Archive by Category "Događanja"

ove godine posvjedočili su svoju ljubav prema Gospodinu i prema našem Karmelu župljani župe Pohoda Blažene Djevice Marije iz Vukovine. Naime, u subotu, 26. listopada 2024., obradovali su nas svojim velikodušnim darivanjem plodova svojih polja, vrtova i vinograda, kao i drugim kućnim potrepštinama. Dugogodišnju plemenitu tradiciju koju je marno i revno vodio dosadašnji župnik preč. Đuro Sabolek, nastavio je i njegov nasljednik, novoimenovani župnik župe Vukovina, vlč. Siniša Hegedušić, kao i župni vikar vlč. Hrvoje Bušić. Dobrota je uvijek zarazna i privlačna tako da su se dosadašnje snage obnovile pojačanim mladim silama, bogatima dobrote i poleta, na radost sviju nas.

Među njima bili su: Zlatko Galeković, zvani Kiki, Mladen Štuban, Zorica Cvetnić, Gabriel Cvetnić, Željko, Ana, Damjan i Marta Ježovit, Stjepan, Igor, Maja i Lucija Britvec, Mario i Janko Cvetnić,  Anđelko Kasunić, Mirko Vincek, Matija Kos, Vedran Hižar, Marko Vinetić, Noa Posavec i Dizma Božić.

Tom prilikom, sjetili su se svojih dosadašnjih kolega i prijatelja koji su zdušno svake godine donosili zimnicu u Karmel i darivali svoje snage i svoje vrijeme Karmelu. Ove godine darovali su Karmelu svoje strpljivo prihvaćanje križa bolesti i svoje molitve, a to su Zlatko Galeković, zvani Šeri i Goran Vincek, dok nas neki već prate iz sretne vječnosti.

Kao i svake godine, tako je i ove, posebno sudjelovala u prijevozu zimnice tvrtka PPS Galeković iz Mraclina, darujući svoja vozila za transport darova.

Sve njih, kao i sve župljane župe Vukovina, Karmel prati svojom dnevnom molitvom i zagovara pred Licem Svevišnjega.

Dao Gospodin da se dobrota, plemenitost i darežljivost umnažaju na svim područjima života i da čineći dobro jedni drugima, duhovno rastemo pred Gospodinom, kako bi i po nama svijet postane bolji, radosniji i svetiji, a dragi Bog više prisutan u njemu.

Svečanim prijepodnevnim i večernjim misnim slavljem u utorak, 15. listopada 2024., proslavile su sestre karmelićanke u Brezovici svetkovinu sv. Terezije Avilske, svoje duhovne majke, obnoviteljice karmelskog reda, naučiteljice Crkve, spisateljice i mističarke. Prečasni Matija Pavlaković, rektor Međubiskupijskog sjemeništa u Zagrebu i ravnatelj Papinskih misijskih djela u Zagrebačkoj nadbiskupiji predslavio je poldanju svetu misu, a mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, predvodio je večernju svetu misu.

Uz preč. Pavlakovića koncelebrirali su preč. Mijo Matošević, vlč. Damir Ceković, vlč. Ivica Zlodi i vlč. Krunoslav Kolar. Tu je bio i sjemeništarac Gabriel Mrkonjić koji je pročitao misna čitanja, dok je vlč. Damir Ceković navijestio Evanđelje, a vjernicima su na raspolaganju za sakrament pomirenja i primanje Gospina škapulara bili o. Jakov Milić, OCD i vlč. Željko Nestić.

U nadahnutoj homiliji preč. Pavlaković prisjetio se riječi sv. pape Pavla VI. koje je izgovorio u prigodi proglašenja sv. Terezije Avilske naučiteljicom Crkve: „Književni genij nevjerojatne plodnosti, učiteljica duhovnog života, kontemplativna kao nitko drugi i neumorno aktivna. Velika osobnost, jedinstvena, a ipak toliko ljudska i privlačna.“ Potom je naglasio da je puno ime sv. Terezije Avilske bilo Terezija od Isusa. To će reći da je ona bila Isusova, a da je On bio njezin zaručnik i prijatelj. Na takvo duhovno prijateljstvo upućivala je i druge. Za življenje takvog prijateljstva potrebne su joj bile godine i godine da bi od osrednjosti u redovničkom i molitvenom životu postigla savršenost i potpunu sjedinjenost s Gospodinom, te da bi njezina duša postala plodno tlo za Božju milost.

Propovjednik je rekao da je najznačajnije Terezijino djelo Zamak duše, u kojemu Terezija opisuje svoj nutarnji život, nutarnju čežnju kao putovanje koje ide od vrata do središta dvorca: „Biti izvan dvorca simbolizira otuđenje, a biti unutra, u sredini, simbolizira čistoću i intenzitet života. Otići prema središtu znači ponovno otkriti sebe, otkriti sve intenzivnije Božju nazočnost, koja živi u središnjoj sobi. U posljednjoj je sobi duša ispunjena savršenstvom, težnjom i konačnim ciljem kršćanskog života. To je mjesto punine koja se ostvaruje u zajedništvu s Kristom.“ Vrata za ulazak u dvorac po sv. Tereziji jesu molitva i meditacija, koja nas usmjerava na Boga i omogućuje nam da istinito vidimo brata čovjeka i njegove potrebe, kao i potrebe svijeta i našega vremena.

„Sveta Terezija je pronašla ‘put savršenstva’ u svom životu i nastojala ga je prenijeti i drugima. Svako vrijeme i svaki svetac imaju svoje vlastite putove, ali uvijek vrijedi poticaj da tim putovima treba hrabro koračati i svjedočiti Božju prisutnost. I ovi putovi, naši, kojima mi danas hodamo u ovom našem vremenu, trebali bi biti za nas svjedočanstvo nade: svjedočanstvo nade za Crkvu u svijetu i u našoj Domovini; svjedočanstvo nade za sve one koji pate, koji su pritisnuti nevoljama; svjedočanstvo nade u bolje sutra, u pravednije sutra, u poštenije sutra“, poručio je preč. Pavlaković, pozvavši na kraju homilije prisutne vjernike da nadu koju nose u sebi kao kršćani pruže ovome svijetu, te da im u tom nastojanju bude primjer i nadahnuće sv. Terezija Avilska.

Misno slavlje animirale su pjevanjem čuvarice svetišta pod ravnanjem s. Bonite Kovačić. Nakon svečanog blagoslova vjernici su imali priliku iskazati štovanje relikviji sv. Terezije Avilske te preporučiti sestrama u molitve svoje potrebe i nakane.

Na početku večernjeg misnog slavlja mons. Sente pozdravio je prisutne hodočasnike i sestre te rekao da je ova svečana euharistija zahvala dragom Bogu i sv. Tereziji Avilskoj Nacionalnog svetišta sv. Josipa iz Karlovca za primljene brojne milosti. Na poseban način to je zahvala za značajne ovogodišnje obljetnice: 50. obljetnicu posvete Nacionalnog svetišta sv. Josipa, 10. obljetnicu smrti graditelja svetišta mons. Marijana Radanovića, 40. obljetnicu obnovljenog izdavanja Glasnika sv. Josipa i 60. obljetnicu objavljivanja župnog lista, te 6. obljetnicu nacionalnog susreta članova Molitvenih vjenčića Prečistog Srca Josipova. Te obljetnice svetište je proslavilo 12. listopada ove godine svečanim misnim slavljem koje je predvodio mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup. Stavljajući sve te događaje u molitve sestara, predslavitelj je podsjetio vjernike da je sv. Terezija Velika prva skrenula pogled na sv. Josipa i da se od tada sv. Josip zdušnije slavi u svetoj Crkvi.

Polazeći u homiliji od Evanđelja svetkovine o susretu na zdencu između Isusa i Samarijanke, mons. Sente je primijetio da, iako je Isus Izvor žive vode, ipak traži od žene piti. Tu žeđ će ponoviti još jednom na križu riječima: „Žedan sam“. Propovjednik se zapitao: „Kako to da Isus, koji je Izvor, traži od stvorenja da mu daje piti?“ Zaključio je da Isus traži suradnju čovjeka. Neprestano zapošljava čovjeka, daje mu poslanje. Bog daje, ali i traži našu suradnju s kojom će utažiti glad i žeđ svakog čovjeka.

U nastavku homilije mons. Sente je usporedio Samarijanku sa sv. Terezijom Avilskom. Naime, obje su živjele običnim životom, no dragi Bog svakoj od njih pristupa, ulazi u redovitost njihovog života. Kod Samarijanke traži da mu da piti, a kod sv. Terezije traži da bude sveta redovnica. Traži da ga napojimo s onim što imamo i što jesmo. Obje iz istinskog susreta s Gospodinom shvaćaju da je On pravi Bog. I mi smo, kao i one, pozvani napajati se na tom izvoru Božje ljubavi, Izvoru žive vode, zaključio je propovjednik.

Zbor svetišta sv. Josipa pod ravnanjem s. Blandine Rakarić i uz orguljsku pratnju mo. Krešimira Klarića animirao je misno slavlje svojim oduševljenim pjevanjem.

Svetim misama prethodila je molitva svete krunice i Večernja Časoslova. Nakon večernje svete mise hodočasnici su iskazali štovanje relikviji sv. Terezije Avilske, a druženje se nastavilo u sestarskoj govornici.

Ovogodišnje tradicionalno hodočašće urednika, djelatnika i prijatelja Glasa Koncila i Malog Koncila u Karmel u Brezovici odvijalo se u znaku 85. obljetnice osnutka brezovičkog Karmela i kraja proslave 60. obljetnice djelovanja Glasa Koncila.Misno slavlje u četvrtak 10. listopada 2024. predslavio je mons. Ivan Miklenić, kanonik i arhiđakon zagorski, najdugovječniji glavni urednik i višegodišnji ravnatelj Glasa Koncila.

Na početku misnoga slavlja, Branimir Stanić, glavni urednik i v.d. direktora Glasa Koncila, pozdravio je sve prisutne, a osobito predvoditelja misnog slavlja te sestre karmelićanke kojima je čestitao 85. obljetnicu njihovog dolaska na tlo Hrvatske zahvaljujući pozivu bl. Alojzija Stepinca. Naglasio je da dolaze u Karmel na kraju proslave 60. obljetnice dopuštenja tiskanja Glasa Koncila, upravo na blagdan sv. Male Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica.

U zahvalnom hodočašću sv. Maloj Tereziji djelatnici Glasa Koncila prisjetili su se svih onih koji su služili i služe u Glasu Koncila, a na poseban način don Živka Kustića koji se preselio Gospodinu prije deset godina i djelatnice i novinarke Smiljane Rendić uz njezinu tridesetu obljetnicu preminuća.

„Ovdje nismo došli sami. Donosimo naš Glas Koncila,  ali u srcima i sve naše obitelji i sve naše bližnje, bilo da smo došli kao suradnici, umirovljeni djelatnici, prijatelji ili kao djelatnici Glasa Koncila. Za nas ovo nije poslovni put nego duhovno putovanje“, rekao je glavni urednik Stanić.

U nadahnutoj homiliji, mons. Miklenić je istaknuo kako je ovaj pohod i susret izraz zajedničkog štovanja i zahvalnosti sv. Maloj Tereziji koja sve nas vodi k svojoj jedinoj i najvećoj ljubavi – Isusu Kristu, s kojim je jedino moguće prebroditi sve krize, strahove i tjeskobe te ne samo opstati, nego i ostvariti napredak.

Dok je sestrama čestitao značajnu obljetnicu, prisjetio se riječi koje im je nadbiskup Kutleša uputio na dan same proslave jubileja, na Karmelsku Gospu. Nadbiskup im je tada rekao: „U ovih 85 godina vašeg samostana, vi ste bile stup molitve i duhovnog života. Vaša ustrajnost i predanost molitvi donijele su mnoge plodove za ovu mjesnu Crkvu. Vaše molitve nas sve jačaju i nadahnjuju. One su izvor milosti i blagoslova za mnoge duše. Toga trebate biti svjesne i, nastojeći oko svojih Pravila, dostojanstveno se uzdignuti iznad mogućih uspoređivanja ili osporavanja načina na koji netko drugi živi karmelsku baštinu i duhovnost.“

U molitve sestara posebno su uključeni urednici, djelatnici i suradnici Glasa Koncila, rekao je mons. Miklenić.

Osvrnuvši se na njihovu nebesku zaštitnicu, sv. Tereziju od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, spomenuo je crticu iz Terezijinog života koja govori o tome kako je u njezinom samostanu živjela sestra koja je imala dar da joj bude u svemu neugodna, a Terezija se prema njoj ponašala s puno pažnje, poštovanja i ljubavi. Sestra je to primijetila i upitala ju je što ju to tako privlači k njoj kad joj se uvijek smiješka. Zna se, Tereziju je privlačio Isus koji je bio skriven u dnu njezine duše.

Mons. Miklenić  pozvao je prisutne da i oni tako gledaju na ljude koji su im neugodni jer to je pravi blagoslov za njih i za ljude koji su im teški: u njihovim dušama prepoznati skrivenog Isusa.

„Ovaj današnji pohod i susret u Karmelu još je jedna prilika djelatnicima Glasa Koncila, kao i nama ostalima, za zahvalu Gospodinu i svetoj zaštitnici Maloj Tereziji za sva dobra koja je Glas Koncila kroz minulih 60 godina pridonio našoj Crkvi i našem narodu. Posebno danas treba zahvaliti Gospodinu i nebeskoj Zaštitnici što Glas Koncila već petu godinu bez ijednog svećenika u radnoj zajednici uspješno ustraje u časnom, sve boljem i uspješnom služenju našoj Crkvi i našem narodu. Čestitam svim sadašnjim djelatnicima na tome i pozivam ih da sav svoj trud i rad u radnoj zajednici Glasa Koncila prepoznaju kao izvršavanje poziva na služenje Gospodinu, na svjedočenje svoje osobne ljubavi prema Bogu, Crkvi i svome hrvatskome narodu“, poručio je.

Osvrnuo se potom na mnogostruke tjeskobne trenutke u kojima živi današnji svijet, te krize kroz koje prolazi i Katolička Crkva, a jednako tako i na bujanje suvremenih sve agresivnijih ideologija, kao i na potpuni kaos informiranja i dezinformiranja, u kojemu kao da svatko misli da sve dobro zna, a zapravo većina ne zna gotovo ništa. U takvim trenutcima važno je sjetiti se da je Crkva Božja ustanova, da ima božansku snagu, da je u povijesti bila sposobna oživjeti razrušene civilizacije i uskrisiti propadajuća društva. Ta božanska snaga dolazi Crkvi kao milost Isusa Krista koji nikad ne napušta svojih. Što je tjeskoba veća, to bismo mi trebali biti otvoreniji i bliži Kristu Gospodinu jer jedino s njim možemo nadvladati sve kušnje, probleme i izazove, poručio je mons. Miklenić.

„Neka nam sv. Mala Terezija svojim zagovorom izmoli milost da svi trajno rastemo u pouzdanju u Gospodina i tako se, surađujući s Božjom milošću, othrvamo svim strahovima i tjeskobama i ustrajemo u izgradnji Božjega Kraljevstva, novoga svijeta istine, pravde, slobode, ljubavi i mira.“

Tradicionalni blagoslov Terezijinih ruža nije izostao, kao ni pjesma Kraljici Svete Krunice te prijateljski susret u govornici Karmela, uz preporuku u molitve i daljnju duhovno-prijateljsku suradnju.

U nedjelju 6. listopada 2024. salezijanski kandidati pod vodstvom svog odgojitelja don Mladena Delića, SDB, posjetili su već tradicionalno sestre karmelićanke u Brezovici.

Susret je započeo pjesmom, nakon čega je č. majka Marija Regina srdačno pozdravila buduće salezijance i zaželjela im dobrodošlicu. Don Mladen je uzvratio na pozdravu i zahvalio sestrama na molitvenoj pratnji prošlogodišnjih kandidata koji su uspješno započeli novicijat te im je u molitve preporučio ovogodišnje kandidate čija su imena: Ante Ševo, Ivan Šutalo, Luka Budim, Ivan Mario Manojlović, Mislav Palić, Josip Vidović, Benjamin Pavišić, Marko Bajić, Matej Jurčić i Bartol Kadić. S njima su bili i asistenti odgojitelja Tomislav Šimunović, SDB, i Antonio Kajić, SDB.

U nastavku susreta don Mladen je predstavio sestrama buduće salezijance koje je Bog pozvao iz svih krajeva Lijepe naše, pa i šire. Mladi kandidati su sa zanimanjem postavljali sestrama pitanja iz njihovog molitvenog i duhovnog života.

Jedan od njih posvjedočio je svoju povezanost s karmelskom bratovštinom po nošenju škapulara i po brojnim milostima koje je primio zahvaljujući Škapularskoj Gospi, među kojima je i milost duhovnog poziva.

Susret je završio pjesmom i zajedničkom molitvom nebeskoj Majci Mariji, sa željom da salezijanski kandidati budu i dalje u molitvama sestara.

Blagdan sv. Male Terezije, naučiteljice Crkve, proslavljen je u utorak 1. listopada 2024. u Stepinčevu Karmelu u Brezovici.

Upravitelj Župe sv. Ivana Krstitelja u Zagrebu vlč. Andrija Miličević predslavio je poldanju misu u zajedništvu s desetak svećenika.

U homiliji se vlč. Miličević osvrnuo na prvu riječ koju je sv. Mala Terezija napisala, a to je „nebo“. Istaknuo je da je sv. Mala Terezija cijelim svojim životom „gledala nebo, išla prema nebu, a hrabro koračala zemljom, što nije jednostavno. Neki gledaju u nebo, a zaboravljaju hodati zemljom; ljubiti svoju braću i sestre, činiti dobro, dok s druge strane, neki često živeći svoju svakidašnjicu zaboravljaju na krajnje usmjerenje, a to je nebo“, poručio je.

Naglasio je da su svi pozvani gledati nebo očima srca, imati oko za ljude u blizini.

Osvrnuvši se na naviješteni evanđeoski ulomak, rekao je da Isusova riječ „i danas poziva na to kakvi trebamo biti i kako trebamo živjeti. Isus nije rekao ‘budite djeca’, već ‘budite kao djeca’“, istaknuo je. „Djeca žive obično, iskreno, otvoreno, s ljubavlju, bez maske na licu. Ne znaju muljati, pretvarati se, a sve upijaju. Ono što nauče od starijih, tako se i ponašaju. Živjeti kao djeca je poziv na jednostavnost života. Djeca se ne brinu za budućnost. Oni žive sadašnjost; iskorištavaju dobrotu, ljubav, toplinu koju im bližnji pružaju. Zbog čega su toliko ljudi razočarani i tužni? Zaboravljaju živjeti sadašnji trenutak, živjeti svakidašnjicu korak po korak. Upravo je u tome naša draga svetica bila majstorica, ogledalo svakome od nas. U najmanjim stvarima je mogla ljubiti i ljubila je Boga“, kazao je vlč. Miličević.

Nadalje je rekao da je Mala Terezija iskazivala bližnjima Božju ljubav čineći male žrtve i vršeći one svakidašnje dužnosti s ljubavlju. „Neka nam Mala Terezija bude poticaj i primjer, kao i dobra zagovornica da u našem životu znamo živjeti male stvari, ne zato da bismo bili važni i prepoznati, već da bismo bili Božji. Za to nam treba velika poniznost, a u tome nam može uvelike pomoći sv. Mala Terezija, da se jednoga dana s njom nađemo u nebu, u radosti cijele Crkve“, zaključio je.

Nakon pričesti, uslijedio je tradicionalni blagoslov ruža, znak Terezijine prisutnosti po milostima koje je obećala sipati na zemlju. Liturgijsko pjevanje predvodile su sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić.

Večernju misu predvodio je župnik u Dugom Selu vlč. Tomislav Kralj, a suslavili su preč. Ivan Lukić i vlč. Filip Pranjić.

U prigodnoj homiliji, vlč. Kralj se osvrnuo na djetinjstvo Male Terezije, kao i njezine godine odrastanja, osobito na njezin ulazak u Karmel. Zatim je istaknuo tri najvažnije kreposti koje su resile sv. Malu Tereziju, a to su: ljubav, služenje i predanje, što bi trebalo resiti svakog čovjeka.

„Terezija je razmišljala o Crkvi koja je sastavljena od mnogo udova, kako kaže sv. Pavao, a svaki ud ima svoju ulogu. Terezija je donijela odluku da ona želi biti ono što je u centru, a to je srce; srce koje pokreće, koje daje da živi. Sve patnje, žrtve, molitve je prikazivala za Crkvu. Ništa ju nije moglo rastaviti od ljubavi Kristove. Svu ljubav željela je darovati Bogu, ljudima i Crkvi. Na to nas i danas poziva, da se ne štedimo dijeliti tu ljubav“, istaknuo je.

Nadalje je protumačio drugu krepost − krepost služenja, rekavši, između ostaloga, da živjeti znači služiti, da je „sam Isus ostavio kao zadatak na Posljednoj večeri da služimo drugima“. Također je naglasio da primjer svetice pokazuje da dragi Bog ima sa svakim čovjekom svoj plan.

„Danas nas puno toga želi udaljiti od Boga, no ako se stavimo u Božje ruke, ništa nam neće biti teško, a to nas dovodi do potpunog predanja koje je živjela sv. Mala Terezija. Ona je željela biti malena, skrivena, a opet Božje oružje u borbi protiv zla i u borbi za spasenje duša“, poručio je vlč. Kralj.

Potom je potaknuo vjernike da dopuste da im njezin primjer pomogne da više ljube Gospodina, da služe Crkvi i da jedni druge guraju naprijed da dođu do cilja. Spomenuo je da je svetica željela činiti dobro ne samo na zemlji, već i na nebu. „Zato nam je i obećala slati milosne ruže s neba. Nama je danas teško učiniti neko dobro djelo drugima ovdje na zemlji. Pozvani smo da i mi budemo Božji instrument kročeći ovom zemljom i čineći dobro drugima. Neka nam Gospodin pomogne da i mi poput sv. Male Terezije budemo spremni na služenje za spas duša i za život Crkve, kao i za sve kojima je to potrebno“, zaključio je.

Liturgijsko pjevanje predvodio je župni zbor mladih „El Hannora“ iz Dugog Sela.

Za blagdan sv. Male Terezije sestre karmelićanke su se pripremale devetnicom, a hodočasnici su imali priliku preporučiti im svoje nakane, potrebe, kao i pristupiti sakramentu pomirenja te primiti Gospin škapular.

Štovatelji Gospe Karmelske i sestre karmelićanke proslavile su zaštitnicu svoga Reda, samostana i crkve, Majku Božju Karmelsku, proštenjem u nedjelju, 21. srpnja. Središnje misno slavlje predslavio je p. Sebastian Šujević, DI, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove.

U uvodnim mislima uveo je vjernike u slavlje Gospe Karmelske te je između ostalog rekao i to da karmel označuje plodnu vrtnu zemlju koja je natopljena Božjom milošću i neprestano donosi plodove. Isto tako je rekao da je to mjesto prisutnosti živoga Boga, Božje miline, ljupkosti i Božjeg djelovanja.

U homiliji, p. Šujević je istaknuo da toga dana Karmel stavlja pred njih, kroz Riječ Božju, najprije Iliju proroka koji se povlači u samoću i moli Gospodina. Prorok je osoba koja ostvaruje duboku poveznicu s Gospodinom, prenoseći ljudima od Boga riječ utjehe, ohrabrenja, ukora, ozdravljenja, smjernica i savjeta, te poziva na obraćenje. Prorok čini djela koja mijenjaju srca ljudi. Plod njegova djelovanja je jaka kiša milosti koja je donijela utjehu i nadu Izraelu, milost nakon suše, radost nakon žalosti, utjehu nakon udaraca…

Nadalje je rekao da „smo svi mi po krštenju proroci“; jedan otac u obitelji na jedan način, jedna majka u obitelji na jedan način, jedan doktor na poslu na jedan način, jedan svećenik u službi na jedan način i tako redom. Mi smo ti donositelji Boga koji nam daje nadahnuća da molimo i činimo dobra djela, poručio je.

„Drugo čitanje i Evanđelje nam prizivaju u svijest Božju snagu da shvatimo da nismo sami. Mi smo hodajući hramovi Božji. Nosimo Boga u svijet doprinoseći Kraljevstvu nebeskom. Vani može bijesniti rat, oluja, ali u srcu to bogatstvo je nepromjenjivo“, rekao je.

U nastavku homilije je istaknuo da su uz Isusov križ stajale žene velikoga srca. Tako i u Karmelu ima mnoštvo žena koje stoje uz Isusa i donose radost, utjehu i mir na ovaj svijet.

„Isus nam daje dar; daje nam svoju Majku, savršenu, bez grijeha začetu, punu Duha Svetoga, koja se brine za nas, štiti i brani nas. Koliko smo privilegirani, blagoslovljeni! Daje nam sestre u Karmelu da se mole za nas i Majku Božju da se zauzima za nas kod Gospodina. Zahvalimo Gospodinu za taj dar“, zaključio je.

Na kraju misnog slavlja o. Danijel Čolo, OCD, zahvalio je ocu provincijalu na predvođenju euharistijskog slavlja i na prigodnoj homiliji, kao i mješovitom župnom zboru „Sv. Cecilija“ iz Vukovine koji je svojim pjevanjem uzveličao misno slavlje pod ravnanjem orguljaša dr. sc. Branka Pucekovića.

Kroz čitav dan bilo je prigode za sakrament ispovijedi, kao i za primanje Gospinog škapulara.

Proštenje Gospe Karmelske otvorio je jutarnjom misom vlč. Ivan Vučak, župnik u Krašiću. Uz njega je asistrirao vlč. Andrija Miličević. Misno slavlje su pjesmom animirale čuvarice svetišta uz pratnju s. M. Kristine Jadanić, OCD.

Vlč. Vučak se u svojoj homiliji osvrnuo na Evanđelje istaknuvši da biti uz Isusov križ ne znači prihvatiti samo one tri godine Isusova djelovanja kada je ozdravljao, hranio, činio čudesa,… Biti uz križ Isusov znači uzeti svakog dana svoj križ, zagrliti ga i ići za Isusom po primjeru Gospe Karmelske koja je pokazala kako ljubiti i slijediti Isusa. Poručio je nadalje kako je na nama da idemo i djelujemo, da činimo dobro i da uvijek imamo uprt pogled u Isusa Krista koji nam pokazuje svojim životom kako misli na nas, a ne na sebe. Na kraju homilije je potaknuo vjernike neka njihova molitva bude Marijina molitva, neka podignu oči prema nebu i da po zagovoru Gospe Karmelske dođu na vrh brda Karmel u Vječnost.

Župni vikar župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini, vlč. Domagoj Topić, predvodio je hodočasničku zavjetnu misu spomenute župe. U homiliji se vlč. Topić osvrnuo na blagdanska čitanja, osobito na prvo čitanje i na Ilijinu vjeru i pouzdanje po kojemu Bog uslišava njegovu molitvu. Zatim je istaknuo kako je Bog uvijek s nama, ne samo kad ga trebamo, već u svim situacijama života. Isto tako je rekao da se s malo vjere ne boje obratiti dragom Bogu i da ne zaborave da su došli u Karmel svjedočiti živu vjeru. Podsjetio je okupljene da je Crkva obitelj koju treba živjeti. Misu je svojim pjevanjem uzveličao ženski zbor iz Mraclina pod ravnanjem prof. Antuna Kotteka.

Proštenje Gospe Karmelske završilo je s večernjom misom koju je predslavio p. Marko Kornelije Glogović, OSPPE, iz Svetica kraj Ozlja, a koju su animirale svojim pjevanjem sestre karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. Uz njega je suslavio Željko Kovačević, trajni đakon iz Pisarovine.

U svojoj homiliji p. Glogović posebno se osvrnuo na škapular i njegovo značenje. Tako je rekao između ostalog i to da je škapular neizrecivo skriveno bogatstvo, vanjski znak pripadnosti i zajedništva s Blaženom Djevicom Marijom, „zato smo pozvani da dopustimo da Majka Božja djeluje u našem životu“. Odjeća ne čini čovjeka, ali puno govori o čovjeku. Isto tako je rekao da nam je Gospa toliko potrebna da živimo život koji se isplati živjeti. Jednako tako je naglasio da riječ Mirjam znači i mali oblak prema spisima sv. Jeronima koji je opisao četrdeset i dva značenja imena Mirjam. Također je istaknuo kako su svi pozvani, a ne samo sestre, živjeti ono karmelsko, a to je slušanje, osluškivanje što vodi do poslušnosti. Svi su pozvani na život svetosti, a svetost je sretnost, naglasio je.

Večernjoj misi prethodila je molitva Večernje Časoslova, a nakon svake mise hodočasnici su mogli preporučiti svoje nakane i molitve sestrama karmelićankama te ih pozdraviti kod njihove rešetke.

Klauzurne sestre karmelićanke u Brezovici proslavile su u utorak, 16. srpnja, svetkovinu Gospe Karmelske i 85. godišnjicu utemeljenja svog Karmela svečanom misom u samostanskoj crkvi koju je predvodio zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša.

Karmel u Brezovici je utemeljio – podsjećamo – bl. Alojzije Stepinac, a na blagdanskoj je euharistiji, uz nadbiskupa Dražena Kutlešu, suslavilo 15-tak svećenika, među njima generalni tajnik HBK-a Krunoslav Novak i domaći župnik Zvonko Vuković koji je uoči mise uputio prigodnu riječ.

Same sestre su iz klauzurnog dijela samostana liturgiju pratile pjesmom, a nadbiskup Kutleša im je, čestitajući obljetnicu, rekao da su one u 85 godina svog djelovanja bile stup molitve i duhovnog života, te da je njihova ustrajnost i predanost molitvi donijela mnoge plodove za zagrebačku Crkvu.

„Drage sestre, neka vam ova godišnjica bude podsjetnik na važnost i snagu vaše molitve. Molitva je najveća snaga svijeta. Vaša posvećenost molitvi nadahnjuje i nas da vjerujemo u snagu molitve i Božjeg djelovanja u našem suvremenom svijetu. Molitveni vapaj vašeg srca k Bogu neka bude satkan od vapaja braće i sestara koji ne znaju kako moliti, neka im posreduje milost Duha Svetoga koji preobražava lice ove zemlje.“

Poručio im je da – postavljene kao grad na gori ili svjetiljka na svijećnjaku – „vidljivo predstavljaju cilj kojemu putuje cijela Crkva“, kao i da su plodovi karmelske pobožnosti „postali darom cijeloj Crkvi“. Svoje je promišljanje nadbiskup usmjerio nadalje na tri stvarnosti koje smatra važnima u poslanju sestara. Prva je primjer Blažene Djevice Marije, zaštitnice Karmela. Utoliko je rekao kako „nije slučajno da su prvi pustinjaci okupljeni na gori Karmel Mariju izabrali za zaštitnicu“.

Iskusili su da njezin naslov ‘Majke’ nije slika, već zbilja. Život kontemplacije Božjih otajstava i traženja njegova lica oponašanje je Marije koja je, iako majka Spasiteljeva, uvijek ostajala njegova ponizna učenica koja revno razmatra riječi i čine svoga Sina, poručio je uz ostalo zagrebački nadbiskup .

Druga pak stvarnost koju propovjednik smatra važnom u poslanju karmelićanki je njihova uloge u srcu opće Crkve – te kako je rekao – ‘i za Crkvu’ o čemu je naglasio:

„Čistoća srca kojoj težite, točnost u vršenju pravila, zagovorna molitva i suosjećanje s ranama svijeta ono je što Crkva od vas očekuje. Kontemplativna molitva je pogled usmjeren na Isusa čije nam svjetlo pomaže da se vidimo u svjetlu njegove istine i njegova suosjećanja za sve ljude. Čistima srcem je obećao Boga gledati. Crkva stoga, prepoznajući blago i zasluge kontemplativna života, na vas gleda s puno nade i očekivanja“, rekao je.

U Karmelu su sestre po životu molitve – rekao im je i to – neprestano izložene Božjem pogledu koji čisti njihova srca i poglede, kao i da je boravak u Karmelu privilegij koji nije moguć onima koji žive užurbanost i različite im brige ne dopuštaju mir kontemplacije.

Mnogo je takvih i u Crkvi, među radnicima na njivi Gospodnjoj, tako da je prisutnost klauzurnih sestara potrebna kao pomoć u razabiranju znakova vremena.

Treća točka koju je nadbiskup Kutleša naglasio je da su one zapravo ‘Stepinčev’ Karmel.

Bl. Alojzije Stepinac ga je i kanonski utemeljio i s velikom gorljivošću brinuo oko materijalnog i duhovnog rasta.

Istaknuo je njegov nasljednik u službi zagrebačkog nadbiskupa da je uoči osnutka Karmela u Brezovici Stepinac rekao da želi ‘uzoran ili nikakav’ „i kako same svjedočite, svojim je molitvama i blagoslovima natapao prostore ove klauzure“.

„Žarka želja i svijest o potrebi vaše prisutnosti u ovoj zagrebačkoj Crkvi ni danas nije ništa manja. Vrijeme u kojemu živimo i promjene s kojima se Crkva suočava iznutra i izvana zahtijevaju oči stalno uprte u Gospodina i ruke bez prestanka uzdignute na molitvu“, rekao je dodajući i da je ono što je opća Crkva, Majka i Učiteljica, prepoznala i potvrdila u pravilima sestara karmelićanki „pozvane ste posredovati ovoj mjesnoj Crkvi suosjećajući s njome u njezinim potrebama“.

Preuzeto sa www.ika.hr

Cijelu propovijed možete pogledati OVDJE

Nakon središnjeg misnog slavlja koje je predslavio nadbiskup zagrebački mons. Dražen Kutleša, vjernici i sestre sudjelovali su na večernjoj svetoj Misi koju je predslavio vlč. Danijel Hačko, župnik u Brdovcu. Uz njega su suslavili o. Ivan Podgorelec, OCD i vlč. Mario Brezak. Bili su tu ministranti i čitači.

U uvodnim mislima vlč. Hačko je pozdravio sve prisutne vjernike i podsjetio ih da danas slavimo Gospu Karmelsku, onu kojoj se utječemo, koja nas zagovara pred Sinom i da po Njoj dolazimo u nebo. Također je rekao da ovim misnim slavljem zahvaljujemo Gospodinu za 85. godina što su klauzurne sestre karmelićanke prisutne na tlu Lijepe naše.

Nakon pročitanih misnih čitanja, vlč. Hačko je uputio vjernicima prigodnu homiliju u kojoj se osvrnuo na netom pročitana čitanja. Istaknuo je da gora Karmel i sv. Ilija pokazuju prostor na kojem se Bog na zemlji očitovao velikim. U Evanđelju čitamo o događaju Isusove smrti koja se zbila na križu na Golgoti. Vidimo da je gora mjesto susreta s Bogom, mjesto gdje prebiva. Ono što je Božje to je teže i napornije, zato današnji čovjek ostaje u nizini, ne želi se popeti, već ostaje živjeti u okrenutosti prema sebi zaboravljajući drugoga, rekao je.

Isto tako je kazao da riječ „Karmel“ na hebrejskom znači cvatući vrt ili vinograd. U Izraelu vinograd je bio ograđen zidom, pazilo se na njega, bio je vrijedniji više od pšenice i žita. Vinova loza, odnosno vino, smatralo se pićem bogova. Bog Izrael naziva svojim vinogradom jer se jednako skrbi za svoj narod kao vinogradar za svoj vinograd i stalo mu je da donese mnogo ploda. Bog skrbi za svoj narod, što će reći za svoju Crkvu. Naš Bog ne djeluje u sili, on je tihi Bog koji je jedna tiha prisutnost kao što su bili svi oni koji su bili Božje sluge, nenametljivi i tihi, poput Blažene Djevice Marije.

„Kada je davno, prije 85. godina bl. Alojzije Stepinac osnovao ovaj Karmel, htio je da to mjesto bude oaza molitvene prisutnosti za zagrebačku nadbiskupiju. Dvije sestre koje su bile hrvatskoga podrijetla došle su u Brezovicu i osnovale Karmel. To je bio najsretniji dan ondašnjeg zagrebačkog nadbiskupa Stepinca. Naš Blaženik učinio je mnoge velike stvari, ali jedna od najvećih upravo je ovaj Karmel. To nije bila samo njegova osobna želja, već je prepoznao duhovnu potrebu za svoj narod i nadbiskupiju. Ako gledamo Božjim očima, možemo vidjeti da Bog po sestrama čini čuda,“ ustvrdio je.

U nastavku homilije je pojasnio da je Karmel rasadište vjere, molitve i žrtve. Sestre nose pred Boga sve nas da budemo više Božji. Nadalje je istaknuo da nam je jedino Blažena Djevica Marija uzor i primjer vjere koju bi mi trebali živjeti. Ona je u svojoj slobodnoj volji prihvatila ono što Bog od nje traži.

Bog nam je dao Blaženu Djevicu Mariju koja nam je primjer da u teškoćama života ustrajemo, da ne gledamo ljudskim očima, već da otvorena srca vjerujemo i potpuno se predamo u Božje ruke. Veličina čovjeka je u tome da čitavog sebe preda za Boga i brata čovjeka, zaključio je.

Prije kraju misnoga slavlja vlč. Hačko je čestitao sestrama njihovu svetkovinu i 85. godina njihovog djelovanja u Hrvatskoj, a jednako tako zahvalio im se za njihovo služenje, predanje Bogu, zagovornu molitvu za nadbiskupa, biskupe, svećenike, nadbiskupiju, za potrebe Crkve i svijeta, te im zahvalio što svjedoče da se isplati darovati čitav život dragome Bogu za druge.

Misno slavlje pjesmom su animirale čuvarice svetišta, a Canjugovom skladbom „Ljiljane bijeli“ odale su čast i zahvalu Majci Božjoj. Nakon sv. Mise susret se nastavio u sestarskoj govornici.

Sestre karmelićanke i štovatelji Škapularske Gospe u zagrebačkoj Brezovici proslavili su u ponedjeljak, 15. srpnja 2024., uočnicu svetkovine Gospe Karmelske.

Misno slavlje predvodio je vlč. Vatroslav Siketić.

U homiliji se vlč. Vatroslav osvrnuo na čitanja dana. Spomenuo je sv. Bonaventuru u kontekstu netom pročitanog evanđelja. Između ostalog, rekao je da se ulazi u samu uočnicu slavlja svetkovine Gospe Karmelske sa svecem koji je uspio spojiti franjevačku jednostavnost i učenost, sa sv. Bonaventurom, naglasivši da jedna starica može više ljubiti Boga nego doktor teologije.

Stariji i djeca ne mogu bez pomoći drugih. Stariji svoju sigurnost stavljaju u Gospodina, a djeca znaju da će im On pomoći preko roditelja, misli su propovjednika.

Nadalje je rekao da sretan život nije ništa drugo doli krepostan život obnovljen Kristovom snagom. Istaknuo je kako je sv. Bonaventura prije govorio o Božjem djelovanju, preko kojeg se čovjek čisti i na taj način dolazi do čovjeka koji sliči na Krista, negoli Michelangelo Buonarroti koji je ustvrdio da umjetnici oslobađaju sveca iz kamena.

Zatim je potaknuo vjernike da grade svoje pouzdanje u Gospodina koji je uvijek vjeran i koji će dovesti u zemlju kojom teče med i mlijeko (Ez 20,6), pozivajući ih da se sjete da ne navještaju sebe; već evanđelje, Krista. Odnosno, kazao im je da se sjete, da tko primi evanđelje, prima Isusa, a tko prima Isusa, prima Oca Nebeskoga. Sin odgovara Ocu u poslušnosti do smrti na križu; križu koji je točka orijentacije i poziva na predanje i poslušnost Nebeskom Ocu, istaknuo je.

Potom je pozvao prisutne da budu Božje remek djelo pouzdavajući se u Božju pomoć. Podsjetio ih je da Bog nije nasilan, već čeka da ga se pusti u život. On otvara oči za stvarnosti koje se nazivaju vidljivim i nevidljivim. Kazao im je da nastave hodati zemljom zaogrnuti škapularom, zagledani u Kristovo Lice. Kristovo lice sućuti gleda i želi darovati život. Stoga je potaknuo vjernike da se krijepe misom, mirnom savješću i pričešću.

Na kraju homilije poručio je da Gospodin iz dana u dan, iz godine u godinu, skida sve što je suvišno i suobličuje sebi. „Ustrajno i radosno se utječimo svecima, ali ne samo njima, već i Gospi, da znamo biti dobri, plemeniti i dični ljudi tako uzorne Majke“, zaključio je.

Nakon blagoslova, sestre su zapjevale pjesmu Gospi Karmelskoj povjeravajući joj potrebe i nakane Crkve, karmelskog reda, prisutnih hodočasnika i onih koji su ih pratili putem valova Radija Marije, izvijestio je Karmel u Brezovici.

Sestre karmelićanke i štovatelji Gospe Karmelske proslavili su misnim slavljem u nedjelju, 14. srpnja, drugi dan trodnevne priprave ususret proslavi Gospe Karmelske u Stepinčevom Karmelu u Brezovici. Misno slavlje predvodio je p. Karlo Mario Petrović, CPPS.

U homiliji p. Petrović osvrnuo se na tekst Evanđelja, istaknuvši važnost i značenje duhovnog i obiteljskog poziva. Između ostalog rekao je da je poziv nasljedovanje Isusa Krista. Isus od nas traži silno povjerenje kad nas šalje tamo gdje je veća potreba, a ne gdje mi želimo. Oni koji su pozvani moraju ući u duhovnu borbu s kraljevstvom tame. Također je naglasio da oni koji su pozvani ništa ne uzmu sa sobom, da se ne opterećuju nepotrebnim stvarima, već da uzmu samo štap, a štap u Svetom Pismu označava Božji autoritet.

Zatim je naglasio kako poziv nema vremenski rok trajanja, već da je vrijeme neograničeno, uvijek trebamo biti spremni odgovoriti na njega i živjeti ga u potpunosti. Poziv treba biti ispred svega, ako nam na srcu nije spasenje duša, onda smo promašili cilj, rekao je.

Istaknuo je nadalje kako ne smijemo dopustiti da nas stvari ovog svijeta odvuku od izvršavanja redovničkog i obiteljskog poziva, kao što Internet odnosi našu sabranost i vrijeme. Potaknuo je vjernike da se više brinu za svoju nutrinu, negoli za zbivanja oko sebe. Kruna svakog poziva je biti razapet na križ. Poziv nije lak, ali je samo uski put; put koji vodi u nebo. Bog nas je izabrao da budemo svjetlo za druge. Kada živimo poziv, Bog nam daje svoje milosti da mu ostanemo vjerni. Božja je volja da se svi ljudi spase i da po obraćenju postanu sveti, misli su p. Petrovića.

Liturgijsko slavlje pjesmom su animirale čuvarice svetišta, a štovatelji Gospe Karmelske imali su priliku primiti Gospin škapular i preporučiti svoje nakane i želje sestrama u molitve.

Misnim slavljem, koje je u subotu 13. srpnja na blagdan Majke Božje Bistričke predvodio župnik Župe Uzvišenja sv. Križa u Lukarišću u Dugom Selu vlč. Tomislav Kralj, počela je trodnevna priprava za svetkovinu Gospe Karmelske i za 85. obljetnicu Karmela u Brezovici.

U homiliji se vlč. Kralj osvrnuo na čitanjima blagdana, osobito na tekst evanđelja, istaknuvši važnost Marijine prisutnosti u životu svakog vjernika. Rekao je da pročitano evanđelje vraća u početke Isusovog javnog djelovanja. To je njegovo prvo čudo u njegovom javnom djelovanju s kojim je očitavao svrhu poziva koji mu je povjerio Bog, naglasio je. 

Nadalje, propovjednik je protumačio smisao trodnevnice za velike svetkovine, rekavši da je trodnevna priprava trenutak u kojemu Bog na osobit način šalje svoje milosti. Zatim je istaknuo da često vjernik nešto očekuje, traži nešto izvanredno. Ovo što Isus čini nije ništa izvanredno, već je pravi znak Božje ljubavi, trenutak u kojem Isus želi apostolima pokazati svrhu poziva, pojasnio je vlč. Kralj. 

„Zašto nas Isus poziva za svoj stol, za stol Gozbe ljubavi? Svaka euharistija je svadbena gozba. Neki teolozi kažu da je svadba u Kani svojevrsna naznaka što će se dogoditi kasnije na Veliki četvrtak. Euharistija je zajedništvo gdje trebamo doći otvorena srca, spremni čuti, razmišljati o Riječi Božjoj kao Blažena Djevica Marija. Primiti Boga onako kako ga je u srcu primila Blažena Djevica Marija. Ona je jedna od glavnih aktera; uviđa da zaručnici imaju problem, poteškoću jer nemaju vina, i pritječe im u pomoć“, naglasio je.

Jednako tako, rekao je da je euharistija zajedništvo koje su vjernici pozvani živjeti kako ne bi izgubili ono što je najvažnije, a to je Krist, te da stvarnost oko sebe treba promatrati okom Marije. To će reći, biti ne nametljivi, a primijetiti potrebe drugoga, dodao je te napomenuo da u se u euharistiji zajedno s Marijom može doći bliže Kristu. Također je naglasio važnost izgradnje odnosa s Gospodinom i Blaženom Djevicom Marijom.

 „Mi smo poput ovih posuda koje su često prazne, prljave, potrebne promjene. Isus od vode čini vino i učvršćuje vjeru apostolima. To Isus čini s nama svaki put na Euharistiji. Znamo da smo prljavi, ali snagom Duha Svetoga Isus nas čisti, sjedinjuje sa samim sobom; da ispunjeni Bogom možemo činiti korake koji su ispred nas“, istaknuo je.

Na kraju homilije preporučio je vjernicima da, nadahnjujući se na primjeru Majke Marije,  slušaju Isusa, ne ponekad, nekad, već uvijek i svugdje, kao što je ona to činila. Tako ćemo biti živo kamenje u Kristovoj Crkvi poput Djevice Marije koja nas vodi u nebo, zaključio je vlč. Kralj. 

Na završetku liturgijskog slavlja, vlč. Kralj je poželio blagoslovljenu trodnevnu pripravu za svetkovinu Gospe Karmelske, te je župu i sebe preporučio u molitve sestara. Misno slavlje pjesmom je animirao župni zbor mladih „El Hannora“, kao i ministranti iz iste župe. Prvo čitanje pročitao je Mateo Vurbić, drugo Franjo Subašić, a molitvu vjernika pročitao je Mario Marjanović, župni animator i fotograf. Nakon mise, susret se nastavio u sestarskoj govornici.