznom zemaljskom slavom, nego je još više htjela prionuti uz svoga Zaručnika Isusa koji ju je pozvao i progovorio njezinu srcu, te je željela doći u Marijin Karmel. S. Vjekoslava voljela je molitvu i puno se molila. Bila je redovnica nepokolebljive vjere, ustrajne molitve, uvijek spremna drugoga razvedriti.“ rekao je u prigodnoj homiliji Otac Provincijal.

Onda je svoja zapažanja, iskustva i svjedočenja nizao dalje i ustvrdio da je s. M. Vjekoslava bila vrlo jednostavna i direktna u komunikaciji, i da se posebno odlikovala krepošću razboritosti i točnoga savjeta za svakoga – bilo laika,  časne sestre ili svećenika. Isto tako je naglasio da je u svojoj dugoj bolesti bila vrlo strpljiva, a teške bolove i patnju prikazivala je za svećenike, bogoslove i za sve koji su joj se preporučivali.

Uz to je o. Rimac posvjedočio i ovo: “Sjećam se kada sam je posjećivao u bolesničkoj sobi kako je i u teškoj bolesti neprestano molila krunicu i unatoč teškim bolovima gotovo nikada se nije žalila. Zbog svoga direktnog načina komuniciranja i svoga karaktera znala je doći i do određenih razmimoilaženja sa svojim sugovornicima, a ponekad je znalo doći do malih sukoba, što je nešto prirodno za ljudsku narav. No, s. Vjekoslava nije bila nikakvo zlopamtilo i nakon malo vremena sve je bilo izglađeno, kao da ništa nije bilo. Tako i u tome možemo od nje naučiti da ne budemo zlopamtila.“

Isto tako je rekao da je s. M. Vjekoslava bila vrlo skromna sestra s velikim pouzdanjem u Božju providnost, i da je  posebno štovala sv. Josipa. O milostima koje je dobila po zagovoru sv. Josipa znala je svjedočiti ljudima, a i Oca Provincijala je poticala na utjecanje sv. Josipu.

On je na završetku homilije rekao sestrama i prisutnima: „Vama sestre zahvaljujem što ste mi poklonili krunicu koja je napravljena od zrnaca krunica koje je ona molila. To će mi biti draga uspomena. Danas zahvaljujemo dragome Bogu za dar naše sestre Vjekoslave i vjerujemo da svoje poslanje neumorno nastavlja s neba. Pokoj vječni daruj joj Gospodine. I svjetlost  vječna neka joj svijetli. Počivala u miru Božjem. Amen.“

Domjanićevom popijevkom koju je s. M. Vjekoslava posebno voljela: „K suncu prosi vsaka roža“ završilo je misno slavlje, a prisutni i sestre obnovili su sjećanja na s. M. Vjekoslavu, zahvalili joj na primljenim milostima i dalje joj se preporučili.

U popodnevnim satima sestre su obišle njezin grob, pomolile se za njezinu dušu, ponijele joj suncokrete i zapalile lampione, koji se već punu godinu  dana ne gase na njezinom grobu.

Zlatomisnik Zagrebačke nadbiskupije, velečasni gospodin Ante Rotim, svećenik u miru, posjetio je Stepinčev Karmel, u četvrtak, 15. kolovoza, na svetkovinu Velike Gospe, i zahvalio, zajedno sa sestrama karmelićankama, nebeskoj Majci Mariji na 50. obljetnici svećeništva, svečanim misnim slavljem. Uz njega su bili ministranti: Lea, Luka i Lena, a sestre karmelićanke, pod vodstvom s. M. Bonite Kovačić, OCD, animirale su pjesmom misno slavlje, kojemu se narod pridružio.

U uvodnim mislima vlč. Rotim očitovao je ponos i radost Crkve koja ima tako veliku i divnu Majku koja je dušom i tijelom uznesena na nebo i koja bdije nad nama. Isto tako je zahvalio Gospi na 50. obljetnici svoga misništva kao i na 80. obljetnici prisutnosti molitvene oaze Karmela u Brezovici, kojega je osnovao bl. Alojzije Stepinac.

„Slavimo Uznesenje Blažene Djevice Marije na Nebo. Blažena Djevica Marija je smjerokaz Crkvi i svijetu. Po Mariji nam je Otac dao svoga Sina, Spasitelja. Nju je prvu Bog proslavio u Nebu, gdje i nas čeka…,“ rekao je između ostalog Zlatomisnik.

Potom je orisao hod Crkve kroz povijest s Djevicom Marijom, kroz četiri dogme; dogma da je Marija Bogorodica, zatim Djevica, Bezgrešno začeta i dušom i tijelom na Nebo uznesena. Sve je počelo na Efeškom koncilu koji je održan 431. godine u Efezu, a na kojem je Blažena Djevica Marija proglašena Bogorodicom, a završilo je 1950. godine, kada je papa Pio XII. proglasio dogmu o  Marijinom uznesenju dušom i tijelom na Nebo.

Isto tako zadržao se na Evanđelju svetkovine (Lk 1, 39-56), s osobitim naglaskom na Marijinom susretu s Elizabetom u Judejskom Gorju i na njezino tromjesečno služenje rođakinji. Zapazio je da nas Marija uči kako živjeti dubinski svoju vjeru, kako služiti drugima, kako imati za njih vremena, strpljivosti i ljubavi, te kako i mi trebamo pohađati druge s Marijom koja svaku dušu pohađa.

Na kraju homilije propovjednik je zahvalio Majci Mariji na brojnim milostima koje je primila po njoj Crkva i hrvatski narod i zamolio Gospodina da On bude kruna ovome čovječanstvu, po Mariji. Misno slavlje završilo je svečanim blagoslovom i Peričinom himnom: “Zdravo Djevo.“

Susret sa zlatomisnikom u govornici nije izostao, uz spontanost i radost; kao niti pitanja o njegovom životu, o svećeništvu, o župnikovanju, o kušnjama i ratnim nedaćama koje je proživio s obitelju; ostavši bez oca, djeda, stričeva, rodne kuće i rodnog mjesta kao dijete od tri godine i prihvaćajući udes prognanika od Širokog Brijega do Prozora i Rame, od Rame do Šarengrada i Iloka, od Iloka do Zagreba. Uz sve to ostao je vjeran i odan Bogu, Majci Božjoj, Crkvi, svome narodu i svojoj Domovini.

Zagrebački pomoćni biskup mons. Mijo Gorski predvodio je u nedjelju, 21. srpnja, u svetištu Majke Božje Karmelske, svečanu, zahvalnu misu u prigodi 80. obljetnice dolaska prvih Bosonogih karmelićanki u Hrvatsku, u Brezovicu, a na poziv ondašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Alojzija  dr. Stepinca. Bile su to Hrvatice: s. Regina Terezija od Isusa, Trbljanić, OCD, i s. Marija Josipa od Milosrdne Ljubavi, Laufer, OCD, koje su došle iz austrijskih Karmela, iz onoga u Innsbrucku i onoga u Mayerlingu.

Uz biskupa Gorskog bili su suslavitelji: vlč. Vjekoslav Meštrić, župnik u zagrebačkom Stenjevcu, vlč. mr. Andrija Miličević, duhovnik bogoslova, p. Marko Dokoza, OP, dominikanac, uz ministrante i čitače, dok su ostali svećenici ispovijedali hodočasnike. Euharistijsko slavlje pratio je svojim oduševljenim i zdušnim pjevanjem Mješoviti župni zbor Svete Cecilije iz Vukovine, pod ravnanjem orguljaša i dirigenta dr. sc. Branka Pucekovića.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima svetkovine Gospe Karmelske, osobito na Evanđelju, Otac Biskup je rekao da je za svaku majku najteža smrt njezinog djeteta. To je na poseban način proživljavala i Isusova Majka Marija i, usprkos svemu, stajala je uspravno pod križem svoga Sina. „Isus ju nikada nije zvao ‘Majko’, već  ‘Ženo’. To nam govori da je Isus Božji Sin i da se ne da ni od koga uvjetovati. Na odlasku Isus želi svoju majku zbrinuti, jer su udovice u Izraelu bile u to vrijeme u teškom položaju. Cijeli život Isus je imao brigu za druge… Tu pod križem Crkva od tada rađa novi narod. I naš narod obraća se Blaženoj Djevici Mariji za zagovor i pomoć… Papa Franjo spominje da je Marija  stajala pod križem u svojoj nepokolebljivoj vjeri, jer se Bogu posve predala,“ rekao je između ostalog propovjednik.

U nastavku homilije Otac Biskup je naveo da Marija stoji i danas pod križem Crkve i čeka strpljivo s vjerom u Boga na Božja obećanja. Isto tako je spomenuo da se i ovom Karmelu već 80 godina moli za Crkvu, stoji se s Marijom pod križem za Zagrebačku nadbiskupiju, za svećenike i hrvatski narod. Jer: „Duhovna građevina treba duhovni temelj, a nema boljega od molitve. Bl. Alojzije Stepinac, na početku drugog svjetskog rata, učinio je ono što je bilo moguće: izgradio je karmel i rekao je sestrama: ‘Učinite što možete milošću Božjom, da se hrvatski narod posve preporodi u Kristu i da sve bude prožeto Duhom Božjim; i pastiri i stado.’ Kao što je prorok Ilija izmolio od Gospodina kišu, nakon velike suše, tako i sestre karmelićanke mole kišu blagoslova za Zagrebačku nadbiskupiju, biskupe, narod, Crkvu,“ potvrdio je biskup Gorski i zahvalio sestrama karmelićankama na molitvama i žrtvama.

Isto tako je primijetio da je novo vrijeme i teže od Stepinčevog vremena. Naime, uočio je da je danas na djelu perfidna ateizacija vjere i da ona prodire u sve strukture života. Također da ta ateizacija prijeti vjeri, tim više, što nije otvorena, već zamotana u paket. „Zato je potrebna molitva i žrtva da Bog otvori nove Karmele. Kad je ono 1939. godine bl. Alojzije Stepinac  osnovao ovaj Karmel, bilo je to Božje djelo. I danas imamo Karmel,“ misli su Biskupove.

I na kraju je izručio čestitke zagrebačkog nadbiskupa Josipa kardinala Bozanića i svoje osobne sestrama, te poručio hodočasnicima i vjernicima da s Marijom, Majkom Nade, gledaju naprijed, puni nove Nade.

Vlč. Andrija Miličević zahvalio je Ocu Biskupu, služiteljima oltara, zboru i vjernicima na euharistijskom i molitvenom zajedništvu, sestrama je također čestitao jubilej, a najmlađe članice zbora, devetogodišnje djevojčice, obradovale su sestre karmelićanke za njihov 80. rođendan prigodnim koncertom.

Središnjem jubilarnom slavlju i proštenju gospe karmelske prethodila je jutarnja sv. Misa koju je predslavio don Stjepan Bolkovac, SDB, uz suslavitelja vlč. Andriju Miličevića i ministrante, a koju su pjesmom animirale sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

U prigodnoj homiliji don Bolkovac se osvrnuo na misna čitanja Gospe Karmelske, te je između ostalog zaželio prisutnima da Mariju ponesu u svoj život, da s njom putuju ovim svijetom i izgrađuju svoj duhovni život, te da gledaju prema gore kako bi shvatili zašto su na zemlji.

Tu je bilo i zavjetno hodočašće župe Vukovine Gospi Karmelskoj, pod vodstvom prečasnog gospodina župnika i dekana Đure Saboleka, koji je predvodio Euharistiju i održao hodočasničku homiliju. Ženski zbor iz Mraclina, pod        ravnanjem gospođe prof. Snježane Špehar, animirao je oduševljenim pjevanjem misno slavlje, a narod im se pridružio.

„Blaženi oni koji slušaju Riječ Božju i čuvaju je,“ (Lk 11, 28), bila je misao vodilja prigodne homilije. Tako je uz ostalo vlč. Sabolek rekao da ih je okupila Gospa Karmelska na Brdu Karmelu, kako bi slušali Riječ Božju i živjeli po njoj poput Marije, proroka Ilije i sestara karmelićanki koje je 1939. godine doveo u Hrvatsku bl. Alojzije Stepinac  da budu posve Božje i da mole za Crkvu i hrvatski narod.

Rektor Nacionalnog svetišta svetog Josipa u Karlovcu mons. mr. Antun  Sente, ml. predvodio je večernju Euharistiju, uz koncelebrante: o. Tihu Radana, OCD, o. Marka Dokozu, OP, gospodina Željka Kovačevića, stalnog đakona, te uz bogoslova i ministrante. Mješoviti župni  zbor Sveti Josip iz Karlovca, pod dirigentskom palicom s. Blandine Rakarić, KBLJ, i orguljskom pratnjom mag. muz. Krešimira Klarića animirao je zanosnim pjevanjem misno slavlje.

Oslanjajući se na nedjeljna misna čitanja mons. Sente je između ostalog objedinio i Martu i Mariju, te je rekao i to, da je važno da sjednemo do Isusovih nogu, ali da to što od njega čujemo u djelo provedemo. Isto tako je spomenuo da je Isus učinio čudo na temelju Martine vjere, On čini čudesa i na temelju naše vjere, i da se može Boga spoznati i slaviti ga i u akciji i u kontemplaciji.

Svečanim blagoslovom i pjesmom Gospi Karmelskoj, kao i sv. Josipu završilo je središnje jubilarno slavlje 80. obljetnice dolaska Bosonogih karmelićanki u Hrvatsku, koje su zakoračile u deveti decenij života molitve i žrtve za svećenike, Crkvu i hrvatski narod. Došle su samo dvije sestre, a danas ih hrvatski Karmeli, Bogu hvala, broje, s pripravnicama, nešto manje od stotinu članica. Karmel živi u vrtu Gospodnjem i vez je zemlje sa Nebom, sadašnjosti i Vječnosti.

„Svima nam je poznato kako je naš blaženik Alojzije Stepinac prije točno osamdeset godina izgradio i utemeljio ovaj samostan Karmela u Brezovici. Ovih dana slavimo tu veliku obljetnicu. Punih osamdeset godina u ovim zidovima samozatajno žive naše sestre koje svojom molitvom i žrtvom natapaju naše suhe zemlje duha. Često nam nije jasno kako je to moguće da se netko odazove na ovakav način života – no tu nejasnoću i nesporazum, stavljamo po strani kada dolazimo upravo ovdje moliti preporuku u molitvu. Ne možemo ni objasniti zašto nas upravo ovdje nešto privlači, okuplja i zaustavlja – a onda šalje dalje – ohrabrene i osnažene. Nismo ovdje slučajno ili usput – Duh Božji nas je danas doveo ovdje na ovo brezovičko brdo Karmela.

Ako nemamo neku brigu, jad ili muku koju smo došli predati Majci – onda svakako imamo za što zahvaliti. Svaki od nas ima razlog zbog kojega je ovdje. Možda je Stepinac predvidio mnoga sušna razdoblja, htio je zato, vjerujem, podići mjesto s kojega će se molitve neprestano uzdizati Bogu – da kišom – natopi ovu Zemlju, pjeva psalmist – suhu, žednu, bezvodnu,“ rekao je na početku homilije vlč. Željko Nestić, predvoditelj misnoga slavlja. Uz njega je bilo više od desetak suslavitelja: svećenika, redovnika, đakon, ministranti i čitači, uz brojne hodočasnike i štovatelje Karmelske Gospe.

Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta, sestre karmelićanke, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a narod im se pridružio. Šestorica svećenika i redovnika ispovijedala je hodočasnike, a o. Danijel Čolo, OCD, karmelićanin, primao je neke od njih u Škapularsku bratovštinu.

U nastavku homilije vlč. Nestić je, nadahnut misnim čitanjima svetkovine Gospe Karmelske, govorio o Ilijinoj molitvi za kišu, na gori Karmelu, kao i o njegovoj osobi. Tako je naglasio da je Karmel nezamisliv bez proroka Ilije koji u sebi spaja povijesno i legendarno, popularno i teološko, vremensko i nadvremensko. Isto tako  rekao je da je Ilija duboko ljudski prorok, ali istodobno i nebeski lik; snažan je i nemoćan, odbija i privlači; snažno udara ko grom, ali i kukavički bježi pred jednom bijasnom ženom; ne oslanja se na sebe, već na Boga. „Ilija je iskusio snagu Boga, uopće nema sumnje da će izmoliti kišu koja znači život. I ,Eno se oblak, malen kao dlan čovječji, diže od mora!’ Spasenje je na vidiku… Ilijino povjerenje treba samo jedan sitan znak s neba da bude uvjeren u obrat situacije. Moguće je netko danas među nama u sličnoj situaciji: suša je postala neizdrdživa: nije li već i naš dolazak i okupljanje oko oltara taj oblačić veličine dlana koji najavljuje kišu milosti.,“ rekao je između ostalog propovjednik.

Potom je spomenuo da je duhovni život, život silazaka i uspona, te je poveo vjernike, sišavši s gore Karmela, na goru Kalvariju, na jedan novi uspon. Isto tako je naglasio da se  drama Kalvarije već dvije tisuće godina događa na svakoj svetoj Misi i da je to najveći čin Isusove ljubavi prema nama u povijesti čovječanstva i da: „Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje.“(Iv 15, 9-17).

„Mi sada sjedimo na Kalvariji i usred smo te spasenjske drame, prisustvujemo i ovom događaju o kojem smo čitali u evanđelju. Slušamo oporuku koja ima biti izvršena. Mi smo izvršitelji. Isus je jedini sin svoje majke koja će nakon njegove smrti ostati sama na svijetu. On joj sada, kao potporu, daje  ljubljenoga učenika, zapravo, njega sada čini njezinim sinom… A tako je i učeniku dodjeljen novi dom – majka – koja se brine za njega i za koju se on brine. Ipak, ovo nije bila samo ljudska gesta zbrinjavanja – ovo nam govori još nešto više!,“ primjetio je vlč. Željko.

To „nešto više!“ uočio je propovjednik, najavio je Isus već u Kani Galilejskoj na svadbi. Tu Isus Mariju ne zove majkom, već „ženo!,“ koji naslov možemo naći i na drugim stranicama Svetog pisma. U Kani Isus unaprijed najavljuje konačnu svadbu, koja se ostvarila na Kalvariji, i upućuje na novo vino koje će Gospodin darovati. U izrazu „žene“ prepoznajemo Mariju „kao onu koja premošćuje – ona je most između starog stanja i roditeljica novog stanja. Ona donosi na svijet Novi Savez. U njenoj prisutnosti se mijenjaju odnosi. Ne čini li to danas Crkva? Ona rađa nove kršćane, odgaja ih, ozdravlja, savjetuje, pazi, prati na njihovom životnom putu od rođenja do smrti,“ riječi su predvoditelja slavlja.

Tu je i Ivan podno križa umjesto svih nas kojima je dodijeljena Marija za majku. Mi smo povjereni majci, a ona je povjerena nama. Tu nam je oporuku Isus darovao i ostavio da ju izvršimo u vlastitom životu. „Od učenika, mene i tebe – uvijek se traži da iznova u svoj život prihvati Mariju kao osobu i kao Crkvu i tako izvrši tu Isusovu oporuku, poput sestara karmelićanki koje već osamdeset godina obnavljaju  svakodnevno taj odnos između Marije i Ivana, između Crkve i čovjeka. Zato se tu osjećamo kao doma, učimo se biti oslonjeni na Boga poput llije; ovdje možemo biti onakvi kakvi jesmo – jednostavno – sinovi i kćeri sa svojom Majkom Marijom,“ rekao je propovjednik i zaželio prisutnima da ih taj mali oblačić kao dlan, ta sveta Misa, izbavi iz suša i natopi kišom milosti, blagoslova i ljubavi po zagovoru naše drage Majke Božje Karmelske.

Na kraju misnog slavlja vlč. Andrija Miličević zahvalio je vlč. Nestiću na poticajnoj homiliji, kao i svim sudioniccima slavlja, a posebno hodočasnicima iz Siska, župa sv. Marije, koji su stigli autobusom k Gospi Karmelskoj.

Večernju sv. Misu predvodio je vlč. Miličević uz koncelebraciju P. Ivana Magdića, SMM, i ministranata. Crkva je opet bila premalena za sve Gospine štovatelje koji su joj hodočastili.

„Danas se sjećamo Gospe Karmelske i 16. srpnja 2018. godine kad su se naši ‘Vatreni’ nogometaši vraćali iz Rusije sa Svjetskog nogometnog prvenstva, gdje su osvojili srebrnu medalju. Cijelom svijetu bili su prepoznatljivi po svojoj odjeći; po bijelim majicama s crvenim kvadratićima. Tko ih je vidio zaključio je: to je Hrvatska. Ta nam je odjeća davala naš identitet… Danas se sjećamo jedne druge odjeće: Škapulara. To je prisjećanje kome pripadamo,“ rekao je između ostalog, na početku prigodne homilije, propovjednik.

Zatim je spomenuo generala karmelskog Reda, sv. Šimuna Stocka, koji se u 13. stoljeću, kad je Redu prijetilo ukinuće, obratio za pomoć i zaštitu Blaženoj Djevici Mariji, i ona mu je pružila svoj Škapular, znak njezine zaštite i pomoći Redu koji nije ukinut, već je stavljen pod Gospino okrilje.

Isto tako je protumačio značenje sličica i grba na škapularu;  Marijina slika na leđima govori nam da nam Gospa štiti leđa od zla, a slika Presvetog Srca Isusova na prsima, poziva nas   da budemo ponizni poput njega. Grb s bijelim poljem podsjeća na Gospin bijeli plašt, a jedna tamna zvijezda na grbu, znak je našeg zemaljskog putovanja prema Nebu, dok dvije zlatne zvijezde simboliziraju svece u Nebu.

Propovjednik je spomenuo i poveznicu između brda Karmela i Kalvarije, te je naglasio da nas je Isus ljubio i zato nam je ostavio Majku, koja nas vodi k Sinu i u čijem domu sestre karmelićanke, koje je ovdje doveo bl. Alojzije Stepinac, u tišini samostana mole za Hrvatsku i za čitav svijet.

Na kraju misnih slavlja neki vjernici su primili Gospin škapular i posvetili se Gospi Karmelskoj, za čiju su se svetkovin sestre i oni pripremali Devetnicom molitava, psalama, himana i pjesama, kao i trodnevnom duhovnom obnovom.

Prvi dan duhovne obnove, subota, 13. srpnja, misno slavlje uz homiliju, predvodio je don Stjepan Bolkovac, SDB, koji je u homiliji govorio o Božanskoj mudrosti koja je čovjeku potrebna da ima u sebi mir i radost i da se susretne s Bogom i sa drugima. Drugi dan, u nedjelju, 14. srpnja, vlč. mr. Andrija Miličević, koji je slavio misu i propovijedao, govorio je nadahnjujući se na misnim čitanjima,  o milosrdnom Samaritancu koji je Isus, i o svakoj osobi koja treba našu pomoć i kojoj smo mi bližnji. U predvečerje Gospe Karmelske, u ponedjeljak, 15. srpnja, don Mihovil Kurkut, SDB, predslavio je sv. misu i razmišljajući nad Božjom riječi, uočio je da nam Bog dopušta kušnje, napasti i nepravde da bi nas ojačao u vjeri, a s druge pak strane, od nas traži da mu sve dademo, jer je On to za nas prvi učinio. Gospa Karmelska nas na tom putu prati, vodi i ohrabruje.

Ovogodišnji karmelski mladomisnici: o. Krešimir Josip Bahmec, OCD, i o. Nikola Grizelj, OCD, posjetili su u nedjelju, 30. lipnja 2019. godine svoje susestre u Stepinčevom Karmelu i slavili euharistiju, te zahvalili Majci Božjoj Karmelskoj i sestrama na daru svećeništva.

Misno slavlje predvodio je o. Krešimir Josip, a propovijedao je o. Nikola. Uz njih su bili ministranti: Luka, Šimun, Lea i Lena, a s. Božica Alojzija Britvec i djevojka Ivona Kubola pročitala su misna čitanja. Zbor sestara karmelićanki animirao je pjesmom misno slavlje.

Misao vodilja nedjeljnih čitanja bila je: duhovni poziv, nasljedovanje Krista. Govoreći na tu temu o. Grizelj je rekao i ovo: „Idemo odmah u srce stvari. Božja riječ je konkretna, danas govori o nasljedovanju Krista. Nije to tek informacija, nego Bog govori nama, meni i tebi: ‘Pođi za mnom!’ (budi sav/sva moja). Zamisli situaciju da šetaš Zagrebom i netko ti od ljudi priđe i kaže ove riječi koje možemo prevesti i predaj mi svoj život u potpunosti. Što bi mu rekli? Taman posla, ohladi… Dakle da bi nekoga uzeo za ozbiljno nije važno samo što se govori nego tko govori. Tko je Isus da se usudi reći ove riječi. Tko je Isus? To je temeljno pitanje kršćanstva. Važnije je odgovoriti na to pitanje nego na pitanje: ‘Što je Isus govorio i što je radio?’ To je drugotno pitanje.

Tko si ti Isuse? Zašto i kamo da te slijedim? Odgovori na ova pitanja su temelji našeg kršćanskog života, temelji našeg svakodnevnog života.

Ako smo jučer bili na misi onda se sjećamo Isusovog pitanja: Što vi kažete tko sam ja?, a čuli smo i Petrov odgovor koji nije produkt njegovog mozganja niti razmišljanja, nego mu je u usta stavljen odozgor, od Boga: ‘Gospodine, ti si Krist-Pomazanik, Sin Boga živoga, ti si Bog.’ Sam Bog Otac svjedoči za Isusovo božanstvo. Bog ti kaže: ‘Pođi za mnom!’

Potražimo u današnjem evanđelju zašto i kamo da ga slijedimo,“ naglasio je mladomisnik, i u nastavku rekao da nasljedovati Isusa znači s njim raditi za spasenje svijeta, poći njegovim putem: preko muke i križa doći do radosti uskrsnuća. Za mnoge je taj Učiteljev put težak jer gledaju samo križ i muku, a uskrsnuće zaboravljaju. No, u snazi Duha Svetoga i s Isusom, taj put nije težak jer nas čini slobodnim za Boga i čovjeka, za Božje Kraljevstvo u nama i oko nas.

Isto tako, propovjednik se osvrnuo na prvo čitanje gdje je uočio model nasljedovanja Isusa. Tako je u Iliji vidio sliku Isusa, a u Elizeju sliku svih onih koji žele biti Isusovi. Osvrnuo se na Elizejevo bogatstvo: dvanaest jarmova volova, koje nas može udaljavati od Gospodina, kao i razne druge navezanosti, jarmovi, koje ćemo žrtvovati Gospodinu i slijediti ga, uz Božju pomoć.

„Tada Ilija (slika Isusa) baca na njega svoj plašt i on dobiva snagu da žrtvuje, da napusti svoje bogatstvo kako bi mogao potpuno služiti Bogu. Ovo je zanimljivo jer se vjerovalo da nečija odjeća predstavlja samu osobu i predstavlja nešto od snage te osobe (kao relikvija). Elizej obučen u Ilijinu snagu uspijeva napustiti jaram ropstva. Sestre i svi mi koji nosimo škapular naše majke nije li to upravo to da mi njenom snagom, zagovorom uspijevamo biti vjerni Isusu unatoč svemu… Ma još više od toga, mi smo se u krštenju obukli u samoga Isusa i često se hranimo njegovim presvetim tijelom i Isus je naša snaga kojom ostavljamo ono što nas od njega udaljava. Isus zove, mi se odazivamo, on djeluje u nama i oslobađa nas i osposobljava da ga slijedimo,“ posvjedočio je o. Nikola.

A onda je poručio prisutnima između ostalog, da drugima pokažu Isusa, da ga radosno slijede i da posvjedoče svojim životom: „da ništa u ovome svijetu nije ljepše od toga, da unatoč svim brigama, čovjek bude Božji, da bude Isusov,“ rekao je mladomisnik.

Na kraju misnoga slavlja mladomisnici su podijelili vjernicima i  sestrama zajednički i osobni mladomisnički blagoslov, predstavili su se vjernicima i preporučili se u molitve.

Tu je bio i bratsko-sestrinski susret u govornici, uz radost zajedništva i novih nada na putovima Gospodnjim.

Zagrebački pomoćni biskup msgr. dr. Ivan Šaško predvodio je na svetkovinu Presvetog Srca Isusova, u petak, 28. lipnja 2019. godine, u svetištu Majke Božje Karmelske, u Stepinčevom Karmelu u Brezovici, svečano misno slavlje i Obred doživotnih zavjeta s. M. Agneze od Svete Obitelji (Ane Barišić). Uz njega je bilo oko petnaestak suslavitelja: svećenika, redovnika, bogoslova, ministranata i čitača. Među njima su bili: o. Srećko Rimac, OCD, provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa, o. Jakov Mamić, OCD, duhovni Asistent Udruge bl. Alojzije Stepinac, vlč. Ante Rotim, dugogodišnji župnik s. M. Agneze, zlatojubilarac, vlč. Ivan Torbar, sadašnji  župnik u župi s. M. Agneze, u Donjoj Lomnici, don Stjepan Bolkovac, SDB, o. Ivan Magdić, SMM, vlč. mr. Andrija Miličević, vlč. Željko Nestić, župni vikar, vlč. Ante Bojanić, mladomisnik, karmelićani bogoslovi: br. Ivan Živković, OCD i br. Stanko Pažin, OCD, kao i čitači: Tomislav Skender, Dora Nestić i Ivona  Kubola, uz ministrante i ministrantice.

Na početku misnoga slavlja don Bolkovac, SDB, pozdravio je Oca Biskupa i zaželio mu dobrodošlicu, kao i prisutnima, osobito roditeljima s. Marije Agneze: majci Anđi i ocu Vladi, te njezinoj braći i sestrama. Msgr. Šaško je objedinio svetkovinu Presvetog Srca Isusova sa slavljem svečanih doživotnih zavjeta s. Marije Agneze, te u uvodnim mislima rekao i ovo:

„Draga braćo i sestre u Srcu Isusovu! U njemu živimo zajedništvo današnje svetkovine, otajstvo Božje ljubavi i poziva koji se očituje naročito u polaganju svečanih zavjeta sestre Marije Agneze od Svete Obitelji, koju pozdravljamo i za nju zahvaljujem Gospodinu.

Njezini se zavjeti ostvaruju u konkretnosti ove zajednice sestara karmelićanki. Zato Vama priorice, sestro Ilijana Terezija, i svakoj sestri čestitam na današnjemu, ali i na svim ovogodišnjim slavljima zavjeta te prenosim pozdrave našega zagrebačkoga nadbiskupa, kardinala Josipa, pozdravljajući Tebe, dragi provincijale Srećko, vas velečasna gospodo župnici i ostala braćo svećenici; vas, dragi roditelji, braćo i sestre, rodbino sestre Marije Agneze, sestre redovnice i svi dionici ovoga zagrljaja neba i zemlje.

Isusovo Srce jest sam Isus, utjelovljena Riječ Božja i Spasitelj koji je svojom žrtvom na križu, uskrsnućem i darom Duha Svetoga poveznica neba i zemlje, zajedništvo sa svojim nebeskim Ocem i vječnošću…“

A u homiliji, koju je iščitao iz liturgijskih tekstova svetkovine Presvetoga Srca Isusova: (Ez 34, 11-16; Ps 23, 1-6; Rim 5, 5-11; Lk 15, 3-7), Otac Biskup je govorio o prispodobi o izgubljenoj ovci u dvije inačice: „Jednu donosi evanđelist Matej, koji na kraju zaključuje: ‘Posreći li mu se te je nađe… raduje se zbog nje.’ (Mt 18, 13). Druga je inačica ova svetoga Luke, koja nam je upravo naviještena, a u kojoj se kaže: ‘A kad je nađe, stavi je na ramena sav radostan…’ Ono što je za Mateja vjerojatnost, mogućnost, za Luku je stvarnost, postignut cilj.

Evanđelist Luka time iznosi prekrasnu činjenicu: Samo jedno izgubljenomu čovjeku, zalutalomu učeniku omogućuje pronaći Božju ljubav: ne njegove noge ni njegove odluke, nego milosrdni Božji zahvat, njegova inicijativa kojom odlazi tražiti i kojom ga stavlja na svoja ramena, jer njegove noge nisu dovoljno sigurne, jer ne znaju pronaći put do Gospodina.

Osim toga, u ovoj prispodobi ima nekoliko motrišta… Ta motrišta vrijede u trenutku izgubljenosti, traženja i nađenosti. I, osim radosti pastira, ne zaboravimo motrište pronađene ovce na Isusovim ramenima; osjećaje čovjeka u Božjim rukama, nošen radošću na Božjim ramenima,“ naglasio je propovjednik i nastavio da je zanimljivo Isusovo pitanje s početka Evanđelja: „Tko to od vas, ako ima sto ovaca pa izgubi jednu od njih, ne ostavi onih devedeset i devet u pustinji te pođe za izgubljenom dok je ne nađe?“ „Skoro da nam može pobjeći odgovor: Isuse, rijetko bi tko tako učinio. Nije razborito – mislimo mi – ostaviti devedeset i devet u pustinji, u opasnosti, da bi se tražila jedna izgubljena; pa ako ju se i nađe, možda je već mrtva… Ali Isus nastavlja kao da je takav postupak traženja jedne uobičajen. No, on govori baš zato da bismo ljubav promatrali kao redovitost.

Isusova prispodoba dodatno gubi smisao, ako se pronađemo među onih devedeset i devet, a ne vidimo se u jednoj, izgubljenoj. Isus nam, dakle, pokazuje da nas ljubi ljubavlju koja ne proizlazi iz naših postavki i koja ističe jedincatu vrijednost svakoga čovjeka.

Sveti Augustin nam je ostavio ohrabrujuću molitvenu misao: „Gospodine, došao si nas tražiti, kada smo Te tražili; došao si nas tražiti, da bismo Te tražili.“

Potom je biskup Šaško govorio o Božjoj sebedarnoj ljubavi koja traži svakoga čovjeka i koja ima posebnu moć potaknuti našu slobodu da tražimo tako da i mi, u svoje vrijeme, postanemo zaljubljeni u Gospodina; zaljubljenici koji bez njega ne možemo.

Isto je tako naglasio da taj stav očito treba usmjeravati naše crkveno djelovanje, naš pastoral, molitvu i kontemplaciju: i da smo ljudima koji osjećaju izgubljenost pozvani pristupati, nošeni Božjom ljubavlju, kao: navještaj, znak, kao služitelji njegova milosrđa.

„U ovoj svetkovini živimo osobni odnos s Isusovom blizinom, u ljepoti i sigurnosti da smo na njegovim ramenima. Dok nas drži umorne i izranjene, bliži smo mu, dok nam govori onako kako Bog govori u prihvaćanju i u zagrljaju. Ta slika dovodi blizu Božju riječ i našu riječ, Božji pogled i naš pogled.

To je stvarnost čovjeka i istina o nama: Kada idemo svojim putom bez Boga, završavamo u izgubljenosti i umoru, ali Bog od nas ne odustaje. Daruje nam svoga Sina koji nas traži, prolazi našim putovima ljudskosti, doživljava našu ranjenost, uzima na sebe našu muku, da bi nam govorio, tješio nas i da bi nam pokazao svijet u Božjim očima.

Sjetimo se kako je u Godini milosrđa pater Rupnik napravio amblem na kojemu je prikazan Krist koji nosi čovjeka poput janjeta, a u toj blizini toliko su bliski da im je jedno oko zajedničko: to je darovani Božji pogled, darovana snaga i darovano srce Boga čovjeku! To je moguće osjetiti samo na Kristovim ramenima…

Ovom svetkovinom obnavljamo tu darovanost. Ona je još vidljivija u pozivu i u odgovoru, slavljenomu u svečanome zavjetovanju sestre Marije Agneze od Svete Obitelji,“ ustvrdio je Otac Biskup.

Isto tako je rekao da je lijepo što se ovo slavlje svečanih zavjeta događa na svetkovinu Božjega Srca, uz Božju riječ koja govori o ljubavi Božjega Jaganjca prema janjetu, o radosti spašenosti i zajedništva. A baš to sažima ime sestre Marije Agneze od Svete Obitelji, koje povezuje cijelo otajstvo Isusa Krista, otajstvo Božje ljubavi u Kristovu utjelovljenju, počevši od Blažene Djevice Marije, preko otajstva Svete Obitelji (i župe Svetih Triju kraljeva), do vazmene proslave u kojoj je Jaganjac pobijedio grijeh i smrt i uveo nas u zajedništvo vječnoga života, misli su propovjednikove.

I na kraju msgr. dr. Šaško je sažeo poruku liturgijskih čitanja i ukomponirao ih u našu svakidašnjicu rekavši: „Bog po proroku Ezekielu ističe središnju rečenicu: Sam ću pâsti ovce svoje i sam ću im dati počinka. I zatim to raščlanjuje u pet koraka: potražiti izgubljenu; vratiti zalutalu; poviti ranjenu; okrijepiti nemoćnu; bdjeti nad jakom. Predivan je to program ne samo za pastire, nego za svakoga vjernika, jer je svatko na svoj način odgovoran za druge; program u pet snažnih glagola: potražiti, vratiti, poviti, okrijepiti, bdjeti. Okvir u koji se ti glagoli smještaju ostaje: pâsti i dati počinka. Tako vidimo da je cilj svega djelovanja počinak ispunjen Bogom.

S druge strane, u Evanđelju je cilj zajednička radost pronađenosti, radost zbog povratka, radost zbog ponovnoga zajedništva. Dok u Starome zavjetu Bog jamči opstanak života, osobnu Božju zauzetost i stanovitu odvojenost od onih koji su zakazali, Evanđelje govori: Radujte se sa mnom! Nije riječ samo o brizi koja preuzima konce u svoje ruke, nego je najveći doseg zajednička radost u Gospodinu. Spojene, dvije kategorije daju dragocjenu sliku današnje svetkovine: počinak u Gospodinu i radost u zajedništvu; nošenost na Kristovim ramenima i mir u Svetoj Obitelji, ovoj oko oltara, ovoj u zajednici Karmela. Amen,“ poručio je propovjednik.

Nakon upita i Litanija Svih svetih, s. Marija Agneza je položila svoje svečane doživotne zavjete u krugu svoje redovničke obitelji i pred svim prisutnim sudionicima liturgijskog slavlja. Ujedno je primila crni veo, znak posvemašnje pripadnosti Gospodinu i postala punopravni član karmelske redovničke obitelji.

Na kraju misnoga slavlja vlč. Ivan Torbar, svečanozavjetovaničin župnik u Donjoj Lomnici, uputio joj je srdačne čestitke u ime župe i u svoje ime, te joj zaželio između ostalog da njezin karmelski život bude odsjaj života Srca Isusova.

Prije završnog blagoslova, don Bolkovac je zahvalio Ocu Biskupu na nadahnutoj homiliji i na liturgijsko-duhovnom zajedništvu, kao i prisutnima, osobito gospodinu Draženu Barišiću, gradonačelniku velikogoričkom i njegovoj supruzi Nikolini, te gospođi Marini Pucević, predsjednici gradske četvrti Brezovica i gospodinu Jurici Greguriću, izaslaniku gospodina Milana Bandića, zagrebačkog gradonačelnika.

Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke skladnim pjevanjem, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a narod im se pridružio, uz osobne čestitke s. Mariji Agnezi.

Prijateljski susret s Ocem Biskupom u govornici nije izostao, uz aktualnosti iz života Crkve, te uz preporuke u molitve, kako čitamo i u samostanskoj Knjizi dojmova: „U zahvalnosti Gospodinu za dar s. Marije Agneze od Svete Obitelji, koja je položila svečane zavjete, radosno slaveći otajstvo Božje ljubavi i otkrivajući ljepotu zagrljaja Krista koji nas nosi na svojim ramenima, preporučujem zajednici sestara nakane naše Nadbiskupije, duhovna zvanja, a osobito kanonizaciju bl.  Alojzija Stepinca.  U djetinjoj molitvenoj blizini, + Ivan Šaško, pomoćni biskup zagrebački.“

S. M. Agneza od Svete Obitelji rođena je 1988. u Zagrebu, a živjela je u Gradićima kraj Velike Gorice, u dobroj katoličkoj obitelji. Najstarija je od osmero braće i sestara, djece Vlade i Anđe Barišić. Završila je srednju ekonomsku školu i tragala je za Gospodinom. Privlačio ju je molitveno-kontemplativni život. U Stepinčev Karmel ušla je 2013. godine i tu uspješno završila karmelsku formaciju, te je 2016. godine položila privremene zavjete, a jučer, 2019. godine, svečane doživotne i nastavila tragati za Vječnim.

I ovogodišnji zagrebački, varaždinski i bjelovarsko-križevački mladomisnici, njih desetorica, koji su bili u mogućnosti, pod vodstvom svog duhovnika prečasnog Vlade Razuma, zahvalili su, u utorak, 25. lipnja 2019., svečanim koncelebriranim euharistiijskim slavljem, dragom Bogu, Majci Božjoj Karmelskoj i sestrama karmelićankama na daru svećeništva.

Mladomisnik vlč. Majk Rušec iz župe sv. Franje Ksaverskog, Vugrovec, predvodio je misno slavlje i u uvodnim mislima spomenuo se triju radosti ovoga dana. To su: godišnjica posvete ove crkve Majke Božje Karmelske; zahvala sestrama za molitve i žrtve tijekom njihovih šest godina svećeničke formacije, kao i zahvala dragom Bogu, uz Dan državnosti, za  sve branitelje i heroje koji su svoj život položili za slobodu Domovine.

Nadahnjujući se na misnim čitanjima Posvete crkve (usp. Iz 56, 1. 6-7­; Heb 12, 18-19, 22-24; Iv 2, 13-22), mladomisnik vlč. Mladen Cikač, iz Varaždinske biskupije, župa Pohoda BDM, Macinec, govorio je o potrebi crkve, hrama, za susret s Gospodinom. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Sestre slave danas Dan posvećenja svoje crkve. Crkva nam je potrebna da budemo intimno s Bogom. Potrebno je da svaka crkva bude dom molitve, dom susreta s Bogom. Ono što trebamo preispitati jest naš trgovački odnos s Bogom. Često se čini da su ova mjesta slična trgovinama… Tako dolazimo često i u crkvu, tražeći od Boga svoju vlastitu korist: da naši problemi više ne postoje, da naše kušnje nestanu, da nas naši križevi ne pritišću,“ rekao je propovjednik.

Potom je još pojasnio taj trgovački odnos s Bogom u molitvi i u svakidašnjem životu. Spomenuo je uspješne dane kada su i molitva i poslovi blagoslovljeni i kada molimo zbog koristoljublja. No, kad nam molitva i posao ne idu, nerado molimo, i čini nam se da Gospodin za nas ne mari.

Isto tako pojasnio je kako moliti, a da to ne bude trgovački odnos s Bogom i kakve žrtve paljenice treba prinositi na oltar da one budu sjedinjene s Isusovom žrtvom, a ne odraz trgovačkog odnosa. Jednostavno je potrebno reći dragom Bogu što nas tišti, koji križevi su nam teški, koje kušnje nam stoje na putu, ne postavljajući Bogu nikakve zahtjeve i uvjete. „Izbjegnimo napast individualizma i sebičnosti koja nas zasljepljuje da ne vidimo brata i sestru, naše bližnje koji sjede u klupi do nas,“ naglasio je vlč. Cikač.

I na kraju, propovjednik je podsjetio, osvrnuvši se na čitanje iz Poslanice Hebrejima, koje govori o nebeskom Jeruzalemu, da  smo Crkva, a ne individualisti, i da kao takvi želimo doći u Nebesku Crkvu i odvojiti se od sebičnog i trgovačkog odnosa s Bogom.

Misno slavlje animirale su sestre karmelićanke skladnim pjevanjem, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a slavlje je završilo svečanim mladomisničkim blagoslovom i  Peričinom skladbom: „Do nebesa nek’ se ori.“

Tradicionalno druženje u govornici nije izostalo, zna se, kao niti zahvale i preporuke mladomisnika u daljnju, još potrebniju, molitveno duhovnu pratnju.

Mlade harfistice, učenice Glazbene škole Pavla Markovca iz Zagreba, pod vodstvom svoje profesorice, gospođe Mirte Lice, mag. muz., održale su na uočnicu Spasova, u srijedu, 29. svibnja 2019. godine, u samostanskom svetištu Majke Božje Karmelske, prekrasni koncert i oduševile bogatim glazbenim programom i izvedbom sve prisutne, a posebno sestre karmelićanke. To je bila ujedno i umjetnički-duhovna priprema za svetkovinu Uzašašća: zvucima harfe do Isusovog Uzašašća u nebo!

              Koncert je otvorila najmlađa učenica Glazbene škole, Marta Žuvić, polaznica III. razreda, skladbom: Nocturno od M. Grandjanya. Zatim je nastupila učenica IV. razreda, Iskra Đuđik, i odsvirala: The minstrel’s adieu to his native land od J. Tomasa. Tu je bila i Gloria Galić, učenica IV. razreda i obradovala prisutne dvjema skladbama: Etidom br. 13 od P. Houdya i Sonatinom br. 6, Adagio, od J. L. Dusseka. Iva Džaić, iz V. razreda, svirala je Etidu br. 6 od N. Ch. Bochsa i Sonatinu br. 4 od J. L. Dusseka. Gabriela Hodžić, učenica I. razreda srednje Glazbene, obdarila je slušatelje: Etidom br. 3 od J. S. Bacha/Grandjanya i Dukeom od B. Andresa. Isto tako Barbara Mihelić, iz III. srednje, oduševila je prisutne trima skladbama. To su: Etude de concert od F. Godefroida, Romance br. 3 od E. Parisha – Alvaresa i Clair de lune od C. Debussya. Učenica privatne glazbene škole Monika Krijan odsvirala je Comptine d’un autre ete od Y. Tiersena, a prof. Mirta Lice obogatila je i oplemenila čitavi koncert harfistica, kao i molitveni život sestara karmelićanki, dvjema izvrsnim skladbama: Prelude in C od J. S. Bacha i Psalmom 42/M. J. Nystrom: Kao košuta.

Dotaknuti i poneseni zvucima harfe, kao i susretom s mladim harfisticama, sestre i vjernici pripremili su se na izuzetan način, bogatom vigilijom, za svetkovinu Uzašašća Gospodinova u nebo i proslavili ga Večernjom Časoslova, kao i svečanim misnim slavljem i cjelodnevnim klanjanjem.

              Misno slavlje, u četvrtak, na Spasovo, 30. svibnja, predvodio je vlč. Vladimir Cvetnić, župnik u zagrebačkoj Odri, uz asistenciju studenta Tomislava Skendera, a čuvarice svetišta su pjevanjem animirale misno slavlje, pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, dok su im se vjernici pridružili.

              U prigodnoj homiliji vlč. Cvetnić je, između ostalog, naglasio i to da je Uzašašće kruna Isusovog djelovanja na zemlji. „Isus je ušao u nebesku slavu da nam pripravi mjesto i da i nas povede k Ocu…  Isus nam je pokazao cilj i put kojim do njega dolazimo. Uzašao je k Ocu i ostao je trajno s nama. Dao nam je Duha Svetoga da nas poučava o svemu. Isus sve čini radi našega spasenja,“ rekao je propovjednik i poručio prisutnima da i oni sve čine za vječnu Domovinu, u zajedništvu s Kristom Isusom i da s njim putuju tamo gdje ih čeka toplo Srce nebeske Majke.

Šibenski biskup u miru msgr. Ante Ivas predvodio je, u petak, 24. svibnja 2019. godine, na blagdan Marije Pomoćnice, svečanu euharistiju u prigodi doživotnih zavjeta s. Marije Estere od Otajstvene Ljubavi, OCD, (Ksenije Marinković) i 80-te obljetnice dolaska prvih bosonogih karmelićanki na tlo Hrvatske, u Brezovicu: s. Regine Terezije od Isusa (Karole Trbljanić) i s. Marije Josipe od Milosrdne Ljubavi, OCD, (Margarete Laufer). Uz njega je bilo oko petnaestak suslavitelja: svećenika, redovnika, đakona, bogoslova i ministranata. Među njima i: o. Srećko Rimac, OCD, provincijal, fra Josip Ivanović, OFMConv iz Splita, duhovnik Marijine legije prezidija Gospe Žalosne, don Stjepan Bolkovac, SDB, ravnatelj salezijanaca, don Roko Glasnović, tajnik biskupa Ivasa, vlč. Ante Rotim, svećenik u miru, dr. sc. Stjepan Rusan, župnik, mr. Mijo Matošević, supsidijar, vlč. Andrija Vrane, voditelj Kursilja, o. Ilija Tipurić, OCD, župni vikar, mr. Andrija Miličević, duhovnik bogoslova, vlč. Željko Nestić, župni vikar, br. Krešimir Josip Bahmec, OCD, đakon, br. Ivan Živković, OCD, br. Lovro od svetog Josipa, OCD, te Tomislav Skender, čitač i ministrant, uz ostale.

Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a don Stjepan Bolkovac, uputio je srdačnu dobrodošlicu „Ocu Biskupu koji propovijeda u stihu i prozi i pokazuje put našoj nozi,“ zatim majci Sonji Marinković i svima prisutnima. Biskup Ivas je posvjedočio da je u duši od malena karmelićanin, jer je štovao Gospu Karmelsku, Gospu od Okita, za koju mu je djed rekao: „Slušaj, sinko, kako Okit govori!“

„,Znamenje veliko pokaza se na nebu. Žena odjevena suncem…“’Crkva u tom ,znamenju velikom’ oduvijek prepoznaje Gospu Mariju. Smijemo li stoga, nakon čitanja Knjige Otkrivenja sv. Ivana apostola, ovo vaše, ovo naše slavlje, ovu radost Crkve (u hrvatskom narodu), danas započeti ovako: ,I pokaza se, ovdje na nebu Stepinčeva Karmela, u Gospinoj Brezovici, znamenje veliko: Žena, Gospa Marija, majka Gospodina našega i naša majka, koja nas je darom Raspetoga rodila pod križem…, zaodjeva evo svoju kćer Esteru (od Otajstvene Ljubavi) onim Suncem kojim je ona bila od Boga odjevena… I kruni joj glavu vijencem od 12 zvijezda, kojim je ona okrunjena…! Da uz zagovor i pomoć njezine majčinske ljubavi (danas na blagdan Gospe Pomoćnice), bude svetim ,vječnim zavjetima’ vezana i uvedena u neraspadljiv Savez ljubavi sa svojim Zaručnikom… njezinim Sinom, Bogom koji je postao čovjekom; Bogom koji je htio biti Zaručnikom svoga naroda, kako nam svjedoči Sveto pismo: ,Zaručit ću te sebi dovijeka. Zaručit ću te u pravdi i pravu, u nježnosti i ljubavi. Zaručit ću te sebi u vjernosti i ti ćeš spoznati Gospodina…’ (Hošea 2, 21). Stoga, danas s. Estera smije reći:  ,Evo me, zvao si me, Gospodine… Želim nasljedovati Krista kao svoga Zaručnika i u svojoj odluci ustrajati do smrti.’ Nadodao bih i preko smrti, zauvijek u Božjoj vječnosti!,“ započeo je svoju homiliju Otac Biskup, nadahnjujući se na blagdanskim misnim čitanjima. (usp. Otk 12, 1-3. 7-12ab. 17).

A onda je ustvrdio da Krist Zaručnik donosi zaručnici svoj zaručnički dar, a to je: život, novost života, život u izobilju. (usp. Iv 10, 11). Isto tako je naglasio da se ne radi o nikakvom materijalnom, reklamnom i prolaznom izobilju, već o duhovnom izobilju kojim nas Zaručnik obdaruje svojim tijelom i krvlju, svojim Duhom, svojim životom, samim sobom. I to je njegov zaručnički dar čovjeku, narodu i svijetu, jer poput Presvete Djevice Marije, svi smo mi miljenici Božji.

Govoreći o svadbi u Kani Galilejskoj, čiji ulomak donosi Evanđelje blagdana, (Iv 2, 1-11), voditelj slavlja je između ostalog rekao i to da je svadba veliko, najveće i sveto slavlje ljubavi, tog najvećeg dara kojim Stvoritelj daruje svakoga čovjeka, kako bi čovjek bio njegova slika i da zapravo slaviti svadbenu ljubav znači slaviti Trojedinoga Boga. Isto tako je naglasio da nam je danas, „naš Bog koji je Ljubav, pripremio Gozbu, svadbenu Gozbu… Gozbu Vazmenu… Gozbu Jaganjčevu. To je najdublja i najradosnija Tajna naše vjere… Tajna, Otajstvo, Božji zahvat kojim Bog sebi združuje i sjedinjuje svoja stvorenja, sve ljude svijeta… To je bila i ostaje zavazda najveća čežnja Božje ljubavi, Božjega srca: ,Svom sam dušom čeznuo ovu gozbu blagovati s vama. ‘ (usp. k 22, 15).“ I to je najveći čas Isusova života jer po Euharistiji Bog je zauvijek među nama, da bismo mi mogli biti uvijek u njegovu zajedništvu, i od punine njegove obilato dijeliti i darivati ovaj svijet,  da bi postao bolji, svetiji, Božji. Na to su posebno pozvane sestre, da bi Krista izbliza slijedile i s njim spašavale svijet i bogatile ga njegovom ljubavlju, njegovim darivanjem, njegovom molitvom i žrtvom, jer Zmaj velik nastoji svojom lukavošću i svim sredstvima poremetiti Božje djelo među ljudima, u našem narodu, u Europi, svijetu, pa čak i u Crkvi, misli su propovjednikove.

No, raspeti i uskrsli Krist ga je na križu, svojom smrću i uskrsnućem pobijedio, i ostaje zauvijek sa svojom Crkvom i sve nas poziva na svoju Gozbu Jaganjčevu. S nama je na poseban način Djevica Marija koja je sudjelovala u Kristovu djelu spasenja svijeta i koja prati Crkvu i svijet svojom majčinskom ljubavlju, pomoću i zagovorom.

Na kraju homilije, msgr. Ivas je naglasio i ovo: „Veliki sveti čovjek Božji Alojzije je prije 80 godina, u teškim vremenima i nepovoljnim prilikama za narod i Crkvu, baš zbog toga, pozvao upravo Gospine sestre da otvore Karmel ovdje u Zagrebu, u Brezovici: ,Vruće želimo’ rekao je tada, ,da ovo bude kuća iz koje će se dizati molitve pred Lice Gospodnje kao miomirisni tamjan. A onda će nebesa rositi odozgor i oblaci milosti Božje će dažditi Crkvu zagrebačku i cijeli hrvatski narod! Bit će to za me najsretniji čas… Neka ovaj Karmel bude oaza molitve, žrtve i ljubavi za svećenike i duhovni preporod hrvatskog naroda.’ I bi tako. Bogu neka je hvala i slava! Hvala vam, drage sestre, na ustrajnosti i vjernosti, Bogu, Gospi, svome pozivu i poslanju…, i željama našega blaženika Alojzija, do danas… Molimo danas za vašu ustrajnost.“

Potom se Otac Biskup obratio s. M. Esteri, izrazio radost Crkve zbog njezinog ulaska, po svečanim doživotnim zavjetima, u Otajstvo Božje ljubavi; kao i radost Gospe od Gore Karmela, čijim bosonogim sestrama ju je Gospodin pridružio. Zna se, da bi u tišini Karmela, s Gospom osluškivala Božju Riječ, stajala pred njegovim licem i vapila za Božje milosrđe i za duhovni preporod svoga naroda… Jer: „Bog vas treba, Gospa vas treba. Mi, Crkva u hrvatskom narodu vas treba…, rekao bih: ,krvavo vas trebamo…’ da bi Božje sunce grijalo i svjetlo Božje obasjavalo i milost njegova stišavala olujno more i razgonila oblake i tmine koje se i danas, prijeteći, gomilaju nad nebom i morem našega naroda… Da unatoč svemu, ostanemo u vjeri postojani i nepokolebljivi… kao i naš veliki blaženik, utemeljitelj i trajni zagovornik ovoga Karmela, (sveti) mučenik kardinal Alojzije Stepinac…, Viktor…, pobjednik!… I tako opstanemo! Amen!,“ poručio je biskup Ivas.

U tom duhu i s povjerenjem u svog Zaručnika, s. M. Estera je nakon upita i Litanija Svih svetih položila svoje doživotne zavjete u ruke s. Ilijane Terezije od Karmelske Gospe, primila je od Oca Biskupa svečani blagoslov i crnu koprenu, te se pridružila Zajednici bosonogih sestara karmelićanki u Stepinčevom Karmelu, u Brezovici.

Na kraju misnoga slavlja uputio je don Bolkovac zahvalu dragom Bogu, Majci Božjoj, Ocu Biskupu, majci Sonji i svima prisutnima, a zbor se pridružio pjesmom: „Marijo, svibnja Kraljice,“ dok su se na rešetki redale čestitke svečarici.

Zanimljiv je bio i prijateljski susret u govornici s Ocem Biskupom i njegovim tajnikom don Rokom Glasnovićem, uz aktualnosti iz života Crkve i male radosti svakidašnjice.

Marija Estera od Otajstvene Ljubavi (Ksenija Marinković), rođena je 1976. godine u Splitu. U Karmel je ušla 2013. godine, uoči Stepinčeva. Prve svete zavjete položila je 2016. godine, na spomen Majke dobroga savjeta. S Pomoćnicom kršćana, kad je položila svečane doživotne zavjete, zaplovila je oceanom Otajstvene ljubavi i povukla za sobom mnoge.

Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit msgr. dr. Đuro Hranić predvodio je svečanu euharistiju i obred zavjetovanja s. Marije Karmele od  Riječi  Božje (Blaženke Bašić), u četvrtak, 25. travnja 2019., u Stepinčevom Karmelu. Uz njega je bilo više od dvadesetak suslavitelja: svećenika, redovnika, đakona, bogoslova i ministranata. Koncelebrirali su, između ostalih, vlč. Domagoj Lacković, tajnik nadbiskupa Hranića, o. Srećko Rimac, OCD, provincijal Hrvatske Karmelske Provincije sv. Oca Josipa, vlč. Mato Matasović, župnik s. M. Karmele u Slavonskom Brodu,  p. Petar Galauner, DI, prof. dr. sc. fra Ivan Karlić, OFMConv, preč. Stjepan Bradica, kanonik, preč. gosp. Ivan Topolnjak, dekan, p. Ivan Mandić, SMM, o. Vinko Mamić, OCD, o. Jakov Kuharić, OCD, fra Ivan Matić, OFM, fra Petar Cvekan, OFM, p. Stjepan Horvat, CPPS, vlč. Branimir Budinski, župnik, vlč. Andrija Miličević, duhovnik bogoslova, vlč. Željko Nestić, župni vikar, br. Krešimir Josip Bahmec, OCD, đakon, br. Nikola Grizelj, OCD, đakon, bogoslov Zlatko Brauchler, DI, uz ministrante i ministrantice.

Riječima najpoznatije uskrsne antifone: „Ovo je dan što ga učini Gospodin, kličimo i radujmo se njemu,“ (Ps 118, 1-2), pozdravio je vlč. Nestić i zaželio dobrodošlicu ocu Nadbiskupu Đuri, kao i svima prisutnima, osobito svećenicima, majci Mariji, braći: Ivanu, Tomislavu i Boži, te  sestri Ivanki s. M. Karmele. Isto tako je uskliknuo: „Blagoslovljeni svi vi, koji dolazite u ime Gospodnje!“ A oca Nadbiskupa je zamolio: „Preuzvišeni oče Nadbiskupe, izvezite nas na pučinu i povedite u Slavlje Crkve i Neba!“ I otac Nadbiskup je to učinio i potvrdio osobito snažno svjedočkom homilijom čija je misao vodilja bila: „Vi ste tomu svjedoci!“ (Lk 24,48), iz Evanđelja vazmenog četvrtka.

Govoreći o susretima s uskrslim Isusom dvojice učenika u Emausu, kao i žena kod praznog groba, te apostola u Jeruzalemu, nadbiskup Hranić je naglasio važnost zajednice za vjeru pojedinaca. „Učenici su zajedno. Okupio ih je strah. Naime, toga prvoga dana u tjednu rano ujutro stigla je vijest da je Isusov grob prazan. Žene su govorile da im se na grobu ukazao anđeo i da im je rekao da je Isus živ… “ Isto tako otac Nadbiskup je iščitao četiri elementa tipična za ukazanja uskrslog Isusa i za pouskrsne susrete zajednice s Kristom. To su slijedeći elementi: „Scena se otvara s Isusovom inicijativom. On se pojavljuje u zajednici. Dolazi kroz tu bezizlaznu situaciju, kroz zatvorena vrata, stane Isus posred njih, smiruje ih svojim riječima i poziva da se dodirom njegova tijela uvjere da je to on, a ne neko njihovo priviđenje.

Učenici, u prvi mah ne prepoznaju Isusa. Luka inzistira na tjelesnoj stvarnosti Uskrsloga, na činjenici da Uskrsnuli koji im se ukazuje nije neko njihovo priviđenje, utvara ili duh. Zato Isus poziva učenike da ga dotaknu, kako bi se uvjerili da je to on osobno… Tek u drugom momentu, svladavši početna oklijevanja, učenici prepoznaju Isusa.

No, oni ne mogu razumjeti uskrsnuće samo osjetilnim znanjem, niti uskrsnuće možemo razumjeti ako ga želimo protumačiti na isključivo racionalan način. Da bi razumjeli ono što se dogodilo s Isusom, apostoli su morali ponovno slušati tumačenje Pisama i svega onoga što je u Pismima pisalo o njemu…

I na kraju uskrsli Isus svojim učenicima daje poslanje. Šalje ih u svijet kao svoje svjedoke,“ rekao je nadbiskup Hranić i ustvrdio da su ova četiri elementa na ovaj ili onaj način življena i kod s. M. Karmele: Isus je ušao u njezin život kroz zatvorena vrata, intervenirao je, pozvao ju je pojavila su se pitanja, strahovi. Isus je sve to smirio… Potom joj je otvorio pamet i srce da razumije Pisma u zajednici Misionara Krvi Kristove i da darom Sile odozgor krene za Uskrslim i postane svjedok njegova uskrsnuća od mrtvih.

Jednako tako naglasio je njezino svjedočenje za Uskrslog po svečanim doživotnim zavjetima: siromaštva, čistoće i poslušnosti u današnjem svijetu i u današnjem mentalitetu. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Siro­maštvo znači nenavezanost srca na materijalna dobra, te život koji izbjegava i sva­ki privid luksuza. Takav je način života prava kritika mentaliteta današnjega svijeta koji funkcionira na principu fasciniranosti i zaokupljenosti posjedovanjem, komotnošću i luksuzom kao svrhom života. Zavjetovano siromaštvo vjernike učvršćuje u vjeri, a one pak koji nisu vjernici, potiče na promišljanje o smislu života.“

Govoreći o zavjetu čistoće spomenuo je da se u današnjem erotiziranom vremenu gdje se sve manje poznaje i poštuje institucija braka, svaki govor o čistoći doima natražno i smiješno. „No, upravo je Bogu posvećena čistoća znakovit poziv na relativiziranje stvarnosti koju je mentalitet vremena apsolutizirao? Redovnička je čistoća dakako dar koji valja živjeti u svoj poniznosti. Čist život nas čini slobodnijim za nese­bično i velikodušno darivanje Bogu i crkvenoj zajednici…“

Po redovničkoj poslušnosti, re­dovnik se suobličuje Kristu Gospodinu koji je svoje poslanje izvršio poslušno­šću Ocu. „Poslušnost je i kritika današnjemu apsolutiziranju slobode kojom se mo­derni čovjek želi pošto-poto neovisno, ponajviše samodopadno, ostvariti. Bogu posvećen život, življen u svoj ča­snosti, predanju i ljubavi, jest kao takav istinska snaga Crkve. On učvršćuje nje­zinu vjerodostojnost i već sada uprisutnjuje buduću stvarnost i potpuno zajedništvo s Bogom,“ naglasio je otac Nadbiskup.

A pri kraju poručio je s. M. Karmeli i prisutnima da dopuste da ih zahvati Krist Uskrsli, da uđu u otajstvo Božje ljubavi i milosti, te da poput apostolske zajednice, nakon Kristove smrti i uskrsnuća, postanu svjedoci novoga života. „Vi ste tomu svjedoci!“ (Lk 24,48).

Nakon homilije, upita i Litanija Svih svetih s. M. Karmela je položila svoje doživotne zavjete u ruke s. Ilijane Terezije od Karmelske Gospe, primila svečani Nadbiskupov blagoslov i crnu koprenu, te postala punopravni član zajednice Bosonogih sestara Reda Blažene Djevice Marije od Gore Karmela u Brezovici, čemu su svi prisutni bili svjedoci.

Velečasni Željko Nestić zahvalio je biranim riječima ocu Nadbiskupu na predvođenju misnoga slavlja i na zapaženoj homiliji i svjedočenju za Uskrslog, kao i svima prisutnima, a nećakinja novozavjetovanice, studentica Lucija Bašić i Marija Husar Rimac,  uputile su svoju glazbenu čestitku s. M. Karmeli. Uskrsnom  pjesmom: „Kraljice neba raduj se“, uz čestitanje svečarici završilo je misno slavlje.

Prijateljski susret s nadbiskupom metropolitom Hranićem i njegovim tajnikom vlč. Domagojem Lackovićem, u govornici, nije izostao, kao niti aktualnosti iz života Crkve, osobito Đakovačko-osječke nadbiskupije, uz preporuke u molitve.

Marija Karmela od Riječi Božje (Blaženka Bašić), rođena je 1973. godine u Slavonskom Brodu, u župi sv. Josipa radnika, od oca Petra, koji se 1990. godine preselio u nebo, i od majke Marije. Ima tri brata i jednu sestru: Ivana, Tomislava, Božu i Ivanku. Roditelji su ih odgajali u zdravom katoličkom duhu. U kući se posebno prakticirala molitva sv. krunice koja ih je okupljala, kao i pobožnost sv. Ocu Josipu. Sa 17 godina doselila se u Zagreb i tu završila srednju školu i pravni fakultet. Po zanimanju je magistra prava. Bavila se i glazbom i pjevala u crkvenim zborovima. Bila je aktivni član zajednice Krvi Kristove, gdje je djelovala kao suradnik Misionara Krvi Kristove i kao animator za mlade. Godine 2012., na Josipovo ulazi u Stepinčev Karmel u Brezovicu, a 2015. godine polaže svoje prve zavjete i svojom molitvom živi i radi za mnoge.