Nakon pohoda relikvija bl. Alojzija Stepinca, našeg Utemeljitelja, u nedjelju 28. prosinca 2025. godine, Gospodin nam je podario još jedan značajni pohod, a to je pohod relikvija sv. Male Terezije i njezinih svetih Roditelja. U četvrtak, 7. svibnja 2026. godine u 12 i 15 sati zazvonilo je naše zvono na crkvi, zasvirale su naše orgulje te uz pjesmu Vrhu gore Karmela svečano su ušle relikvije obitelji Martin u našu samostansku crkvu u Brezovici, a potom su sestre otpjevale Srednji čas, nakon čega su uslijedili trenutci osobnog čašćenja relikvija obitelji Martin.
U 16 sati o. Dario Tokić, OCD, održao je svim prisutnima prigodno predavanje na temu: „Kako danas živjeti svetost?“ Između ostalog, u predavanju se osvrnuo na život roditelja Ljudevita i Zelije, te je istaknuo kako su svojim životom pokazali kako se može biti uspješan u poslu i ostati vjeran kršćanskim načelima. Zelija je vodila posao čipkarstva i Ljudevit je prodao svoju urarsku radnju kako bi se potpuno posvetio vođenju obrta čipkarstva. Bili su poznati po kvaliteti čipke, kao i po poštenim cijenama.
Unatoč vanjskim pritiscima, nedjeljom nisu nikada radili već su je čuvali za obiteljsko zajedništvo. Isto tako istaknuo je da je posebnost njihove duhovnosti bila vjera u Boga koja je prožimala čitav njihov život. Gotovo svakog dana su rano ujutro išli na sv. Misu, a navečer bi dan završavali zajedničkom molitvom. Jednako tako, Sveto Pismo se zajednički čitalo za stolom. Zatim se osvrnuo na odgoj njihove djece koji se temeljio na bezuvjetnoj ljubavi. Potom je istaknuo da Ljudevit nakon Zelijine smrti nije vezivao svoju djecu za sebe već je poštivao njihovu slobodu i želju da idu u samostan.
Svoju su svetost živjeli u svakodnevnim obvezama. Ljudevit i Zelija primjer su supružnika koji je jedan drugog vodio prema Nebu. Mali put bio je duhovnost cijele obitelji. Na jednom mjestu Ljudevit je sam zapisao ove riječi: „Neka Bog bude prvi poslužen.“
Nakon prigodnog predavanja, sestre karmelićanke u zajedništvu s vjernicima izmolile su Večernju Časoslova, nakon čega su uslijedile Litanije sv. Maloj Terezije.
Svečanu sv. Misu predvodio je o. Dario Tokić, OCD, a uz njega su suslavili: vlč. Andrija Miličević, vlč. Božo Belinić, don Danijel Vidović, SDB, vlč. Tomislav Kralj koji je ujedno i navijestio Evanđelje, te br. Ante Slavić, OCD, čitači i drugi.
U nadahnutoj homiliji osvrnuo se na Isusove riječi iz netom pročitanog Evanđelja: “Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima,“ (Mt 11,25) te je istaknuo da se tajna radosti sastoji u tome da slušamo i poslušamo Isusa, da Njemu služimo. Maleni su oni koji jednostavno nastoje živjeti ono što su spoznali u svojoj jednostavnosti i prostodušnosti.
Potom se zapitao: „Tko su ti maleni za sv. Malu Tereziju?“ I u nastavku homilije odgovorio da su maleni za Malu Tereziju oni koji priznaju svoju ništavnost, koji si ne pripisuju kreposti, koji očekuju sve od dobroga Boga i ne uznemiruju se ni za što i ne stječu bogatstvo. Malenost znači priznati da dobri Bog stavlja blago, odnosno kreposti u ruke malog djeteta. Napokon, malen znači ne obeshrabriti se zbog svojih pogrešaka.
Nadalje se osvrnuo na životne poraze s kojima su se suočili i Ljudevit i Zelija, kao i sv. Mala Terezija, a iz kojih su izašli kao pobjednici jer su sve primali iz Božje ruke. Znali su da Bog traži, ali da Bog i daje. Isto tako, spomenuo je da u tim trenutcima nastupa vjera, da nas primjeri Ljudevita, Zelije i sv. Male Terezije uče da sa svoje strane trebamo učiniti sve što možemo, ali ishod situacije povjeriti Bogu. On zna što je najbolje za nas.
Istaknuo je kako brige koje nas muče zbog raznih životni poraza treba pretvoriti u molitvu i rad, vjerovati Bogu i u svemu tražiti Božje Kraljevstvo. Isus daruje kao Bog ali hoće poniznost srca jer ispred svake naše zasluge stoji Božja milost.
Homiliju je završio riječima sv. Male Terezije: „Molim te, Isuse, da baciš svoj pogled na more malih duša vrijednih tvoje ljubavi,“ te je ustvrdio da molitva nije prestala i dokaz te molitve je i ovo hodočašće njezinih relikvija ovdje u Brezovicu i na druga mjesta. Sama Terezija je rekla da svoje Nebo želi provesti tako da čini dobro na zemlji, a što može biti bolje nego da svrne kišu ruža, kišu milosti, kišu Božje ljubavi na svakog od nas koji se osjećamo manjima od nje. Na nama je hoćemo li se otvoriti Bogu s potpunim pouzdanjem u njegovo milosrđe. Bog želi da svaki od nas iskusi koliko nas ljubi, te je zaželio da nam Ljudevit, Zelija i Mala Terezija budu zagovornici na tom putu.
Misno slavlje animirao je svojim umjetničkim pjevanjem Collegium pro musica sacra, pod ravnanjem prof. Katarine Rončević, a za orguljama je bio mo. Tihomir Prša. Na kraju misnog slavlja uslijedio je blagoslov ruža.
Posebnu pažnju privukla je Meditativna večer sa sv. Malom Terezijom gdje je prof. Ivana Sesar Babić čitala izabrane tekstove iz Terezijine autobiografije Povijest jedne duše, dok ju je na harfi pratila prof. Mirta Lončarević. U toj prigodi svoj obol dali su i vrsni pjevači i glazbenici, od Domagoja Dorotića, prvaka tenora HNK-a sa skadbama Ave Marija (J.S.Bacha), Bliže o Bože moj (Lowell Mason), Panis Angelicus (Cesar Franck), preko Marte Bradić, sopranistice u pratnji prof. Mirte Lončarević na harfi sa pjesmama Upravi korake moje Anđelka Igreca i Pjesmom Maloj Tereziji o. Zlatana Plenkovića, OP.
Tu je bila i skladba fra Ivana Lukačića Domine, quinque talenta tradidisti mihi i pjesma O zmnožna Kraljice iz 18. stoljeća koju je izveo Collegium pro musica sacra. Nastupio je i dječji zbor Zvjezdice pod ravnanjem mo. Zdravka Šljivca s dvije vrhunske skladbe Regina coeli od Pere Gotovca i Miserere mei, Deus od G. Allegria, do Salve Mater, gregorijanskog napjeva i psalma Bog mi je svjetlost i spasenje Anđelka Igreca koji su umjetnički otpjevali supružnici Amalija i Marko Štuban.
Koncert je završio zajedničkom pjesmom Marijo, svibnja Kraljice, nakon čega su svi imali priliku u tišini i sabranosti počastiti relikvije sv. Male Terezije i njezinih svetih Roditelja. Tijekom cijeloga dana i duboko u noć grupe hodočasnika slijevale su se u naše svetište da počaste relikvije omiljene Svetice i njezinih Roditelja, dok su sestre cijelonoćno bdjele u prisutnosti Relikvija i preporučivale im nakane i potrebe Crkve, naroda i svijeta.
U ranim jutarnjim satima, u petak, 8. svibnja 2026. godine, vjernici i štovatelji obitelji Martin zajedno sa sestrama izmolili su Jutarnju Časoslova, nakon čega je uslijedila sv. Misa koju je predslavio vlč. Krunoslav Kolar. Uz njega su bili: preč. Željko Nestić, vlč. Mario Brezak, vlč. Martin Krizmanić, te bogoslovi: Fabijan Križanović, Amadej Anić i Luka Tkalec i ministranti Tomislav Skender i Luka Balaško.
Misno slavlje animirali su čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.
U uvodnim mislima, vlč. Kolar je rekao da smo se okupili kako bismo proslavili Gospodina koji je divan u svetima svojim. Te je između ostalog spomenuo kako se na poseban način susrećemo s proslavljenom Crkvom, tako se 8. svibnja spominjemo prvog ukazanja sv. Mihaela arkanđela na brdu Gargano, zatim rođendana bl. Alojzija Stepinca, sv. Ivana Vianneya i sv. Šarbela Makhlufa i još mnogih drugih likova. Također je istaknuo da se danas spominjemo i onog događaja kada se iz Sikstinske kapele digao bijeli dim prošle godine i kada smo dobili novog papu Lava XIV.
„Prožima nas ovo otajstvo koje nam govori da je svatko od nas, bez obzira na stalež, pozvan na svetost. Pozvani smo svidjeti se Bogu ljubeći Boga i čovjeka,“ istaknuo je.
Misao vodilja nadahnute homiliji bila je poziv na ljubav. Tako je između ostaloga rekao da je molitva pred relikvijama svetaca posebna milost. Kada se nalazimo pred zemnim ostatcima određenog sveca, zahvalni smo za dar primjera poticajnog i nadahnjujućeg života, te se utječemo zagovoru svetaca koje je Bog čudesima potvrdio da se nalaze kod njega.
„Crkva časti nemali broj svetaca koji su povezani krvnom vezom, kao npr. sv. Bazilije čiji su baka, braća i sestra sveci, zatim sv. Monika i njezin sin Augustin, potom brat i sestra Benedikt i Skolastika. Tu su sveci iz dinastije Arpadović: sv. Stjepan, sv. Emerik, te utemeljitelj zagrebačke nadbiskupije sv. Ladislav. Nemoguće je zaboraviti obitelj Zaharije, Elizabete i Ivana Krstitelja, apostolsku braću Andriju i Šimuna Petra, te Jakova i Ivana. Dakako, uzor svima je nazaretska obitelj Isusa, Marije i Josipa. U tu skupinu svetih obitelji pridružujemo i obitelj Martin, pred čijim se relikvijama nalazimo. Doista, možemo reći da nas je pohodila sveta obitelj plodna ljubavlju. Upravo u tome i jest svetost, kako nas poučava sam Gospodin, koji na Posljednjoj večeri oporučno ostavlja – ljubav. Ona je posebno očitovana u Isusovom predanju pod prilikama kruha i vina, ali i u pozivu na ljubav koji je izrečen kroz gestu pranja nogu, kao i kod konkretne riječi: Ljubite jedni druge,“ istaknuo je.
U nastavku propovijedi protumačio je da ljubiti svakog čovjeka pa i neprijatelja znači željeti mu spasenje njegove duše. Ljubiti čovjeka znači privući ga Kristu, pomoći mu na putu vjere, ali i pokazati tu ljubav u konkretnim djelima. Ljubiti znači predati se, bez da se traži išta za sebe. Biti ljubav u srcu Crkve poziv je koji je na sebe preuzela sv. Mala Terezija shvativši da je to najizvrsniji i najsigurniji put kojim se dolazi Bogu.
Potom je spomenuo da su srca Ljudevita i Zelije bila potpuna otvorena Božjoj ljubavi iz koje se rodilo devetero djece, osvrnuvši se na današnje obitelji i njihove probleme i poglede na brak, vjeru i sakramente. Isto tako je istaknuo da je obitelj Martin primjer koji treba nasljedovati. Prvo što treba naučiti jest da je vezivno tkivo supružnika sam Bog koji posvećuje ljubav supružnika. Obitelj koja moli zajedno, ostaje zajedno. Obitelj koja zapostavlja zajedničku molitvu, nedjeljnu misu ne može očekivati zajedništvo. Obitelj koja si ne pomaže međusobno, ne može očekivati blagoslov za budućnost. Tamo gdje je ljubav, tamo je i otvorenost životu, neka su od promišljanja vlč. Kolara.
Potom je potaknuo sve prisutne da si kao najvažniju molitvenu nakanu koja proizlazi iz pohoda ove svete obitelji Martin našem narodu uzmu molitvu za dobra duhovna, osobito svećenička zvanja, da hrvatske obitelji budu otvorene Božjem životu i da šire svoju ljubav kroz nove živote koji će nadalje Kristovu ljubav širiti kroz svećenička, redovnička i obiteljska zvanja.
Poticajnu homiliju završio je molitvom sv. Maloj Tereziji i njezinim Roditeljima sa željom da svi budemo ljubav koja živi svoju vjeru s pogledom nade prema vječnosti.
Nakon sv. Mise, vjernici su mogli provesti još koji trenutak u tišini i u prisutnosti svete obitelji Martin, a potom su je ispratili pjesmom Moj mir i radost, o. Kamila Kolbea i pjesmom Marijo, svibnja Kraljice. Relikvije su nastavile svoj put do crkve sv. Male Terezije u Miramarskoj, a Karmel je prebirao u svojim molitvama milosne trenutke koji su mu bili darovani.
