O. Karlo Mario Petrović, CPPS predslavio je misu uoči Stepinčeva, u nedjelju, 9. veljače u Karmelu u Brezovici.
Na početku misnog slavlja o. Petrović rekao je da je ovo i treći dan priprave za blagdan bl. Alojzija Stepinca koji je utemeljio brezovički Karmel odakle je krenula karmelska karizma u našoj Domovini.
U homiliji osvrnuo se na nedjeljna misna čitanja, osobito na Evanđelje (Lk 5,1-11), te ustvrdio da Božja Riječ govori o pozivu, o susretu s Kristom. Svaki nas susret s Isusom mijenja, tako i ovaj današnji, rekao je. Istaknuo je da se oko Isusa gurao silan narod da bi čuo Riječ Božju. Međutim, od silnog mnoštva, samo je do nekih doprla ta Riječ i promijenila ih. Oni su postali Isusovi učenici i odazvali se na Njegov poziv.
Među njima bio je i Šimun Petar koji nije razumio Božju logiku, ali je ipak bacio mreže na Isusovu riječ i ulov je bio bogat. Puno puta kada Bog nešto traži od nas i kad ga poslušamo, imamo bogat ulov. No, događa se da često ne slušamo Božji glas i da zbog toga imamo prazne mreže, primijetio je.
Istaknuo je kako je bitno biti spreman odgovoriti na Božji poziv. Da se bl. Alojzije Stepinac nije odazvao pozivu, mi danas ne bismo bili u ovom samostanu i crkvi. Poziv je tamo gdje nas Bog želi. On traži našu suradnju, rekao je.
Ponekad nije jednostavno odlučiti se i slijediti Isusa. No, Isus kaže: „Ne boj se!“ Kada Bog dotakne srce, daje snagu i milost da se odgovori na njegov poziv, tada je čovjek sposoban ostaviti sve i poći za Gospodinom, pojasnio je.
Poručio je da smo svi pozvani biti kraljevi, proroci i svećenici. Biti kralj znači vladati nad sobom, imati samokontrolu nad svojim mislima, riječima i djelima. Biti prorok znači naviještati Božju riječ. Da bismo ju mogli naviještati, moramo je prije toga prihvatiti i poznavati. Biti svećenik znači prinositi Bogu žrtvu hvale. To će reći da smo pozvani u svemu biti zahvalni Gospodinu; zahvalni za sve ono s čime se susrećemo u svakidašnjici našeg života, zaključio je.
U brezovičkom Karmelu je drugi dan trodnevne priprave za Stepinčevo subotu, 8. veljače misu predslavio don Anto Stojić, SDB.
U uvodnim mislima potaknuo je okupljene da otvore svoja srca da spoznaju kako slijediti primjer velikih ljudi „koji su nam zasvjedočili snagu ove iste euharistije koju mi danas slavimo“.
Misao vodilja homilije bila je vjera i postojanost bl. Alojzija Stepinca. Rekao je da je vjera jako važna u ljudskom životu; najvažnija. Bl. Alojzije Stepinac može nam biti u mnogočemu primjer i uzor, poručio je.
„Vjerujem kad bismo ga zapitali u čemu bi htio da nam bude primjer; u čemu da ga nasljedujemo, odgovor bi bio – u vjeri. U onoj vjeri s kojoj je 1946. na montiranome procesu izjavio: ‘Kad vam oduzmu sve, ostaju vam dvije ruke. Sklopite ih na molitvu i tada ćete biti najjači’. To je istina. On je našao tu snagu u molitvi i svojom vjerom je zadivio hrvatsku i svjetsku javnost. On je trpio i u trpljenju nalazio snagu uzdajući se jedino u Gospodina, što i njegovo geslo kaže: ‘U Tebe se, Gospodine, uzdam’ i nije se postidio. Njegov mukotrpni put do oltara potvrđuje da je uzvišeno biti svet, živjeti po vjeri i u vjeri i kada to svijet teško prepoznaje“, istaknuo je don Anto.
U nastavku homilije rekao je i to da je vjera slična kralježnici. Čovjek koji ima bolesnu kralježnicu ne može stajati, ne može hodati. Tako je i s vjerom; ako nam je vjera slaba, ne možemo stajati, ne možemo uspravno hodati kroz život. Ostajemo nesigurni, ustvrdio je.
Nadalje spomenuo je da je najvažnije u životu učiti vjerovati. Sve što nas uče u školi je kako da se u svijetu snađemo, a vjera nas uči kako pronaći put u život vječni.
Istaknuo je, između ostalog, da ćemo jednoga dana sve ostaviti i da će nas duša pitati: „Kamo sada?“ Mi duši moramo zajamčiti život spasenja, a to nam daje vjera. Vjera je svjetlo života, protumačio je.
„Evo čuli smo u Evanđelju kako su apostoli išli propovijedati, činili su čuda i izvijestili o tome Isusa, a on njima kaže na to: ‘Hajdemo sada u osamu, na molitvu.’ Čovjek mora raditi. U radu je spas i to je istina, ali vječno spasenje nije u ničemu što mi činimo, već u onome što Bog čini za nas“, zaključio je.
Na kraju homilije zajedno s karmelićankama i vjernicima izmolio je molitvu za kanonizaciju bl. Alojzija Stepinca.
Misno slavlje završilo je blagoslovom i pjesmom Majci Božjoj. Liturgijsko pjevanje predvodile su karmelićanke, a za orguljama je bila s. M. Kristina Jadanić, OCD.
Dugoreški župnik i dekan vlč. Željko Nestić otvorio je misnim slavljem, u petak 7. veljače, trodnevnu pripremu za Stepinčevo.
Na početku misnoga slavlja zaželio je prisutnima da i njihova srca postanu poput Isusova Srca.
U poticajnoj homiliji, nadahnutoj na misnim čitanjima dana (Heb 13, 1-8; Mk 6, 14-29), usporedio je lik i poslanje Ivana Krstitelja s likom i poslanjem bl. Alojzija Stepinca. Tako je između ostalog rekao da je Ivan Krstitelj čovjek koji nije uzmicao pred raznim prijetnjama, ljudskim obzirima, koji nije pregovarao sa zlom, već je jasno i glasno navještao dolazak Gospodnji, ravnao staze i pripravljao put. Konačno zbog te Istine prolio je vlastitu krv, kao i mučenici koje ovih dana spominjemo; Pavao Miki, sv. Agata, sv. Blaž, pa tako i bl. Alojzije Stepinac, misli su propovjednikove.
„Onaj princip koji promatramo kod Ivana Krstitelja nastavlja se ponavljati kroz povijest pa skroz do današnjeg dana. Kad god se pojavi netko tko uzdrma ustaljene strukture, tko poziva na obraćenje, tko ne dopušta da se istina prilagođava ljudskim željama – dolazi progonstvo. Konačno, tako nam i Isus obećava u Evanđelju na više mjesta. Tako je bilo s Ivanom Krstiteljom, tako je bilo s Alojzijem Stepincem, tako je i danas. Bog i danas poziva ljude koji uznemiruju tuđe savjesti. Svijet tada stoji pred dvjema mogućnostima: obratiti se i krenuti novim putem ili pokušati ušutkati glasnika, misleći da će tako utišati i samu Istinu“, naglasio je vlč. Nestić.
Također, istaknuo je da Gospodin traži i dalje svoje glasnike, one koji će učiniti da se Riječ čuje. Bl. Alojzije Stepinac bio je neumorni i neustrašivi svjedok Božje Riječi. Kod Stepinca ostaje neupitno da je ostao glas Božji i zbog toga je bio progonjen. I kao takav, morao je proći putem svih pravednika kroz povijest; putem progona i patnje. Ivan Krstitelj je upozorio Heroda da ne smije imati ženu svoga brata i zato je izgubio glavu, dok je bl. Alojzije svjedočio da je Isus Krist Bog i da je za njega spreman umrijeti i bio je osuđen na montiranom procesu. I sv. Ivan i bl. Alojzije prolili su krv za Istinu i glas je možda utihnuo, ali Riječ je ostala živa.
To nam danas postavlja pitanje: Jesmo li revni glasnici Božje Riječi koji svojim životom uznemirujemo tuđe savjesti, ili se samo smatramo deklarativnim vjernicima, a u praksi radimo po svome?, upitao je.
Vlč. Nestić završio je svoju nadahnutu homiliju sa željom da dopustimo da nas Glas Božji dotakne, da se u nama nastani i postane Riječ koja mijenja naš život. „Neka nam ovo slavlje, koje je ujedno slavlje Neba, donese nutarnju preobrazbu. Neka u nama Bog učini božanskim sve ono što još uvijek nije posve Njegovo. Tako nećemo biti samo oni koji se dive bl. Alojziju Stepincu, nego ćemo biti oni koji njegov primjer i žive“, poručio je.
Misno slavlje pratile su svojim skladnim pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD, a vjernici su im se pridružili.
ove godine posvjedočili su svoju ljubav prema Gospodinu i prema našem Karmelu župljani župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Vukovine. Naime, u subotu, 26. listopada 2024., obradovali su nas svojim velikodušnim darivanjem plodova svojih polja, vrtova i vinograda, kao i drugim kućnim potrepštinama. Dugogodišnju plemenitu tradiciju koju je marno i revno vodio dosadašnji župnik preč. Đuro Sabolek, nastavio je i njegov nasljednik, novoimenovani župnik župe Vukovina, vlč. Siniša Hegedušić, kao i župni vikar vlč. Hrvoje Bušić. Dobrota je uvijek zarazna i privlačna tako da su se dosadašnje snage obnovile pojačanim mladim silama, bogatima dobrote i poleta, na radost sviju nas.
Među njima bili su: Zlatko Galeković, zvani Kiki, Mladen Štuban, Zorica Cvetnić, Gabriel Cvetnić, Željko, Ana, Damjan i Marta Ježovit, Stjepan, Igor, Maja i Lucija Britvec, Mario i Janko Cvetnić, Anđelko Kasunić, Mirko Vincek, Matija Kos, Vedran Hižar, Marko Vinetić, Noa Posavec i Dizma Božić.
Tom prilikom, sjetili su se svojih dosadašnjih kolega i prijatelja koji su zdušno svake godine donosili zimnicu u Karmel i darivali svoje snage i svoje vrijeme Karmelu. Ove godine darovali su Karmelu svoje strpljivo prihvaćanje križa bolesti i svoje molitve, a to su Zlatko Galeković, zvani Šeri i Goran Vincek, dok nas neki već prate iz sretne vječnosti.
Kao i svake godine, tako je i ove, posebno sudjelovala u prijevozu zimnice tvrtka PPS Galeković iz Mraclina, darujući svoja vozila za transport darova.
Sve njih, kao i sve župljane župe Vukovina, Karmel prati svojom dnevnom molitvom i zagovara pred Licem Svevišnjega.
Dao Gospodin da se dobrota, plemenitost i darežljivost umnažaju na svim područjima života i da čineći dobro jedni drugima, duhovno rastemo pred Gospodinom, kako bi i po nama svijet postane bolji, radosniji i svetiji, a dragi Bog više prisutan u njemu.
Svečanim prijepodnevnim i večernjim misnim slavljem u utorak, 15. listopada 2024., proslavile su sestre karmelićanke u Brezovici svetkovinu sv. Terezije Avilske, svoje duhovne majke, obnoviteljice karmelskog reda, naučiteljice Crkve, spisateljice i mističarke. Prečasni Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji predslavio je poldanju svetu misu, a mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, predvodio je večernju svetu misu.
Uz preč. Pavlakovića koncelebrirali su preč. Mijo Matošević, vlč. Damir Ceković, vlč. Ivica Zlodi i vlč. Krunoslav Kolar. Tu je bio i sjemeništarac Gabriel Mrkonjić koji je pročitao misna čitanja, dok je vlč. Damir Ceković navijestio Evanđelje, a vjernicima su na raspolaganju za sakrament pomirenja i primanje Gospina škapulara bili o. Jakov Milić, OCD i vlč. Željko Nestić.
U nadahnutoj homiliji preč. Pavlaković prisjetio se riječi sv. pape Pavla VI. koje je izgovorio u prigodi proglašenja sv. Terezije Avilske naučiteljicom Crkve: „Književni genij nevjerojatne plodnosti, učiteljica duhovnog života, kontemplativna kao nitko drugi i neumorno aktivna. Velika osobnost, jedinstvena, a ipak toliko ljudska i privlačna.“ Potom je naglasio da je puno ime sv. Terezije Avilske bilo Terezija od Isusa. To će reći da je ona bila Isusova, a da je On bio njezin zaručnik i prijatelj. Na takvo duhovno prijateljstvo upućivala je i druge. Za življenje takvog prijateljstva potrebne su joj bile godine i godine da bi od osrednjosti u redovničkom i molitvenom životu postigla savršenost i potpunu sjedinjenost s Gospodinom, te da bi njezina duša postala plodno tlo za Božju milost.
Propovjednik je rekao da je najznačajnije Terezijino djelo Zamak duše, u kojemu Terezija opisuje svoj nutarnji život, nutarnju čežnju kao putovanje koje ide od vrata do središta dvorca: „Biti izvan dvorca simbolizira otuđenje, a biti unutra, u sredini, simbolizira čistoću i intenzitet života. Otići prema središtu znači ponovno otkriti sebe, otkriti sve intenzivnije Božju nazočnost, koja živi u središnjoj sobi. U posljednjoj je sobi duša ispunjena savršenstvom, težnjom i konačnim ciljem kršćanskog života. To je mjesto punine koja se ostvaruje u zajedništvu s Kristom.“ Vrata za ulazak u dvorac po sv. Tereziji jesu molitva i meditacija, koja nas usmjerava na Boga i omogućuje nam da istinito vidimo brata čovjeka i njegove potrebe, kao i potrebe svijeta i našega vremena.
„Sveta Terezija je pronašla ‘put savršenstva’ u svom životu i nastojala ga je prenijeti i drugima. Svako vrijeme i svaki svetac imaju svoje vlastite putove, ali uvijek vrijedi poticaj da tim putovima treba hrabro koračati i svjedočiti Božju prisutnost. I ovi putovi, naši, kojima mi danas hodamo u ovom našem vremenu, trebali bi biti za nas svjedočanstvo nade: svjedočanstvo nade za Crkvu u svijetu i u našoj Domovini; svjedočanstvo nade za sve one koji pate, koji su pritisnuti nevoljama; svjedočanstvo nade u bolje sutra, u pravednije sutra, u poštenije sutra“, poručio je preč. Pavlaković, pozvavši na kraju homilije prisutne vjernike da nadu koju nose u sebi kao kršćani pruže ovome svijetu, te da im u tom nastojanju bude primjer i nadahnuće sv. Terezija Avilska.
Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. Bonite Kovačić. Nakon svečanog blagoslova vjernici su imali priliku iskazati štovanje relikviji sv. Terezije Avilske te preporučiti sestrama u molitve svoje potrebe i nakane.
Na početku večernjeg misnog slavlja mons. Sente pozdravio je prisutne hodočasnike i sestre te rekao da je ova svečana euharistija zahvala dragom Bogu i sv. Tereziji Avilskoj Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca za primljene brojne milosti. Na poseban način to je zahvala za značajne ovogodišnje obljetnice: 50. obljetnicu posvete Nacionalnog svetišta sv. Josipa, 10. obljetnicu smrti graditelja svetišta mons. Marijana Radanovića, 40. obljetnicu obnovljenog izdavanja Glasnika sv. Josipa i 60. obljetnicu objavljivanja župnog lista, te 6. obljetnicu nacionalnog susreta članova Molitvenih vjenčića Prečistog Srca Josipova. Te obljetnice svetište je proslavilo 12. listopada ove godine svečanim misnim slavljem koje je predvodio mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup. Stavljajući sve te događaje u molitve sestara, predslavitelj je podsjetio vjernike da je sv. Terezija Velika prva skrenula pogled na sv. Josipa i da se od tada sv. Josip zdušnije slavi u svetoj Crkvi.
Polazeći u homiliji od Evanđelja svetkovine o susretu na zdencu između Isusa i Samarijanke, mons. Sente je primijetio da, iako je Isus Izvor žive vode, ipak traži od žene piti. Tu žeđ će ponoviti još jednom na križu riječima: „Žedan sam“. Propovjednik se zapitao: „Kako to da Isus, koji je Izvor, traži od stvorenja da mu daje piti?“ Zaključio je da Isus traži suradnju čovjeka. Neprestano zapošljava čovjeka, daje mu poslanje. Bog daje, ali i traži našu suradnju s kojom će utažiti glad i žeđ svakog čovjeka.
U nastavku homilije mons. Sente je usporedio Samarijanku sa sv. Terezijom Avilskom. Naime, obje su živjele običnim životom, no dragi Bog svakoj od njih pristupa, ulazi u redovitost njihovog života. Kod Samarijanke traži da mu da piti, a kod sv. Terezije traži da bude sveta redovnica. Traži da ga napojimo s onim što imamo i što jesmo. Obje iz istinskog susreta s Gospodinom shvaćaju da je On pravi Bog. I mi smo, kao i one, pozvani napajati se na tom izvoru Božje ljubavi, Izvoru žive vode, zaključio je propovjednik.
Zbor svetišta sv. Josipa pod ravnanjem s. Blandine Rakarić i uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića animirao je misno slavlje svojim oduševljenim pjevanjem.
Svetim misama prethodila je molitva svete krunice i Večernja Časoslova. Nakon večernje svete mise hodočasnici su iskazali štovanje relikviji sv. Terezije Avilske, a druženje se nastavilo u sestarskoj govornici.
Ovogodišnje tradicionalno hodočašće urednika, djelatnika i prijatelja Glasa Koncila i Malog Koncila u Karmel u Brezovici odvijalo se u znaku 85. obljetnice osnutka brezovičkog Karmela i kraja proslave 60. obljetnice djelovanja Glasa Koncila.Misno slavlje u četvrtak 10. listopada 2024. predslavio je mons. Ivan Miklenić, kanonik i arhiđakon zagorski, najdugovječniji glavni urednik i višegodišnji ravnatelj Glasa Koncila.
Na početku misnoga slavlja, Branimir Stanić, glavni urednik i v.d. direktora Glasa Koncila, pozdravio je sve prisutne, a osobito predvoditelja misnog slavlja te sestre karmelićanke kojima je čestitao 85. obljetnicu njihovog dolaska na tlo Hrvatske zahvaljujući pozivu bl. Alojzija Stepinca. Naglasio je da dolaze u Karmel na kraju proslave 60. obljetnice dopuštenja tiskanja Glasa Koncila, upravo na blagdan sv. Male Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica.
U zahvalnom hodočašću sv. Maloj Tereziji djelatnici Glasa Koncila prisjetili su se svih onih koji su služili i služe u Glasu Koncila, a na poseban način don Živka Kustića koji se preselio Gospodinu prije deset godina i djelatnice i novinarke Smiljane Rendić uz njezinu tridesetu obljetnicu preminuća.
„Ovdje nismo došli sami. Donosimo naš Glas Koncila, ali u srcima i sve naše obitelji i sve naše bližnje, bilo da smo došli kao suradnici, umirovljeni djelatnici, prijatelji ili kao djelatnici Glasa Koncila. Za nas ovo nije poslovni put nego duhovno putovanje“, rekao je glavni urednik Stanić.
U nadahnutoj homiliji, mons. Miklenić je istaknuo kako je ovaj pohod i susret izraz zajedničkog štovanja i zahvalnosti sv. Maloj Tereziji koja sve nas vodi k svojoj jedinoj i najvećoj ljubavi – Isusu Kristu, s kojim je jedino moguće prebroditi sve krize, strahove i tjeskobe te ne samo opstati, nego i ostvariti napredak.
Dok je sestrama čestitao značajnu obljetnicu, prisjetio se riječi koje im je nadbiskup Kutleša uputio na dan same proslave jubileja, na Karmelsku Gospu. Nadbiskup im je tada rekao: „U ovih 85 godina vašeg samostana, vi ste bile stup molitve i duhovnog života. Vaša ustrajnost i predanost molitvi donijele su mnoge plodove za ovu mjesnu Crkvu. Vaše molitve nas sve jačaju i nadahnjuju. One su izvor milosti i blagoslova za mnoge duše. Toga trebate biti svjesne i, nastojeći oko svojih Pravila, dostojanstveno se uzdignuti iznad mogućih uspoređivanja ili osporavanja načina na koji netko drugi živi karmelsku baštinu i duhovnost.“
U molitve sestara posebno su uključeni urednici, djelatnici i suradnici Glasa Koncila, rekao je mons. Miklenić.
Osvrnuvši se na njihovu nebesku zaštitnicu, sv. Tereziju od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, spomenuo je crticu iz Terezijinog života koja govori o tome kako je u njezinom samostanu živjela sestra koja je imala dar da joj bude u svemu neugodna, a Terezija se prema njoj ponašala s puno pažnje, poštovanja i ljubavi. Sestra je to primijetila i upitala ju je što ju to tako privlači k njoj kad joj se uvijek smiješka. Zna se, Tereziju je privlačio Isus koji je bio skriven u dnu njezine duše.
Mons. Miklenić pozvao je prisutne da i oni tako gledaju na ljude koji su im neugodni jer to je pravi blagoslov za njih i za ljude koji su im teški: u njihovim dušama prepoznati skrivenog Isusa.
„Ovaj današnji pohod i susret u Karmelu još je jedna prilika djelatnicima Glasa Koncila, kao i nama ostalima, za zahvalu Gospodinu i svetoj zaštitnici Maloj Tereziji za sva dobra koja je Glas Koncila kroz minulih 60 godina pridonio našoj Crkvi i našem narodu. Posebno danas treba zahvaliti Gospodinu i nebeskoj Zaštitnici što Glas Koncila već petu godinu bez ijednog svećenika u radnoj zajednici uspješno ustraje u časnom, sve boljem i uspješnom služenju našoj Crkvi i našem narodu. Čestitam svim sadašnjim djelatnicima na tome i pozivam ih da sav svoj trud i rad u radnoj zajednici Glasa Koncila prepoznaju kao izvršavanje poziva na služenje Gospodinu, na svjedočenje svoje osobne ljubavi prema Bogu, Crkvi i svome hrvatskome narodu“, poručio je.
Osvrnuo se potom na mnogostruke tjeskobne trenutke u kojima živi današnji svijet, te krize kroz koje prolazi i Katolička Crkva, a jednako tako i na bujanje suvremenih sve agresivnijih ideologija, kao i na potpuni kaos informiranja i dezinformiranja, u kojemu kao da svatko misli da sve dobro zna, a zapravo većina ne zna gotovo ništa. U takvim trenutcima važno je sjetiti se da je Crkva Božja ustanova, da ima božansku snagu, da je u povijesti bila sposobna oživjeti razrušene civilizacije i uskrisiti propadajuća društva. Ta božanska snaga dolazi Crkvi kao milost Isusa Krista koji nikad ne napušta svojih. Što je tjeskoba veća, to bismo mi trebali biti otvoreniji i bliži Kristu Gospodinu jer jedino s njim možemo nadvladati sve kušnje, probleme i izazove, poručio je mons. Miklenić.
„Neka nam sv. Mala Terezija svojim zagovorom izmoli milost da svi trajno rastemo u pouzdanju u Gospodina i tako se, surađujući s Božjom milošću, othrvamo svim strahovima i tjeskobama i ustrajemo u izgradnji Božjega Kraljevstva, novoga svijeta istine, pravde, slobode, ljubavi i mira.“
Tradicionalni blagoslov Terezijinih ruža nije izostao, kao ni pjesma Kraljici Svete Krunice te prijateljski susret u govornici Karmela, uz preporuku u molitve i daljnju duhovno-prijateljsku suradnju.
Štovatelji Gospe Karmelske i sestre karmelićanke proslavile su zaštitnicu svoga Reda, samostana i crkve, Majku Božju Karmelsku, proštenjem u nedjelju, 21. srpnja. Središnje misno slavlje predslavio je p. Sebastian Šujević, DI, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.
U uvodnim mislima uveo je vjernike u slavlje Gospe Karmelske te je između ostalog rekao i to da karmel označuje plodnu vrtnu zemlju koja je natopljena Božjom milošću i neprestano donosi plodove. Isto tako je rekao da je to mjesto prisutnosti živoga Boga, Božje miline, ljupkosti i Božjeg djelovanja.
U homiliji, p. Šujević je istaknuo da toga dana Karmel stavlja pred njih, kroz Riječ Božju, najprije Iliju proroka koji se povlači u samoću i moli Gospodina. Prorok je osoba koja ostvaruje duboku poveznicu s Gospodinom, prenoseći ljudima od Boga riječ utjehe, ohrabrenja, ukora, ozdravljenja, smjernica i savjeta, te poziva na obraćenje. Prorok čini djela koja mijenjaju srca ljudi. Plod njegova djelovanja je jaka kiša milosti koja je donijela utjehu i nadu Izraelu, milost nakon suše, radost nakon žalosti, utjehu nakon udaraca…
Nadalje je rekao da „smo svi mi po krštenju proroci“; jedan otac u obitelji na jedan način, jedna majka u obitelji na jedan način, jedan doktor na poslu na jedan način, jedan svećenik u službi na jedan način i tako redom. Mi smo ti donositelji Boga koji nam daje nadahnuća da molimo i činimo dobra djela, poručio je.
„Drugo čitanje i Evanđelje nam prizivaju u svijest Božju snagu da shvatimo da nismo sami. Mi smo hodajući hramovi Božji. Nosimo Boga u svijet doprinoseći Kraljevstvu nebeskom. Vani može bijesniti rat, oluja, ali u srcu to bogatstvo je nepromjenjivo“, rekao je.
U nastavku homilije je istaknuo da su uz Isusov križ stajale žene velikoga srca. Tako i u Karmelu ima mnoštvo žena koje stoje uz Isusa i donose radost, utjehu i mir na ovaj svijet.
„Isus nam daje dar; daje nam svoju Majku, savršenu, bez grijeha začetu, punu Duha Svetoga, koja se brine za nas, štiti i brani nas. Koliko smo privilegirani, blagoslovljeni! Daje nam sestre u Karmelu da se mole za nas i Majku Božju da se zauzima za nas kod Gospodina. Zahvalimo Gospodinu za taj dar“, zaključio je.
Na kraju misnog slavlja o. Danijel Čolo, OCD, zahvalio je ocu provincijalu na predvođenju euharistijskog slavlja i na prigodnoj homiliji, kao i mješovitom župnom zboru „Sv. Cecilija“ iz Vukovine koji je svojim pjevanjem uzveličao misno slavlje pod ravnanjem orguljaša dr. sc. Branka Pucekovića.
Kroz čitav dan bilo je prigode za sakrament ispovijedi, kao i za primanje Gospinog škapulara.
Proštenje Gospe Karmelske otvorio je jutarnjom misom vlč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću. Uz njega je asistrirao vlč. Andrija Miličević. Misno slavlje su pjesmom animirale čuvarice svetišta uz pratnju s. M. Kristine Jadanić, OCD.
Vlč. Vučak se u svojoj homiliji osvrnuo na Evanđelje istaknuvši da biti uz Isusov križ ne znači prihvatiti samo one tri godine Isusova djelovanja kada je ozdravljao, hranio, činio čudesa,… Biti uz križ Isusov znači uzeti svakog dana svoj križ, zagrliti ga i ići za Isusom po primjeru Gospe Karmelske koja je pokazala kako ljubiti i slijediti Isusa. Poručio je nadalje kako je na nama da idemo i djelujemo, da činimo dobro i da uvijek imamo uprt pogled u Isusa Krista koji nam pokazuje svojim životom kako misli na nas, a ne na sebe. Na kraju homilije je potaknuo vjernike neka njihova molitva bude Marijina molitva, neka podignu oči prema nebu i da po zagovoru Gospe Karmelske dođu na vrh brda Karmel u Vječnost.
Župni vikar župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini, vlč. Domagoj Topić, predvodio je hodočasničku zavjetnu misu spomenute župe. U homiliji se vlč. Topić osvrnuo na blagdanska čitanja, osobito na prvo čitanje i na Ilijinu vjeru i pouzdanje po kojemu Bog uslišava njegovu molitvu. Zatim je istaknuo kako je Bog uvijek s nama, ne samo kad ga trebamo, već u svim situacijama života. Isto tako je rekao da se s malo vjere ne boje obratiti dragom Bogu i da ne zaborave da su došli u Karmel svjedočiti živu vjeru. Podsjetio je okupljene da je Crkva obitelj koju treba živjeti. Misu je svojim pjevanjem uzveličao ženski zbor iz Mraclina pod ravnanjem prof. Antuna Kotteka.
Proštenje Gospe Karmelske završilo je s večernjom misom koju je predslavio p. Marko Kornelije Glogović, OSPPE, iz Svetica kraj Ozlja, a koju su animirale svojim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. Uz njega je suslavio Željko Kovačević, trajni đakon iz Pisarovine.
U svojoj homiliji p. Glogović posebno se osvrnuo na škapular i njegovo značenje. Tako je rekao između ostalog i to da je škapular neizrecivo skriveno bogatstvo, vanjski znak pripadnosti i zajedništva s Blaženom Djevicom Marijom, „zato smo pozvani da dopustimo da Majka Božja djeluje u našem životu“. Odjeća ne čini čovjeka, ali puno govori o čovjeku. Isto tako je rekao da nam je Gospa toliko potrebna da živimo život koji se isplati živjeti. Jednako tako je naglasio da riječ Mirjam znači i mali oblak prema spisima sv. Jeronima koji je opisao četrdeset i dva značenja imena Mirjam. Također je istaknuo kako su svi pozvani, a ne samo sestre, živjeti ono karmelsko, a to je slušanje, osluškivanje što vodi do poslušnosti. Svi su pozvani na život svetosti, a svetost je sretnost, naglasio je.
Večernjoj misi prethodila je molitva Večernje Časoslova, a nakon svake mise hodočasnici su mogli preporučiti svoje nakane i molitve sestrama karmelićankama te ih pozdraviti kod njihove rešetke.
Klauzurne sestre karmelićanke u Brezovici proslavile su u utorak, 16. srpnja, svetkovinu Gospe Karmelske i 85. godišnjicu utemeljenja svog Karmela svečanom misom u samostanskoj crkvi koju je predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.
Karmel u Brezovici je utemeljio – podsjećamo – bl. Alojzije Stepinac, a na blagdanskoj je euharistiji, uz nadbiskupa Dražena Kutlešu, suslavilo 15-tak svećenika, među njima generalni tajnik HBK-a Krunoslav Novak i domaći župnik Zvonko Vuković koji je uoči mise uputio prigodnu riječ.
Same sestre su iz klauzurnog dijela samostana liturgiju pratile pjesmom, a nadbiskup Kutleša im je, čestitajući obljetnicu, rekao da su one u 85 godina svog djelovanja bile stup molitve i duhovnog života, te da je njihova ustrajnost i predanost molitvi donijela mnoge plodove za zagrebačku Crkvu.
„Drage sestre, neka vam ova godišnjica bude podsjetnik na važnost i snagu vaše molitve. Molitva je najveća snaga svijeta. Vaša posvećenost molitvi nadahnjuje i nas da vjerujemo u snagu molitve i Božjeg djelovanja u našem suvremenom svijetu. Molitveni vapaj vašeg srca k Bogu neka bude satkan od vapaja braće i sestara koji ne znaju kako moliti, neka im posreduje milost Duha Svetoga koji preobražava lice ove zemlje.“
Poručio im je da – postavljene kao grad na gori ili svjetiljka na svijećnjaku – „vidljivo predstavljaju cilj kojemu putuje cijela Crkva“, kao i da su plodovi karmelske pobožnosti „postali darom cijeloj Crkvi“. Svoje je promišljanje nadbiskup usmjerio nadalje na tri stvarnosti koje smatra važnima u poslanju sestara. Prva je primjer Blažene Djevice Marije, zaštitnice Karmela. Utoliko je rekao kako „nije slučajno da su prvi pustinjaci okupljeni na gori Karmel Mariju izabrali za zaštitnicu“.
Iskusili su da njezin naslov ‘Majke’ nije slika, već zbilja. Život kontemplacije Božjih otajstava i traženja njegova lica oponašanje je Marije koja je, iako majka Spasiteljeva, uvijek ostajala njegova ponizna učenica koja revno razmatra riječi i čine svoga Sina, poručio je uz ostalo zagrebački nadbiskup .
Druga pak stvarnost koju propovjednik smatra važnom u poslanju karmelićanki je njihova uloge u srcu opće Crkve – te kako je rekao – ‘i za Crkvu’ o čemu je naglasio:
„Čistoća srca kojoj težite, točnost u vršenju pravila, zagovorna molitva i suosjećanje s ranama svijeta ono je što Crkva od vas očekuje. Kontemplativna molitva je pogled usmjeren na Isusa čije nam svjetlo pomaže da se vidimo u svjetlu njegove istine i njegova suosjećanja za sve ljude. Čistima srcem je obećao Boga gledati. Crkva stoga, prepoznajući blago i zasluge kontemplativna života, na vas gleda s puno nade i očekivanja“, rekao je.
U Karmelu su sestre po životu molitve – rekao im je i to – neprestano izložene Božjem pogledu koji čisti njihova srca i poglede, kao i da je boravak u Karmelu privilegij koji nije moguć onima koji žive užurbanost i različite im brige ne dopuštaju mir kontemplacije.
Mnogo je takvih i u Crkvi, među radnicima na njivi Gospodnjoj, tako da je prisutnost klauzurnih sestara potrebna kao pomoć u razabiranju znakova vremena.
Treća točka koju je nadbiskup Kutleša naglasio je da su one zapravo ‘Stepinčev’ Karmel.
Bl. Alojzije Stepinac ga je i kanonski utemeljio i s velikom gorljivošću brinuo oko materijalnog i duhovnog rasta.
Istaknuo je njegov nasljednik u službi zagrebačkog nadbiskupa da je uoči osnutka Karmela u Brezovici Stepinac rekao da želi ‘uzoran ili nikakav’ „i kako same svjedočite, svojim je molitvama i blagoslovima natapao prostore ove klauzure“.
„Žarka želja i svijest o potrebi vaše prisutnosti u ovoj zagrebačkoj Crkvi ni danas nije ništa manja. Vrijeme u kojemu živimo i promjene s kojima se Crkva suočava iznutra i izvana zahtijevaju oči stalno uprte u Gospodina i ruke bez prestanka uzdignute na molitvu“, rekao je dodajući i da je ono što je opća Crkva, Majka i Učiteljica, prepoznala i potvrdila u pravilima sestara karmelićanki „pozvane ste posredovati ovoj mjesnoj Crkvi suosjećajući s njome u njezinim potrebama“.
Preuzeto sa www.ika.hr
Cijelu propovijed možete pogledati OVDJE
Nakon središnjeg misnog slavlja koje je predslavio nadbiskup zagrebački mons. Dražen Kutleša, vjernici i sestre sudjelovali su na večernjoj svetoj Misi koju je predslavio vlč. Danijel Hačko, župnik u Brdovcu. Uz njega su suslavili o. Ivan Podgorelec, OCD i vlč. Mario Brezak. Bili su tu ministranti i čitači.
U uvodnim mislima vlč. Hačko je pozdravio sve prisutne vjernike i podsjetio ih da danas slavimo Gospu Karmelsku, onu kojoj se utječemo, koja nas zagovara pred Sinom i da po Njoj dolazimo u nebo. Također je rekao da ovim misnim slavljem zahvaljujemo Gospodinu za 85. godina što su klauzurne sestre karmelićanke prisutne na tlu Lijepe naše.
Nakon pročitanih misnih čitanja, vlč. Hačko je uputio vjernicima prigodnu homiliju u kojoj se osvrnuo na netom pročitana čitanja. Istaknuo je da gora Karmel i sv. Ilija pokazuju prostor na kojem se Bog na zemlji očitovao velikim. U Evanđelju čitamo o događaju Isusove smrti koja se zbila na križu na Golgoti. Vidimo da je gora mjesto susreta s Bogom, mjesto gdje prebiva. Ono što je Božje to je teže i napornije, zato današnji čovjek ostaje u nizini, ne želi se popeti, već ostaje živjeti u okrenutosti prema sebi zaboravljajući drugoga, rekao je.
Isto tako je kazao da riječ „Karmel“ na hebrejskom znači cvatući vrt ili vinograd. U Izraelu vinograd je bio ograđen zidom, pazilo se na njega, bio je vrijedniji više od pšenice i žita. Vinova loza, odnosno vino, smatralo se pićem bogova. Bog Izrael naziva svojim vinogradom jer se jednako skrbi za svoj narod kao vinogradar za svoj vinograd i stalo mu je da donese mnogo ploda. Bog skrbi za svoj narod, što će reći za svoju Crkvu. Naš Bog ne djeluje u sili, on je tihi Bog koji je jedna tiha prisutnost kao što su bili svi oni koji su bili Božje sluge, nenametljivi i tihi, poput Blažene Djevice Marije.
„Kada je davno, prije 85. godina bl. Alojzije Stepinac osnovao ovaj Karmel, htio je da to mjesto bude oaza molitvene prisutnosti za zagrebačku nadbiskupiju. Dvije sestre koje su bile hrvatskoga podrijetla došle su u Brezovicu i osnovale Karmel. To je bio najsretniji dan ondašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Naš Blaženik učinio je mnoge velike stvari, ali jedna od najvećih upravo je ovaj Karmel. To nije bila samo njegova osobna želja, već je prepoznao duhovnu potrebu za svoj narod i nadbiskupiju. Ako gledamo Božjim očima, možemo vidjeti da Bog po sestrama čini čuda,“ ustvrdio je.
U nastavku homilije je pojasnio da je Karmel rasadište vjere, molitve i žrtve. Sestre nose pred Boga sve nas da budemo više Božji. Nadalje je istaknuo da nam je jedino Blažena Djevica Marija uzor i primjer vjere koju bi mi trebali živjeti. Ona je u svojoj slobodnoj volji prihvatila ono što Bog od nje traži.
Bog nam je dao Blaženu Djevicu Mariju koja nam je primjer da u teškoćama života ustrajemo, da ne gledamo ljudskim očima, već da otvorena srca vjerujemo i potpuno se predamo u Božje ruke. Veličina čovjeka je u tome da čitavog sebe preda za Boga i brata čovjeka, zaključio je.
Prije kraju misnoga slavlja vlč. Hačko je čestitao sestrama njihovu svetkovinu i 85. godina njihovog djelovanja u Hrvatskoj, a jednako tako zahvalio im se za njihovo služenje, predanje Bogu, zagovornu molitvu za nadbiskupa, biskupe, svećenike, nadbiskupiju, za potrebe Crkve i svijeta, te im zahvalio što svjedoče da se isplati darovati čitav život dragome Bogu za druge.
Misno slavlje pjesmom su animirale čuvarice svetišta, a Canjugovom skladbom „Ljiljane bijeli“ odale su čast i zahvalu Majci Božjoj. Nakon sv. Mise susret se nastavio u sestarskoj govornici.
Sestre karmelićanke i štovatelji Škapularske Gospe u zagrebačkoj Brezovici proslavili su u ponedjeljak, 15. srpnja 2024., uočnicu svetkovine Gospe Karmelske.
Misno slavlje predvodio je vlč. Vatroslav Siketić.
U homiliji se vlč. Vatroslav osvrnuo na čitanja dana. Spomenuo je sv. Bonaventuru u kontekstu netom pročitanog evanđelja. Između ostalog, rekao je da se ulazi u samu uočnicu slavlja svetkovine Gospe Karmelske sa svecem koji je uspio spojiti franjevačku jednostavnost i učenost, sa sv. Bonaventurom, naglasivši da jedna starica može više ljubiti Boga nego doktor teologije.
Stariji i djeca ne mogu bez pomoći drugih. Stariji svoju sigurnost stavljaju u Gospodina, a djeca znaju da će im On pomoći preko roditelja, misli su propovjednika.
Nadalje je rekao da sretan život nije ništa drugo doli krepostan život obnovljen Kristovom snagom. Istaknuo je kako je sv. Bonaventura prije govorio o Božjem djelovanju, preko kojeg se čovjek čisti i na taj način dolazi do čovjeka koji sliči na Krista, negoli Michelangelo Buonarroti koji je ustvrdio da umjetnici oslobađaju sveca iz kamena.
Zatim je potaknuo vjernike da grade svoje pouzdanje u Gospodina koji je uvijek vjeran i koji će dovesti u zemlju kojom teče med i mlijeko (Ez 20,6), pozivajući ih da se sjete da ne navještaju sebe; već evanđelje, Krista. Odnosno, kazao im je da se sjete, da tko primi evanđelje, prima Isusa, a tko prima Isusa, prima Oca Nebeskoga. Sin odgovara Ocu u poslušnosti do smrti na križu; križu koji je točka orijentacije i poziva na predanje i poslušnost Nebeskom Ocu, istaknuo je.
Potom je pozvao prisutne da budu Božje remek djelo pouzdavajući se u Božju pomoć. Podsjetio ih je da Bog nije nasilan, već čeka da ga se pusti u život. On otvara oči za stvarnosti koje se nazivaju vidljivim i nevidljivim. Kazao im je da nastave hodati zemljom zaogrnuti škapularom, zagledani u Kristovo Lice. Kristovo lice sućuti gleda i želi darovati život. Stoga je potaknuo vjernike da se krijepe misom, mirnom savješću i pričešću.
Na kraju homilije poručio je da Gospodin iz dana u dan, iz godine u godinu, skida sve što je suvišno i suobličuje sebi. „Ustrajno i radosno se utječimo svecima, ali ne samo njima, već i Gospi, da znamo biti dobri, plemeniti i dični ljudi tako uzorne Majke“, zaključio je.
Nakon blagoslova, sestre su zapjevale pjesmu Gospi Karmelskoj povjeravajući joj potrebe i nakane Crkve, karmelskog reda, prisutnih hodočasnika i onih koji su ih pratili putem valova Radija Marije, izvijestio je Karmel u Brezovici.